Forum Klix.ba

skolica wrote:Interesuje me kako se vi borite protiv onih dana a vjerujem da ih imate svi, kad vas sve sklepa odjedamput.Tuga, depresija, umor, imate osjecaj da nosite sve breme ovog svijeta na svojim plecima . Nema tu ni nekog posebnog razloga jednostavno se probudis i cini ti se da osjecas svu tugu ovog svijeta. Ako neko ima dobar recept protiv?

tuzno je sto o gore navedenim razlozima razmisljamo kao o "nicem posebnom" nego prihvatamo da nam je to jednostavno dio zivota uzurbanost, stres, nenaspavanost, umor...a nekad tijelo jednostavno vise NECE pocne da odbija poslusnost....nekad fizicki, a nekad nam dojavljuje emotivno

normalna pojava, desava se vecini ljudi samo neki to teze, neki lakse priznaju....nekad traje par sati, dan, dva, tri....ali ako traje duze, i javlja se cesce ponekad je dobro staviti upitnik i zapitat se ZASTO? kada shvatis razlog, kada shvatis u kojim zivotnim okolnostima ti se to desava onda je i puno lakse pronaci dobar recept za izlazak iz te situacije....


moj recept: ponekad sebi dozvolim da proces ide prirodnim putem ako treba tugujem, ako treba i zaplacem, pokusavam dozvoliti tim emocijama da izadju iz mene, da dobiju neki oblik, manifestaciju nakon tih bujica i najmanji osmijeh mi se cini velikim, i toplije ugrije pa se onda s lakocom vracam u zonu smijeha....

u slucaju da ova metoda zakaze onda se usudim zatraziti ruku, toplinu, oslonac u osobi kojoj najvise vjerujem, nekom pred kim sebi smijem dozvoliti da budem ranjiva, nekom ko je u stanju da sagleda moju snagu i u tim momentima "slabosti", da me pridrzi i podrzi, cak i ako me ne razumije sasvim.....neprocjenjiva dragocjenost same te razmjene me najefikasnije zna vratiti u svijet osmijeha bez obzira sta me iz njega protjeralo

setnja i muzika - akcija.

geteove pesme.

anais_nin wrote:

skolica wrote:Interesuje me kako se vi borite protiv onih dana a vjerujem da ih imate svi, kad vas sve sklepa odjedamput.Tuga, depresija, umor, imate osjecaj da nosite sve breme ovog svijeta na svojim plecima . Nema tu ni nekog posebnog razloga jednostavno se probudis i cini ti se da osjecas svu tugu ovog svijeta. Ako neko ima dobar recept protiv?

tuzno je sto o gore navedenim razlozima razmisljamo kao o "nicem posebnom" nego prihvatamo da nam je to jednostavno dio zivota uzurbanost, stres, nenaspavanost, umor...a nekad tijelo jednostavno vise NECE pocne da odbija poslusnost....nekad fizicki, a nekad nam dojavljuje emotivno normalna pojava, desava se vecini ljudi samo neki to teze, neki lakse priznaju....nekad traje par sati, dan, dva, tri....ali ako traje duze, i javlja se cesce ponekad je dobro staviti upitnik i zapitat se ZASTO? kada shvatis razlog, kada shvatis u kojim zivotnim okolnostima ti se to desava onda je i puno lakse pronaci dobar recept za izlazak iz te situacije....


moj recept: ponekad sebi dozvolim da proces ide prirodnim putem ako treba tugujem, ako treba i zaplacem, pokusavam dozvoliti tim emocijama da izadju iz mene, da dobiju neki oblik, manifestaciju nakon tih bujica i najmanji osmijeh mi se cini velikim, i toplije ugrije pa se onda s lakocom vracam u zonu smijeha....

u slucaju da ova metoda zakaze onda se usudim zatraziti ruku, toplinu, oslonac u osobi kojoj najvise vjerujem, nekom pred kim sebi smijem dozvoliti da budem ranjiva, nekom ko je u stanju da sagleda moju snagu i u tim momentima "slabosti", da me pridrzi i podrzi, cak i ako me ne razumije sasvim.....neprocjenjiva dragocjenost same te razmjene me najefikasnije zna vratiti u svijet osmijeha bez obzira sta me iz njega protjeralo

Potpuno si u pravu.Svi mi ignorisemo stres, umor, nezadovoljstvo,znakove koje nam daje nase tijelo da usporimo sve dok nas ne savlada u potpunosti.
A onda je pravo tesko natjerati se da ustanes iz kreveta i odes na posao, medju ljude

skolica wrote: Potpuno si u pravu.Svi mi ignorisemo stres, umor, nezadovoljstvo,znakove koje nam daje nase tijelo da usporimo sve dok nas ne savlada u potpunosti.
A onda je pravo tesko natjerati se da ustanes iz kreveta i odes na posao, medju ljude

naravno ali zato kad pocnes da identifikujes specificne razloge onda mozes i da pokusas da promjenis neke stvari u zivotu bilo da je to skola, posao, navike, kolicina sna, kolicina ili izvor stresa ako sami sebe ne pazimo, ako se ne brinemo o sebi, zasto bi to bilo ko drugi radio?

inace ovim raspolozenjima su skloniji ljudi koji su navikli sami i kojima je veliki korak osloniti se na nekog drugog, ili uh zatraziti pomoc a stvarno je bogatstvo imati makar jednu osobu koja ce nam pruziti ruku u takvim momentima

anais_nin wrote:

skolica wrote: Potpuno si u pravu.Svi mi ignorisemo stres, umor, nezadovoljstvo,znakove koje nam daje nase tijelo da usporimo sve dok nas ne savlada u potpunosti.
A onda je pravo tesko natjerati se da ustanes iz kreveta i odes na posao, medju ljude

naravno ali zato kad pocnes da identifikujes specificne razloge onda mozes i da pokusas da promjenis neke stvari u zivotu bilo da je to skola, posao, navike, kolicina sna, kolicina ili izvor stresa ako sami sebe ne pazimo, ako se ne brinemo o sebi, zasto bi to bilo ko drugi radio?

inace ovim raspolozenjima su skloniji ljudi koji su navikli sami i kojima je veliki korak osloniti se na nekog drugog, ili uh zatraziti pomoc a stvarno je bogatstvo imati makar jednu osobu koja ce nam pruziti ruku u takvim momentima

0pisa me pravo

Nadji sebi neki hobi, ispusi se, evo ja npr preporucujem sport(fizicki iscrpljujuce, al emotivno blistas), ili bilo koji vid aktivnosti koji bi te na sat, dva udaljio a zasigurno i preporodio

jolia wrote:Nadji sebi neki hobi, ispusi se, evo ja npr preporucujem sport(fizicki iscrpljujuce, al emotivno blistas), ili bilo koji vid aktivnosti koji bi te na sat, dva udaljio a zasigurno i preporodio

Antisportista od malena

E onda ti nema pomoci , sala, ma i meni je sport bio peglativan u skoli jer sam radila nesto sto nisam zeljela, ali kada sam prije nekoliko godina otkrila fitness, navukla sam se opasno mozda tebi to i ne bi prijalo, al upisuj se na razlicite kurseve i probaj svasta, mozes razviti svoje neotkrivene talente

Ja od srca prepurucujem setnju Barama ili Bakijama...jos ako je lijepo vrijeme..
Skontas fino da se oko svega bezveze sekiras i da nas sve ceka 2x2

teletrader wrote:Ja od srca prepurucujem setnju Barama ili Bakijama...jos ako je lijepo vrijeme..
Skontas fino da se oko svega bezveze sekiras i da nas sve ceka 2x2

meni je jedno vrijeme bilo jako zanimljivo gledati sve one nadgrobne spomenike iliti nisane. Posebno one stare sa fotografijama i kontat kakvi li su im zivoti bili Oni oko pijace na Ciglanama su mi najdrazi bili.
Poslije sam skontala da je to fakat morbidno, pa sad rijetko obilazim mezarja

ne znam je li se sjecate one price kada je policija nasla one drogerase u zajednickoj grobnici i to pijane, nadrogirane i sta ti ja znam sta li vec


Celava curo, maloprije gledam dvoje kako sjede na nekoj livadici i caskaju i mogu ti reci da sam im pofino zavidjela jer ja to vise ne mogu raditi a tako bih rahat bila kao oni Mi smo se u roku sat vremena pokupili sa jezera jer su oboje djece zagazali do koljena u hladnu vodu

Nosferatu wrote:Jovako.

Skontas da svaki dan ne valja previse dumat ni namisljati prvo.

Drugo, sve sto mozes namisliti, namisljas u 30 minuta.

Ako nemres skontati nikakve solucije za 30 minuta, onda ili se nemre rijesti stoga sto bi dumo ili volis da dumas umjesto da se bavis necim produktivnijim stoga sto bi opet dumo. Ima i sutra dan, i u njemu 30 minuta za dumanje.

A emocije su tu da se osjete. Ne treba nista raditi. Mada cim se osjecas lose odmah bi to prenjeo u neku dar-mar akciju. Chill dude. Ako nemres chillati, nadji si kakvog posla...sto bi se reklo, the devil finds work for idle hands to do...

odlican i konkretan post ..super savjet ..

ni ja nisam sportski tip, ali volim plesati....pa kad me uhvati depra, pustim muziku, i sama proplesem po kuci , iznojim se, sva negativa izadje na pore, pa vruc tus i ...Idemo dalje

gluho bilo

hajd' da nisam jedina budala pa sama skacem i plesem po kuci ...ima neko da lici i na mene;)

Ćelava cura wrote: Teletrader, jesi ti optimistican i romantican, setas po haremima/grobljima u slobodno vrijeme...e treba izdurati do te 2*2 rupe...
NEgo treba kvalitetno provesti vrijeme do tad

Samo sto mnogi pokusavajuci da dodju do tog "kvaliteta" sta god da im to znaci ,zanemari mnogo vazhnije stvari pa ne dobije ni jedno ni drugo...
Ne setam u slobodno vrijeme po grobljima,njih obilazim samo za Bajram po obicaju..
Ali se ponekad sjetim smrti,moram ti reci da to uopste nije lose

Danas su me toliko isfurali na poslu da sam odlucila dati otkaz... Malo je falilo da posaljem clanove uprave do djavola.Ne samo da su mi objasnjavali sta zapravo podrazumjeva moj posao o kojem by the why nemaju pojma vec su htjeli da me ubjede da je njihovo misljenje ispravno odnosno da ja kazem kako su oni u pravu.Cak su rekli da sam ja uzrujana i da cu sutra kad prespavam sigurno shvatiti kako su oni u pravu.Nevjerovatno...Sa obzirom da sam osoba koja ima stvoj stav i koja dobro poznaje svoj posao ja sam im naravno stavila do znanja da mi ne pada napamet da promjenim misljenje.
Imate li vi problema sa svojim poslodavcima?Da li i vi ako oni kazu da je nesto bijelo, potvrdjujete da je bijelo iako je crno ili ste ovako buntovni kao ja, pa kako vam bude .

skolica wrote:Danas su me toliko isfurali na poslu da sam odlucila dati otkaz... Malo je falilo da posaljem clanove uprave do djavola.Ne samo da su mi objasnjavali sta zapravo podrazumjeva moj posao o kojem by the why nemaju pojma vec su htjeli da me ubjede da je njihovo misljenje ispravno odnosno da ja kazem kako su oni u pravu.Cak su rekli da sam ja uzrujana i da cu sutra kad prespavam sigurno shvatiti kako su oni u pravu.Nevjerovatno...Sa obzirom da sam osoba koja ima stvoj stav i koja dobro poznaje svoj posao ja sam im naravno stavila do znanja da mi ne pada napamet da promjenim misljenje.
Imate li vi problema sa svojim poslodavcima?Da li i vi ako oni kazu da je nesto bijelo, potvrdjujete da je bijelo iako je crno ili ste ovako buntovni kao ja, pa kako vam bude .

Ti mora da si vodolija u horoskopu...

turban wrote:

skolica wrote:Danas su me toliko isfurali na poslu da sam odlucila dati otkaz... Malo je falilo da posaljem clanove uprave do djavola.Ne samo da su mi objasnjavali sta zapravo podrazumjeva moj posao o kojem by the why nemaju pojma vec su htjeli da me ubjede da je njihovo misljenje ispravno odnosno da ja kazem kako su oni u pravu.Cak su rekli da sam ja uzrujana i da cu sutra kad prespavam sigurno shvatiti kako su oni u pravu.Nevjerovatno...Sa obzirom da sam osoba koja ima stvoj stav i koja dobro poznaje svoj posao ja sam im naravno stavila do znanja da mi ne pada napamet da promjenim misljenje.
Imate li vi problema sa svojim poslodavcima?Da li i vi ako oni kazu da je nesto bijelo, potvrdjujete da je bijelo iako je crno ili ste ovako buntovni kao ja, pa kako vam bude .

Ti mora da si vodolija u horoskopu...

Blizanac i to dupli .

Salu na stranu prepoznajem stvari o kojima pises.Nazalost ponos je danas najjevtinija stvar na svjetu...

Mozda.Ali ja sam definitivno odlucila da dam otkaz,.Vise mi nije bitan ni polozaj ni plata.Postoje neke stvari koje jednostavno ne mozes da progutas.Da to uradim iznevjerila bih sebe.

skolica wrote:Mozda.Ali ja sam definitivno odlucila da dam otkaz,.Vise mi nije bitan ni polozaj ni plata.Postoje neke stvari koje jednostavno ne mozes da progutas.Da to uradim iznevjerila bih sebe.

Naravno da je nas unutrasnji mir jedino bogastvo koje posjeduje obican covjek.Ako ces naci taj spokoj dajuci otkaz onda ok.

Danas samo poltroni nejmaju onaj kantar u grudima,danas poltroni profitiraju.Tesko je boriti se sa tom modernom pojavom kako je ja volim nazvati-egoisticnio-poltronska-narcosoidnost.