Poezija vashih ruku, vashe dushe

[FortunaBela]

Mašta može svašta.....

[FortunaBela]

Nutella.....

[krelac]

pjesma na temu djecije pozude i zablude:




Ajnc, Cvaj, Draj

Mulj, plač I zenski trač.
U glavi Tri nedovršene pjesme. (A u snu?)
Grlio sam jadnog konja, I vezao ga čvorovima koje nisam znao da
Znam.
I Učio kao malo djete u snu tuđe jezike.
Ajnc, Cvaj, Draj brojao sam glasno,
Iz prkosa, tako jasno.
Vrištao sam, vrtio se oko svoje ose.

Gledalo se mnogo, tada, ali ne sada.
Ne više.
Gledali smo sami sebe sa trećeg sprata trospratnice,
I kao sa same Danice,
Sumnjali u stvarnost našeg tjemena.
Meljao sam katran crni. Crn I vruć I Zreo.
Po krovovima gol se peo,
I vertigo razvio.
Nisam znao da sam strah imao.

Nestalo je mnogo daha
U tim slabim plućnim žilama.
I nastalo je (a još su tu)
Mnogo misli o prljavim I okrutnim stvarima.

Vodio sam I ljubav I tuču sa Ivanom malom.

Jebao sam njen umni ctrež
I prelomio joj ženska bedra.
Dok jos je bila ona vedra, A ne
Čudoviste,
a ne žena.

Nestalo je mnogo daha
Ispod vodenog ogrtača,
I tek bih zelen, krvav, glavu sramno dizo.
Pod vodom sam sekunde brojio.
Plimu diga za svakom izgubljenom.
Plakao sam,
Majko mila,
Plakao sam bez prestanka I razloga.
Bez naloga ali sasvim svjestan.

Nikad ne podcjeni morske suze.

Nisam znao(sto ne znači da znam sada)
Kako uhvatiti sebe u činu,
Zaustaviti I prestrojit volju
Pa da mislim ono sto činim,
Da brojim, Cvaj, Draj,
Da zavolim.
Ajnc, Uan Tu Fri Siks Ten
Da zaboravim.

Samo na večer, kada plaža morski šamar prima,
Kada rakovi pokreću noćne Odiseje
I ugori šatro plijen love.
Tada, pretežno u samoći,
Prethodan ću dan proživjet,
Povezati sve ključne tačke.
Sve skokove I sve praćke,
I razumijet,
u potpunosti.

Nema glasa, nema vijesti.

[krelac]

...te jedna malo bliza danasnjici:


Pod zemljom Londona

Suludno je sjediti, kao nas heroj,
Sam, gol, na predzadnjem sjedistu.
Sa jednom rukom na metalu sto hladi
A drugom, neodredjeno, pozadi.
Otkud to, cujem protest I glasni apel,
Da otimam sebi za pravo,
Presudu njemu, I njegovim rukama?
Vjesanje srednjovjekovnim kukama.

Sjedio je junak nas u grcu,
I nije gledao rijeku pod stopalima,
Niti ringispil se desne strane,
Lizao je, I pjuvao, svoje muke rane.
Cuo se na džin I umor,
I iza slijpljenih trpavica,
Gorio je žudni plamen, Molio se,
A culi smo samo ‘Amen.’

Volio bih predstaviti, u kolazu,
Sve slike prostora I vremena
Njegovih uspona, padova
U ovom, boze, od svih svijetskih gradova.
Te slike ce stajat same,
Bez okvira I bez veze,
Prolazit ce masa puka,
Bit ce tijesno, bit ce buka.

Mozda mi je smijesno sada,
Vjeruj te mi da se trudim,
Pokusavam pogled oboriti,
Ustrojiti usne, osmijeh pokoriti.
Vidim stid starca I njegov jad,
Sinove koje nije imao,
A za sada sve je kasno,
Nepovratnost, sasvim jasno.

Takvi su, ili slicni
Svi predmeti naseg pogleda
Tuzni vise nego nasa zalost,
Rasjeceni kao ova mladost.
Takvi su I moji novcici,
U dzepovima stare karte,
Njegov sapat, moji urlici.

Svi odlasci u podzemnici

Sjedio je, preko puta
Moja savjest sada luta.

[manijak1]

Nosiš me na savjesti recitacija
Kap si bila na dlanu ,
sačuvana od vrelina ( nekako se patim sa ritmikom )
usne ti cjelivam ( ne mogu da složim pravilan pa mi je jednostavniji nepravilan stih , tako se ulazi u lektiru )
da ne usahnu - ovo je novitet , možda se i nađe izdavač
..............
molim vas nastavite

[Stari]

Kap si bila na dlanu ,
sačuvana od vrelina
usne ti cjelivam
da ne ... usahnu

da budu friske i vlazne
........kad mi prahnu
sanjao sam nocas
da vozis avione mlazne

Valjal' ....da nastavim

[manijak1]

sanjao sam nocas
da vozis avione mlazne

Valjal' ....da nastavim

Što se mene tiče primljen si na West Point odjel Zrakoplovstvo Vazduholetaštvo .
Uh Stari da mi ne odskačemo od teme

[rei]

Kap si bila na dlanu ,
sačuvana od vrelina
usne ti cjelivam
da ne ... usahnu

da budu friske i vlazne
........kad mi prahnu
sanjao sam nocas
da vozis avione mlazne

Valjal' ....da nastavim

poceo fino rimovat , pa i zavrsi

p.s. sad kad ponovo procita , ipak se rimuje
mozes proci

[mrak]

Ja vise ne govorim

Zaboravio sam sve jezike

Osim okus tvog

[FortunaBela]

Ja vise ne govorim

Zaboravio sam sve jezike

Osim okus tvog

Kratko i slatko....

[FortunaBela]

IO SONO MORTA

Po dužnosti živim,
a 'de iure' me u knjigama ,
onih što zemljom hode,
evo već druga decenija vode.
Lupus, što u krdu skita,
ze sudbu ne pita,a i kako ?
On skita !
Servus gospodaru sam,
a opet grešna.
Imam alibi što defacto mrtva sam.
Ja nisam tu,
a ako u knjigama lažu,
neka ih.
I onako 'sono morta'.

[Zadig]

Servus gospodaru sam,

hm...

[FortunaBela]

Na Tren pomislih da umirem Gospode moj
Salute, U život me vračaš....

Nastavi isti je ....

[FortunaBela]

Tek pjesnik kažu
neko luda će reći,
tek sanjar što kroči
danom za danom.
Ja hodim pogledom ka naprijed
pogledom ka gore
i sve teži teret pada
na pleća moja,
sve umorniji su koraci.
I kažu pjesnik,,,ti piši
i kažu,,,pjesnik ti sanjaš,
a ja tek ponekad iz realnosti
pobjegnem u dječiju mi dušu.

[FortunaBela]

Dajem Ti se u mašti svojoj
čisto da li uzeti slobodu i reći
s ljubavlju.
Tu su argumenti za i protiv razuma,
koji govori o nemogućnosti
opstanka snova
(pa, kada je razum tu igrao ulogu).

da li se mašta stapa u snove,
da li snovi postaju java
IKADA???

[FortunaBela]

Biti ili ne biti- to je pitanje.
Je l` dičnije za ljudski um sve praske
i strjelice silovite sudbine,
podnositi il zgrabit oružje.
Oduprijet se i moru jada kraj.
Učinit? Umrijet- usnut, ništa više!
I usnuvši dokončat srca bol
i prirodnih još hiljadu potresa.
Što baština su tijelu- to je kraj,
da živo ga poželiš! Umrijeti.
- I usnut- usnut- pa i snivat možda!
Da- to je smetnja sva. Jer snovi, što
u smrtnom tome snu nas mogu snaći.
Zemaljske ako muke stresemo,
Da- to je što nam ruku zaustavlja,
i to je razlog što je nevolja
dugovjećna.Jer ko bi inače
podnosit htio svijeta bićeve
i poruge i silu tlačitelja,
i rug i podsmijeh ljudi oholih,
i bol što kini ljubav prezrenu,
i tromost pravde, naprasitost vlasti,
i krivdu što je tiha zasluga.
Od nevrijednika trpi- kada može
I samim silom račun svoj da smiri?
I ko bi tovar nosio u znoju,
i stenjao pod teretom života.
Kad ne bi volju mutio nam strah,
od nečeg poslije smrti, neka zemlja
neotkrivena, kojoj ni jedan
sa granica se putnik ne vrća.
Te volimo podnosit sva ta zla,
no pobjeći u nepoznata.Tako
razmišljanje nas čini kukavcima.
Te srčanosti boja prirodna
izblijedi sva od pustog mozganja,
a vazne i goleme zamisli
iz toka svoga zato izlaze
i gube ime djela.

[FortunaBela]

KO SAM, ŠTA SAM

Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica
kojoj oko ispi magle let.
I svoj život uzgred, tužna lica,
ja proživeh uz ostali svet.

I s tobom se ljubim po navici -
mnogo puta već se ljubih s drugom,
k'o da krešem vatru po šibici,
nežne reči šapućem ti dugo.

"Draga moja", "mila", "znaj, doveka" -
duša hladna ostaje u svemu,
kad se darnu strasti kod čoveka,
nema više istine u njemu.

Zato moja duša i ne preza
od ljubavi ledom zalivene,
ti si moja lutalica breza
sazdana za druge i za mene.

Ali uvek, tražeć' srodnu sebi,
mučeći se bez nežnosti pune,
nimalo se ne ljutim na tebe,
nimalo te i nikad ne kunem.

Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica
kojoj oko ispi magle let,
i voleh te uzgred, tužna lica,
isto tako k'o ostali svet.

S.J.

[sojka]

Rijeci i otrovne strijele,
udari precizno u srce,
odapete stijele i lukovi,
Robin Hudovi
i sesirici.

Jedna fazanova perka,
ili paunova sto sepuri se,
da sakrije laz, zabludu,
nategnuta strijela istine.

Vosak, melem pripravan,
osjetim mirise dunja,
smijeska mi se lunja,
otpozdravljam je sesiricom.

[Sivka_Planinc]

Izmedju tuge i osmijeha...
odlucila sam se za osmijeh
Precutat cu da ponekad
pozelim da padne u one velike tuge....
i bar jedan trenutak budem iskrena pred sobom.
.........

[FortunaBela]

Ne znadosmo u prijateljstvo pretvoriti
ljubav , sto je morala proci . Koliko izlisnih
uvreda , koliko jalovih rana !
Sad plutamo
u mirnom i hladnom moru bola , dvije sante :
jedna muskog , druga zenskog spola .

A kad i to prodje - jer i to ce proci
hocemo li moci jedno drugome gledati u oci ?

( A . Sidran )

[igla]

tmina sad ispunjava moje grudi
ja vise ne stanujem tu
moje ime je miris na vjetru
a tijelo kameni stub

ja nisam uspio naci
smisao zivota u latici ruze
dodirnuti leptira na krilima snova
osjetiti med na usanama svojim

ostavio sam trag svoje vode
zalog sudbini za one koji vjeruju
ja svjetlo odavno ne vidim
a zvijeri tmine nek me se boje

by. Igla