Forum Klix.ba

meni je jedna od bivsih stalno govorila - povjerenje je dobro ali je kontrola bolja pa bih molio vas iskusne forumasice da mi protumacite ovo

d2 wrote:meni je jedna od bivsih stalno govorila - povjerenje je dobro ali je kontrola bolja pa bih molio vas iskusne forumasice da mi protumacite ovo

je li to nesto kao kad policajci nasumice testiraju vozace za alkohol?
(p.s. je l ta bivsa imala kakvih konKREVETnih primjera? )

anais_nin wrote:je li to nesto kao kad policajci nasumice testiraju vozace za alkohol?
(p.s. je l ta bivsa imala kakvih konKREVETnih primjera? )

kladim se da se drzala i one da je u prevenciji spas

U suštini se slažem sa Rizvinim postom.
Kada upoznam osobu pristupam joj sa određenim oprezom. Ok, krećem od toga da osoba vjerovatno nema zle namjere i da me vjerovatno neće povrijediti, ali ako i čujem i saznam da mi ta osoba na neki način radi iza leđa- ne iznenadim se.
Kada se bolje upoznamo, prođe neko vrijeme onda se dese jedna od 2 stvari: 1. ili osoba ima moje bezuvjetno povjerenje- koje ako jednom iznevjeri skoro nikad i nikako ne može da vrati jer sam po pravilu strašno ogorčena onda i na sebe što sam bila tako glupa pa na taj način vjerovala toj osobi a pogotovo na tu osobu, ili 2. nikad zapravo ne stekne puno više od onog opreznog povjerenje kojeg sam imala na početku, tako da i ako ga osoba iznevjeri- nisam posebno pogođena niti mi je to zapravo puno važno jer sam "znala" da će se to desiti....
Što znači oprezno povjerenje: znači da toj osobi nikad ništa previše lično ne govorim, da joj ne vjerujem 100% da će uraditi stvari koje kaže i sl.
Tačno je da se nekad zna desiti "povjerenje na prvi pogled" ali to jako rijetko...

A vraćanje povjerenje- jako zavisi od toga koliko sam zapravo vjerovala toj osobi na prvom mjestu, i dalje od toga na koji način je iznevjereno. Jer priznajmo, samo su neki grijehovi smrtni, za ostale postoji mastercard

danas wrote:

anais_nin wrote:Jednom kad se izgubi povjerenje, oslonac je li i ljubav izgubljena?

za mene -- da

jednom kad je povjerenje izigrano, to je sve umrlo iste sekunde... samo je pitanje vremena kada ce biti dzenaza... ako se ima snage, najbolje je sve odjednom prekinuti... svaki put kad to nisam uradila -- pojela sam govno samo takvo

pokusaji oprosta i davanja 'druge sanse' su zavaravanje samog sebe i ulivanje nade u nesto sto i sami instinktivno znamo da nema nikakve buducnosti... cisto tracenje vremena, oliti exercise in futility sto bi reko nas narod ...

PS cvrsto vjerujem da 'oprost' (ma kako iskren bio) i 'druga sansa' nisu za onoga ko je prokockao nase povjerenje, vec su -- za nas same... tim cinovima ocajnicki pokusavamo da sami sebe uvjerimo kako -- uprkos evidence to the contrary -- ta osoba i dalje zasluzuje nasu ljubav, povjerenje, prijateljstvo, odanost... te oprastamo sami sebi, nadajuci se da cemo nekako prezivjeti takav kolosalni zajeb u procjeni osobe i osjecanja i odnosa... naivno vjerujuci da je on/ona onakav kakvi smo mislili da jeste, i da je 'to' neka greska... pa onda prihvatamo bijedna i jefitina objasnjenja u nadi da su oh samo tako iskrena i tacna -- iako vrlo dobro znamo da nisu...

naravno, sve je to iluzija, koja se prije ili kasnije rasprsne... sto prije, to bolje...

TO JE TACNO!!!!!!!!!!!!! SLAZEM SE!!!!!!!!!!!!!! Bravo mala. Imam i ja iskustva s' tim, povjerenje je nesto najvaznije na svijetu, ako je to tu pise u Hadisu, onda se ta osoba JOS VISE VOLI, vjerujes joj, mozes je pustiti gdje god hoces, znas da je kako treba. Ma povjerenje je NAJVAZNIJE!

anais_nin wrote:Mislim da vecina smatra povjerenje i postovanje jako bitnim faktorima za vezu, za ljubav....Ali povjerenje nije staticka stvar. Pricamo o stjecanju istog, gubljenju istog, imamo ga, nemamo ga, vracamo ga itd itd....Koliko je bitan taj osjecaj povjerenja za vas? I kako frcerate po tom pitanju: da li kad zapocinjete nesto s nekim novim sve svedete na nulu pa se povjerenje gradi ili pocnete (u plusu) s povjerenjem dok se "ne dokaze/pokaze suprotno"?

Polazim od toga da je svaki covjek dobar dok se ne dokaze suprotno. U vezi, prijateljstvu, pa i poslu - povjerenje mi je presudno. U sustini sam tolerantna osoba, i ne prekidam vezu ( bilo koje vrste ) tek tako. Ali, sve je do jednom. Ako nesto presijecem, vise nema povratka.

Jednom kad se izgubi povjerenje, oslonac je li i ljubav izgubljena?

Definitivno. Kako sto je @danas napisala, produzetak veze bi bio samo nastavak agonije, ili exercise in futility.

Ljubav mozda nece umrijeti odmah, ali ako nema povjerenja i uzajamnog postovanja, sta je onda bila ta veza ? Na cemu se zasnivala ? Moj najveci problem je generalizacija iskustva. Dakle ako me jedna osoba jako povrijedi, izvjesno vrijeme tesko vjerujem bilo kome. Ne svetim se nikome, ali ne mogu nakon toga nastaviti kao da se nista nije desilo.

Bez povjerenja nista na ide.