Vedrija strana sharade sto se izborima klicu.
------------------
Turista Kemica nam se zadesijo prosli put kad su trebali da bidnu izbori kod jarana Amera - kaje takog rahatlooka kod ljudi u Ameriki nije vidijo prije (a nije ni bijo prije – kako more vidjeti, dobacuje Nurko). Svi sretni sto mogu da misle da su odlucivaci svojije

(a narocito tudjije

) zivota bar na jedan dan u cetiri godine.
Al Kemica imo problem – navratijo ga Amer da i on dodje da glasa, samo nebil pobijedijo nakav sto ga Amer gura, valjda mu jaro sposla. Samo treba zaokruzit broj, niko te nista ne pita.
Jest vraga. Kaze Kemica, stojim ja tako iza Amera, pravim se da me niko nezna

, kad onaj nabildani, sto ima znacku na reveru i mrko gleda po ljudima, pridje

. Prinese uho mom rusaku na ledjima, cuje kuca tik,tik,tik, nije gluh, naravski da ce cuti moj budilnik sto sam ga ponijo da ne okasnim na avijon. Skoci on ko oparen

, na onaj tokivoki, kad josh nekolko istih takih jarana doleti, pocese vikat Eva Kjuete, Eva Kjuete (cudnog li zemskog imena)

. Kad ono svi istrcase, ja ostadoh sam na sredini, zalecese se i oborise me a moj ranac sa burekom i budilnikom na nakim dugim stipaljkama iznesose napolje.
Dodje i TV ekipa, sutradan osvano naslov “Terorista Kemica se uvukao u izbore” (pogrijesili nepismenjaci, treba turista a ne terorista

) sa mojom slikom (je lezim a na meni sesterica

).
Kad su vidjeli sta je u rusaku, odmah me strpase i na avijon (mozda im se nije svidio Mensurin burek

) i dzabna karta (budale zaboravile naplatit

) u nepovratnom smjeru za Bosnu.
