odgoj djece?????

[modesti]

Kao majka dvoje djece, mislim da je sasvim očekivano praviti greške u odgoju. Želimo najbolje za svoje dijete/djecu i samim tim griješimo. Onaj ko misli da ne griješi, obično pomalo baca na neku devijaciju

Ono što me jako nervira je kada nepoznati ljudi počnu komentarisati odgoj nekog djeteta na osnovu 5 minuta opažanja, npr. u restoranu. Pitate li se da li dijete možda nenaspavano u tom trenutku, gladno, bolesno...? Ili odmah stavljate etiketu- ovo je dijete neodgojeno, majka pojima nema. A pogotovo me iz cipela izbace komentari tipa: Ja sam svoje dijete odgojila, a ti svoje nisi.

iznervirana danasnjim ponasanjem djecacica ( 3-4 god.staraosti ) odlucih da vas pitam sta mislite kada treba poceti sa odgojem djece, dok je jos u pelenama ili kad???

ono sto sam danas vidjela, drsko ponasanje i vristanje na majku, te vriska da svi oko njega cuju sta zeli a sta ne, i skoro pa bacanje na pod a majka ga samo tihim glasom usutkuje..
kad pored ovakovog djeteta sjedite pola sata i pokusavate da jedete u nekoj normalnoj atmosferi a ono vam ne dozvoljava dodje mi da prvo majku namlatim dobro pa onda to djete...moj sin ( 8 god.) ga pratio sa cudjenjem i samo mahao glavom...ipak mislim da odgoj djece pocinje vec u pelenama i da sam s tim napravila pravu stvar u odgoju svog sina...

da li sa odgojem djeteta pocinjete dok je jos u pelenama ili puno kasnije????

Šta očekuješ od dječačića od 3-4 godine, da sjedi mirno i govori tiho?? Kako je majka trebala reagovati- da se i ona dere, šta?? Tvoj sin ima 8 godina i normalno je da ga prati sa čuđenjem, jer tako on ispada stariji i ozbiljniji (on se lijepo ponaša, a malac od 3-4 godine grozno. Dakle, ja sam iznad njega). Nije mi jasan cilj tvog posta, nekako mi sve ide na to da si samu sebe htjela pohvaliti...

A ovu rečenicu da bi ti istukla prvo majku, pa dijete neću ni komenstarisati... degutantno.

Da se ipak vratim na temu. Ima jedna, čini mi se, kineska pametna. Dovela majka sinčića od godinu dana kod nekog vrlo pametnog čovjeka (ne mogu se sjetiti je li Konfučije, koji je bio?) i pita ga kada treba početi odgajati dijete. Kaže joj on:"Zakasnili ste s tim godinu dana".

[Lace]

http://www.youtube.com/watch?v=tqQJgftmbYE

[Lace]

a sad ozbiljniji post

http://konoba.dynamicforum.net/nasi-kli ... e-t162.htm

Agresivno dijete

Prepotentno, arogantno, razdražljivo. Ponekad čak antipatično, nametljivo i napadački raspoloženo. Uništava sve šta mu dođe pod ruku, viče i sprovodi svoje hirove umesto da mirno objasni svoj stav. Ne radi se o običnoj živahnosti, već o pravoj pravcatoj agresivnosti. Ona proizilazi iz urođenog instinkta čoveka koji deli sa svim ostalim životinjama i služi za odbranu prirodnog prava preživljavanja. Ali zajednički život sa ostalim ljudima u društvu nameće tačno određena pravila ponašanja koja podrazumevaju upravo kontrolu agresivnosti. Problem se pre svega odnosi na decu jer upravo je tokom prvih godina života teško sadvladati te impulse i put uspeha je težak i zamoran. Jedan od glavnih zadataka roditelja je usmeravanje dece prema samokontroli i umerenosti.

itd...

[mondura]

Prve tri godine djeteta su najvaznije.

[modesti]

http://www.youtube.com/watch?v=tqQJgftmbYE

Sad tek vidjeh komentare za intrauterin odgoj.

ljudi, je li zaista vjerujete u to??? pa, majku mu, kako vi to uspjevate odgojiti zigot ili fetus??? što jest, jest, ne dere se u stomaku i svi u restoranu mogu na miru ručati...

izvinjavam se na sarkazmu, ali eto, takva sam, neodgojena...

[semmy]

Kao majka dvoje djece, mislim da je sasvim očekivano praviti greške u odgoju. Želimo najbolje za svoje dijete/djecu i samim tim griješimo. Onaj ko misli da ne griješi, obično pomalo baca na neku devijaciju

Ono što me jako nervira je kada nepoznati ljudi počnu komentarisati odgoj nekog djeteta na osnovu 5 minuta opažanja, npr. u restoranu. Pitate li se da li dijete možda nenaspavano u tom trenutku, gladno, bolesno...? Ili odmah stavljate etiketu- ovo je dijete neodgojeno, majka pojima nema. A pogotovo me iz cipela izbace komentari tipa: Ja sam svoje dijete odgojila, a ti svoje nisi.



Šta očekuješ od dječačića od 3-4 godine, da sjedi mirno i govori tiho?? Kako je majka trebala reagovati- da se i ona dere, šta?? Tvoj sin ima 8 godina i normalno je da ga prati sa čuđenjem, jer tako on ispada stariji i ozbiljniji (on se lijepo ponaša, a malac od 3-4 godine grozno. Dakle, ja sam iznad njega). Nije mi jasan cilj tvog posta, nekako mi sve ide na to da si samu sebe htjela pohvaliti...A ovu rečenicu da bi ti istukla prvo majku, pa dijete neću ni komenstarisati... degutantno.

Da se ipak vratim na temu. Ima jedna, čini mi se, kineska pametna. Dovela majka sinčića od godinu dana kod nekog vrlo pametnog čovjeka (ne mogu se sjetiti je li Konfučije, koji je bio?) i pita ga kada treba početi odgajati dijete. Kaže joj on:"Zakasnili ste s tim godinu dana".

opazala ga nisam 5 min, nego jako dugo, najmanje pola sata mi je vadio zivce dok sam pokusavala na miru da jedem, a sve poslije pola sata nisam zelila ni slusati nego izasla iz restorana kao i par gostiju kojima je isto kao i meni kidao zivce... ne znam kako bi se ti ponasala da ti neko na tvoj slobadan dan, kada zelis da se odmoris od hektike, posla skace po zivcima????

koliko se ja sjecam svoje dijete od 3-4 god, nisam ni izvodila vani kada mu je bilo vrijeme spavanja, kada je bolesno a kada se unervozi pokupim se i krenem lagano kuci s njim....
sebe nisam htjela istaci, da jesam postavila bi temu malo drugacije... meni samo nisu jasne mnoge majke koje ne znaju kada i kojem trenutku su koja mjesta za djecu prikladna... ako je dijete bilo nervozno ili bolesno ili sta vec trebala je malenog odvesti kuci da se smiri a ne dozvoliti da drugi zbog histerije njenog djeteta napustaju restoran i sebi kvare slobono vrijeme...

usput, danas sam svratila u taj isti restoran , i naravno konobari i vlasnik ( ni krivi ni duzni ) su se izvinjavali zbog tog djecacica, koji je ostao sa majkom u jos vecoj histeriji naredna 2 sata u restoranu... e pa sad mi reci da je ova majka normalna

[modesti]

Dešavalo mi se sigurno desetak puta da sam sa djetetom negdje van kuće i da skontam da nešto nije u redu sa malim, a kad dođem kući skontam-bolestan dešava se.

Naravno, ima neodgojenih majki sa neodgojenom djecom, istih bez smisla za ostale oko sebe, sve to stoji, ali sam ja iz tvog posta stekla drugačiji utisak, kako sam i napisala. A i dalje stojim iza zgražanja oko tvoje rečenice da bi i majku i dijete istukla.

[semmy]

Dešavalo mi se sigurno desetak puta da sam sa djetetom negdje van kuće i da skontam da nešto nije u redu sa malim, a kad dođem kući skontam-bolestan dešava se.

Naravno, ima neodgojenih majki sa neodgojenom djecom, istih bez smisla za ostale oko sebe, sve to stoji, ali sam ja iz tvog posta stekla drugačiji utisak, kako sam i napisala. A i dalje stojim iza zgražanja oko tvoje rečenice da bi i majku i dijete istukla.

svako ima pravo steci dojam na ovaj ili onaj nacin... a vjeruj mi da bi je sad jos vise namlatila kad sam cula koliko dugo je patila i dijete i druge goste... njoj je ocito svejedno da li je dijete nervozno, bolesno ili sta vec

[Timotije]

Auh
Otkako je Aleksandar Hemon dobio bebu, cesto pise o svojim razmisljanjima kao roditelj.Vrlo interesnatna vidjenja-koja bi mozda mnogi roditelji trebali procitati.

E sad, da se osvrnem samo na par komentara, pocev od osobe koja je postavila temu i pise o odgoju a istovremeno u uvodnom postu kaze kako bi nalupala prvo tu majku pa onda i to dijete sto tako histerise. Da mi ova kontradikcija nije privukla paznju, jos bih i pomislila da je tema za ozbiljno razmatranje. Ali kako to biva kod nas, mi se ucimo zivotu i manirima kroz batine. A tu bi smo metodu najradije primjenili kod drugih.

Neko rece, da se dijete odgaja vec u stomaku. Pa jos rece da je to i dokazano. Ili sam ja upravo pala sa marsa ili sam naucila citati ali nisam naucila razumjeti procitano.Dokazano je da dijete cuje i osjeti neke vanjske pojave kao sto je glas roditelja, muzika i slicno.Ali to nema nikakve veze sa odgojem niti to ima veze sa buducom kvalitetom odgoja.Stoga, potrebno je ipak malo vise obrazovanja kako bi se ovakva istrazivanja i dokazi sto bolje razumjeli.

Koliko je meni poznato, ne postoji univerzalno pravilo za odgoj djece.A kako mi se cini, ono se ovdje izgleda proklamuje te se kroz tu misao uvode kojekakve formule koje bi eto trebale biti garancija za "ispravan" odgoj.Pedagogija se ni dan danas nije usaglasila sa tim, a kamo li mi, neuki roditelji ili buduci roditelji.
Prvo bi mozda trebalo postaviti definiciju ispravnog odgoja.Kod nas je cini mi se ispravan odgoj prvenstveno krunisan poslusnoscu.U nekim drugim drzavama, tezi se od najranijeg djetinjstva samostalnosti.( jedan od primjera razlicitih vidova odgoja)Negdje se savjetuje da se djete sto manje mazi i dodiruje ( do nedavno pedagoski akcent odgoja u Holandiji) a negdje se vec dokazalo da je dodir i toplina pomagalo brzom fizickom i intelektualnom razvoju djeteta.

Zaboravlja se ovdje jos,kako vidim, da dijete ne odgaja samo majka ( je li iko oca spomenuo?) vec ( kod nas generalno) i roditelji djetetovih roditelja-bake/djedovi te ostatak familije.Pa nerijetko dolazi do kojekakvih sukoba, pocev od onog sto dijete moze jesti ( secer/cokolada/bombone) pa do toga sto dijete smije ili ne smije.A kada stvari krenu na lose, uvijek je majka ona koju treba prvo nalemati.
Ovaj navedeni primjer djeteta koje histerise mogli bi smo mozda ili jednostavno trebali prevesti u neku drugu situaciju, kao npr kako se kod nas roditelji i okolina slatko raduju kada dijete opsuje ili kaze neki prostakluk -onda je taj "normativ" itekako prihvacen.No kada se dijete uzvrpolji na ulici ili u vozu, pa pocne nervirati okolinu, onda je to ipak udar na nas licni zivot.

Gledajuci iz licnog ugla, ja koja sam postala majka prije petnaest mjeseci, tek ucim da budem majka.Sve knjige ovoga svijeta, sve teorije i sva pravila koja sam proucila, izucila i koristila pisuci pedagoske planove, kurseve za odgoj djece i slicno, mogu mi mozda pomoci, ali zasigurno nisu osnovni uslov koji ce mi pomoci da odgojim svoje dijete.
Ja kao majka, rodila sam se onoga momenta, kada se rodila moja beba.Ja ucim.I ne poznajem boljeg ucitelja nego nju.Kako i na koji nacin cu ja primjeniti pravila konsekventnosti, granica, autoriteta,ljubavi, sigurnosti ne moze reci jedan momenat vec za to ipak treba vremena.I u ovom vremenu ja cu sigurno grijesiti.I vrlo vjerovatno i popustiti u momentima kada budem umorna, pretrpana obavezama i slicno.Mozda ce tada moja konsekventnost popustiti i ja cu reci DA a znam da cu pogrijesiti.
Naravno da se slazem da se djeca odgajaju prvenstveno kod kuce.Ali podjimo od cinjenice, da ne postoji idealna porodica te podjimo od silnih pravila i uslova koji su potrebni za odgoj djeteta-ko ih to moze dati i ko ih to moze garantovati?
To sto ce mene neko osuditi u prolazu, jer se moja 15 mjeseci stara beba uzvrtila u kolicima i pocinje da place i da se dere, to je ipak njegov problem.Problem u kojem on pokazuje, da niti ima pojma o djeci, niti zna o cemu prica.
Ja i onda kada vidim da se neko djete baca po posluzi a majka nemocno pokusava da ga smiri, ne razmisljam o tome da pridjem majci i da je nalupam.Jer povrsnost kao i batina su slabosti koje treba suzbijati.

Gdje se imaju procitati njegove muke? To je sigurno prava mala poslastica za sve nas sto i sami deveramo sa sicom(2,5 i 4,5)! I on je vec u finim godinama, odlican pisac i samim tim jos veci ters, mogu misliti kao pomaga!

[Bea_Trix]

...

[Saian]

Neko rece, da se dijete odgaja vec u stomaku. Pa jos rece da je to i dokazano.

meni bi ovo dobro zvuchalo, ako bi se mislilo na to da se pochnem pitati i citati knjige o odgoju djece dok dijete josh nije ni rodjeno, u tom vidu bih se mogao slozhiti sa "odgoj pocinje vec u stomaku", dakle ako se odnosi na bavljenje problematikom odgoja, sto kroz literaturu sto kroz razgovore ne znam sa svojim roditeljima.
A meni se odgoj chini kao rekurzivan proces, tj. da je odgoj mog djeteta poceo mojim odgojem i da ce biti najmanje onoliko dobar koliko je moj bio (dakle pretpostavljamo u svakom sluchaju poboljshanje makar neznatno), no istina je da, ako je ljestvica generaciju prije postavljena nisko, ochekivati da u sljedecoj bude svemirski visoko je vishe nego optimistichno , da predstavim to malo genetichki mi smo sljedeci model nashih roditelja na kojem su radili ( s ovim ne mislim na puku kopiju i bilo kakvo negiranje individualnosti) i dok interagiras u drustvu trebao bi imati na umu da si ti zapravo ogledalo u kojem se tvoji roditelji ogledaju, isto tako ce biti sa tvojom djecom, u kojima ces se ti, za nadati je se, moci ogledati, a prateci takvu misao i imajuci tako definiran cilj nista ne bi trebalo biti teshko na putu stvaranja chestitih ljudi od te djece

[lady midnight]

Neko rece, da se dijete odgaja vec u stomaku. Pa jos rece da je to i dokazano.

meni bi ovo dobro zvuchalo, ako bi se mislilo na to da se pochnem pitati i citati knjige o odgoju djece dok dijete josh nije ni rodjeno, u tom vidu bih se mogao slozhiti sa "odgoj pocinje vec u stomaku", dakle ako se odnosi na bavljenje problematikom odgoja, sto kroz literaturu sto kroz razgovore ne znam sa svojim roditeljima.
A meni se odgoj chini kao rekurzivan proces, tj. da je odgoj mog djeteta poceo mojim odgojem i da ce biti najmanje onoliko dobar koliko je moj bio (dakle pretpostavljamo u svakom sluchaju poboljshanje makar neznatno), no istina je da, ako je ljestvica generaciju prije postavljena nisko, ochekivati da u sljedecoj bude svemirski visoko je vishe nego optimistichno , da predstavim to malo genetichki mi smo sljedeci model nashih roditelja na kojem su radili ( s ovim ne mislim na puku kopiju i bilo kakvo negiranje individualnosti) i dok interagiras u drustvu trebao bi imati na umu da si ti zapravo ogledalo u kojem se tvoji roditelji ogledaju, isto tako ce biti sa tvojom djecom, u kojima ces se ti, za nadati je se, moci ogledati, a prateci takvu misao i imajuci tako definiran cilj nista ne bi trebalo biti teshko na putu stvaranja chestitih ljudi od te djece

saio,
jako lijepo srocheno i zamishljeno, ali - mi dizagriz :D:D

to shto si napisao zvuchi jako lijepo, ali mislim da u sushtini idealizirash odnos roditelja i djece. isto tako precjenjujesh ulogu roditelja u formiranju karaktera i ponashanja djece. neko je vec naveo, tempora chini mi se, shto je i tachno, da se odgoj djece ne odvija samo u uskom krugu porodice, nego i u shirem, te dalje u vrticu, shkoli, susjedstvu, krugu prijatelja, itd, itd.
ponekad osobe koje najvishe utichu na nas i nisu u krvnom srodstvu s nama.

po logici koju ti slijedish u tvom postu (i koja zvuchi primamljivo u jednom idealnom sluchaju, tj, u sluchaju kada u porodici vladaju harmonichni odnosi) za dijete koje potiche iz problematichne porodice u kojem su roditelji recimo (ovo samo kao primjer) agresivni i koje je mozhda zlostavljano slijedi da bi trebalo biti ogledalo svojih roditelja? mislim da ova logika, nazhalost - ali tako je, chesto dovodi do stigmatizacije djece iz problematichnih porodica, i do nekakvog navodnog predictmenta da ce dijete biti "ko shto su mu i roditelji bili". a te stigme se teshko rijeshiti, pogotovo u nashem drushtvu u kojem s ejosh dosta toga gleda bash kroz porodicu.

---
inache, zamolila bih vas samo za jedno: nemojte da i se ovdje uvede "pravilo" da ukoliko nemash vlastito dijete, ne mozhesh ni prichati o djeci...
svi mi imamo neshto reci o odgoju, jer smo na kraju krajeva i sami bili odgajani (dobro, uglavnom svi :D), imamo djecu u neposrednoj blizini, prema tome ne treba nam nuzhno oplodjena jajna celija da ozbiljno razmislimo o stvarima poput odgoja djece.

[tempora]

Tito dragi,
Ja sam se mozda "provalila" ( ma ne mozda, vec sigurno) izjavom da se sa odgojem djece pocinje u stomaku , priznajem, casna pionirska necu vise "otvoriti usta" na ovom forumu, ali ne mogu da ne primjetim kako Vi, puno pametniji, obrazovaniji forumashi, ne mozete dati neki koristan komentar na temu, vec se onako k'o mala djeca osvrcete veselo na glupost koju sam izjavila.
Nije da mi je svejedno, nije da mi je nesto posebno krivo, vec mi je vise zanimljivo kako razmisljate...
Hajd' uzdravlje

Ako sam ja na neki nacin bila gruba, ja se iskreno izvinjavam.Nisam rekla ni da je glupost ono sto si izjavila, vec da iako je dokazano da dijete osjeti vanjske pojave u stomaku to nema veze sa odgojem tj kvalitetom odgoja u buducnosti.Bilo kako bilo,jos jednom, nije mi bila namjera da te uvrijedim, osvrnula sam se generalno na vecinu postova ali to ne znaci da se smatram pametnom i "uzvisenijom" od tebe ili bilo koga drugoga.

[visby]

Od odgoja u zivotu ne zavisi apsolutno nista. To samo ljudi misle da su plaho bitni.

[lady midnight]

Tito dragi,
Ja sam se mozda "provalila" ( ma ne mozda, vec sigurno) izjavom da se sa odgojem djece pocinje u stomaku , priznajem, casna pionirska necu vise "otvoriti usta" na ovom forumu, ali ne mogu da ne primjetim kako Vi, puno pametniji, obrazovaniji forumashi, ne mozete dati neki koristan komentar na temu, vec se onako k'o mala djeca osvrcete veselo na glupost koju sam izjavila.
Nije da mi je svejedno, nije da mi je nesto posebno krivo, vec mi je vise zanimljivo kako razmisljate...
Hajd' uzdravlje

ma celava, nije stvar u tome mene je vishe pogodilo da se nekom svidja beba selimovic :D al ono bash emotivno me pogodilo, u dushu shto se kazhe :D

[Saian]

saio,
jako lijepo srocheno i zamishljeno, ali - mi dizagriz :D:D

to shto si napisao zvuchi jako lijepo, ali mislim da u sushtini idealizirash odnos roditelja i djece. isto tako precjenjujesh ulogu roditelja u formiranju karaktera i ponashanja djece. neko je vec naveo, tempora chini mi se, shto je i tachno, da se odgoj djece ne odvija samo u uskom krugu porodice, nego i u shirem, te dalje u vrticu, shkoli, susjedstvu, krugu prijatelja, itd, itd.
ponekad osobe koje najvishe utichu na nas i nisu u krvnom srodstvu s nama.

po logici koju ti slijedish u tvom postu (i koja zvuchi primamljivo u jednom idealnom sluchaju, tj, u sluchaju kada u porodici vladaju harmonichni odnosi) za dijete koje potiche iz problematichne porodice u kojem su roditelji recimo (ovo samo kao primjer) agresivni i koje je mozhda zlostavljano slijedi da bi trebalo biti ogledalo svojih roditelja? mislim da ova logika, nazhalost - ali tako je, chesto dovodi do stigmatizacije djece iz problematichnih porodica, i do nekakvog navodnog predictmenta da ce dijete biti "ko shto su mu i roditelji bili". a te stigme se teshko rijeshiti, pogotovo u nashem drushtvu u kojem s ejosh dosta toga gleda bash kroz porodicu.

Iza ovog mog rezona se ne krije podjela porodica na neke "dobre" familije i "loshe" familije, iako bi bilo jako zanimljivo vidjeti statistike o djeci roditelja koji su u najboljem sluchaju pustili djecu da se sama odgajaju. Ja sam pored svojih roditelja prvenstveno u kasnijem djetinjstvu 16, 17, 18 imao hejbet drugih utjecaja u procesu tog nekog psiholoshkog sazrijevanja, medjutim ti utjecaji su me mogli odvesti samo do granica koje sam od svojih roditelja dobio, dakle naravno da je bilo utjecaja, ali su oni, odvagani uvijek onim kritichkim umom koji sam na pochetku pokupio od svojih roditelja, ostajali u tim nekim esencijalnim okvirima izvan kojih se ne smije, dobijenih kroz onu neku ispochetka glasnu, a kasnije preshutnu podjelu sta je u redu, a sta ne, sta dolikuje jednom chovjeku, a sta izbjegavati, ako se taj epitet zheli zadrzhati. Ja sam u postu vishe htio reci koja bi misao vodilja trebala biti prilikom odgajanja djece i da je onda lakse ostati fokusiran i diferencirati mali ispad svog djeteta od znakova falichnog karaktera, jer ako se spomenutom misli vodimo onda ta teza "mi smo ogledala svojih roditelja, a nasha djeca su nasha ogledala" mora opstati.

[tempora]

Neko rece, da se dijete odgaja vec u stomaku. Pa jos rece da je to i dokazano.

meni bi ovo dobro zvuchalo, ako bi se mislilo na to da se pochnem pitati i citati knjige o odgoju djece dok dijete josh nije ni rodjeno, u tom vidu bih se mogao slozhiti sa "odgoj pocinje vec u stomaku", dakle ako se odnosi na bavljenje problematikom odgoja, sto kroz literaturu sto kroz razgovore ne znam sa svojim roditeljima.
A meni se odgoj chini kao rekurzivan proces, tj. da je odgoj mog djeteta poceo mojim odgojem i da ce biti najmanje onoliko dobar koliko je moj bio (dakle pretpostavljamo u svakom sluchaju poboljshanje makar neznatno), no istina je da, ako je ljestvica generaciju prije postavljena nisko, ochekivati da u sljedecoj bude svemirski visoko je vishe nego optimistichno , da predstavim to malo genetichki mi smo sljedeci model nashih roditelja na kojem su radili ( s ovim ne mislim na puku kopiju i bilo kakvo negiranje individualnosti) i dok interagiras u drustvu trebao bi imati na umu da si ti zapravo ogledalo u kojem se tvoji roditelji ogledaju, isto tako ce biti sa tvojom djecom, u kojima ces se ti, za nadati je se, moci ogledati, a prateci takvu misao i imajuci tako definiran cilj nista ne bi trebalo biti teshko na putu stvaranja chestitih ljudi od te djece

saio,
jako lijepo srocheno i zamishljeno, ali - mi dizagriz :D:D

to shto si napisao zvuchi jako lijepo, ali mislim da u sushtini idealizirash odnos roditelja i djece. isto tako precjenjujesh ulogu roditelja u formiranju karaktera i ponashanja djece. neko je vec naveo, tempora chini mi se, shto je i tachno, da se odgoj djece ne odvija samo u uskom krugu porodice, nego i u shirem, te dalje u vrticu, shkoli, susjedstvu, krugu prijatelja, itd, itd.
ponekad osobe koje najvishe utichu na nas i nisu u krvnom srodstvu s nama.

po logici koju ti slijedish u tvom postu (i koja zvuchi primamljivo u jednom idealnom sluchaju, tj, u sluchaju kada u porodici vladaju harmonichni odnosi) za dijete koje potiche iz problematichne porodice u kojem su roditelji recimo (ovo samo kao primjer) agresivni i koje je mozhda zlostavljano slijedi da bi trebalo biti ogledalo svojih roditelja? mislim da ova logika, nazhalost - ali tako je, chesto dovodi do stigmatizacije djece iz problematichnih porodica, i do nekakvog navodnog predictmenta da ce dijete biti "ko shto su mu i roditelji bili". a te stigme se teshko rijeshiti, pogotovo u nashem drushtvu u kojem s ejosh dosta toga gleda bash kroz porodicu.

---
inache, zamolila bih vas samo za jedno: nemojte da i se ovdje uvede "pravilo" da ukoliko nemash vlastito dijete, ne mozhesh ni prichati o djeci...
svi mi imamo neshto reci o odgoju, jer smo na kraju krajeva i sami bili odgajani (dobro, uglavnom svi :D), imamo djecu u neposrednoj blizini, prema tome ne treba nam nuzhno oplodjena jajna celija da ozbiljno razmislimo o stvarima poput odgoja djece.

Ja licno ne zastupam ideju da o odgoju moze pricati samo neko ko ima djecu.Apsolutno ne! To bi u mom slucaju bilo smjesno i pomisliti.A to bi takodjer znacilo da svi oni divni ljudi koji usvajaju djecu i brinu se za nezbrinutu djecu, nemaju pravo na takvo sto.Samo taj jedan primjer pokazuje da "fizicka komponentna" nije presudna u tematici.Niti onaj ko je roditelj biva po automatizmu "profesionalac" za pitanja o odgoju.Ipak brojke o zlostavljanju i zanemarivanju u porodicama govore dovoljno.

[shin]

mali doprinos temi;

http://www.thebestpageintheuniverse.net/c.cgi?u=beat

Remember: never take shit from your kids. You make payments on the house, utilities, their clothes, school, and their food. You own them. If they don't like it, they can move out. If you love your kids, love them enough to beat them so that they don't grow up to be idiots.

[Saian]

mali doprinos temi;

http://www.thebestpageintheuniverse.net/c.cgi?u=beat

Remember: never take shit from your kids. You make payments on the house, utilities, their clothes, school, and their food. You own them. If they don't like it, they can move out. If you love your kids, love them enough to beat them so that they don't grow up to be idiots.

eh da, ova pricha sve se mozhe razgovorom, to je pricha za malu djecu , razgovarati i objasnjavati djeci od 4 5 6 godina kompleksne teme kao sto su etika, socijalne konvencije i ostale haLate za uspjeshnu i dostojnu socijalnu integraciju i koegzistiranje je ko marksizam, ideja je do jaja, al sprovest je u djelo je suludo, drugim rijechima : potpisiVam shinozu

[tempora]

Kao majka dvoje djece, mislim da je sasvim očekivano praviti greške u odgoju. Želimo najbolje za svoje dijete/djecu i samim tim griješimo. Onaj ko misli da ne griješi, obično pomalo baca na neku devijaciju

Ono što me jako nervira je kada nepoznati ljudi počnu komentarisati odgoj nekog djeteta na osnovu 5 minuta opažanja, npr. u restoranu. Pitate li se da li dijete možda nenaspavano u tom trenutku, gladno, bolesno...? Ili odmah stavljate etiketu- ovo je dijete neodgojeno, majka pojima nema. A pogotovo me iz cipela izbace komentari tipa: Ja sam svoje dijete odgojila, a ti svoje nisi.



Šta očekuješ od dječačića od 3-4 godine, da sjedi mirno i govori tiho?? Kako je majka trebala reagovati- da se i ona dere, šta?? Tvoj sin ima 8 godina i normalno je da ga prati sa čuđenjem, jer tako on ispada stariji i ozbiljniji (on se lijepo ponaša, a malac od 3-4 godine grozno. Dakle, ja sam iznad njega). Nije mi jasan cilj tvog posta, nekako mi sve ide na to da si samu sebe htjela pohvaliti...A ovu rečenicu da bi ti istukla prvo majku, pa dijete neću ni komenstarisati... degutantno.

Da se ipak vratim na temu. Ima jedna, čini mi se, kineska pametna. Dovela majka sinčića od godinu dana kod nekog vrlo pametnog čovjeka (ne mogu se sjetiti je li Konfučije, koji je bio?) i pita ga kada treba početi odgajati dijete. Kaže joj on:"Zakasnili ste s tim godinu dana".

opazala ga nisam 5 min, nego jako dugo, najmanje pola sata mi je vadio zivce dok sam pokusavala na miru da jedem, a sve poslije pola sata nisam zelila ni slusati nego izasla iz restorana kao i par gostiju kojima je isto kao i meni kidao zivce... ne znam kako bi se ti ponasala da ti neko na tvoj slobadan dan, kada zelis da se odmoris od hektike, posla skace po zivcima????

koliko se ja sjecam svoje dijete od 3-4 god, nisam ni izvodila vani kada mu je bilo vrijeme spavanja, kada je bolesno a kada se unervozi pokupim se i krenem lagano kuci s njim....
sebe nisam htjela istaci, da jesam postavila bi temu malo drugacije... meni samo nisu jasne mnoge majke koje ne znaju kada i kojem trenutku su koja mjesta za djecu prikladna... ako je dijete bilo nervozno ili bolesno ili sta vec trebala je malenog odvesti kuci da se smiri a ne dozvoliti da drugi zbog histerije njenog djeteta napustaju restoran i sebi kvare slobono vrijeme...

usput, danas sam svratila u taj isti restoran , i naravno konobari i vlasnik ( ni krivi ni duzni ) su se izvinjavali zbog tog djecacica, koji je ostao sa majkom u jos vecoj histeriji naredna 2 sata u restoranu... e pa sad mi reci da je ova majka normalna

Semi, jednostavno rijesenje za miran i ugodan rucak je ostati kod kuce
Mislim, ako pricas o nasem podneblju, rucak ti ne moze unistiti samo dijete koje vristi, vec puno cesce bucni gosti ili agresivni gosti!! Stoga o cemu pricamo?
Nasa sredina je apsolutno neprijateljski raspolozena prema djeci, osim kada se radi o ulici! Djeca ne da nemaju mogucnosti za bilo kakvu razonodu, vec nista u toj zemlji, a pogotovo javni zivot nije podredjen djetetu.Pocev od dojenja djeteta na javnome mjestu, presvlacenja, prostorija u kojima se ne pusi, stolica za sjedenje, do voznje kolicima na ulici!
I sta je to prikladno a sta neprikladno za djecu? :s Restoran valjda nije prikladan? :s Nisam jednom jela vani, u kojekakvim restoranima, gdje se zadesila masa djece i eto nikada nisam imala problema pa ni kada su djeca bucna! Mozda zato sto vlasnici restorana u Holandiji znaju, da mnogi roditelji vode svoju djecu kada idu jesti vani ( jer to ipak nije kao kod nas da ti tetka pricuva dijete koju nisi vidjela 10 godina) -pa svoj prostor i meni urede takodjer i za potrebe djece.Jer ovdje je veliki broj roditelja koji sami odgajaju svoju djecu i u te svrhe morali bi se odreci apsolutno svega, ako bi smatrali da djetetu nije mjesto ovdje ili ondje, sobzirom da su alternative po pitanju pomaganja rodbine i prijatelja male!
Mislim da je u tome osnovna razlika!

[thousands of voices]

Odbijam da o djetetu mislim kao o komadu gline koje će dobro oblikovati "dobar roditelj" ili loše - "loš roditelj".
Dijete se rađa sa karakterom i svi mi, a ne samo majka, utičemo na razvoj dječije ličnosti tj. odgajamo ga.
Umjesto da se zgražamo nad (ne)postupkom drugih potrebno je nešto i učiniti. Je li iko pitao tu majku da li joj je potrebna pomoć ili ako mama nije "normalna" je li iko djetetu ponudio osmjeh, bombonu ili mu skrenuo pažnju na nešto drugo. Ne, svi su se samo zgražali...

Odbijam suditi drugima i ne želim da iko sudi o meni, mom odgoju ili mojoj djeci. Moja su djeca crno i bijelo, toplo i hladno i koliko god je sa jednim lako sa drugim nije. Jedno je otvoreno, pričljivo i sklono "ispadima" drugo je zatvoreno, stidljivo, bojažljivo i tiho. Zar treba reći da je ovo drugo bolje odgojeno u odnosu na prvo samo zato što na ulici i restoranu šuti???

[tempora]

Odbijam da o djetetu mislim kao o komadu gline koje će dobro oblikovati "dobar roditelj" ili loše - "loš roditelj".
Dijete se rađa sa karakterom i svi mi, a ne samo majka, utičemo na razvoj dječije ličnosti tj. odgajamo ga.
Umjesto da se zgražamo nad (ne)postupkom drugih potrebno je nešto i učiniti. Je li iko pitao tu majku da li joj je potrebna pomoć ili ako mama nije "normalna" je li iko djetetu ponudio osmjeh, bombonu ili mu skrenuo pažnju na nešto drugo. Ne, svi su se samo zgražali...

Odbijam suditi drugima i ne želim da iko sudi o meni, mom odgoju ili mojoj djeci. Moja su djeca crno i bijelo, toplo i hladno i koliko god je sa jednim lako sa drugim nije. Jedno je otvoreno, pričljivo i sklono "ispadima" drugo je zatvoreno, stidljivo, bojažljivo i tiho. Zar treba reći da je ovo drugo bolje odgojeno u odnosu na prvo samo zato što na ulici i restoranu šuti???

A sta je djecom sa posebnim potrebama? Ja ih nesto ne vidim na nasim ulicama? Sto li Boze? :s

[thousands of voices]

Odbijam da o djetetu mislim kao o komadu gline koje će dobro oblikovati "dobar roditelj" ili loše - "loš roditelj".
Dijete se rađa sa karakterom i svi mi, a ne samo majka, utičemo na razvoj dječije ličnosti tj. odgajamo ga.
Umjesto da se zgražamo nad (ne)postupkom drugih potrebno je nešto i učiniti. Je li iko pitao tu majku da li joj je potrebna pomoć ili ako mama nije "normalna" je li iko djetetu ponudio osmjeh, bombonu ili mu skrenuo pažnju na nešto drugo. Ne, svi su se samo zgražali...

Odbijam suditi drugima i ne želim da iko sudi o meni, mom odgoju ili mojoj djeci. Moja su djeca crno i bijelo, toplo i hladno i koliko god je sa jednim lako sa drugim nije. Jedno je otvoreno, pričljivo i sklono "ispadima" drugo je zatvoreno, stidljivo, bojažljivo i tiho. Zar treba reći da je ovo drugo bolje odgojeno u odnosu na prvo samo zato što na ulici i restoranu šuti???

A sta je djecom sa posebnim potrebama? Ja ih nesto ne vidim na nasim ulicama? Sto li Boze? :s

Naravno da ih ne vidimo, jer ih treba zatvoriti u kuće da drugima ne bi pokvarili... Mi smo jedan needukovan narod koji osuđuje sve ono što ne razumije i pritom i dalje odbija učiti, pitati i samim time i razumjeti. Neki dan u tramvaju sjedi momak sa Tourette sindromom. Ljudi su buljili i odmicali se od njega kao da ima kugu...tužno

[modesti]

Odbijam da o djetetu mislim kao o komadu gline koje će dobro oblikovati "dobar roditelj" ili loše - "loš roditelj".
Dijete se rađa sa karakterom i svi mi, a ne samo majka, utičemo na razvoj dječije ličnosti tj. odgajamo ga.
Umjesto da se zgražamo nad (ne)postupkom drugih potrebno je nešto i učiniti. Je li iko pitao tu majku da li joj je potrebna pomoć ili ako mama nije "normalna" je li iko djetetu ponudio osmjeh, bombonu ili mu skrenuo pažnju na nešto drugo. Ne, svi su se samo zgražali...

Odbijam suditi drugima i ne želim da iko sudi o meni, mom odgoju ili mojoj djeci. Moja su djeca crno i bijelo, toplo i hladno i koliko god je sa jednim lako sa drugim nije. Jedno je otvoreno, pričljivo i sklono "ispadima" drugo je zatvoreno, stidljivo, bojažljivo i tiho. Zar treba reći da je ovo drugo bolje odgojeno u odnosu na prvo samo zato što na ulici i restoranu šuti???

Apsolutno se slažem! Samo jedna primjedba... niko se ne rađa sa karakterom, karakter se uči, temperament se dijelom nasljeđuje

[obuca]

Odbijam da o djetetu mislim kao o komadu gline koje će dobro oblikovati "dobar roditelj" ili loše - "loš roditelj".
Dijete se rađa sa karakterom i svi mi, a ne samo majka, utičemo na razvoj dječije ličnosti tj. odgajamo ga.
Umjesto da se zgražamo nad (ne)postupkom drugih potrebno je nešto i učiniti. Je li iko pitao tu majku da li joj je potrebna pomoć ili ako mama nije "normalna" je li iko djetetu ponudio osmjeh, bombonu ili mu skrenuo pažnju na nešto drugo. Ne, svi su se samo zgražali...

Odbijam suditi drugima i ne želim da iko sudi o meni, mom odgoju ili mojoj djeci. Moja su djeca crno i bijelo, toplo i hladno i koliko god je sa jednim lako sa drugim nije. Jedno je otvoreno, pričljivo i sklono "ispadima" drugo je zatvoreno, stidljivo, bojažljivo i tiho. Zar treba reći da je ovo drugo bolje odgojeno u odnosu na prvo samo zato što na ulici i restoranu šuti???

A sta je djecom sa posebnim potrebama? Ja ih nesto ne vidim na nasim ulicama? Sto li Boze? :s

Naravno da ih ne vidimo, jer ih treba zatvoriti u kuće da drugima ne bi pokvarili... Mi smo jedan needukovan narod koji osuđuje sve ono što ne razumije i pritom i dalje odbija učiti, pitati i samim time i razumjeti. Neki dan u tramvaju sjedi momak sa Tourette sindromom. Ljudi su buljili i odmicali se od njega kao da ima kugu...tužno

eh tuzno je to. taj sindrom je nepoznat u bih . kada sam htjela raditi diplomski na tu temu i rekla profama i asistentima za to gledali su me ko budalu jer nisu nikad culi za to . pa reko moze li nesto o mukoviscidozi (sorry ne znam kako se pise na nasem tacno al nije ni bitno) oni opet blenuli. pa reko covjece kakvi ste vi doktori nauka i kojecega kad ne znate za ove stvari. gore pomenuti sindrom moze izazvati zgrazanje kod ljudi koji nisu upoznati s njim. stoga treba siriti i edukovati ovce.
a odgoj djece hmmmm. i sama sam majka i reci cu samo da je tesko izvesti djete na pravi put. preferiram razgovor i objasnjenja. a znaju djeca dnevno po milion pitanja da postave. puno strpljenja treba. I ZABORAVITE BATINE