do sada sam bila s obje strane stola... i medju onima koji traže posao... i onima koji obavljaju razgovore, evaluaciju kandidata...
nažalost, u našoj zemlji... ne znam kako je vani, znam da je u hr slično, većina dobrih otvorenih pozicija nikada ne dospije u javnost... dakle ako se kandidati već ne primaju po babi i stričevima, onda tu rade preporuke... i na osnovu preporuka se okupe kandidati i odabere jedan...
s druge strane kad raspišeš oglas... javi se milion kandidata. na posao.ba čak likovi koji nemaju popunjene biografije, već ime, prezime i mail... dakle, poslodavac ponekad izgubi jako puno vremena, dok sve to pregleda, selektira i odabere najadekvatnije kandidate...
naravno ne opravdavam situacije kada se oglasi ne objave javno, samo obrazlažem.
ja sam do sada, nakon faksa radila na 3 "prava" posla (prijava, radno vrijeme, staž, bla bla). Sva tri sam dobila bez ikakve štele... došla s novinama u ruci na razgovor... pored toga predala sam još milion prijava... mogu tapete u sobi od odbijenica napraviti...
što hoću reći... izvrsno je što postoji posao.ba. mnogim poslodavcima je mrsko oglasiti posao u dnevnim novinama, a kamoli još platiti. Posao.ba i boljiposao.ba zasluzni su sigurno za to da više oglasa dođe do nezaposlenih, jer je lakše prijaviti oglas na portal nego u novine. A i jeftinije.
S druge strane, ako nisi prošao na jednom poslu idemo dalje... budi uporan...
Treće, pitanja koja ti postavljaju su sasvim normalna. Ako je firma iole ozbiljna, ona želi kompletnog čovjeka. Nekoga ko je sposoban komunicirati, zastupati svoje stavove, znati što hoće, biti vrijedan, uporan, sposoban. Vrlo često kompanije traže ličnost, a tek onda iskustvo. Naravno ne možeš sve to 100% saznati iz jednog-dva razgovora... ali vjerujte dosta toga bude jasno nakon par rečenica... pa i takvih motivacijskih kao ova spominjana
