Ja ne živim u Sarajevu, ali mislim da sam dovoljno upućen, što se tiče samog repertoara za kino publiku. Nemojte misliti da sad nešto filozofiram, jer ne živim u Sarajevu. Ono što ja mislim je to da sama publika nije previše zainteresirana za kino. A evo i zašto. Neki dan gledam one emisiju „Sinemanija“ na BHT1. Za kino publiku preporučuju u domaćim bioskopima (inače ne koristim riječ bioskop, ali eto kad govorim o emisiji o filmu) film „Edit Piaf – život u ružičastome“. To je europski film, za kojeg znam da se u susjednoj Hrvatskoj prikazivao krajem šestog mjeseca ove godine. Pa nekami neko kaže da to ima logike. Naravno tu je i naša kinematografija, kao što netko navodi „Teško je biti fin“, ili sad aktuelnog filma „Duhovi Sarajeva“. I to je sasvim uredu, ali gdje su američki filmovi, kao da na cijelome svijetu postoji samo bh kinematografija. A kad dođe Sarajevo film festival, svi buljimo ko tele u šarena vrata, šta se ovo događa i tko nam ovo dolazi u našu bijednu i jadnu BiH, a kad neko sazna ko živi izvan BiH, misli u sebi, jao jes ova BiH popularna i u njoj sve cvijeta, a kad prođe, sve se stiša, kao da nikad nije ni postojao. Mafija se na hapala para, narod (koji živi u bijednim uslovima života i koji gleda kako da preživi) nek' ide gdje je nekad bio, a ostali neka se čudom čude, šta je to bilo u Sarajevu i odakle tolike filmske zvijezde baš u nas, kao sto su se neki čudili u susjednoj Hrvatskoj, kako filmske zvijezde zaobilaze Hrvatsku, a eto ih nama u posjetu. E pa to je jako žalosno, sramotno, i sve samo ništa dobro, bar po narod u Sarajevu, barem oni koji znaju šta je danas život u njemu…, a to ti je ona koće koga, ako neće svoj svoga.
Izgleda, barem našoj omladini, kao da smo davno izolirani i od svijeta i od kino produkcije, pa samo gledamo ono što nam žele dati pojedini vlastodršci na kapaljku da pogledamo, ako imas love i to da pogledas, jer kako stvari svoje vlastima u BIH je samo bitno da imaš hljeba i šuti pokri se da se ne brukaš, a oni samo još što nisu oderali kožu ovom narodu, ali nekaim i bude tako, kada su izabrali ovu mafiju, samo mi je iskreno žao onih koji nisu glasali za ove na vlasti, ali kako se kaže, uza suho gori i sirovo. Sramotno. I sad se neko pita jeli umrlo kino u Sarajevu. Ne da je umro u Sarajevu, nego u BiH, izumrlo je, a kako i neće, kad pojedini vide, šta vide, gledaj kako možeš preživiti, osima ako ti neko nije il u vlasti il imas dobro našteljen posao, pa lova kaplje, auto koje košta 20.000 KM ili više pod šupkom, i boli te neka stvar što neko se guba sa 1KM u džepu, ako je i ima…, a mislim da ne svak, osim ako negdje šta ne orobi, pa u ćuzu.
Neka malo odgovorni koji imalo drže do kina u BiH, pogledaju gdje žive, jel' u svemiru ili na zemlji. To je sramota, da nemože biti veća. A šta je tek s onim koji živi u Mostaru i okolnim gradovima, o tome da i ne pričam i nepolemiziram na tu temu.
Eto toliko da više ne pričam, jer u ovoj državi daj bože da je Kino u Sarajevu najveći problem. To je mala maca, šta još može svašta da se desi, u ovoj našoj, vidno izoliranoj državi za koju je i navodno NATO zabrinut, ali šta koga kurac boli za nas, kad mi ne želimo da se išta promijeni, mislim na većinu, koja je glasala za promjene, a dobila 500% goru situaciju, a što se tiče promjene dobro će je doživjeti, kako je krenulo…
ne mogu da vjerujem da ovo govorim, al došlo je do inflacije domaćeg filma.... ili deflacije domaćeg kino prostora
5 cini mi se..
