Forum Klix.ba

Kemal_S wrote:Vjerovatno sam samo ja dovoljno lud da imam u kucnoj biblioteci knjigu stampanu u 3.000 primjeraka, izdana 1990. godine "Svjetlost", a pisac knjige je Antun Hangi, on je kao ucitelj, inace Hrvat boravio u Bosni i to na mom kraju bihacko-banjaluckom i pri tom napisao knjigu: "ZIVOT I OBICAJ MUSLIMANA"... u ovoj knjizi on opisuje svoj zivot u BiH u vrijeme od 1890. godine dosao u Bosnu i napisao svoje vidjenje Bosnjaka. Za sve one koji kazu da se nikad Bosnjaci nisu spominjali do 92. godine tu je valjda dovoljan dokaz...

samo par citata iz ove knjige koja me tjeraju da razmisljam o svome narodu nekad i sad, kako su nas Hrvati gledali nekad a kako sad:

"Muslimani BiH starinom su Slaveni. Poslije pada slavnoga nekada kraljevstva bosanskog godine 1463. pod osmanlijsko gospodstvo, odrekose se mnogi Bosnjaci vjere svojih otaca i prigrlise vjeru Muhamedovu Islam te su i danas najvjernije pristase...

Domovinska je cud u nasih Muslimana i danas slabo razvijena jer kod njih prevladuje vjerska strana. Tako npr. nijesu oni sve do najnovijeg doba, do okupacije, pravo znali koje su narodnosti. Bezi, uglednije age i uceniji ljudi govorili su da su Bosnjaci i da govore hrvatski, ali masa naroda niti je znala, niti jos danas znade sto je... ovdje napominjem da je ovo bilo vec u vrijeme kad je Austrougarska zabranila naziv "Bosanski jezik" u skolama i Bosnjaci su se tad morali odluciti zele li govoriti bosanskim ili hrvatskim jezikom. Cisto da nebude zabune. Nastavljam jos neke citate iz njegovog opisa nas nekada:

Bosanski Musliman vecinom je visoka uzrasta, sirokih pleciju i jakih misica. On je ponosan, kao i zemlja u kojoj se je rodio i uzgojio, a ponos mu najbolje odaje junacki hod, bistar pogled i visoko celo:

Ja kakav je Suljo barjaktare,
Tanka stasa, rumena obraza,
Crna oka kano u hajduka,
A pleca mu sira od arsina.

Bosanski je musliman umjeren u jelu i picu, on je njezan muz i izvrstan otac svoje obitelji. Posten je i pouzdan, a gostoljubiv i susretljiv kao i svi Slaveni uopce. Je li stekao iskrena prijatelja, na koga se smije i moze pouzdati, vjeran mu je do posljednjeg daha. Neprijatelja mrzi i tesko oprasta nanesenu mu uvredu. On se drzi arapske poslovice koja kaze: "Ispruzena strelica vise se ne vraca".

Nasi su Muslimani veliki prijatelji lova i junackih igara. Bosna je jedna od rijetkih zemalja u Evropi u kojoj se je sve do danas odrzao lov sa sokolovima, premda i to pomalo prestaje. Lovom sa sokolovima bave se jos jedino plemicke obitelji Uzeirbegovica u Maglaju na Bosni i Sirbegovica i Smailbegovica u Tesnju. Izvrsne sokolove za lov hvataju u Ozren planini, pa kad su ih izvjezbali, idu s njima u lov. Soko sjedi na ruci, a na glavi mu je crvena kapica. Kad lovac opazi pticu, skine mu kapu s glavem a on poleti strelovitom brzinom za njom, uhvati je i donese svom gospodaru. Osim manjih ptica hvata soko prepalice, trcke i sljuke, a nekad ce udariti i na mnogo vecu pticu od sebe. Soko je Muslimanu vrlo draga ptica. On je znak srdacnosti i hrabrosti. Hrabrost se junacka cesto...

Malo ima naroda u svijetu koji onako iskreno, onako odano i sa uvjerenjem ljube svoju vjeru kao sto ju ljubi bosanski Musliman. On zivi i umire za svoju vjeru i nicim ga ne mozes toliko uvrijediti koliko povredom njegove vjere i vjerskih obicaja. On se uzda u dragoga Boga, velikog Allaha pa ako ustreba, on ce ravnodusno podnijeti sve boli ovog svijeta, on ce za vjeru zrtvovati sav svoj imetak...

dakle, ovaj zapis iz 1890 i neke godine o Bosnjacima... napisao ju je Hrvat Antun Hangi... pitam se kako li bi Hrvat danas da dodje u Bosnu i zivi medju Bosnjacima. Kakav bi on materijal za zapis o nama imao. Inace, ova knjiga ima oko 210 sitno ispisanih stranica. Ne mogu vjerovati koliko smo obicaja, nosnje, ponasanja, vjere izgubili. Sta bi Hrvat sad napisao o Bosnjacima?

Feliks wrote:

Kemal_S wrote:Vjerovatno sam samo ja dovoljno lud da imam u kucnoj biblioteci knjigu stampanu u 3.000 primjeraka, izdana 1990. godine "Svjetlost", a pisac knjige je Antun Hangi, on je kao ucitelj, inace Hrvat boravio u Bosni i to na mom kraju bihacko-banjaluckom i pri tom napisao knjigu: "ZIVOT I OBICAJ MUSLIMANA"... u ovoj knjizi on opisuje svoj zivot u BiH u vrijeme od 1890. godine dosao u Bosnu i napisao svoje vidjenje Bosnjaka. Za sve one koji kazu da se nikad Bosnjaci nisu spominjali do 92. godine tu je valjda dovoljan dokaz...

samo par citata iz ove knjige koja me tjeraju da razmisljam o svome narodu nekad i sad, kako su nas Hrvati gledali nekad a kako sad:

"Muslimani BiH starinom su Slaveni. Poslije pada slavnoga nekada kraljevstva bosanskog godine 1463. pod osmanlijsko gospodstvo, odrekose se mnogi Bosnjaci vjere svojih otaca i prigrlise vjeru Muhamedovu Islam te su i danas najvjernije pristase...

Domovinska je cud u nasih Muslimana i danas slabo razvijena jer kod njih prevladuje vjerska strana. Tako npr. nijesu oni sve do najnovijeg doba, do okupacije, pravo znali koje su narodnosti. Bezi, uglednije age i uceniji ljudi govorili su da su Bosnjaci i da govore hrvatski, ali masa naroda niti je znala, niti jos danas znade sto je... ovdje napominjem da je ovo bilo vec u vrijeme kad je Austrougarska zabranila naziv "Bosanski jezik" u skolama i Bosnjaci su se tad morali odluciti zele li govoriti bosanskim ili hrvatskim jezikom. Cisto da nebude zabune. Nastavljam jos neke citate iz njegovog opisa nas nekada:

Bosanski Musliman vecinom je visoka uzrasta, sirokih pleciju i jakih misica. On je ponosan, kao i zemlja u kojoj se je rodio i uzgojio, a ponos mu najbolje odaje junacki hod, bistar pogled i visoko celo:

Ja kakav je Suljo barjaktare,
Tanka stasa, rumena obraza,
Crna oka kano u hajduka,
A pleca mu sira od arsina.

Bosanski je musliman umjeren u jelu i picu, on je njezan muz i izvrstan otac svoje obitelji. Posten je i pouzdan, a gostoljubiv i susretljiv kao i svi Slaveni uopce. Je li stekao iskrena prijatelja, na koga se smije i moze pouzdati, vjeran mu je do posljednjeg daha. Neprijatelja mrzi i tesko oprasta nanesenu mu uvredu. On se drzi arapske poslovice koja kaze: "Ispruzena strelica vise se ne vraca".

Nasi su Muslimani veliki prijatelji lova i junackih igara. Bosna je jedna od rijetkih zemalja u Evropi u kojoj se je sve do danas odrzao lov sa sokolovima, premda i to pomalo prestaje. Lovom sa sokolovima bave se jos jedino plemicke obitelji Uzeirbegovica u Maglaju na Bosni i Sirbegovica i Smailbegovica u Tesnju. Izvrsne sokolove za lov hvataju u Ozren planini, pa kad su ih izvjezbali, idu s njima u lov. Soko sjedi na ruci, a na glavi mu je crvena kapica. Kad lovac opazi pticu, skine mu kapu s glavem a on poleti strelovitom brzinom za njom, uhvati je i donese svom gospodaru. Osim manjih ptica hvata soko prepalice, trcke i sljuke, a nekad ce udariti i na mnogo vecu pticu od sebe. Soko je Muslimanu vrlo draga ptica. On je znak srdacnosti i hrabrosti. Hrabrost se junacka cesto...

Malo ima naroda u svijetu koji onako iskreno, onako odano i sa uvjerenjem ljube svoju vjeru kao sto ju ljubi bosanski Musliman. On zivi i umire za svoju vjeru i nicim ga ne mozes toliko uvrijediti koliko povredom njegove vjere i vjerskih obicaja. On se uzda u dragoga Boga, velikog Allaha pa ako ustreba, on ce ravnodusno podnijeti sve boli ovog svijeta, on ce za vjeru zrtvovati sav svoj imetak...

dakle, ovaj zapis iz 1890 i neke godine o Bosnjacima... napisao ju je Hrvat Antun Hangi... pitam se kako li bi Hrvat danas da dodje u Bosnu i zivi medju Bosnjacima. Kakav bi on materijal za zapis o nama imao. Inace, ova knjiga ima oko 210 sitno ispisanih stranica. Ne mogu vjerovati koliko smo obicaja, nosnje, ponasanja, vjere izgubili. Sta bi Hrvat sad napisao o Bosnjacima?

De ne budali! Prvo se malo izobrazuj i nauci kako da citas i tumacis povijesne tekstove. Osim toga, Hangi je pisao o muslimanima a ne o Bosnjacima. Sta uopce znaci - "Bosnjak"? Eno ti takvih prezimena koliko hoces po BiH a uglavnom su ti ljudi krscani! Sta cemo sad?

Feliks wrote:

Kemal_S wrote:Vjerovatno sam samo ja dovoljno lud da imam u kucnoj biblioteci knjigu stampanu u 3.000 primjeraka, izdana 1990. godine "Svjetlost", a pisac knjige je Antun Hangi, on je kao ucitelj, inace Hrvat boravio u Bosni i to na mom kraju bihacko-banjaluckom i pri tom napisao knjigu: "ZIVOT I OBICAJ MUSLIMANA"... u ovoj knjizi on opisuje svoj zivot u BiH u vrijeme od 1890. godine dosao u Bosnu i napisao svoje vidjenje Bosnjaka. Za sve one koji kazu da se nikad Bosnjaci nisu spominjali do 92. godine tu je valjda dovoljan dokaz...

samo par citata iz ove knjige koja me tjeraju da razmisljam o svome narodu nekad i sad, kako su nas Hrvati gledali nekad a kako sad:

"Muslimani BiH starinom su Slaveni. Poslije pada slavnoga nekada kraljevstva bosanskog godine 1463. pod osmanlijsko gospodstvo, odrekose se mnogi Bosnjaci vjere svojih otaca i prigrlise vjeru Muhamedovu Islam te su i danas najvjernije pristase...

Domovinska je cud u nasih Muslimana i danas slabo razvijena jer kod njih prevladuje vjerska strana. Tako npr. nijesu oni sve do najnovijeg doba, do okupacije, pravo znali koje su narodnosti. Bezi, uglednije age i uceniji ljudi govorili su da su Bosnjaci i da govore hrvatski, ali masa naroda niti je znala, niti jos danas znade sto je... ovdje napominjem da je ovo bilo vec u vrijeme kad je Austrougarska zabranila naziv "Bosanski jezik" u skolama i Bosnjaci su se tad morali odluciti zele li govoriti bosanskim ili hrvatskim jezikom. Cisto da nebude zabune. Nastavljam jos neke citate iz njegovog opisa nas nekada:

Bosanski Musliman vecinom je visoka uzrasta, sirokih pleciju i jakih misica. On je ponosan, kao i zemlja u kojoj se je rodio i uzgojio, a ponos mu najbolje odaje junacki hod, bistar pogled i visoko celo:

Ja kakav je Suljo barjaktare,
Tanka stasa, rumena obraza,
Crna oka kano u hajduka,
A pleca mu sira od arsina.

Bosanski je musliman umjeren u jelu i picu, on je njezan muz i izvrstan otac svoje obitelji. Posten je i pouzdan, a gostoljubiv i susretljiv kao i svi Slaveni uopce. Je li stekao iskrena prijatelja, na koga se smije i moze pouzdati, vjeran mu je do posljednjeg daha. Neprijatelja mrzi i tesko oprasta nanesenu mu uvredu. On se drzi arapske poslovice koja kaze: "Ispruzena strelica vise se ne vraca".

Nasi su Muslimani veliki prijatelji lova i junackih igara. Bosna je jedna od rijetkih zemalja u Evropi u kojoj se je sve do danas odrzao lov sa sokolovima, premda i to pomalo prestaje. Lovom sa sokolovima bave se jos jedino plemicke obitelji Uzeirbegovica u Maglaju na Bosni i Sirbegovica i Smailbegovica u Tesnju. Izvrsne sokolove za lov hvataju u Ozren planini, pa kad su ih izvjezbali, idu s njima u lov. Soko sjedi na ruci, a na glavi mu je crvena kapica. Kad lovac opazi pticu, skine mu kapu s glavem a on poleti strelovitom brzinom za njom, uhvati je i donese svom gospodaru. Osim manjih ptica hvata soko prepalice, trcke i sljuke, a nekad ce udariti i na mnogo vecu pticu od sebe. Soko je Muslimanu vrlo draga ptica. On je znak srdacnosti i hrabrosti. Hrabrost se junacka cesto...

Malo ima naroda u svijetu koji onako iskreno, onako odano i sa uvjerenjem ljube svoju vjeru kao sto ju ljubi bosanski Musliman. On zivi i umire za svoju vjeru i nicim ga ne mozes toliko uvrijediti koliko povredom njegove vjere i vjerskih obicaja. On se uzda u dragoga Boga, velikog Allaha pa ako ustreba, on ce ravnodusno podnijeti sve boli ovog svijeta, on ce za vjeru zrtvovati sav svoj imetak...

dakle, ovaj zapis iz 1890 i neke godine o Bosnjacima... napisao ju je Hrvat Antun Hangi... pitam se kako li bi Hrvat danas da dodje u Bosnu i zivi medju Bosnjacima. Kakav bi on materijal za zapis o nama imao. Inace, ova knjiga ima oko 210 sitno ispisanih stranica. Ne mogu vjerovati koliko smo obicaja, nosnje, ponasanja, vjere izgubili. Sta bi Hrvat sad napisao o Bosnjacima?

De ne budali! Prvo se malo izobrazuj i nauci kako da citas i tumacis povijesne tekstove. Osim toga, Hangi je pisao o muslimanima a ne o Bosnjacima. Sta uopce znaci - "Bosnjak"? Eno ti takvih prezimena koliko hoces po BiH a uglavnom su ti ljudi krscani! Sta cemo sad?

gospodar kuglastih munja wrote:Bosnjaci, kao i Srbi, kao i Hrvati su iznikli iz jednog jedinstvenog naroda ( ovo uzmite kao manje-vise). Bosnjaci bi trebali biti logicni nasljednici starih Bosnajana, koji su ostali vezani za svoju domovinu Bosnu, dok su Srbi i Hrvati svoj identitet, zahvaljujuci religioznom faktoru, prenjeli na susjedne drzave i osjecaju se kao ex-teritorijalni srbijanci i hrvati.

Ne vidim razloga za provokaciju od strane i Srba i Hrvata zasto su Bosnjaci primili Islam, kad su to isto ucinili i Srbi i Hrvati, koji su na ove prostore dosli kao PAGANI, te su potom pokrsteni. Izgleda da je jedina "greska " Bosnjaka sto su dva puta mjenjali religiju, ako je to uopste grijeh.