Nancy Drew wrote:NKVD wrote:Nancy... Moglo bi se raspravljati o tome. Ja generalno pokušavam bježati od pesimizma sve dok me to ne učini naivnom metom. Zašto mislim da će pojava nekog ko izgovori naglas ove stvari pokazati da i mi imamo alternativu, da nismo svi Harisi, Sulejmani pa i Lagumdžije. Ajde reci, sa kim ozbiljnim i bitnim da pričaju i grade budućnost mlade i progresivne snage u Hrvatskoj i Srbiji. Koje će tamo kad-tad pobijediti. Gdje je taj s kim će se dogovoriti set aksimoma oko kojih se više nećemo svađati? Vjeruj mi da bi Milanović pa i Jovanović voljeli da imaju sagovornika na ovoj strani. Ali ne, ovdje se sve nade polažu u "legendu i Tita" Komšića, jednog političara opštinskog nivoa, doduše neopterećenog plačkom i nacionalizmom. Što nas je učinio ponisnim jer je konačno pokazao zube iako glupavim izjavama (naravno da sam glasao za njega). Jer on taj format? Hoće li on ovo naglas reći? Ma daj molim te...
Ne znam je li Komšić taj format. Možda zaista nije, previše je pod Lagumdžijinim skutima, ali ima potencijala. Tu je i Bogić, tu su i neki 'nezavisni intelektualci', istina je - malo je onih čistih i neokaljanih. Nove, mlade snage zasjele su u Gongove, Grozdove i sl, koji su opet posebna utočišta za mlade ublehaše koji umjesto na državnim žive vrlo udobno na inostranim jaslama što opet podrazumijeva ovisnost o onome koji te plaća pa tako i formira tvoj javni politički stav.
Ali hajdemo po redu. Čedu Jovanovića su izmislili Amerikanci, i njega i cijeli Otpor, obučili i opremili i poslali u vatru da ruši Miloševića. Pored toga što ne vidim da Ameri ovdje ikog obučavaju (posebna priča - interes i zašto) jasno je da su Bosanci nešto drugačiji narod i da nisu skloni rizicima, bunama i revolucijama pa bi, shodno tome, i potraga za sličnim tipom ovdje bila uzaludna. Srbijanci vole bune, silu, atentate, revolucije i ulicu (ne impliciram nikakav + ili - iz ovoga), Bosanci ne. Zato nekog BH Čedu ovdje ne čekaj. I ne zaboravi - Čeda je kreiran zato što je to nekome trebalo. Ovdje im Čeda ne treba. Treba im stalni nemir dok se cijeli Balkan ne riješi a možda ni tada. Možda nas zadrže kao vječno 'trusno tlo' preko kojega će se, po potrebi, naduravat' i prelamat' kad im šta zapne u Gruziji ili Iranu.
Milanović je druga priča. Nekarizmatični aparatčik koji je stigao tamo gdje je stigao zahvaljujući ocu, porijeklu i okruženju u kojem je odrastao. Ne mislim da je on bogzna kakva sreća za SDP (biće izbori, vidjećemo) i ne bih ga uzimala kao nekoga ko nam treba biti uzor u bilo čemu. Gledala sam ga prije par dana kad govori da je Thompson trebao pjevati u Sarajevu, da je Gotovina heroj i još koješta, da ne duljim, uglavnom, daleko je on ispod Komšića, u svakom pogledu (u smislu u kojem ga ti gledaš).
I ono što je, po meni, najvažnije kad govorimo o ovim stvarima a što se stalno zaboravlja. Srbija i Hrvatska su jednonacionalne zemlje (zaboravimo manjine) gdje uprkos tome desnica dobija ogroman broj glasova, u Srbiji su to 2/3 glasačkog tijela. To se stalno zaboravlja. I u takvim jednonacionalnim državama pogledaj koliko glasova dobijaju Čeda i Pusićka.
U BiH imaš tri naroda koja su ratovala jedni protiv drugih, dva entiteta, Dayton kao luđačku košulju (ofucan ali izvrstan termin) koja nam je navučena da zaustavi rat ali ne i da osposobi funkcionalnu državu. Ne zamjeram nikom ništa, ginulo se, bili smo raspamećeni i govorili 'Potpisuj Alija da je k'o fildžan'. Ali to očito nije okvir koji nam može obezbijediti normalan život.
Pored svega došlo je vrijeme raspleta cijele priče koja je počela prije 20 godina i eto nas tu gdje jesmo, taoci i Srbije i Hrvatske i Kosova i Evrope i Amerike. Ne zna se hoće li nas biti sutra a i ako nas bude kakvi ćemo to biti.
Drugi nam ga kroje, rekoh ranije, i ništa se mi u toj priči ne pitamo. Biće onako kako oni odluče i to svima mora biti jasno. Mi smo tu da slušamo, da budemo kusur i da ne zapitkujemo puno.
Očekivati da se u cijelom tom loncu koji ključa i u koji smo bačeni zbog Kosova, Srbije, Miloševića, Rusije, pada komunizma, nafte, novog hladnog rata, pozicioniranja na Balkanu i ko će se sjetiti kako je sve počelo, ... dakle, očekivati da se u tom loncu koji vri, koji cijeli svijet potpaljuje, pojavi neki novi lider koji će ujediniti BH narode i narodnosti u borbi protiv cijele planete ... malo mi je stripovski infantilno.
Vjerujem u tvoje dobre namjere i poštujem umor i zasićenje i razočaranost, i sama sam takva, ali bojim se da ta priča ne pije vode. Mislim da je jedini put, kojim se BiH može preobraziti u normalnu državu, ukidanje RS i Federacije i uspostavljanje BiH kao građanske države sa zaštitom vitalnih nacionalnih interesa svih naroda unutra i poštivanjem svih mehanizama koji se pri pravljenju ustava moraju ugraditi u to rješenje. U tom slučaju ne bi više ni bilo važno ko je lider i ko (formalno) vodi državu. A sad razmisli o onome gore i vidjećeš da, u ovom momentu, to nikome nije u interesu. Da li će im biti u interesu za mjesec, godinu, 10 - ne znam, a što je najgore ne znaju ni oni.
I na kraju, pokušaj zamisliti da desno i lijevo nema Srbije i Hrvatske, da su nam susjedi Belgija i Novi Zeland. Jel de kako bi to bila druga priča i koliko bi cijeli plan od kojeg si krenuo imao smisla?
Pozz