black wrote:sirotanovic wrote:
Opet Isus Bogocovjek. To smo vec objasnili ili treba ponovo????
Kako je moguće da Isus istovremeno bude 100% Bog i 100% čovjek? I istovremeno i Sin Božji? Ako je Isus Bog onda ne može biti istovremeno Sin Božji! Ako je Isus Sin Božji ne može istovremeno biti Bog!
Isus kao 100%-ni Bog nije mogao umrijeti. Zašto je onda Bog morao umrijeti na križu kada njemu to ionako nije moguće? Da li je Isusov božanski dio umro na križu sa njim i ako jest, kako je to moguće? Ako biti Bog ne podrazumijeva posjedovati atribute poput besmrtnosti, svemoći, sveznanja, sveprisutnosti po čemu je Isus dok je bio na zemlji bio baš 100%-ni Bog. Da li je možda bio 50% ili 20% ili 75% Bog? Ako 100%-ni Bog podrazumijeva sve karakteristike koje Bog posjeduje koji je smisao Isusa zvati takvim ako ih on u određenom vremenu nije posjedovao? Ako božanski dio (koji ne može umrijeti) nije umro sa Isusom, gdje se nalazio u vrijeme njegove smrti? Da li je to biblijski Isus, čovjek koji zna da će umrijeti, i Bog koji je svjestan da to ne može?
Ne volim kopirati ali kako imas isuvise pitanja, a odgovri bi mi uzeli puno vremena prenosim biblijsku i teolosku studiju o Bogocovjeku - Isusu Kristu.
Bogočovjek Isus Krist
Isus Krist je savršeni Bog i savršeni čovjek, a ipak samo jedna osoba
Kada razmišljamo o Isusu Kristu, možda u Njemu vidimo samo Boga? Možda, dok čitamo Evanđelja, o Kristu razmišljamo samo kao o Bogu? Ako je tako, onda je naše razumijevanje Krista samo polovično. Osim što je Isus Krist vječni Bog, On je i čovjek. Biblija vrlo jasno pokazuje da je vječni Bog Sin u jednom trenutku povijesti postao čovjek. Apostol Ivan je zapisao sljedeće riječi:
''U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.'' (Iv 1:1) ''I Riječ tijelom postade i nastani se među nama...''(Iv 1:14)
Ili kako je Pavao pisao Filipljanima:
''On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe 'oplijeni' uzevši lik 'sluge,' postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.'' (Fil 2:6-8)
Biblija je puna tekstova koji govore o Kristu kao Bogu, ali i kao čovjeku. Pogledajmo Isusa kao čovjeka detaljnije:
Zemaljski život Isusa Krista
Isus se rodio od žene, kao i svaki drugi čovjek. Ne u slavi i bogatstvu, nego u poniženju i siromaštvu. Za Josipa i Mariju nije bilo mjesta u svratištu, u nekoj kući ili hotelu, nego su bili primorani da noć provedu u štali, gdje se Isus i rodio.
Isus je živio, rastao i napredovao kao i svako drugo dijete. Evanđelist Luka piše sljedeće riječi: ''A Isus 'napredovaše u mudrosti, dobi' i milosti 'kod Boga i ljudi."'(Lk 2:52) Učio je zanat i postao tesar, kao i Njegov poočim Josip. Živio je u židovskoj kulturi sa njihovim običajima i zakonom. Bio je u potpunosti podložan Božijem zakonu koji je Bog dao preko Mojsija.
Ljudi u Nazaretu, među kojima je Isus i živio sa svojom obitelji, nisu na Njemu primjećivali ništa neobično što bi Ga razlikovalo od drugih (osim ako im je neobično bilo to što je živio potpuno pravednim životom). Evanđelist Matej je zabilježio sljedeće:
''Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: 'Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?' I sablažnjavahu se o njega.'' (Mt 13:53-57)
Njegove komšije nisu mogli shvatiti da je Isus prorok, čudotvorac, Mesija; pa on je njihov komšija drvodjelja.
Samo tri posljednje godine svoga života Isus je proveo javno objavljujući svoje nebesko poslanje, svoju božansku prirodu i moć.
Na kraju je Isus umro kao mnogi ljudi, nasilnom smrću. Bio je raspet na križ sa još dvojicom ljudi.
Analiza Kristove ljudskosti
Kada promatramo Kristov zemaljski život, možemo vidjeti da je u potpunosti imao sve osobine čovjeka (osim grijeha). Rodio se, živio i umro kao čovjek. Rastao je i razvijao se kao čovjek. Učio se kao čovjek. Jeo je i pio je. Bio je gladan i žedan. Bio je umoran, tužan i radostan. Čak je bio i kušan kao čovjek. Sve ovo možemo primijetiti čitajući Bibliju.
Kada su mnogi Božiji ljudi, od davnina pa do danas, analizirali biblijske izvještaje koji govore o Kristovom ljudskom životu, vidjeli su da je On bio čovjek u potpunosti. Zaključili su da je imao ljudsko tijelo, duh i dušu.[26] Imao je ljudski um, osjećaje i volju, kao i svaki drugi čovjek. Dakle, Isus nije imao samo ljudsko tijelo, nego je bio kompletan čovjek.
Kako znamo da je Isus imao ljudski um, osjećaje i volju? Razmatrajući neke tekstove, to možemo zaključiti. Da je imao ljudski um, možemo zaključiti iz teksta u Lukinom evanđelju: ''A Isus 'napredovaše u mudrosti, dobi' i milosti 'kod Boga i ljudi."'(Lk 2:52) Vidimo da je Isus napredovao u mudrosti. Ovo se može odnositi samo na Njegovu ljudskost. Kao Bog On je savršen u mudrosti, jer je On Gospodar i Stvoritelj svega. Dakle, samo kao čovjek je mogao da napreduje u mudrosti, što jasno pokazuje da je imao ljudski um i da je koristio taj um.
Da je imao ljudske osjećaje, vidimo iz tekstova koji govore da je bio umoran, potresen, u muci i tjeskobi. Naravno da Isus kao Bog ima osjećaje, ali ovi koje smo sada naveli teško da se mogu odnositi na Krista kao Boga, nego jedino na Njegovu ljudskost.
Da je imao ljudsku volju vidimo iz primjera kada je bio kušan (npr. Mt 4). Svakako da kao Bog nije mogao biti kušan, nego je kušan po svojoj ljudskoj prirodi. Tu su uključeni ljudski um, osjećaji i volja. Isus je dakle čovjek u potpunosti.
Jedina razlika između Isusa i nas bila je ta da je bio bez grijeha. On se i rodio kao bezgrešan, za razliku od nas ljudi. Nije imao zemaljskog oca, nego je začet nadnaravnim djelovanjem Duha Svetoga. Nije imao grešnu prirodu kao ni Adam prije pada u grijeh.
Isus nije bio čovjek samo za vrijeme svoga zemaljskog života, nego je nastavio biti čovjekom i nakon svog uskrsnuća i uznesenja. Naravno, Isusovo tijelo više nije isto kao ono koje je imao na zemlji, nego je ono sada drugačije, proslavljeno, kao što će vjernici imati proslavljena tijela, nakon što uskrsnu.
Kada je Bog postao čovjek, nije prestao biti u potpunosti Bog, nego je, pored toga što je Bog, postao i čovjek. Kada je Bog uzeo ljudsko tijelo, to tijelo nije postalo nešto treće, nego je ostalo obično ljudsko tijelo.
Razlike Kristove ljudske i božanske naravi
Pogledajmo neke stvari malo dublje. Vidjeli smo da je Isus bio potpuni čovjek, ali i potpuni Bog. Između Isusove ljudske i božanske naravi možemo istaći neke razlike. Isusovo božanstvo je božanstvo u potpunosti, a Njegovo čovještvo je čovještvo u potpunosti, i zato On ima sve osobine i Boga i čovjeka zajedno. Bog ima mnoge osobine koje čovjek nema, a čovjek ima mnoga ograničenja koja Bog nema.
Možemo vidjeti da je Krist kao Bog vječan. Kao čovjek nije oduvijek postojao, nego se rodio u određenom trenutku povijesti. Luka piše da je imao oko trideset godina kada je stupio u javnu službu (Lk 3:23). Ali kao Bog je bio i ''prije Abrahama'' (Iv 8:58). Kao Bog Isus je bio (i jeste) svuda prisutan, a kao čovjek je mogao biti samo na jednom mjestu. Kao čovjek je napredovao u mudrosti i dobi (Lk 2:52), a kao Bog je savršen u mudrosti i znanju jer je Stvoritelj svega. Kao čovjek je mogao biti gladan, žedan, umoran, što kao Bog nije mogao biti. Kao Bog Isus nije mogao umrijeti, jer je vječan i besmrtan. Zato je postao čovjek da bi mogao umrijeti za nas. Dakle, samo je kao čovjek mogao umrijeti. Kao čovjek je bio kušan, što kao Bog nije mogao biti (Jak 1:13).
Novi Zavjet nam jasno pokazuje Kristovo božanstvo, ali i Njegovu ljudskost. Isus je Bog sa svim božanskim osobinama, a ujedno čovjek sa svim ljudskim osobinama.
Bogočovjek je jedna osoba
Isus je u potpunosti Bog i u potpunosti čovjek, a ipak nisu dvije već jedna osoba. Iako ponekad u Evanđeljima Krista vidimo kao čovjeka sa svim ljudskim ograničenjima (gladan, žedan, umoran...), a ponekad kao Boga sa svim božanskim osobinama, kao potpunog Boga i potpunog čovjeka, On je samo jedno biće i jedna osoba. Samo je jedan Gospodin naš i Spasitelj Isus Krist (1.Kor 8:6). Pored teksta iz Poslanice Korinćanima možemo vidjeti još nekoliko dokaza koji isključuju mogućnost da je Krist više nego jedna osoba.
Prvo, Biblija se ne ustručava čovjeka Isusa nazvati Bogom, niti za Kristovu božansku prirodu koristiti ime koje nas asocira na Njegovu ljudsku prirodu, što znači da Ga ne razdvaja na dvije osobe. Da dvije prirode, ali ne i dvije osobe. Posebno su karakteristični neki stihovi. Pavao je efeškim starješinama rekao sljedeće riječi:
"Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom." (Dj 20:28)
Iako znamo da Krist kao Bog nema krv, nego samo kao čovjek, Pavao Njegovu krv naziva Božijom. Iako znamo da je Krist i Bog i čovjek, sa svim Božijim i svim ljudskim osobinama, Pavao Ga ne razdvaja na dva dijela, nego i zemaljskog Krista zove Bogom. Nije Pavao rekao da nas je Bog stekao krvlju zemaljskog Isusa, nego Božijom krvlju. Iako je Kristovo ljudsko tijelo u potpunosti ljudsko, Isus je jedna, a ne dvije osobe. Na drugom mjestu Ga zove Gospodinom slave:
''...a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.'' (1 Kor 2:8)
Iako je Isus mogao biti raspet jedino kao čovjek, Pavao kaže da je razapet kao Gospodin slave, što se odnosi na Njega kao Boga. I ovaj tekst nam pokazuje da Krista ne možemo razdvojiti na dva dijela ili dvije osobe, jer iako su dvije prirode, jedna je osoba. Isus nije trpio za nas samo kao čovjek, nego kao Bogočovjek. Kada je rimski stotnik vidio što se desilo na križu, rekao je: ''Uistinu ovaj bijaše Sin Božji.''
Jedno ime koje je karakteristično za Kristovu ljudsku prirodu je Sin čovječiji. Isus ovo ime koristi i kada govori o svojim božanskim osobinama. U Iv 3:13 On kaže kaže da je Sin čovječiji sišao s neba. Mi znamo da Isus nije sišao s neba ljudskim tijelom, nego kao Bog. Dakle, Isus ime Sin čovječiji primjenjuje i na sebe kao Boga, jer je On jedna osoba.
Toma je uskrslog Krista, koji se očitovao tjelesno, nazvao Gospodinom i Bogom. Toma je pred Kristovim ljudskim tijelom iskazao božansko štovanje, jer Bogočovjek Isus Krist nije dvije, već jedna osoba koja posjeduje u potpunosti božansku i u potpunosti ljudsku prirodu. On je Bog u tijelu.
Drugo, možemo vidjeti tekstove koji govore o Kristu kao jednoj osobi sa dvije prirode. Na primjer:
''Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje - koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim o Sinu svome (jedna osoba), potomku Davidovu po tijelu (ljudska priroda), postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju (božanska priroda) uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu'' (Rim 1:1-4).
Vidimo, dakle, da Pavao govori o Kristu kao o jednoj osobi sa ljudskom i božanskom prirodom, a nikako o dvije osobe.
Treće, dokaz u prilog shvaćanja Krista kao jedne osobe je da u Bibliji nigdje ne vidimo dvije osobe u Kristu. Kada npr., razmišljamo o Trojstvu, mi vidimo određenu komunikaciju između osoba. Vidimo kako se Otac obraća Sinu; kako Sin govori Ocu; kako Otac šalje Duha; kako Duh proslavlja Sina, itd., a kod Krista ovoga nema. U Bibliji ne vidimo da se kaže da je zemaljski Isus uradio ovo, a nebeski ono, nego se o Njemu uvijek govori kao o jednoj osobi.
Šta nam, dakle, ovi tekstovi i dokazi govore? Iako je Isus Bog, On je uzeo na sebe i ljudsku prirodu. Time On nije prestao biti u potpunosti Bog, niti je Njegova ljudska priroda postala izmijenjena, nego je ostala obična ljudska priroda. Ali time što Krist sada ima dvije prirode, nije postao i dvije osobe. On je jedna osoba sa dvije prirode. Jedan je naš Gospodin Isus Krist.
Razmišljanja o nekim tekstovima
U Bibliji, a posebno u Evanđeljima, vidimo mnoge tekstove koji posebno ističu Kristovu ljudsku prirodu i položaj. Onima koji ne žele vjerovati u istinu o Isusu Kristu, neki od ovih tekstova su služili i služe prilikom pokušaja omalovažavanja Kristovog božanstva. Istina je ustvari suprotna: ovi tekstovi svjedoče da je Isus Krist osoba sa dvije prirode – ljudskom i božanskom. On je u potpunosti Bog i u potpunosti čovjek. To je ono što nam ti tekstovi i govore, a nikako da omalovažavaju Kristovo božanstvo. Pogledajmo neke očite primjere:
Kada je umro Isusov prijatelj Lazar, Isus je otišao ožalošćenoj obitelji. Kada je došao u Betaniju, gdje su živjeli, već je prošlo četiri dana od Lazareve smrti. Prilikom njihovog susreta, apostol Ivan je primijetio i zabilježio sljedeće rijeći:
''Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: 'Kamo ste ga položili?' Odgovoriše mu: 'Gospodine, dođi i pogledaj!' I zaplaka Isus.'' (Iv 11:33-35)
Ovdje vidimo jednu čudnu stvar, ožalošćeni Isus pita pokojnikovu sestru: ''Kamo ste ga položili?'' Zar Isus, Svemogući Bog, ne zna gdje su sahranili Lazara? Ne kaže li Biblija da je On stvorio nebo i zemlju (Heb 1:10 )? Ne kaže li da je Isus Bog Silni (Iza 9:5)? Da, On sve uzdržava svojom silnom riječi (Heb 1:3)? Petar je rekao da je Isus sveznajući (Iv 21:17, vidi i Iv 16:30)? Kako onda postavlja ovakvo banalno pitanje? Nije li Isus rekao Petru da ide i uhvati ribu, i da će u ustima prve ribe naći novac (Mt 17:27)? Nije li rekao Natanaelu da ga je vidio pod smokvom, prije nego ga je Filip pozvao (Iv 1:48)? Kako ovo Isusovo pitanje da razumijemo, osim da je ovo čisto ljudska reakcija, ili reakcija Isusove ljudske prirode, koja pokazuje Krista kao čovjeka.
Kao drugi primjer možemo uzeti događaj sa neplodnom smokvom:
''Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. Tada reče smokvi: 'Nitko nikada više ne jeo s tebe!' Čuli su to njegovi učenici'' (Mk 11:12 –14)
Ovdje vidimo Isusa gladnog (kao Bog nije mogao biti gladan, nego samo kao čovjek). On prilazi smokvi da uzbere plod. Marko jasno bilježi da nije bilo vrijeme smokvama. Kako može onaj koji je stvorio smokvu ne znati da još nije vrijeme smokvama? Pa to je mogao znati i kao čovjek. Nije li ovo razumljiva reakcija gladnog čovjeka? (Možda će neki komentirati da je Isus želio učenicima dati neku duhovnu pouku. Ali tekst jasno donosi Njegovu namjeru: ''i priđe ne bi li na njoj što našao''.) Ovdje dakle jasno vidimo Isusov ljudski um, ili ljudsku prirodu.
Dobro je da razmislimo i o sljedećem tekstu:
''Čuli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraćam se k vama.' Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene.'' (Iv 14:28)
Oni koji neće da vjeruju u istinu uče da ovaj tekst govori protiv Kristovog božanstva. Da li ovaj tekst govori protiv Kristovog božanstva? Ili možda govori da je Isus manji Bog nego što je Bog Otac? Apsolutno ne. Ako pogledamo kontekst, tj., ono što je napisano nekoliko redaka prije, vidjet ćemo da Isus tvrdi da je onaj koji je vidio Njega, vidio i Oca. Ovim On sebe izjednačuje s Ocem. Kada u 28. retku kaže da je Otac veći od Njega, On ne kaže da je Otac veći po božanstvu, ili da je veći Bog, nego je veći po trenutnom položaju. Biblija nam kaže da je Krist manji i od anđela: ''Ti ga tek za malo učini manjim od anđela''. (Heb 2:7) Kako može biti da je onaj koji je stvorio anđele manji od njih? Manji je po položaju[27], jer je u ulozi sluge, u obliku čovjeka.[28]
Dakle, Krist je kao čovjek u poziciji koja je manja od Očeve, ali je čak manja i od anđeoske. Krist je bio u toj poziciji jedno kratko vrijeme, tj. za vrijeme svoga zemaljskog života. Biblija uči da je On došao sa pozicije Boga (pozicije jednakosti s Bogom) na poziciju čovjeka (Fil 2:6-8). Tako se odrekao nekih prava, ali ne i prirode. Ali On se vraća Ocu u slavu koju je imao prije postanka svijeta. ''A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo.'' (Iv 17:5) Jasno je dakle: Krist je kao čovjek na zemlji u položaju koji je manji od onoga koji je imao prije utjelovljenja. Manji po poziciji, ali nikako po božanstvu. Vidimo da govori učenicima da se raduju, jer ide na veću poziciju, kod Oca. Odlazi na najviši položaj, Ocu s desne strane.
Razmislimo i o sljedećem tekstu:
''Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve.'' (1 Tim 2:5)
Protivnici Kristovog božanstva kažu da Isus ne može biti Bog, jer je On posrednik između Boga i ljudi. Oni dakle misle da ovaj tekst govori protiv Kristovog božanstva. To, dakako, nije istina, jer tekst ustvari opisuje ulogu Krista kao Bogočovjeka, odnosno razlog Njegovog utjelovljenja. Postao je čovjekom da bi mogao biti posrednik, i dati samog sebe kao otkup za sve. Jasno je da Bog ne može umrijeti. Zato je Bog Sin postao čovjekom, da bi kao savršen čovjek mogao umrijeti za nas. To ni najmanje ne negira Kristovo božanstvo, nego potkrepljuje biblijsko učenje o utjelovljenju Riječi.
Kada god čitamo Bibliju i nailazimo na mjesta koja govore da je Isus bio gladan, žedan, umoran, začuđen, potresen, tjeskoban, sjetimo se da je Isus, osim što je bio vječni Bog, bio i savršen čovjek sa svim ljudskim osobinama (osim grijeha). Isus se molio Ocu jer je bio čovjek. Isus je rastao, učio se, napredovao u mudrosti (Lk 2:52), iskustveno učio poslušnost (Heb 5:8), jer je bio čovjek. Nazivao je Izraelce braćom (Ps 22:23), jer je bio čovjek. Ali ne samo čovjek, nego čovjek i Bog.
Dakle, biblijski tekstovi koji govore o Isusovim ljudskim osobinama i položaju ni u kom smislu ne negiraju Njegovo božanstvo, nego pokazuju Njegovo čovještvo.
Kako ovo razumjeti
Kako razumjeti da je Isus istovremeno u potpunosti Bog i u potpunosti čovjek, a opet samo jedna osoba? Kako razumjeti da Isusa u Novom Zavjetu ponekad vidimo kao običnog čovjeka sa svim ljudskim ograničenjima (gladan, žedan, umoran, raste, napreduje u mudrosti, plače, ne zna da još nije vrijeme smokvama, ne zna o zadnjem danu, u tjeskobi i muci), a istovremeno kao Boga sa svim božanskim osobinama (liječi bolesne, uskrisuje mrtvace, stišava oluju, ima svo znanje, stvorio je sve, postoji od vječnosti, sve prisutan je), a ipak nisu dvije nego jedna osoba? Ovo u Bibliji nije teško vidjeti i spoznati što Biblija uči, ali je svakako teško umom proniknuti u bit ove tajne.
Neki teolozi su (u devetnaestom i dvadesetom stoljeću) donijeli teoriju koja se zove kenozis teorija. Riječ kenozis dolazi od grčkog glagola kenoo, koji se koristi u Filipljanima 2:7, koja se prevodi sa lišiti ili isprazniti. Ova teorija, (na temelju teksta iz Fil 2:7), uči da se Krist odrekao nekih božanskih osobina dok je bio na zemlji. Prema kenozis teoriji, Krist na zemlji više nije bio svemoćan, sveprisutan, sveznajući. On se dobrovoljno odrekao ovih osobina.
Da li je ova teorija ispravna? Ako da, onda će nam olakšati shvaćanje osobe Isusa Krista, posebno u periodu Njegovog zemaljskog života. Ne, čini se da ovakva teorija nije ispravna. Tekst iz poslanice Filipljanima nam ne govori da se Krist lišio svojih božanskih osobina, nego radije položaja i uloge. Postati čovjek je za Krista značilo poniziti se na poziciju nižu od anđeoske. Ni drugdje u Bibliji ne vidimo ideju da se Krist lišio bilo kakvih osobina božanstva, te teoriju kenozisa[29] (koja nam je pokušala olakšati shvaćanje osobe Isusa Krista) moramo odbaciti. Ne samo da ovakvu ideju ne vidimo u Bibliji, nego činjenice govore upravo drugačije. Dok u Evanđeljima Krista vidimo kao čovjeka koji ne zna da smokva nije rodila, istovremeno Ga vidimo i kao Boga koji sve zna. Tako nećemo imati jednostavnog rješenja za potpuno razumijevanje osobe Isusa Krista. Potpuno shvatanje ovoga fenomena će nam ostati tajna. To ustvari i jeste biblijski zaključak. Apostol Pavao je napisao:
''Po sveopćem uvjerenju veliko je Otajstvo pobožnosti: On, očitovan u tijelu,...'' (1.Tim 3:16)
Veliko je otajstvo ili tajna[30] pobožnosti da je On[31], tj. Bog (kako vidimo iz konteksta) očitovan u tijelu. Pavao još kaže da je to po sveopćem uvjerenju tako. Iako nije tajna da znamo što se i kako dogodilo, tajna je da to u potpunosti razumijemo. Prisjetimo se da nas to uopće ne bi trebalo da čudi. Isus je mnogo puta ljudima rekao da ne razumiju neke stvari. Svojim učenicima jednom je rekao sljedeće:
''Zamijetio to Isus pa im reče: 'Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?' '' (Mk 8:17)
Vidimo da apostoli ponekad nisu mogli razumjeti i puno jednostavnije stvari nego što je Božije utjelovljenje (vidi i: Mt 15:16, 22:29, Mk 7:18, 8:21, 12:24, Iv 8:43). Zato nas ne treba zbuniti Božije biće, koje je iznad našeg razumijevanja, nego nas treba potaknuti na slavljenje i strahopoštovanje.
Ipak je dobro da pogledamo neke biblijske činjenice koje će nam donekle pomoći u razmišljanju o Kristovoj osobi. Želim da primijetimo da Krist, za vrijeme svoga zemaljskog života, obično nije koristio svoju božansku moć (iako je jasno da ju je imao), nego se jednostavno služio svojom ljudskom prirodom i sredstvima koja su mu bila na raspolaganju kao čovjeku. Npr., Isus, kada je bio gladan i žedan, nije glad utolio svojom božanskom moći, nego je uzimao hranu i vodu, kao i ostali ljudi. Budući da je Svemogući Bog, On je jednostavno mogao učiniti da nikada ne bude gladan, ali nije. Kada je trebalo da putuje, On je (skoro uvijek) koristio svoje noge, lađicu, ili magarca, iako se jednostavno mogao pojaviti sad ovdje sada ondje (jedan takav primjer čak i imamo u Bibliji /Iv 6:16-21/). Putovao je i bio umoran, a da nije koristio svoju božansku moć da to izbjegne. Osim toga, koristio je i svoj ljudski um, osjećaje i volju, iako je mogao da koristi svoj savršeni božanski um. Dakle, iako je bio Gospodar svega, živio je u ulozi sluge (sluga Jahvin), poslušan do smrti i to smrti na križu. Ipak, iako je živio kao čovjek, odnosno koristio svoju ljudsku prirodu, On službu Božiju nije obavljao u ljudskoj snazi, nego u sili Duha Svetoga (Mt 12:28, Dj 10:38). Ove činjenice će nam ipak malo pomoći u shvaćanju Kristovog zemaljskog života, ali nam svakako neće dati odgovore na sva pitanja. Jedan tekst u Starom Zavjetu kaže: ''Što je skriveno pripada Jahvi, a objava nama i sinovima našim da vršimo sve riječi ovog zakona.''
Zaključak
Kakvo shvaćanje Isusa Krista je ispravno? Samo ono koje u Kristu vidi Boga i čovjeka. Potpunog Boga i potpunog čovjeka. Osobu sa dvije različite prirode (ne izmijenjene i ne pomiješane), ali ipak jednu osobu.
Ovakav pogled na Krista postavlja ispravan temelj za naše razumijevanje Biblije. Ovo je, također, ispravan temelj za našu vjeru u Krista i čitav duhovni život. Apostol Ivan je bio jako zabrinut za ispravno shvaćanje Kristove osobe. On je za one koji nisu vjerovali da je Isus Krist došao u tijelu rekao da imaju antikristov duh (1.Iv 4:2,3). Ali također, i za one koji niječu da je Isus Krist (1.Iv 2:23). Mnogi su vjerovali i vjeruju da je Isus Krist čovjek, prorok, ili jedan od proroka, ali Isus je pohvalio Petra koji je rekao da je Isus Krist, Sin živoga Boga (Mt 16:16).
Kada govorimo o Trojstvu, bitno je da znamo da je druga osoba Trojstva, Bog Sin, postao i čovjek. Tako da znamo čvrsto stajati pred navalom Kristovih protivnika, koji citiraju tekstove koji govore o Isusovoj ljudskoj prirodi misleći da time pobijaju Njegovo božanstvo. Ujedno ih budimo spremni uputiti u istinitu vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima.
Iako je ovo što smo rekli jako bitno, ne bismo trebali zaboraviti ono na što Biblija stavlja naglasak. Mislim da je Martin Luther to dobro primijetio kada je rekao sljedeće:
''Krist se ne zove Krist zato što ima dvije naravi. Što je meni do toga? To što je on po prirodi i Bog i čovjek – važno je za njega samoga. Ono što mi daje utjehu i blagoslov leži u činjenici da on svoju ulogu i svoju ljubav daje tako da postaje moj Spasitelj i Otkupitelj.'' [32]
Možda se ne bi trebali složiti s načinom na koji je Luther izrazio svoju misao, ali svakako treba imati na umu naglasak koji je postavio.
--------------------------------------------------------------------------------
[26]Ili, kako kaže Kalcedonska definicija, imao je razumnu dušu. Kada bi Isus imao samo ljudsko tijelo, postavlja se pitanje da li bi On u potpunosti mogao izvršiti djelo otkupljenja čovjeka, jer čovjek nije samo tijelo, nego duh, duša, i tijelo. Pisac je u poslanici Hebrejima napisao: ''Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan'' (Heb 2:17).
[27] Neki tumače da se ovdje radi o položaju, odnosno podređenosti unutar Trojstva.
[28] Augustin je napisao: ''Sin Božiji je jednak Bogu Ocu po prirodi, ali je manji u ''obliku'', jer u obliku sluge koji je uzeo On je manji od Oca, ali u obliku Boga, u kojem je bio prije nego što je uzeo obličje sluge, On je jednak Ocu'' ( St. Aurelius Augustin, On The Trinity, knjiga I, poglavlje VII. NPNF).
[29] Kenozis teorija ima nekoliko varijanti. Neki teolozi koriste riječ kenozis, ne u smislu izvorne teorije, nego više u biblijskom smislu. To ne bi trebali poistovijetiti sa ovom teorijom.
[30] Izvorna grčka riječ je musterion od koje imamo riječ misterija.
[31] Neki izvorni rukopisi ovdje imaju riječ Bog.
[32] Citirano u knjizi Donald G. Bloesch, Osnove evanđeoske teologije, Novi Sad, Dobra vest, 1989. str 126.
!
Hajde evo recimo ti,sirotanović,i ti eugen,i ko još hoće,a ja sam za---da obradimo malo temu zdravlje i očuvanje tjelesnog i duhovnog zdravlja po Knjigama.Dajte nam neke,a znam da ih ima,recimo hadise ili ajete o liječenju oboljelih i njezi,o čuvanju zdravlja.U Bosni i Hercegovini hara epidemija raka,srčanih oboljenja,a duševna oboljenja su u strašnom porastu 
Izgleda sumanuto raspravljati o Trojstvu i citirati Evanđelje,kao i Ibn Filozofe dok raja crkava od teških oboljenja s malo nade za pristojan tretman.Kako podići ,s vjerske strane,svijest ljudi o pozitivnom ,o zdravlju??Hajde brate malo se uhvatite posla,a manite raspravu..
