Uh-Oh, Semezdin o Veli u Danima
Moderator: anex
-
Nancy Drew
- Posts: 1926
- Joined: 06/09/2006 12:43
- Location: sarajevo
-
basta sljezove boje
- Posts: 3623
- Joined: 16/03/2007 14:54
#27
gdje god Jergovic prodje tu trava ne raste. Prvo se posvadjao sa svim mogucim udruzenjima i klubovima knjizevnika, onda je poshizio na Houellebecqa, pa ispljuvao Finkielkrauta, pa se na kraju toliko obrushio na Drazena Katunarica da ga je vrijedjao na racun oca i fizickog izgleda i na kraju mu porucio da uzme pistolj iz ladice i ubije se. Sad vise nema s kim da se svadja po Hrvatskoj osim sa samim sobom pa je frka oko Jerge presla u Bosnu i prosirila se kao epidemija i na kraju vise niko ne zna oko cega se ko s kim prepire
-
walkabout
- Posts: 7869
- Joined: 19/05/2007 00:46
#28
Ne vidim razlog sto se uzrujavate oko Iznenada i Zamezedina...
A Miljenka sto se tice - sigurno vrsni pisac (ako ne i najbolji) a kao karakter, pa poslije ovog zadnjeg opisa u momentu mi se javi vizija Miljenka poput Cele - samo sto koristi rijeci da bi "podvukao ono sto kaze".
A Miljenka sto se tice - sigurno vrsni pisac (ako ne i najbolji) a kao karakter, pa poslije ovog zadnjeg opisa u momentu mi se javi vizija Miljenka poput Cele - samo sto koristi rijeci da bi "podvukao ono sto kaze".
-
Cryptoman
- Posts: 335
- Joined: 06/08/2005 10:24
- Contact:
#29
Ufff jeboteee... ovo je fakat nisko... nacionalizam s predumisljajem...InfraRedRidinghood wrote:
Piše: Semezdin Mehmedinović
(...)
Meni je riječ jugofuturist - izgovorena tada u Sarajevu kao ideološki stav - bila sporna, na nju sam se osvrnuo. Nije uredu nakon troipogodišnje opsade Sarajeva, nakon Srebrenice, itd. priznati da zagovaraš ideologiju koja će za rezultat, u budućnosti, imati neke nove opsade Sarajeva i nove Srebrenice, itd.
-
Miau miau
- Posts: 17
- Joined: 09/11/2006 16:17
#30
Dakle, nema kraja ljudskoj zlobi i gluposti… Ni tome da me ljudi nikad nece prestati iznenadjivati. S.M. ne poznajem, ali mogu reci da me ovo iznenadilo.
A razlozi zbog kojih jedni druge napadaju najmanje imaju veze s knjizevnoscu, dajte, pa ovo je smijesno...
Ima li neko Semezdinov mail da mu kazem da je za sebe rekao da je jugofuturista prosle godine u ovo doba na jednoj knjizevnoj veceri pred punom salom u Sarajevu jos jedan sarajevski intelektualac?? I da to nije jedini put da je to rekao, i zasto onda S.M. i drugima ne prigovori zgog tog takvog stava? i zasto zaboga ljude koji to kazu ne pita sta su pod time podrazumijevali... nego odmah udariti po Srebrenici, Sarajevu... itd itd. Joj kako nisko. I glupo, sto je najgore.
A razlozi zbog kojih jedni druge napadaju najmanje imaju veze s knjizevnoscu, dajte, pa ovo je smijesno...
Ima li neko Semezdinov mail da mu kazem da je za sebe rekao da je jugofuturista prosle godine u ovo doba na jednoj knjizevnoj veceri pred punom salom u Sarajevu jos jedan sarajevski intelektualac?? I da to nije jedini put da je to rekao, i zasto onda S.M. i drugima ne prigovori zgog tog takvog stava? i zasto zaboga ljude koji to kazu ne pita sta su pod time podrazumijevali... nego odmah udariti po Srebrenici, Sarajevu... itd itd. Joj kako nisko. I glupo, sto je najgore.
-
lady midnight
- Posts: 2624
- Joined: 24/04/2007 16:06
- Location: iznad oblaka
#31
evo i velickoviceve reakcije u zadnjim danima.
koja razlika u odnosu na tekst na koji se replika odnosi
koja razlika u odnosu na tekst na koji se replika odnosi
Nismo napali Semezdina Mehmedinovića
(Pisma iz Aleksandrije: Veličković, iza svoje studentice; Dani 542, 2. 11. 2007, str. 69)
1. Nikada i nigdje nisam zagovarao "ideologiju koja će za rezultat, u budućnosti, imati neke nove opsade Sarajeva i nove Srebrenice, itd".
2. Nikada nisam niti jednog "svog studenta ili studenticu nahuškao da javno 'kažu' nešto protiv onog" što je Semezdin Mehmedinović napisao.
3. Na svojim "predavanjima" ja ne "recitujem". Pjesnik Đura Jakšić je u studijskom programu fakulteta na kojem sam asistent, jednako kao i Laza Kostić, Vasko Popa, Stevan Raičković, Jovan Dučić, DIS, Crnjanski, Miljković i dr.
4. Postoji samo jedna "moja web stranica", http://www.velickovic.ba, i na njoj ne piše ništa o djelima Semezdina Mehmedinovića.
5. Ni na kakvom "skautskom skupu" koji sam "organizirao" nije se govorilo o Semezdinu Mehmedinoviću.
6. Saradnici Omnibusa su obrazovani mladi ljudi, nisu "anonimne budale", kako ih Semezdin Mehmedinović naziva.
7. Književni žurnal objavljuje se već tri godine, kao letak u Sarajevu, i u pdf-formatu na sajtu http://www.omnibus.ba. Svi tekstovi članova redakcije potpisuju se u pravilu inicijalima, ali u svakom broju su navedena njihova imena i prezimena.
8. Intervju sa Semezdinom Mehmedinovićem u Književnom žurnalu jeste skraćen za dva pitanja i dva odgovora, zbog nedostatka prostora. Ništa u pitanjima i odgovorima koji su objavljeni nije "skraćeno", niti "adaptirano".
9. Ni redakcija Književnog žurnala, niti ja svojim mjestom u njoj, nismo imali namjeru napadati, i nismo napali Semezdina Mehmedinovića.
Nenad Veličković
-
lady midnight
- Posts: 2624
- Joined: 24/04/2007 16:06
- Location: iznad oblaka
#34
meni je poenta u tome shto je velickovic ovom reakcijom na jedan pametan nacin izbjegao da uopshte dodje do "svadje". da je mehmedinovicu odgovorio na isti nachin, vjerujem da bismo imali priliku gledati nastavak ove priche. ovako - sumnjam, i bice mi drago ako se zavrshi na ovome.dawn_upon_dawn wrote:pa kad je pocelo u Danima, odmah se automatski napuhalo
eto da znamo, ubuduce, kad budemo htjeli zapoceti high profile svadju
e, boze.
-
Saraswati
- Posts: 1817
- Joined: 05/05/2006 11:22
#36
Vela, way to go!lady midnight wrote:Nismo napali Semezdina Mehmedinovića
(Pisma iz Aleksandrije: Veličković, iza svoje studentice; Dani 542, 2. 11. 2007, str. 69)
1. Nikada i nigdje nisam zagovarao "ideologiju koja će za rezultat, u budućnosti, imati neke nove opsade Sarajeva i nove Srebrenice, itd".
2. Nikada nisam niti jednog "svog studenta ili studenticu nahuškao da javno 'kažu' nešto protiv onog" što je Semezdin Mehmedinović napisao.
3. Na svojim "predavanjima" ja ne "recitujem". Pjesnik Đura Jakšić je u studijskom programu fakulteta na kojem sam asistent, jednako kao i Laza Kostić, Vasko Popa, Stevan Raičković, Jovan Dučić, DIS, Crnjanski, Miljković i dr.
4. Postoji samo jedna "moja web stranica", http://www.velickovic.ba, i na njoj ne piše ništa o djelima Semezdina Mehmedinovića.
5. Ni na kakvom "skautskom skupu" koji sam "organizirao" nije se govorilo o Semezdinu Mehmedinoviću.
6. Saradnici Omnibusa su obrazovani mladi ljudi, nisu "anonimne budale", kako ih Semezdin Mehmedinović naziva.
7. Književni žurnal objavljuje se već tri godine, kao letak u Sarajevu, i u pdf-formatu na sajtu http://www.omnibus.ba. Svi tekstovi članova redakcije potpisuju se u pravilu inicijalima, ali u svakom broju su navedena njihova imena i prezimena.
8. Intervju sa Semezdinom Mehmedinovićem u Književnom žurnalu jeste skraćen za dva pitanja i dva odgovora, zbog nedostatka prostora. Ništa u pitanjima i odgovorima koji su objavljeni nije "skraćeno", niti "adaptirano".
9. Ni redakcija Književnog žurnala, niti ja svojim mjestom u njoj, nismo imali namjeru napadati, i nismo napali Semezdina Mehmedinovića.
Nenad Veličković
-
Miau miau
- Posts: 17
- Joined: 09/11/2006 16:17
#37
Svadja? Ovo nit je svadja nit je napuhano. Hocu reci, nedovoljno napuhano s obzirom na to koliko zla mogu covjeku nanijeti ovakvi napadi u drustveno-politickom kontekstu u kom zivimo.. a mislim da je S.M. vrlo dobro toga svjestan....... A svadja nije, jer napadnuti nije odgovorio na isti nacin nego se dostojanstveno branio od neosnovanih napada i, cini mi se, nije bas pokazao neku zelju za nastavkom price...sulesavic wrote:Bez razloga napuhana svađa (ne može mi na pamate pasti neka adekvatnija riječ)...
-
tempora
- Posts: 2798
- Joined: 03/07/2002 00:00
#38
Ne citam vise ovakve "dijaloge"-zao mi je ponudjenog prostora i vremena koje se utrosi na sujetu.Ove godine su me naprosto otrovali sto domaci sto strani knjizevnici i sad se cistim.I nisam ni dovoljno pametna, da uopste shvatim o cemu je ovdje vise rijec.Nije mi jasan drustveni znacaj tih prepucavanja i koju "vrijednost" isto ima za mene? Valjda ce se naci neko pametan da mi dogovori.Saian wrote:auuuuuuu ova medjusobna disperzija fekalija iz intelektualnih probavnih traktova mi lagano ide na jetra, ovi knjizhevnici su fakat 'skompleksirani likovi neki, been bullyed at school or what, sve drama queens Tito dragi,
No izgleda da to nije samo nasa pojava.Neki dan na dodjeli nagrade za knjizevnost ( tzv AKO nagrada holandskim i belgijskim autorima) jedan od nominiranih knjizevnika sjedio je u drugoj prostoriji jer nije mogao podnijeti da sjeti za istim stolom sa covjekom koji ga je nazvao psihopatom itd itd.Mjesecima prije toga, vodili su "borbu" kroz novine i clanke i doticali se rodbine, djece i svega onoga sto jednom covjeku "moze" !? biti sveto.
Licno gledano, ne zasluzuju nikakvu nagradu-osim magarecu.
-
be highirly
- Posts: 469
- Joined: 02/09/2007 10:37
#39
malo se k'o izvadi Sem 
Pisma iz Aleksandrije
Jezik i geleri
U svom će uvodniku urednik lokalnih novina, zato jer mu se skup ili prisutni na samom skupu ne sviđaju, reći da on, istina, nije bio tamo, ali da je bio neki njegov prijatelj koji se kratko zadržao i da je morao izaći zato što prisutni - smrde
Piše: Semezdin Mehmedinović
U posljednje vrijeme, učestalo, gotovo sedmično na moju e-mail adresu stižu informacije o skupovima koje organizira bosanskohercegovački PEN, a na tim skupovima se postavljaju pitanja, poput: Zašto se ne čuje javna riječ? Otvaraju se problemi javnoga govora, traže razlozi političke krize, kulturnih i izvankulturnih problema. Drugim riječima, ova se organizacija bavi stvarima zbog kojih postoji: ukazuje na probleme u društvu i aktivno učestvuje u životu zajednice. Pretpostavljam da zasluga za naglu aktivnost PEN-a pripada predsjedniku Ugi Vlaisavljeviću. Ova je promjena sama po sebi dobar znak, premda mi se čini da je Vlaisavljević stvari započeo od nule, ili bi tačnije bilo reći: iz minusa od punih petnaest godina.
Ne znam gdje je sada smješten PEN, moguće u istim onim prostorijama na Marindvoru. U ratu, neposredno nakon osnivanja, ponekad bih svratio tamo i kratko se zadržavao, ali sam upamtio da je na zidu prostorije bilo jedno platno, neki je naivni slikar u ulju naslikao livadu, ovce na livadi, potok. Jedan se geler, jer su u to vrijeme geleri zviždali posvuda, zabio u to platno, negdje između potoka i ovaca. Ako je suditi po stanju koje sam uvijek zaticao u toj prostoriji, taj geler je bio, tu, jedini podatak o ratu. PEN je tada predstavljao neku vrstu Western Uniona u ratnoj zoni: brižni aktivisti internacionalnoga PEN-a u svijetu su skupljali novac za pomoć intelektualcima u opsjednutom gradu. To je, razumije se, bilo dovoljno da opravda postojanje bosanskohercegovačkog centra ove organizacije. Ali, što se stvarnih aktivnosti tiče, a to znači: aktivnog učešća organizacije u javnom životu grada, toga naprosto nije bilo.
U ljeto 1994. godine, sarajevski je Ljiljan imao vrlo spornu kampanju: četiri ili pet uglednih bošnjačkih autora/novinara, objavili su tekstove koji su bili direktni napad na tzv. miješane brakove. Po tome kako ambiciozno je akcija izvedena, koliko riječi je za te potrebe ispisano, po tome šta je to značilo u Sarajevu tada, i šta je to u egzistencijalnom smislu značilo onima što su živjeli u miješanim brakovima - Ljiljanova akcija je bila, najblaže rečeno, opasna. Otišao sam tada kod predsjednika PEN-a, svog profesora, inače divnog čovjeka i gospodina, i pitao da li PEN ima reakciju na to, i on je obećao da će za Dane, tim povodom, napisati tekst. Oprezan, kakav je i danas, predsjednik se sutradan pojavio u redakciji Dana s tekstom, a tema je bila - miješani brakovi u antičkom dobu, kratki esej o Kleopatri i Marku Antoniju. Mi smo to objavili tada, premda se osjećajući pomalo blesavo i prevareno. Danas se toga sjećam sa simpatijama.
Ali, to je bilo stanje tada: PEN je postojao u stvarnosti koja je bila paralelna ratu. Od tada, malo se toga promijenilo - osim što se bosanska, sarajevska stvarnost tumbala i prolazila metamorfoze kakve su valjda tipične za društva bez ekonomije, sa simuliranim državnim institucijama, korumpiranih političara u državi nedefiniranog statusa. Današnji PEN šalje obavijesti o skupovima koji, po prirodi stvari, predstavljaju ljekovitu dragocjenost i potrebu da se u jeziku imenuju problemi. Ono što prethodnicima Uge Vlaisavljevića nije predstavljalo problem, njemu i PEN-u danas jeste: u Sarajevu i u Bosni ne postoji klima koja bi apsorbirala tu vrstu jezika. U ovom trenutku, tu stvarnost je napustio jezik, a nastanio ju je prazni govor. Naravno, ovdje je PEN primjer, a zapravo se to odnosi na svaku potrebu da se opisuje ta stvarnost onakvom kakva jeste.
Zašto je to tako? Pa zato jer je ta stvarnost nezanimljiva, jer se od te stvarnosti bježi, zbog uvjerenja da se uslijed cementiranih političkih obrazaca na nju ne može utjecati, ne može ju se mijenjati, zato što socijalni model kreiraju kriminalci, a on ne izlazi, kako bi trebalo, iz nekog kulturnog modela koji ni ne postoji, zato je jezik - prezren. Budući da je to tako, ja znam da je i najstrpljiviji sarajevski čitalac već napustio ovaj tekst. A zašto je to tako? Pa zato što je banalnost zanimljiva i atraktivna, i ma kakvu akciju, ma kakav skup organizirao PEN, ili neki drugi skup ozbiljnih ljudi, zaključci neće biti doneseni na samome događaju, već u njegovim komentarima. A to, kad se stvar potpuno ogoli, znači: u svom će uvodniku urednik lokalnih novina, zato jer mu se skup, ili prisutni na samom skupu ne sviđaju, reći da on, istina, nije bio tamo, ali da je bio neki njegov prijatelj koji se kratko zadržao i da je morao izaći zato što prisutni - smrde. E, taj postupak banalizacije, nažalost, ta potreba za javnim poniženjem: on je atraktivan. On kreira fikcionalnu stvarnost koja se nameće kao jedina.
Ne tako davno, u Bosni sam razgovarao s prijateljem o temama koje se dotiču upravo ovih problema. On je govorio vrlo elokventno, i pitao sam ga: A zašto ti o tome ne pišeš za neki magazin ili novine? Ne, ne, ne - nije problem to što bi bilo malo onih koji bi ga razumjeli, već je problem u tome što bi bilo mnogo onih koji bi ga pogrešno razumjeli. "Ovdje je gore nego što misliš", rekao je, "ja svoje studente prvo moram naučiti da koriste dezodoranse." Uvjeravam ga, ako je baš dotle došlo, da je upravo to razlog zašto bi trebao pisati. A on je bio rezolutan: Dezodoransi! Dezodoransi? Dezodoransi. Ne znam. Možda je u pravu bio moj profesor kad je odlučio da u povodu ugroženih mješovitih brakova u ratnom Sarajevu piše o Kleopatri i Marku Antoniju.
Pa kad me poznanica iz Sarajeva - a ovaj tekst je upućen njoj kao projektiranom čitaocu - prekorava da sam bio brutalan i krajnje neprijatan u svome tekstu o njenome drugu Nenadu Veličkoviću, onda ja zaista ne znam šta da kažem. Osim da je metod na koji on nastoji poniziti kolegu pisca u svome magazinu posljedica tog procesa banalizacije, i da mi je sasvim uredu to što u Veličkovićevom odgovoru na moj tekst dominiraju riječi: nismo, nikad, nisam, kao višestruka negacija sebe koja je ipak, svjesna ili ne - svejedno, posljedica njegovog postupka. I zato što je to jedini odgovor koji imam, jer mi ne pada na pamet da okolo dijelim dezodoranse. I zato što znam da je temeljni problem sveopće frustriranosti bosanskoga društva onaj geler što se zabio u platno naivnog slikara između stada i plavog potoka.
BHDANI, broj 544; 16. NOVEMBAR/STUDENI 2007.
Pisma iz Aleksandrije
Jezik i geleri
U svom će uvodniku urednik lokalnih novina, zato jer mu se skup ili prisutni na samom skupu ne sviđaju, reći da on, istina, nije bio tamo, ali da je bio neki njegov prijatelj koji se kratko zadržao i da je morao izaći zato što prisutni - smrde
Piše: Semezdin Mehmedinović
U posljednje vrijeme, učestalo, gotovo sedmično na moju e-mail adresu stižu informacije o skupovima koje organizira bosanskohercegovački PEN, a na tim skupovima se postavljaju pitanja, poput: Zašto se ne čuje javna riječ? Otvaraju se problemi javnoga govora, traže razlozi političke krize, kulturnih i izvankulturnih problema. Drugim riječima, ova se organizacija bavi stvarima zbog kojih postoji: ukazuje na probleme u društvu i aktivno učestvuje u životu zajednice. Pretpostavljam da zasluga za naglu aktivnost PEN-a pripada predsjedniku Ugi Vlaisavljeviću. Ova je promjena sama po sebi dobar znak, premda mi se čini da je Vlaisavljević stvari započeo od nule, ili bi tačnije bilo reći: iz minusa od punih petnaest godina.
Ne znam gdje je sada smješten PEN, moguće u istim onim prostorijama na Marindvoru. U ratu, neposredno nakon osnivanja, ponekad bih svratio tamo i kratko se zadržavao, ali sam upamtio da je na zidu prostorije bilo jedno platno, neki je naivni slikar u ulju naslikao livadu, ovce na livadi, potok. Jedan se geler, jer su u to vrijeme geleri zviždali posvuda, zabio u to platno, negdje između potoka i ovaca. Ako je suditi po stanju koje sam uvijek zaticao u toj prostoriji, taj geler je bio, tu, jedini podatak o ratu. PEN je tada predstavljao neku vrstu Western Uniona u ratnoj zoni: brižni aktivisti internacionalnoga PEN-a u svijetu su skupljali novac za pomoć intelektualcima u opsjednutom gradu. To je, razumije se, bilo dovoljno da opravda postojanje bosanskohercegovačkog centra ove organizacije. Ali, što se stvarnih aktivnosti tiče, a to znači: aktivnog učešća organizacije u javnom životu grada, toga naprosto nije bilo.
U ljeto 1994. godine, sarajevski je Ljiljan imao vrlo spornu kampanju: četiri ili pet uglednih bošnjačkih autora/novinara, objavili su tekstove koji su bili direktni napad na tzv. miješane brakove. Po tome kako ambiciozno je akcija izvedena, koliko riječi je za te potrebe ispisano, po tome šta je to značilo u Sarajevu tada, i šta je to u egzistencijalnom smislu značilo onima što su živjeli u miješanim brakovima - Ljiljanova akcija je bila, najblaže rečeno, opasna. Otišao sam tada kod predsjednika PEN-a, svog profesora, inače divnog čovjeka i gospodina, i pitao da li PEN ima reakciju na to, i on je obećao da će za Dane, tim povodom, napisati tekst. Oprezan, kakav je i danas, predsjednik se sutradan pojavio u redakciji Dana s tekstom, a tema je bila - miješani brakovi u antičkom dobu, kratki esej o Kleopatri i Marku Antoniju. Mi smo to objavili tada, premda se osjećajući pomalo blesavo i prevareno. Danas se toga sjećam sa simpatijama.
Ali, to je bilo stanje tada: PEN je postojao u stvarnosti koja je bila paralelna ratu. Od tada, malo se toga promijenilo - osim što se bosanska, sarajevska stvarnost tumbala i prolazila metamorfoze kakve su valjda tipične za društva bez ekonomije, sa simuliranim državnim institucijama, korumpiranih političara u državi nedefiniranog statusa. Današnji PEN šalje obavijesti o skupovima koji, po prirodi stvari, predstavljaju ljekovitu dragocjenost i potrebu da se u jeziku imenuju problemi. Ono što prethodnicima Uge Vlaisavljevića nije predstavljalo problem, njemu i PEN-u danas jeste: u Sarajevu i u Bosni ne postoji klima koja bi apsorbirala tu vrstu jezika. U ovom trenutku, tu stvarnost je napustio jezik, a nastanio ju je prazni govor. Naravno, ovdje je PEN primjer, a zapravo se to odnosi na svaku potrebu da se opisuje ta stvarnost onakvom kakva jeste.
Zašto je to tako? Pa zato jer je ta stvarnost nezanimljiva, jer se od te stvarnosti bježi, zbog uvjerenja da se uslijed cementiranih političkih obrazaca na nju ne može utjecati, ne može ju se mijenjati, zato što socijalni model kreiraju kriminalci, a on ne izlazi, kako bi trebalo, iz nekog kulturnog modela koji ni ne postoji, zato je jezik - prezren. Budući da je to tako, ja znam da je i najstrpljiviji sarajevski čitalac već napustio ovaj tekst. A zašto je to tako? Pa zato što je banalnost zanimljiva i atraktivna, i ma kakvu akciju, ma kakav skup organizirao PEN, ili neki drugi skup ozbiljnih ljudi, zaključci neće biti doneseni na samome događaju, već u njegovim komentarima. A to, kad se stvar potpuno ogoli, znači: u svom će uvodniku urednik lokalnih novina, zato jer mu se skup, ili prisutni na samom skupu ne sviđaju, reći da on, istina, nije bio tamo, ali da je bio neki njegov prijatelj koji se kratko zadržao i da je morao izaći zato što prisutni - smrde. E, taj postupak banalizacije, nažalost, ta potreba za javnim poniženjem: on je atraktivan. On kreira fikcionalnu stvarnost koja se nameće kao jedina.
Ne tako davno, u Bosni sam razgovarao s prijateljem o temama koje se dotiču upravo ovih problema. On je govorio vrlo elokventno, i pitao sam ga: A zašto ti o tome ne pišeš za neki magazin ili novine? Ne, ne, ne - nije problem to što bi bilo malo onih koji bi ga razumjeli, već je problem u tome što bi bilo mnogo onih koji bi ga pogrešno razumjeli. "Ovdje je gore nego što misliš", rekao je, "ja svoje studente prvo moram naučiti da koriste dezodoranse." Uvjeravam ga, ako je baš dotle došlo, da je upravo to razlog zašto bi trebao pisati. A on je bio rezolutan: Dezodoransi! Dezodoransi? Dezodoransi. Ne znam. Možda je u pravu bio moj profesor kad je odlučio da u povodu ugroženih mješovitih brakova u ratnom Sarajevu piše o Kleopatri i Marku Antoniju.
Pa kad me poznanica iz Sarajeva - a ovaj tekst je upućen njoj kao projektiranom čitaocu - prekorava da sam bio brutalan i krajnje neprijatan u svome tekstu o njenome drugu Nenadu Veličkoviću, onda ja zaista ne znam šta da kažem. Osim da je metod na koji on nastoji poniziti kolegu pisca u svome magazinu posljedica tog procesa banalizacije, i da mi je sasvim uredu to što u Veličkovićevom odgovoru na moj tekst dominiraju riječi: nismo, nikad, nisam, kao višestruka negacija sebe koja je ipak, svjesna ili ne - svejedno, posljedica njegovog postupka. I zato što je to jedini odgovor koji imam, jer mi ne pada na pamet da okolo dijelim dezodoranse. I zato što znam da je temeljni problem sveopće frustriranosti bosanskoga društva onaj geler što se zabio u platno naivnog slikara između stada i plavog potoka.
BHDANI, broj 544; 16. NOVEMBAR/STUDENI 2007.
-
dr.gog
- Posts: 4960
- Joined: 09/09/2007 12:52
- Location: S@nitet-X
- Grijem se na: briketi kanabisa
- Horoskop: Vodolija
#40
...U pravu je ovaj što veli da je sve prenapuhano.Imamo dva-tri sedmičnika koja su se pretvorila u nazoviurbane kloake(jel ono Kebo pisao o "fekalnom novinarstvu").Sjećam se kad su složno napadali ,blago rečeno,neurotičnog Fatmira Alispahića.Zlo mi je kad pomislim na brojne polemike koje je vodio Najpoznatiji Filolog iz Tunjine mošnje(za kojeg treba enciklopedijski saobraćajac kao i za oca mu cijenjenog).Zatim mi padaju napamet odvratne promjene mišljenja i morala u Danima,naskakivanje kojekakvim ,danas marginalnim i pregaženim ljevičarskim autoritetima,znate i sami koji su to likovi.Slobodna se pretvorila,skupa sa ocvalim profesorima kolumnistima i cirotičnim urednikom,u tribinu najžućeg tabloidskog profila.Jednom davno,možda to bijaše 99-e,nisam siguran,mračni i brutalni analitičar tegobnog jezika,Kristijan Ivelić,je objasnio međusobnu zavisnost tih i takvih novinarskih zajednica,te njihovu ISPRAZNOST.Da ne duljim,Sva ova bljutava polemika i polemike koje se inače vode,baš i jesu naguravanje ličnih nikad do kraja dokazanih real-socijalističkih sujeta.Zbog tih metoda rada u pisanim medijima,i silne profanosti sam i sam odlučio više čitati forume kao što je x-com.Kakav Semezdin,kakav Jergović,kakvi bakrači
Sva ta bulumenta pisaca i novinara(čiji kvalitet u poslu neću da sporim ,jer često znaju lijepo pisati),već se godinama pokušava utrpati u taj bučni amerikanizirani tip javne komunikacije,bez svrhe i cilja,tek sujete i magle radi.Ljudi moji,ja sam takve osobe prilično dobro u ratu spoznao,i taj njihov nevjerovatni nagon da sebe postavljaju kao simbole borbe protiv učmalosti.To su ljudi koji imaju gotovo bolesnu ambiciju da dovjeka predstavljaju tzv"urbani duh" Sarajeva,i tako,po defaultu žive,još od studentskih dana i nostalgične yu-idile.2007 u zimu,sjedimo mi ,forumaši(koje cijenim više nego većinu tih kvaziveličina),pričamo o životno bitnim pitanjima i nedoumicama običnog svijeta i u momentu dokolice kupimo te novine,portošivši mjesečno i 50-ak maraka uz dnevne,jeli... 
I zatim skontah ,a vi me ispravite ako suviše griješim,da nam ti mediokriteti cuclaju novce za svoje ispade po ,ruku na srce, drugorazrednim novinama,te da mi dovraga,nikakve intelektualne fajde od tog nemamo.Eto,za momenat uđemo u svijet Jergi ili Semi,i to onaj momenat kad nisu uzeli Ranisan,analgin&apaurin ili nešto poput Prozac-a.A tad su ljuti na sve,sve im je prazno,nazadno,zlobno zamišljeno,niko ih,sirote ,ne voli.Voli ih Senad Pećanin,čovjek na prvi pogled čvrsta duha ,zdrava tijela i osebujne retorike ,voli ih Avdić i Dino Bajramović zarad ono malo jadne kulturne rubrike(teška srca otkinute od priče o korupciji u Tesliću).Ti opskurni karakteri s talentom za pisanje zaslužuju da ih bar nekad odjebemo sa svom tom njihovom pričom o urbanom&kulturnom megapolisu koji agresiju preživi,tom njihovom imaginarnom,NVO--Buybook--akademija---redakcija Sarajevu.Ja sam lično kritikovao Kristijana Ivelića,koji zarad svojeg neuvijenog drotovskog stila u maniru Broja 1. alanforda,sad doživljava da ga trutavi Pećanin kudi i sa Đogom sporedi.,jer je knjigu Bazduljevu za treš proglasio.Umalo i Kris nije upao u istu kolotečinu,na sreću,on je kao i mi,brine o računima i ljudima kojim treba da pomogne,pored silne edukacije i rana od gelera.Da zaključim....muka mi je više od tih vještačkih polemika panel-tipa,muka mi je od propalih ljevičarskih(šta ono bi "lijevo") novinarskih bardova,već sam načet onim debilizmima avazovštine(termin ocvalog I.Lovrenovića,isto prilično puknutog),načet dovoljno da bih još i njihove besciljne bljuvotine čitao.Od mene im jedna duga pauza...-
cartman
- Posts: 1110
- Joined: 02/12/2004 13:31
#41 Re: Uh-Oh, Semezdin o Veli u Danima
rashomon wrote:Još jedan "kulturološki", književno-stilski, odnosno književnoteorijski, pardon poetski, ali nadasve na ličnoj osnovi, BEEF (što bi rekli moji burazeri)...
Kak' očekujem uzvrat...nemate pojma...
Govedina , govedina
-
Nancy Drew
- Posts: 1926
- Joined: 06/09/2006 12:43
- Location: sarajevo
-
water
- Posts: 1133
- Joined: 04/12/2004 02:46
#46
iliti sto neko ovdje rece "amerikanizirani nacin komuniciranja" sic!InfraRedRidinghood wrote:To, sule!!! U kafanu, pa se svađajte!sulesavic wrote:I jednom i drugom (a i onima koji im ovo omogućuju) bih poručio - potpuno ste mi neinteresantni.
Ne mogu da shvatim šta mu je ovo trebalo. -
poktapok
- Posts: 16
- Joined: 07/09/2007 02:08
#48
Ako neko ko se smatra piscem ima obzira u sedmicnim novinama poslije onako odvratnog prethodnog teksta objaviti i ovako ocajan nastavak sa potpuno ispuhanim zakljuckom, e onda i ja mogu na ovom forumu reci da je on slab pisac, da mu je sarajevsko ratno iskustvo omogucilo promociju, i da nista odlaskom u izbjeglistvo on nije naucio. Dok se g. Mehmedinovic pozabavi samim sobom, ko voli, ima se sta citati.Pa kad me poznanica iz Sarajeva - a ovaj tekst je upućen njoj kao projektiranom čitaocu - prekorava da sam bio brutalan i krajnje neprijatan u svome tekstu o njenome drugu Nenadu Veličkoviću, onda ja zaista ne znam šta da kažem. Osim da je metod na koji on nastoji poniziti kolegu pisca u svome magazinu posljedica tog procesa banalizacije, i da mi je sasvim uredu to što u Veličkovićevom odgovoru na moj tekst dominiraju riječi: nismo, nikad, nisam, kao višestruka negacija sebe koja je ipak, svjesna ili ne - svejedno, posljedica njegovog postupka. I zato što je to jedini odgovor koji imam, jer mi ne pada na pamet da okolo dijelim dezodoranse. I zato što znam da je temeljni problem sveopće frustriranosti bosanskoga društva onaj geler što se zabio u platno naivnog slikara između stada i plavog potoka.
-
repeater
- Posts: 1634
- Joined: 04/07/2005 04:59
- Location: Yoknapatawpha County
- Contact:
#49
hehe. vidim, poceli su se brojati bodovi. sta je slijedece na redu: fan klubovi ..Nancy Drew wrote:be highirly wrote: Pa kad me poznanica iz Sarajeva - a ovaj tekst je upućen njoj kao projektiranom čitaocu - prekorava da sam bio brutalan i krajnje neprijatan u svome tekstu o njenome drugu Nenadu Veličkoviću, onda ja zaista ne znam šta da kažem. Osim da je metod na koji on nastoji poniziti kolegu pisca u svome magazinu posljedica tog procesa banalizacije, i da mi je sasvim uredu to što u Veličkovićevom odgovoru na moj tekst dominiraju riječi: nismo, nikad, nisam, kao višestruka negacija sebe koja je ipak, svjesna ili ne - svejedno, posljedica njegovog postupka. I zato što je to jedini odgovor koji imam, jer mi ne pada na pamet da okolo dijelim dezodoranse. I zato što znam da je temeljni problem sveopće frustriranosti bosanskoga društva onaj geler što se zabio u platno naivnog slikara između stada i plavog potoka.
BHDANI, broj 544; 16. NOVEMBAR/STUDENI 2007.
Šta je ovom čovjeku?
Veli za odgovor
svi semovi navijaci neka stanu iza infre, za ostale se zna. dajte ljudi, omaklo se covjeku. pustite ga na miru. tema: kapak!