Problem danasnjih Jevreja i Krscana je sto su se zagubili originali Objava njihovih
Poslanika, a u jedinu sacuvanu Božiju Objavu - Kur'an, ne žele da povjeruju. Na nama
je prevoditi Kur'an na sve jezike i neumorno je dijeliti, jer i onom ko je cita u prijevodu
biva jasno da joj autor nije covjek. Dok su prijasnjim Poslanicima davana od Boga
cudesa kako bi im ljudi povjerovali, zadnjem je Božjem Poslaniku dat Kur'an kao
najveci dokaz. I sam Kur'an opcetovano poziva sve ljude i džine da se sakupe i sastave
nesto slicno njemu. Danas krscani posjeduju 76 verzija o životopisu Isaovom, a
priznaju od njih samo cetiri, iako se i ove mđ|usobom u mnogo cemu suprotstavljaju.
Ove životopise nazivaju Evađ|eljima (Indžil), kako se zvala Objava poslana po Isau,
iako je malo u tim životopisima ostalo od izvorne Objave. Cak ni u ta cetiri, kod njih,
priznata životopisa, nema nista sto bi upucivalo u božanstvenost Isaovu, jer se “Sin
Božiji” može shvatiti preneseno, a i sam se Isa obraca u tim životopisima svom narodu
sa: “Djeco Božija”. S druge strane, cinjenica je da je Isa rođen bez oca, po Allahovoj
Odredbi, ne znaci da je on Božiji sin. Prvi covjek Adem, stvoren je i bez oca i bez
majke, i niko za njeg ne tvrdi da je Božiji sin, kao sto niko ne tvrdi za Havvu (Evu) da je
Božija kci. Jedan od nepriznatih Isaovih životopisa je životopis koji je zapisan od
strane njegova ucenika Barnabe. Dok se od cetiri priznata životopisa, samo jedan
pripisuje Isaovom uceniku (Matijino Jevanđelje) i u njemu nema spomena “trojstva”.
Ivanovo Jevanđelje koje se pripisuje Isaovom sljedbeniku Ivanu Ribaru, ocito da nije
njegovo jer stil odgovara kakvom filozofu iz drugog stoljeca. To je jedino Jevanđelje u
kojem se direktno spominje Isusovo “Božansko” porijeklo. Druga dva Jevanđelja se
pripisuju ucenicima ucenika. Barnabino Jevanđelje se sacuvalo u grobu svoga autora,
ciji je grob pronađen u petom stoljecu. Odatle je dospio u Papinsku knjižnicu, a iz nje
u Dvorsku knjižncu u Becu, gdje se i sad nalazi. Kad je prvi put preveden na engleski
jejzik i stampan 1907. u Londonu, tajanstveno je nestao iz knjižara. Sacuvane su samo
dvije kopije, jedna u Britanskom muzeju, a druga u Kongresnoj knjižnici u Vasingtonu.
Odatle je krisom iznesen mikrofilm, sto je omogucilo njeno ponovno stampanje. U
ovom životopisu, Barnaba pripovjeda (str. 220) kako su plakali i tugovali za Isaom
skupa sa njegovom majkom Merjemom (Marija), misleci da su ga Rimljani razapeli
skupa s razbojnicima. Međutim, Isa se pojavio nakon tri dana i objasnio im kako je
Allah dao da Juda koji ga je odao Rimljanima, nalici njemu, pa su razapeli Judu
umjesto Isaa i da ce ova varka ostati do pojave Muhammeda, koji ce razjasniti istinu o
Isau onima koji slijede Božiji zakon. I doista, Kur'an veli za ovu zgodu:
“Niti ga ubise, nit ga razapese, vec im se pricini.” (En-Nisa :157).
I u onom sto se danas naziva Starim zavjetom i Novim zavjetom i ako sadrže tek
ponesto od originalnog Starog, (Musau objavljenog) odnosno Novog, (Isau objavljenog)
zavjeta, nalazimo pasuse koji upucuju na dolazak Muhammeda (“Pohvaljeni”) kao
poslednjeg Božijeg Poslanika.
U poglavlju “Ponovljeni zakon” iz Starog zavjeta nalazimo:
“Podignut cu im poslanika između njihove brsce, kao sto si ti. Stavit cu Svoje Rijeci u
njegova usta, da im kaže sve sto mu zapovjedim. A ne bude li tko poslusao Mojih
Rijeci sto ih Poslanik bude govorio u Moje Ime, taj ce odgovarati preda Mnom.” (18:18)
Braca Jevreja mogu biti samo Arapi, kao cto smo spomenuli, jer im je zajednicki
predak Ibrahim, a poslije Musaa kojem se ovdje obraca Bog, nije bilo poslanika koji
nije bio Jevrej osim Muhammeda. S druge strane, prijasnji poslanici nisu prenosili
rijeci doslovno, kako su im silazile od Džibrila, nego su prenosili narodu njihovo
znacenje. Muhammedu je međutim naređeno da prenosi Objavu doslovno pisarima,
kao sto se ovdje kaže:
“Stavicu Svoje Rijeci u njegova usta, da im kaže sve sto mu zapovijedim.”
Sto se tice Novog zavjeta, ciji original ne postoji, kao sto je slucaj i sa Starim zavjetom,
ali krscani danas zovu “Novim zavjetom” životopise poslanika Isaa, i kao sto smo
ranije spomenuli, priznaju vjerodostojnim od tih životopisa samo cetiri: Matijino,
Markovo, Lukino, Ivanovo, dok za sve ostale kažu da su proturena, cak i u tim
životopisima za koje kažu da su vjerodostojni, nailazimo na ono na sto nas upucuje
Svemoguci u Kur'anu:
“A kada Isa sin Merjemin rece: ”O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov Poslanik, da
vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat, i da vam donesem radosnu vijest o
Poslaniku cije ce ime biti Ahmed “Pohvaljeni”.
(Es-Saff: 6)
Ako pogledamo Ivanovo Jevanđelje, jedno od cetiri priznata kod krscana, naci cemo
ovaj pasus u kojem se Isa obraca svojim ucenicima:
“Ako me volite držat cete se mojih naredbi, a ja cu se moliti Ocu i On ce vam dati
drugog Utjecitelja koji ce biti s vama zauvijek.” (14:15-16)
“Ali Utjecitelj, koji je duh istine, koga ce Otac poslati u moje ime, potsjetit ce vas
svemu sto sam vam govorio”. (14 : 26)
“Kad vam on, duh istine dođe, vodit ce vas prema potpunoj istini, posto on ne govori
od sebe, nego govori ono sto cuje, i reci ce vam o stvarima koje tek trebaju da
dođu.”(16:13)
Ako se povratimo originalnom grckom prijevodu, vidjet cemo da rijec “Utjesitelj” glasi
na grckom “Parakletos” dok “Pohvaljen” (kako Isa naziva Poslanika iza njega) se u
grckom kaže “Praklete”. Osim zamjene slova, grcki su prevodioci sa izvornog
armejskog jezika jos dodali: “... koji je duh istine...”, sadasnja crkva veli da se to misli
na Svetog Duha, koji predstavlja jednog od cinioca trojstva u kojeg vjeruju: (Otac - Sin
- Duh Sveti). S ovim tumacenjem, da je “Utjesitelj” u stvari Duh Sveti, crkva upada u
nerazmrsivu proturjecnost, jer to znaci da Svetog Duha nije bilo u vrijeme dok se Isa
obraca ucenicima, a s druge strane, kad Isa kaže da ce Otac poslati drugog
“Utjesitelja”, ispada da ima vise “Svetih Duhova”. U isto vrijeme, nalazimo u povjesti
ranog krscanstva veci broj osoba koje su za sebe tvrdile da su obecani “Utjesitelj”, sto
ne bi bilo moguce ako se vjerovalo da je “Utjesitelj” Duh Sveti. Ne nailazimo na
nagovjestaj dolaska poslednjeg Božijeg poslanika samo u krscanstvu. Pogledajmo u
svete hinduske knjige za trenutak:
U svetoj knjizi Hindusa “Bhavishya Purana” nalazimo:
“Pojavit se se duhovni Ucitelj, stranac sa svojim drugovima. Zvat ce se ”Pohvaljeni"...
O, ponosu covjecanstva, stanovnice pustinje! Okupio si veliku silu da ubijes Sotonu, a
sam si zasticen od neprijatelja." (Khand 3, Adhya 3, Shalok 5-8).
U svetoj knjizi stare perzijske vjere “Dasatir” (14) citamo:
“Kad Perzijanci nisko padnu u cudoređu, rodit ce se covjek u Arabiji ciji ce sljedbenici
oboriti njihov prijesto i vjeru. Naduti mocnici Perzije bit ce savladani. Kuca koja je bila
sagrađena, i u kojoj su mnogi kipovi postavljeni, bice ociscena od njih, i ljudi ce se
njoj usmjeravati za vrijeme molitve. Njegovi ce sljedbenici pokoriti gradove Perzije i
okolo nje. Ljudi ce se izmijesati među sobom. Casni ljudi Perzije i drugi pridružit ce se
njegovim sljedbenicima.”
No i pored nagovjestaja o dolasku poslednjeg Božijeg Poslanika, neki su ga porekli.
Stoga danas imamo na svijetu oko cetvrtinu ljudstva koja prihvata posljednjeg Božijeg
Poslanika i slijedi poslednju Božiju Poruku, dok druga cetvrtina covjecanstva naziva
sebe “krscanima”, premda nemaju zajednicke vjere, nego su podijeljeni na bezbrojne
grupe od kojih svaka vjeruje da je samo njeno vjerovanje ispravno i cesto cak ratuju
među sobom, protestanti protiv katolika, katolici protiv pravoslavnih itd. Neki od njih
vjeruju u “trojstvo”, drugi ne vjeruju, nego smatraju da je Isa samo Poslanik, a ne Bog,
a najveci ih dio i ne zna sta vjeruje, niti zna da li bi se Bogu obracao za pomoc ili
kakvom svecu. Veliki broj ljudi u onom sto se zove “krscanskom civilizacijom”, u stvari
žedno je istine i traga za njom.
Sto se tice onih koji ne samo da ne priznaju Muhammeda, nego ni Isaa za Božije
Poslanike, nego jos uvijek ocekuju da im dođe neko od njihova jevrejskog roda, njihov
broj u citavom svijetu ne prelazi 15 miliona, rastrkanih po citavom svijetu, najvise u
SAD, ali su mocni zbog međusobne brige i potpomaganja. Mnogi svjetski centri moci
su u njihovim rukama, poput banaka i sredstava obavjestavanja. Cak su uspjeli uz
pomoc krscanskog svijeta, koji je prema njima osjetio grižu savjesti zbog progona koje
su cinili nad Jevrejima tokom povijesti, otmu od muslimana Palestinu i uspostave
svoju državu u njoj. Ona je otvorena svakom Jevreju svijeta da se doseli i živi u njoj. I
po nasoj vjeri musliman smije da živi samo u muslimanskoj državi kojom vladaju
muslimani. Na žalost, vecina muslimanskih država spremna je materijalno pomoci
muslimanskim manjinama koje žive u nemuslimanskim državama, ali im nije spremna
dozvoliti da se nasele. To je dokaz da su njihovi vladari vise nacionalno usmjereni
nego islamski. Oni pak vladari cija je vjera jaca, otvorit ce vrata bratu muslimanu, sto
im je vjerska dužnost.
Preostala polovica covjecanstva jos uvijek se klanja kipovima i vjeruje u bezbrojna
božanstva, poput Hindusa, Budista, intoista itd. Cak i među muslimanima ima
neznalica koji traže posrednika do Boga i ne shvatajuci da time cine neoprostiv grijeh,
pripisivanje sudruga Allahu. Ima među ljudima i onih koji ne vjeruju ni u sta i misle da
je citav kosmos stvoren slucajno i sam po sebi. Takvi su cak imali i svoje države u
vrijeme komunizma, ali su danas iscezle. I na kraju da se upitamo: Kad bi covjek
vjerovao da je samo Jedan Bog i da Isa nije nego covjek i poslanik Božiji, ali ne vjeruje
u poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, poslednjeg Božijeg Poslanika
upucenog covjecanstvu niti se drži propisa koje je propisao, dali mu se takva vjera
prihvata kod Boga?
Ovako odgovara Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to
pitanje:
http://www.islamski.co
“Tako mi Onog u cijoj je ruci dusa Muhammedova, koji god Jevrej ili Krscanin cuje za mene, pa umre ne povjerujuci u ono sto mi je poslano, biva od drugova vatre.” Drugi može da upita: “A
oni koji ne cuju za Islam?"( KITABUL IMAN)
Odgovara Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
“Cetvoro se požale Sudnjega Dana: gluhi sto nista ne cuje, nerazumni, od starosti posenilio i ko umre ne cuvsi za Islam. Pa veli gluhi: ”Gospodaru, dođe Islam, a ja nista ne cujem. I veli nerazumni: “Gospodaru, dođe Islam, a ja nista ne shvatam, a djeca se za mnom bacaju balegom.”
A matuh kaže: “Gospodaru, dođe Islam, a ja nista ne razumijem.” A onaj sto umrije ne cuvsi za Islam veli: “Gospodaru, ne dođe mi Tvoj Poslanik.” Potom se obavežu na poslusnost, pa im se
naredi da uđu u vatru. Onaj koji uđe bude mu hlad i spas, a koji ne uđe bude odvucen u nju." (KITABUL IMAN)
A sto se tice djece nemuslimanskih roditelja, veli Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem:
“Djeca musrika su posluga stanovnika dženneta." (KITABUL IMAN)
Kad spomenusmo djecu, da vidimo sta je s muslimanskom djecom. Kaže Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem:
“Djeca vjernika su u džennetskom brdu, brine se o njima Ibrahim i Sara, dok ih ne povrati roditeljima Sudnjeg Dana.Sretne jedan od njih roditelja svoga pa ga uzme za odjecu i ne pusta ga dok ih Allah ne uvede skupa u džennet." (KITABUL IMAN)
I na posljetku važna napomena. Nije musliman svako ko sebe naziva muslimanom.
Možda ste culi za razlicite cudne nazive: Sije, Ahmedije, Ismailije, Bektacije, Alevije,
Behaije... Svi oni sebe nazivaju muslimanima, ali je njihova vjera sasvim razlicita od
nase. Ahmedije i Behaije vjeruju u nova “poslanstva”. Bektacije i Alevije vjeruju u
trojstvo. Ismailije vjeruju u sedam nepogresivih imama nakon Božijeg Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, a sije u dvanaest! Rijeci tih imama smatraju objavom! Cak i
oni sto su poznati pod imenom “dervisi” (sufije) vjeruju u nepogresivost svojih
sejhova, a ti sejhovi ih poducavaju kako je ono sto je stvoreno dio Boga! Svi ovi gore
navedeni vjeruju da Kur'an ima svoje vanjsko znacenje za obicne ljude, i tajno
skrovito znacenje, koje samo oni znaju, pa ce vam onda tim svojim tajnim znacenjima
dokazivati ispravnost svoje vjere. No, Božiji nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
unaprijed upozorio da ce se njegova zajednica podijeliti u 73 skupine, 72 ce u vatru a
jedna u džennet. Kad ga ashabi upitase za džennetsku skupinu, odgovori im:
“Zajednica... Koja se drži vjere moje i mojih drugova.” ( KITABUL IMAN)
Veli Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
“Moj se ummet (zajednica) nece okupiti na zabludi.” ( KITABUL IMAN)
AHMED DIDAT r.a