Misli me shrvale ,teske okrutne
pomjesale se sa zlatnom jeseni,
suze suskaju ko otrglo lisce
nesto se mucno lomi u meni
Titraju svijetla Munarskih kandilja,
Bajram u domu u kojem me nema,
jedno mjesto za stolim je prazno
u starackom oku suza se sprema.
Stisla sam srce krhko i lomno,
prkosnu suzu molim da stane
Bajramskim jutrom saburim dusu
Na plavom nebu nek mi sunce grane.
A moje zelje krhke kao laste,
krenuce svijetom do rodne kuce
U kojoj Bajram bez mene poce
misli nam iste u Bajramsko svanuce.
Bajram barecula svima!