tempora wrote:I ova situacija, kao i sve slicne, pokazuje koliko smo skloni predrasudama i koliko smo skloni negaciji, tj pripisivanju nadnaravnih moci vjerskim sluzbenicima.Pa kada oni ucine zlo-sklono covjeku, trebalo bi im suditi vise! I gore? A zasto? I zbog cega?
Drugo i ono najbitnije: takve stvari nije da "su moguce" vec su vrlo vrlo cesta pojava u svim slojevima drustva i u svim drzavama.A u nasoj drzavi zlostavljanje se prvodi kao vaspitanje.

mozhe biti da su batine kod nas dugo vazhile (shto vishe nije sluchaj, jer se svijest i o tome mijenja) kao opshteprihvaceno sredstvo vaspitanja, ali razlika je velika, mislim da cesh se slozhiti, kad ti roditelj kao djetetu s vremena na vrijeme odvali shamar i kad te siluje. to su dvije vrste zlostavljanja koje su svjetlosnim godinama udaljene jedna od druge.
dalje, to shto se zlostavljanje deshava "svuda" i u svim "drushtvenim slojevima" uopshte nije nimalo relevantno u ovom konkretnom sluchaju (znamo mi to dobro) - osim shto pobija samu tvoju (implicitnu, pa i kontradiktornu) tvrdnju da je nama zlostavljanje nekako upisano u kulturni genom, jer ga eto sprovodimo kao vaspitanje.
bez obzira na to gdje i koliko se zlostavljanja deshava, svaki sluchaj se sam za sebe mora osuditi, isto kao shto je taj traumatichni dozhivljaj jedinstven za svaku zhrtvu ponaosob i zato shto taj teret i posljedice toga zhrtve i pored sve eventualne pomoci nose same sa sobom cijelog zhivota, pa da je ne znam koliko drugih osoba dozhivjelo isto.
onda: nikakve nadnaravne moci se ne pripisuju vjerskim sluzhbenicima, osim ako usput ne zarade koju marku saljevajuci stravu i sastavljajuci zapise. uopshteno govoreci, kazne za (seksualno) zlostavljanje djece, i inache za seksualne delikte, kod nas su katastrofalno niske. ali - i sad dolazi odgovor na tvoje "zashto", a dopusticesh da ti u istom mahu odgovorim i na ono "zbog chega" - kod vjerskih sluzhbenika, uchitelja, pedagoga i svih onih kojima se djeca svakodnevno povjeravaju na staranje i chuvanje (a pogotovo kod roditelja, jer su njima "data" na staranje i chuvanje od rodjenja, pa dok ne odrastu), upravo ta zloupotreba povjerenja, prvenstveno djechijeg kao i zloupotreba autoriteta koji rezultira iz same pozicije bi trebali da dodju kao dodatne otezhavajuce okolnosti kod donoshenja presude. a onda i kod opshteg ocjenjivanja tog zlochina kroz okolinu.
osim toga, vjerski sluzhbenici bi josh uvijek trebali da simbolichno predstavljaju moralne vrijednosti (jer kakva je inache svrha organizovanih vjerskih institucija ako ne u formuliranju i sprovodjenju etichkih normi?) da, tachno, i oni su samo ljudi, ali koliko njih na drugu stranu profitira upravo od te reputacije moralnih ikona? e, onda moraju i u drugom pravcu biti spremni da su posljedice po njih gore, bash zbog te reputacije i privilegija koje imaju.