chinese_water wrote:
Slazem se dr.Arsla
Ali...stvar danasnjih hadisa....da li su zapravo svi oni rijeci Muhameda i Allaha?
Da li stvarno znas o cemu pises?, zaboravio si ulemu (
islamske ucenjake). Allah dz.s nam naredjuje da se pokoravamo Poslaniku s.a.v.s, a i nasim predstavnicima tj. ulemi. Oni su kadar da tumace Kur'an. Jer oni znaju.
Poslanik s.a.v.s nam je objasnio mnogo sto sta, izmedju ostalog i propise vezane za zensku odjecu kao i onu musku.
Svaki musliman pa i ti treba da prihvati hadis,(
postoji razlika medju sunetima), nama je obaveza da se pokoravamo Poslaniku s.a.v.s, to nam je naredjeno, te isto tako nesto sto nam je Poslanik s.a.v.s naredio (
izvor hadis) to postaje farz (
obaveza).
Medju prvim stvarima koje su Poslanika s.a.v.s bacale u tugu, ljutile ga i provocirale, jeste zurba nekih muslimana da o nekim stvarima iznesu svoje misljenje, bez razmisljanja kako bi trebalo ,i, iz tog razloga, donosenje pogresnih zakljucaka i izjava.
Procitaj ovaj tekst, koji ce ti bolje pribliziti znacaj hadisa.
O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne nistite djela svoja. (
Muhammed,33)
Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu: a onaj ko glavu okrece - pa, Mi te nismo poslali da im cuvar budes. (
En-Nisa, 80)
I pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana. (
Ali’Imran, 132)
To su Allahovi propisi. Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu – On ce uvesti u dzennetske basce, kroz koje ce rijeke teci, u kojima ce vjecno ostati, i to je uspjeh veliki. (
En-Nisa,13)
A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono sto im se objavljuje i da bi oni razmislili. (
En-Nahl, 44)
Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i uci te onome sto nisi znao; velika je Allahova blagodat prema tebi! (
En-Nisa’, 113)
On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanuje. (
En-Nedzm, 3-4)
Ne smatrajte Poslanikov poziv upucen vama kao poziv koji vi jedni drugima upucujete;
Allah zna sigurno one medju vama koji se kradom izvlace. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naredjenju njegovu, da ih iskusenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snadje. (
En-Nur, 63)
Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas ce Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! A Allah prasta i samilostan je (Ali’Imran, 31)
Kada se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: Slusamo i pokoravamo se! Oni ce uspjeti. (
En-Nur,51)
I tako mi Gospodara tvoga, oni nece biti vjernici dok za sudiju u sporovima medjusobnim tebe ne private i da onda zbog presude tvoje u dusama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore. (
En-Nisa, 65)
Kada Allah i Poslanik Njegov nesto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahodjenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslusa, taj je sigurno skrenu s pravog puta. (
El-Azhab, 36).
Citirani ajeti jasno i nedvosmisleno kazuju da je svaki musliman duzan, uz pokornost Allahu, dzellesanuhu, pokoravati se i Njegovom Poslaniku Muhammedu, alejhisselam.
Nepotrebne su i suvisne rasprave da li je potrebno osim Kur’ana, glavnog izvora islama, istrazivati, iscitavati, u zivotu primjenjivati i hadis, praksu, postupak i rijec Allahovog Poslanika. Jasna je i nedvosmislena rijec Uzvisenog:
Kada Allah i Poslanik Njegov nesto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahodjenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslusa, taj je sigurno skrenu s pravog puta. (
El-Azhab, 36).
Sta je Allah dz.s, u Svojoj Knjizi vjernicima odredio jasno je, a sta nam je Poslanik s.a.v.s preporucio to treba da dokucimo iz njegovih rijeci, njegovih hadisa, koji su pohranjeni u brojnim hadiskim zbirkama. Covjek nema pravo da kaze: >
Dosta mi je Kur’an. drzat cu se samo onoga sto tamo pise, to je glavni izvor islama i drugi mi nisu ni potrebni<
Da nije ispravno tako postupiti govore citirani ajeti i sljedeci hadisi:
Bojati se onome covjeku koji, kada mu se saopsti nesto od onoga sto sam ja naredio ili zabranio, nasloni se na svoj naslonjac i kaze: Medju vama i nama je Allahova Knjiga pa sto u njoj nadjemo od dozvoljenih stvari mi ih smatramo dozvoljenim, a sto u njoj nadjemo od zabranjenih stvari mi ih smatramo zabranjenim.
Znajte da sve ono sto vam Allahov Poslanik zabrani isto je kao da vam je i Allah zabranio (
Ebu Davud, Ibn Madze, Bejheki) ili
Neka se ne desi nikome od vas da, naslonivsi se na svoj naslonjac,u trenutku kada do njega dopre nesto od onoga sto sam ja naredio ili zabranio, kaze:
Ma ne znam, mi cemo slijediti iskljucivo ono sto je u Allahovoj Knjizi (
Safi, Er-Risale)
Kur’an i Sunnet (hadis) jesu dva nerazdvojna izvora islama.
Nijekanjem jednoga nijece se i drugi. i , prema jednodusnoj ocjeni islamskih ucenjaka, to je nevjerstvo, stranputica i otpadnistvo od islama.
Resulullah kaze: Ja sam vam kao vas roditelj, poucavam vas i upucujem. (
Ahmed, Nesai) ili:
Poslan sam sa sveobuhvatnim i jezgrovitim govorom. (
Buhari, Muslim, Nesai) Kur’an i Sunnet se nedaju razdvojiti. Kur’an jeste jezgrovita Allahova poruka covjeku, ali je hadis najbolji, najautoritativniji komentar Kur’ana.
Da nije hadisa, kako bismo znali na koji nacin da klanjamo, koliko rekata, u koje vrijeme Kur’anom je naredjen namaz, ali ga je Poslanik objasnio, pokazao. Da nije hadisa na sta bi hadz licio? Svako bi ga obavljao na svoj nacin, pa bi u danima hadza nastao opsti haos. Zahvaljujuci podsticanju Allahova vahja Poslanik je rekao: Uzmite od mene propise hadza; i muslimani su tako postupili. Allah je naredio post, a Poslanik objasnio. Da nije Poslanikovih rijeci, kako bismo znali sta, na primjer, kvari post, kada pocinje ramazan, sta je sa ostalim postovima. Kur’an trazi cistocu, ali kakvu, sta ona podrazumjeva –
sve je to objasnio Poslanik.
Muhammed, alejhi-s-selam nam je objasnio kako da zivimo casno i jednostavno, kako da se odnosimo prema Stvoritelju, kako da mu budemo zahvalni i pokorni; kako da uredimo odnose s drugim ljudima; kako da se ponasamo u braku, u porodici, u drustvu s prijateljima, a kako sa dusmanima; kako da se odijevamo, hranimo, kako i sta da govorimo; kako da se veselimo, salimo; kako da u postelju lijezemo; kako da zikir cinimo; jesmo li duzni obilaziti rodbinu, bolesne; kako da se ponasamo u nevolji u iskusenju; kako da se pripremamo za smrt i mnogo druga pitanja na koja nailazimo u zivotu.
Da nije hadisa, kako bismo sve ovo znali?
Ko, onda, moze i smije reci da mu hadis nije potreban? Gradacija vjerskih izvora je jasna.
Vjerovjesnik je testirao Muaza ibn Dzebela pred njegov polazak u Jemen:
-
Kako ce postupiti ako se pred tobom pojavi problem?
-
Postupicu po Allahovoj Knjizi.
- A
ako njegovo rjesenje ne nadjes u Allahovoj Knjizi? – upita Vjerovjsenik.
-
Postupit cu po sunnetu Allahova Poslanika - odgovori Muaz.
- A
ako njegovo rjesenje ne nadjes ni u sunnetu Allahova Poslanika, ni u Allahovoj Knjizi, kako ce onda postupiti? – upita Vjerovjesnik.
-
Rijesicu ga po svom nahodjenju – odgovori Muaz,
a Poslanik ga potapsa po grudima i rece:
-
Hvala Allahu koji je Poslaniku podario njegova izaslanika – ono s cime je zadovoljan Njegov Poslanik (
Ebu Davud)
Govoriti da je hadis bio svrsishodan samo u vrijeme Muhammeda, alejhisselam, i njegove misije, da je bio namijenjen samo njegovim ashabima i da u aktuelnim vremenima nije savremen, zivotan posve je neozbiljno i opasno.
Kada bi Allahov Poslanik svojim ashabima nesto naredio ili zabranio, oni nisu postavljali pitanje da li ta odredba ili zabrana ima podlogu u Kur’anu. Znali su da casni Poslanik ne govori proizvoljno i da sve sto kaze, u stvarima vjere, predstavlja plod Objave. Uporedjivanje hadisa s Kur’anom nije zabranjeno.
Naprotiv, Muhammed, (a.s) kaze: Poslije mene vi cete se sigurno medjusobno razilaziti,pa sto god vam dodje od mene, to podvrgnite Allahovoj Knjizi i sto bude u skladu s njom to je moje, a sto ne bude, to nije od mene. Samo, da bi smo hadis mogli podvrci Allahovoj Knjizi, moramo tu Knjigu poznavati. Moramo znati sve ajete koji o nekoj oblasti govore, nasih i mesuh ajete, povode objave pojedinih ajete i tome slicno.
O tome moramo uvazavati misljenja neospornih autoriteta, mufessira, muhaddisa, islamskih pravnika.
O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vasim..“
An-Nisa’ 59
Kako su se prema hadisu odnosili velikani islamske misli pokazat ce nam nekoliko sljedecih primjera:
Ahmed ibn Hanbel kaze:
Ne vezi se za mene, ni za Malika, ni za Safiju, uzmi odakle i mi uzimamo.
Ebu Hanife je naglasavao: Kada dodje koji hadis od Allahova Poslanika ja sam za njega i glavom i ocima.
Imam Safi izjavljuje:
Kada izrekenem jedno rjesenje, a pojavi se o tome jedan hadis Allahova Poslanika, bilo onoga koji je izrekao ili onoga koji je praktikovao, sa mojim misljenjem omlatite o zid.
Sujuti upozorava: Znajte, Allah vam se smilovao, ko zanijece postojanje hadisa Allahova Poslanika, bilo onoga koji je izrekao ili onoga koji je praktikovao, sa poznatim uslovima u hadiskoj nauci, to je dokaz da je taj nevjernik.
Da se ponovo sjetimo rijeci uvazenog Safije koji razbija svaku iluziju o tome treba li nam hadis ili ne:
Ako vidite da ne prihvatam Resulullahov hadis koji mi je prenesen, znajte da sam poludio!
Evo sad rijeci jednog savremenog ucenjaka, Sejjida Huseina Nasra: Nema nikakve dvojbe da je Poslanik islama, kao utemeljitelj i glasnik Allahove Objave covjecanstvu, par excellence interpretator Njegove Knjige i da su njegov hadis i sunnet poslije Kur’ana,
najvazniji izvor islamskog zivljenja.
Ahmed ibn Hambel je pitao Ebu Abdullaha, muhaddisa, o hadisima koji govore o Allahovim svojstvima kao sto je:
Allah Slavljeni i Uzviseni silazi na ovosjetsko nebo.
Rekao je Ebu Abdullah:
Vjerujemo u to, tvrdimo da je to istina, a ne pitamo kako to biva i kakvo ima znacenje taj hadis.
Mi ne odbacujemo nista od tih rijeci, a znamo da je istina sve sto je rekao Poslanik, Allah ga blagoslovio i spasio, ako su prenosioci predaje od poslanika vjerodostojni.
Ne treba se opterecivati nepotrebnim raspravama o tome da li nam je, i kako potreban hadis, kako ga vrednovati i uklopiti u savremeni zivot. .
Duznost je svakog od nas da prihvati svaku rijec Poslanika s.a.v.s koja dopre do nas. Na to nas upozoravaju sljedece rijeci: Do koga dopre neki moj hadis pa posumnja u njega, taj sumnja u Allaha, Njegova Poslanika i onog koj je taj hadis prenio. (
Taberani)
Ima, danas jos jedna pojava koja, u najmanju ruku, zabrinjava. Mnogi se hadisi olahko proglasavaju
slabim,
manjkavim,
apokrifnim. Danas je to poslatalo jako ‘
savremeno’. Ne moze se samo na osnovu jednog muhaddisa, pa ma kakav autoritet on bio, neki hadis proglasiti laznim, slabim, nepouzdanim.
Treba postupiti po rijecima Allahova Poslanika: Ko na mene slaze neka pripremi sebi boraviste u Dzehennemu, Do koga dopre od mene hadis, pa ko ga odbaci, neka pripremi sebi boraviste u Dzehennemu.
Do koga dopre moj hadis pa ga odbaci ja cu mu biti tuzitelj na Sudnjem danu. Zato, ako do vas dopre moj hadis koji vam je nepoznat (koji vam je neshvatljiv), ne odbacuj te ga, nego recite: Allah najbolje zna!. (
Taberani)
U drugom hadisu stoji: Obradovao je Allah, dzellesanuhu, svakoga koji je cuo od nas neki hadis pa ga je cuvao dok ga nije prenio drugome (
Ebu Davud) ili:
Allah osvjetljiva lice onog koji cuvje moj govor, a potom ga prenese onako kako ga je cuo (
Tirimizi) ili: Nagradio Allah covjeka koji prenese ono sto je cuo od mene, onako kako ga je cuo, jer moguce je da slusalac bolje shvati od onog koji prenosi (
Muslim, Ahmed).
Evo sada nekoliko primjera iz zivota Poslanika i njegovih ashaba, ovako bi ashabi postupali kad ih je Poslanik a.s savjetovao:
Ashab Usame ibn Serik prica: Jednom Prilikom dosao sam kod Allahova poslanika a on je bio s ashabima koji ga tako pomno slusaju kao da su im ptice na glavi (
Ahmed, Tirimizi)
Irban ibn Sarije prenosi: Drzao nam je Poslanik s.a.v.s govor pa smo svi plakali, a srca su nam igrala u njedrima (
Tirimizi)
Ebu Seid el-Hudri prenosi: Jednog dana, dok je Allahov Poslanik sa nama klanjao, skinuo je svoje mestve i stavio ih na svoju lijevu stranu. Ashabi su vidjevsi to od njega, isto ucinili. Posto su zavrsili namaz,
Muhammed, alejhisselam , ih upita: Zbog cega ste to uradili?
A oni mu odgovorise:
Vidjeli smo tebe da to cinis pa smo i mi ucinili. Tada ih je on upoznao da mu je Dzibril saopstio da su njegove mestve neciste, te da ih je zbog tog skinuo (
Kadi Ijad u djelu Es-Sifa’a)
Abdullah ibn Omer prenosi: Allahov Poslanik je jednog dana skinuo zlatni prsten sa svoje ruke i rekao: Ja ga vise nikada necu staviti na svoju ruku. Ashabi su, vidjevsi to od Allahova Poslanika, isto postupili i pri tome ga nisu upitali za uzor. (
Buhari)
Kada je Poslanik obavijestio ashabe o silasku sure En-Nur >
Neka spuste ogrtace niz strane Svojih tijela)…<,
odmah su ashabi
pozurili kucama da obavijeste svoje zene sto je objavljeno od Allaha, uceci im ajete kako su culi Resulullaha. Sve zene su bile u svojim kucama a domacin je ucio suru od pocetka. Majke, supruge, kcerke, sestre,mirno su slusale kazivanje i poruku Allahovu.
Sve su bile spremne da, bez govora, primijene propis o odijevanju pa su se latile svojih ogrtaca i njima se ogrnule.
Zadvoljne su bile, iman je usao u njihova srca i svaki propis je bio prakticno primijenjen. Stale su u redove zajedno sa zenama Allahova Poslanika (
Ebu Davud)
Enes ibn Malik prenosi: Dok sam kruzio s casom vina od
Ebu Telhe,
Ebu Abide ibn Dzerraha,
Ebu Dedzana,
Muaza ibn Dzebela i Suheja ibn Bejda, nazdravljajuci im, a skoro su bili pijani, culi smo nekog da doziva:
Cujte stigla je zabrana alkohola..! Niko od nas nije napustio sijelo, niti nam je ko pristupio u tom trenutku kad smo svoje krcage poizvratili, a potom porazbijali. A zatim je neko od nas pristupio vodi i uzeo abdest, a drugi su se okupali, Posto je Ummi Selim bila ocevidac dogadjaja, uzela je miris i poprskala nas njime. Na kraju smo se, zajednicki, uputili u dzamiju. (
Ibn Dzerir, Ibn Kesir)
SubhanAllah ovo su ociti primjeri
preciznog slijedjenja sunneta, ashabi nisu pitali, sta? , kako? zbog cega? vec su odma postupali onako kako je to i sam Poslanik s.a.v.s cinio.
Eto tako je zivjela najbolja generacija od svih generacija muslimana. Mi nismo imali priliku slusati Poslanika s.a.v.s ali zato imamo zabiljezene njegove rijeci. One nas obavezuju onog trenutka kad za njih saznamo. Uz drage rijeci Resulullaha zivot ce nam biti ljepsi, sadrzajniji.
Ne zaboravimo:
Vjerovjesnik treba da bude preci vjernicima nego oni sami sebi.. (
El, Azhab, 6)
Pisanje hadisa je pocelo jos u Poslanikovo doba. Jos tada su nastele prve hadiske zbirke, dosta skromne, ali vrlo vazne za buduce istrazivace. Prema najnovijim saznanjima najmanje pedeset ashaba ostavilo je iza sebe pisana djela, bilo da su ih sami pisali ili diktirali. Medju njima je bilo i hadiskih zbirki.
Neke je cak i sam Muhammed a.s odobrio, kao sto je slucaj sa Enesovom zbirkom.
I , ako je vrijeme odmicalo hadiska nauka je postojala sve bogatijom. Nastajale su cuvene hadiske zbirke: Buharijina, Muslimova i druge. Poznate su mnoge anegdote o muhaddisima i njihovom sakuplanju hadisa, o putovanju preko bijela svijeta, katkada radi samo jednog hadisa, o
vaganju svakog hadisa, klanjanu istihare i dugotrajnim dovama da sve bude kako treba. Nije sporna cinjenica da u vecini hadiskih zbirki postoje i slabi, nepouzdani pa i apokrifini hadisi, ali je, danas,
dobro poznat mehanizam za njihovo prepoznavanje.
Ibn Hazm savjetuje: Ko zeli dobro onog i mudrost ovog svijeta, ispravno ponasanje, pravu moralnost i sve vrline neka se ugleda na Allahova Poslanika Muhammeda, sallalahu alejhi ve selleme, neka uzme sebi za uzor njegov moral i ponasanje i njegov zivotni put koliko god moze vise. Neka i nama pomogne Allah, dzellesanuhu, da se povedemo za njim i njegovim dobrom!!!
Sto se tice mehanizma za svrstavanje hadisa, tamo gdje im je mjesto, evo ovdje linkovi na tekst, iz tri dijela, koji to ponajbolje objasnjavaju, ubrzo ce ti bit jasno da se i za to osoba treba obrazovati:
http://--- NO LINKS ---/index.php?opti ... &Itemid=67
http://--- NO LINKS ---/index.php?opti ... &Itemid=66
http://--- NO LINKS ---/index.php?opti ... &Itemid=67
