Ebu Hanife je bio pravnik.
Za svoga zivota, a rođen je 699. godine, osnovao je pravnu školu i napravio ogroman posao na sistematizaciji pravnih rješenja islamkog zakonodavstva. Njegov značaj se ne ogleda u tome koliki je retoricar bio, niti koliko je poznavao matematiku, vec u tome, da su njegova pravna rjesenja ušla u sistem.
Valorizacije njegove poboznosti, kada je pravo u pitanju, takođe su bespotrebne. Čovjeku, koji je zajedno sa svojim učenicima, uložio svoj život, da neke stvari unutra tada, vec ogromne islamske države, dovede u sistem, treba odati priznanje.
S Ebu Hanifom, u islamskom pravu, osim sistematizacije, doslo je i nesto novo.
Naime, njegova odluka da hipoteticka pravna rješenja takođe uvrsti u sistem, bila je značajna s jedne strane, jer je sprječavala manipulaciju pravnim i sudskim odlukama snagom autoriteta njegove škole, s druge strane ta odluka (iako se ne sumnja da je imao dobru namjeru) napravila je put onome sto se danas naziva taklid.
Jer su oni, koji su se uglavnom zbog lijenosti i kukavicluka, zadovoljavali time da uče napamet tuđe biografije, te dopisuju anegdote u zivote megastara (kakav je bio Ebu Hanife), u narednim stoljećima nisu dali nijedno novo pravno rješenje koje je njihovo vrijeme trazilo.
Velicina sistema koji je ustanovio Ebu Hanifa i njegova škola (najpoznatiji njegovi učenici su Ebu Jusuf i Muhammed), ne mjeri se samo po tome, koliko je narednih stoljeća bio "aktuelan", jer to ponesto govori i o pravnicima koju su dosli poslije njega, već po tome da je uokvirio sistem, i dao osnove za daljnje razvijanje pravne nauke unutar šerijata.
Naravno, iz njegovih spisa (ili spisa njegovh učenika), vidljivo je, da je kao muslimanski pravnik insistirao na razdvojenosti sudske od izvrsne vlasti, zbog posljedica koje bi povezanost ove dvije mogle izazvati...
Helem, Ebu Hanifa rahmetullahi alejhi rules...
