pjega wrote:Moguce da je slicna tema bila i ranije. Ma sigurna sam da jeste, ali evo sa mozda malo razlicitosti. Ovog puta zahtijeva malo emotivne i intelektualne zrelosti.
Kada sebi reci da je dosta traganja za tom nekom zamisljenom osobom, iako znajuci da takvo nesto vjerovatno ne postoji, i da ono sto imas je dovoljno dobro? Odavno sam se prestala zaljubljivati onako bez glave, kao nekada. Vec duze vrijeme, u svakoj vezi, vidim sasvim realno sve prednosti i negativnosti. Sa neke svoje tacke gledista, naravno. U svakoj od njih razum je najprisutniji faktor. Svjesna sam cinjenice da niko nije savrsen pa ni ja, svjesna realnosti i cinjenice da zivot nije ruzicast.
Upoznas osobu, svidja ti se duhovno. Ne zadovoljava sve, ali dosta. Medjutim, logisticki vrlo tesko. Trazi podosta odricanja i preturanja i jednog i drugog zivota. Kako znati, a nemoguce je, da mozda za nekoliko mjeseci ne bih upoznala osobu koja bi bila puno blize tih nekih tvojih 100%, a zivoti bi se puno lakse uklopili.
Mozda da malo iskljucim razum? Mozda dobra ideja, ali jednostavno nemoguce.
Ja mislim da pri izboru zivotnog saputnika treba pratiti srce i samo srce. Nema tu puno filozofije, samo se prepustiti emocijama.
Govori ti neko ko je tri puta u zivotu bio zaljubljen...a zavrsio u braku sa nekim koga je odabrao razumom a ne srcem. Ne trebam ti reci da od tog braka na kraju ne bi nista iako su sve osobine mog bivseg muza odgovarale u potpunosti mojoj "check listi"..
Poslije razvoda sam se zaljubila (to je taj treci put) u potpunosti neocekivano, nenadano, neplanirano, ne znam ni sama ni kako ni zasto...Apsolutno sam izgubila tle pod nogama.
Mada je mogucnost za ostvarenje te veze bila ravna nuli i mada se moj razum u potpunosti usprotivio bilo kakvoj vezi sa tim covjekom, sada tri godine poslije mi smo u sretnoj vezi. Nisam nikad poredila njegove osobine sa tom nesretnom "check listom" ali evo sad razmisljam i mogu ti reci samo "nidze veze"
to je istina,ali ako nekoga stvarno,stvarno svim srcem i dusom volis mislim da se to moze prevazici
