stipu se tih komentara, nego pricu na vidjelo
Ja sam izgleda pohitila barem po godinama u odnosu na neke od ovih prica....
moja pricica avgust 15, 1990
nije mi bio prvi momak

do tada sam uspjesno izbjegavala taj momenat

Gradac, ljeto, romantika, iscekuje se "veliki" 8. razred da pocne, ekskurzija, folovi, osjeca se "odraslije"

meni 13, njemu 14

vaterpolista....iz istog smo grada, i prije smo se nesto ko semili, on prijatelj mog prijatelja, to nam je bio 3. randes tu na moru (a randesi su bili po citav dan, cak i tokom njihovih treninga

)....naravno svaku noc me pratio do odmaralista i tu noc smo neki zijan napravili morali smo bjezati preko nekih basta, upali u neki grm ruza, dok smo stigli do odmaralista obadvoje izgrebani valjali smo se od smijeha...u jednom momentu samo se pogledali i to je bilo to

nije ni on bio neki ekspert, sjecam se da me totalo izbalio, ja se zalila tu noc starijim jaranicama

do kraja ljetovanja smo se ispraksali pravo....

nastavili hodat i kad smo se kuci vratili, jos nekih 8 mjeseci sve dok njegov stari nije dobio prekomandu i oni morali odseliti

nismo se nikad vise vidjeli, ali znam da je pitao u vise navrata za mene, i nakon rata, i ja sam za njega, kazu super je, ima uspjesnu karijeru i porodicu u Puli
