Vratimo Trebević Sarajlijama

[callmethebreeeze]

hvala bogu dragom da se konacno pocne stajati u kraj gradnji na crno, a nije lose ni sto ce se razviti saradnja sa susjedima u istocnom sarajevu.

[Mikado]

Da li ste poslije rata bili na Trebeviću?

Isao sam redovno dok nisam otkrio cari Bjelasnice i Visocice. Prosle godine sam bi na vrhu i pogled je prelijep. Gore nedjeljom uvijek ima dosta izletnika. Lijepo je s Vidikovca pruzit pogled na grad, ili prosetat malo po Brusu, a u onoj kafani imate solidnu ponudu hrane i pica.
Moram napomenuti da je cesta do gora u vrlo losem stanju. Dosta je ispucala, a rupe su zakrpljene pijeskom.

[Mikado]

Ja sam na jednoj drugoj temi o Trebeviću (pod raznim diskusijama, čini mi se) priupitao o organizovanom opdlasku na Trebević što svakog aprila čini mi se organizuje neko planinarsko društvo (Željezničar ako se ne varam). Ove godine zaista kontam otići u aprilu na to ako saznam na vakat i ako ne budem radio taj dan.

Ja sam sa tim drustvom 25.11.2006. prvi put bio na djelu Bjelasnice koji se nalazi iza Babinog dola. Ruta je bila selo Lukavac - PD Bijele Vode - Babin dol. Bilo nas je skoro 100. Od tada skoro svake nedjelje idem u te predjele (Sabici, Brda, Milisici, Umoljani, Bobovica, Sinanovici). Planinari taj dio inace nazivaju "planinski El Dorado".

[mIRCerka]

Poludjeli za trebevićkom bob stazom

Najbolji svjetski skejteri nastupit će na internacionalnom takmičenju "Red Bull Hot Run" koje će biti održano danas na bob stazi na Trebeviću. Osim skejtera, na bob stazu dolaze i crtači grafita koji će oslikati stazu motivima grada.

"Skejteri i crtači grafita će ujedinjenim snagama oživjeti olimpijsku bob stazu jednom novom pričom o Sarajevu", poručili su iz firme "Red Bull", organizatora ove manifestaciej, na kojoj će učestvovati 24 najbolja skejtera.
Dino Čolaković iz firme "Red Bull" kaže da je snimak prošlogodišnjeg takmičenja emitiran na CNN-u tri minuta, a da je na Rojtersu to bila vijest sedmice.
"Evropski i svjetski skejteri prosto su poludjeli za bob stazom na Trebeviću. Ona je jedna od najzahtjevnijih staza na svijetu, s najvećim srednjim padom od 10,2 odsto", objasnio je Čolaković.
Ove godine naš predstavnik je Nikola Krnjeta, koji će pokušati da ponovi uspjeh Banjalučanina Gojaka Kukavice, koji je prošle godine osvojio treće mjesto.
"Već 15 godina se bavim strit vožnjom. Trebevićka staza, iako jedna od najtežih, savršeno je mjesto za nas rolere", kazao je Krnjeta. Svjetski šampion u downhill skateu (spustu na rolama) Daniel Ladurner rekao je da, bez obzira na rizik, očekuje pobjedu.
"Tri puta do sada sam bio svjetski šampion. Ova planina mi se jako svidjela, ali cijeli grad je predivan", kazao je Ladurner.
Istovremeno će na bob stazi biti održan i internacionalni grafit art festival "Balcan Express".
"Tema ovog festivala je priča o Sarajevu. Bob staza će biti oslikana sa 40 simbola grada, a na njima će raditi 15 umjetnika iz Evrope", kazao je crtač grafita Sanin Međedović.
Manifestacija počinje u 12 sati, a za sve zainteresirane bit će organiziran besplatan prevoz sa mosta "Suada Dilberović" u 10 sati.

N. Voloder

Nezavisne novine

Ne volim neinformisane novinare koji ne znaju ni prezime napisat kako treba. Nikola se preziva Krneta.
Ne volim nase medije jer nisu ovo ispratili kako treba. Na novojTv su cijelih 30 minuta emisije provjereno posvetili svojim predstavnicima na ovom cudu, a nasi nista.
Nikoli svaka cast na onome sto je uradio (spustanje na rolama niz bob stazu....), cini mi se da je osvojio drugo mjesto, iako se PRVI PUT SPUSTIO niz bob stazu na rolama upravo na dan takmicenja!!!!
Inace je snowborder, i cini mi se da ima skolu bordanja.
Kad vec Veliki novinari nece da vas informisu, hocu ja!:D
PS Hvala i redbullu na pokusaju animiranja javnosti. Dosta o Nikicu
Evo par slika sa trebevica, od nedelje...





Stoga, vratimo mi Trebvic prvo majci prirodi a tek onda Sarajlijama.
Lijep pozdrav

[valterbranisarajevo]

Evo još jedan interesantan projekat...

Zemlja: Obnova sarajevske opservatorije

Kroz mine do zvijezda

Početkom marta ove godine, povodom 45. godišnjice moderne astronomije u BiH okupila se grupa entuzijasta koji su održali obnoviteljsku skupštinu bh. Astronomskog društva pod nazivom Orion i pokrenuli inicijatvu za obnovu sarajevske Opservatorije

Piše: Almir Panjeta | Foto: AD Orion

- Svemir je dovoljno velik i ima tu još mnogo prostora za istraživanje – kaže nam Muhamed Muminović, alfa i omega bh. astronomije, iznoseći brojne razloge zbog kojih bi se opservatorija na Čolinoj kapi na Trebeviću, koja je u ratu potpuno uništena, trebala ponovo izgraditi:
- Još uvijek ima puno oblasti gdje pojedinci mogu dati ogroman doprinos. Danas je nauka uznapredovala i imate velike teleskope koji istražuju najudaljenije dijelove svemira, ali, istovremeno, i u nama bližim dijelovima svemira ima toliko toga za istražiti, snimiti i pratiti da ni milion novih opservatorija i još toliko astronoma to ne mogu sve pokriti tako da nijedna opservatorija nije viška.
Početkom marta ove godine povodom 45. godišnjice moderne astronomije u BiH okupila se grupa entuzijasta koji su održali obnoviteljsku skupštinu bh. Astronomskog društva pod nazivom Orion i pokrenuli inicijativu za obnovu opservatorije. Muminović je utemeljitelj moderne astronomije u BiH. Predvodio je astronomsko društvo u periodu od 1969. do 1992. godine, a već sedamdesetih godina stekao je zavidnu međunarodnu reputaciju. Autor je više od trideset knjiga i stručnih publikacija, a posjeduje relevantne reference u inostranim naučnim publikacijama.

Mjesec izbliza

Predvodio je tim ljudi koji su u periodu 1970. i 1982. godine izgradili opservatoriju na Trebeviću. U to vrijeme, sarajevska opservatorija bila je jedan od najznačajnijih naučnih centara bivše Jugoslavije. Po kvalitetu istraživanja bila je poznata i cijenjena i u međunarodnim astronomskim krugovima, a po količini i raznovrsnosti materijala objavljenih od 1970. do 1990. sarajevska zvjezdarnica bila je najproduktivniji izdavač astronomske literature u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. U opservatoriji se nalazila fotolaboratorija i biblioteka sa 2.500 knjiga te periodikom.
- Prije smo u nazivu imali Univerzitetsko društvo, ali sada se nismo željeli vezati ni za kakvu politiku niti za bilo koji teritorij, tako da smo se jednostavno nazvali Astronomsko društvo Orion. Želimo obnoviti nekada popularnu sarajevsku opservatoriju i oživjeti astronomiju koja na ovim prostorima ima dugu tradiciju – kaže Muminović. Na našu konstataciju da interesa za astronomiju u BiH danas ima vrlo malo ili nikako, Muminović je skoro ljutito reagirao:
- Ko kaže da nema interesa? Problem je što ljudi nemaju gdje doći u dodir sa astronomijom! Kada jednog dana ponovo otvorimo vrata opservatorije na Čolinoj kapi i kada ljudi budu imali mogućnost doći i izbliza pogledati nebo, vjerujem da će broj ljudi koji se zanimaju za astronomiju biti veći. Malo je onih koji ne bi voljeli vidjeti Mjesec izbliza – kaže nam Muminović uz konstataciju da je BiH zbog nepostojanja opservatorije danas tamna mrlja u evropskoj astronomiji:
- U ovom trenutku BiH je tamna mrlja u jugoistočnoj Evropi bez ijednog ozbiljnijeg astronomskog instrumenta. Astronomska istraživanja ne obavljaju se samo radi neke direktne dnevne i slične svrhe ili provjere pojedinih fizikalnih i filozofskih pogleda. Naša slika svijeta duboko je zavisna od našeg razumijevanja svemirskih zbivanja – tvrdi Muminović uz konstataciju da astronomija danas nije izolovana naučna disciplina već je na frontu novih otkrića koja čovječanstvo vode ka rješavanju ključnih problema planete.
- Pored ostalog, tu su novi izvori energije, pitanja postanka i opstanka života, kolonizacija Sunčevog sistema i, jednog dana, putovanja ka drugim suncima. Pokazalo se, a to je i sada slučaj, da postoji veliki interes javnosti, posebno mladih, za različite astronomske fenomene. Preko astronomije mladi ljudi se lakše usmjeravaju prema prirodnim naukama u cjelini. Rješavanje nekih specifičnih astronomskih problema korištenjem kompjutera, instrumenata i naučnih metoda uvodi studente i učenike u procese naučnog rada. Interes za astronomiju ne opada, a sljedeća godina će se u svijetu obilježavati kao Godina astronomije.
Muminović dodaje da bi nova opservatorija koja bi se trebala izgraditi u narednom periodu trebala osim direktnog posmatranja neba preko teleskopa omogućiti i priključenje na teleskop preko interneta.
- Plan nam je da na koncu opservatoriju priključimo na internet i da, naprimjer, jedan student iz Tuzle koji radi diplomski rad a kojem treba osmatranje, može dobiti termin i sa svog se računara logovati i obaviti osmatranja i snimanja koja ga zanimaju – pojašnjava Muminović. Kaže da koliko god nevjerovatno zvučala ideja o obnovi opservatorije na Čolinoj kapi, ona je itekako izvodiva.
- U vrijeme kada smo postavljali temelje modernoj astronomiji u BiH, bilo je mnogo teže, ali smo imali više razumijevanja. Usljed kompjuterizacije došlo je do drastičnog sniženja cijena opreme i mislim da uz slabljenje dolara to nikad nije bilo povoljnije za nabaviti. Teleskop kakav je ovdje bio prije rata sada se može nabaviti za tri-četiri puta manje novca nego prije – kaže Muminović. Nedavno je mailom uspio stupiti u kontakt i sa čovjekom iz Amerike čija firma je 1978. godine postavljala kupolu na opservatoriji. Firma i danas radi i ako krene obnova, ponovo će je postavljati:
- Danas ta kupola košta oko 90.000 dolara. Čovjeku je bilo drago kada sam ga kontaktirao. Kaže da je bio sretan kada je svoju kupolu viđao na snimcima s Olimpijade u Sarajevu, s obzirom da je odmah tu bob-staza, ali su ga zato ratni snimci posebno rastužili.

Tenkovima na opservatoriju

Muminović kaže da zbog svoje ljubavi prema astronomiji u ratu umalo nije izgubio glavu, kada je u vrijeme dok je opservatorija kratko bila pod kontrolom Armije BiH otišao da vidi može li se spasiti šta od opreme.
- Jedan dan sam se spremio i k’o budala otišao pravo na opservatoriju. Imao sam sreće jer je samo dan-dva poslije bio strašan tenkovski napad na opservatoriju – prisjeća se i dodaje kako je stanje koje je gore zatekao bilo jako loše:
- Teleskopi su bili uništeni a uspio sam pokupiti samo dvije meteorske kamere koje sam ponio sa sobom. Ostalo je i mnogo knjiga od kojih kasnije, nakon rata, nisam vidio nikakvog traga, pa ni papirić, jer su očito odnesene ili spaljene. Neki mi je čovjek nakon rata pokušao prodati moj komplet knjiga za koji mi je rekao da ga je dobio od nekoga s Pala – priča Muminović i dodaje da se sve knjige koje su nestale nekako mogu nabaviti, vjeruje da će se obnoviti i bar jedna od dviju zgrada, ali da mu je posebno žao zbirke od 900 crvenih i 900 plavih staklenih foto ploča koje su sadržavale Sarajevski atlas neba.
- Bio je to specifičan zvjezdani atlas na kojem smo radili više od devet godina. Kada bih vam preveo količinu podataka koju je svaka ploča sadržavala, onda bi sigurno na svakoj od njih bilo po nekoliko gigabajta podataka. I u vrijeme moje ratne posjete, ali i poslije, nisam vidio niti najsitniji trag ovim pločama, a da su polupane ostao bi bar negdje komadić stakla. Vjerujem da ih je neko odnio, ali nisam siguran da zna čemu služe – kaže Muminović i dodaje da im je nekoliko puta pokušavao ući u trag, pozivao je preko medija da se vrate, ali bez uspjeha.
Sarajevska zvjezdarnica bila je smještena u dvije zgrade. Jedna je bila preuređena austrougarska tvrđava na kojoj su dograđene dvije kupole, dok je druga zgrada bila novijeg datuma i izgrađena posebno za potrebe opservatorije. U vrijeme pomračenja mjeseca ili meteorskih kiša brojni građani posjećivali su opservatoriju kako bi izbliza mogli svjedočiti tim događajima. Osim gledanja, mogli su tu dobiti i sve informacije koje ih interesiraju a opservatorija je povodom svih zanimljivijih događaja na nebu obavještavala javnost.
- Imali smo situaciju nakon rata da su se ljudi kod nas isprepadali u vrijeme totalnog pomračenja sunca jer jednostavno nisu imali odakle dobiti prave informacije o tome. Dok su u drugim većim gradovima ljudi posjećivali opservatorije i uživali u događaju kakav Sarajevo godinama neće moći vidjeti, kod nas se ljudi razbježali po kućama i sve je izgledalo kao ratno stanje, jer jednostavno nisu mogli dobiti pravu informaciju iz prve ruke – kaže Muminović.
Što se obnavljanja rada opservatorije tiče, kaže da bi on bio najsretniji kad bi se odmah našli donatori koji bi dali novac pa da se zgrada napravi i kupi oprema, ali da je svjestan da je pred astronomskim entuzijastima okupljenim oko društva Orion dug put.
- Tek smo počeli sa izradom projekta i mislim da bi kompletna obnova sa kupovinom nove opreme i uvezivanjem u sistem trebala koštati oko milion eura. Drago mi je da se oko inicijative okupilo mnogo mladih ljudi koji će u nju uložiti energiju, a ja sam već u godinama, tako da ja ulažem znanje i iskustvo – pojašnjava Muminović. Dodaje da ne zna kada će opservatorija profunkcionisati, ali da je bitno da se krenulo i da će se vrlo brzo početi bar s raščiščavanjem terena.
- Prostor uz opservatoriju je deminiran, ali je ostalo mnogo srušenog drveća, grmlja i građevinskog otpada koji se treba ukloniti. Volio bih da za početak napravimo jedan prostor na kojem ćemo se moći okupiti, a onda nam slijedi mukotrpan put do traženja donatora koji će podržati projekat sarajevske zvjezdarnice. Osim svega nabrojanog, u planu nam je da obnovimo i biblioteku te da izgradimo i planetarij kako se ne bi desilo da nekome propadne posjeta zbog oblačnog vremena – priča Muminović ponavljajući da je uvjeren kako će se sa Čoline kape uskoro ponovo moći gledati zvijezde ali i da se nada da će do tada biti koliko-toliko riješen problem svjetlosnog zagađenja:
- To je relativno novootkriven, ali ogroman problem kad je posmatranje zvijezda u pitanju. U Evropskoj uniji već se mnogo radi na rješavanju tog problema, na zabrani bespotrebnog uperivanja svjetiljki prema nebu. UNESCO čak ima i projekat zaštite noćnog neba, a Slovenija je, naprimjer, već počela s provedbom programa uvođenja ekoloških sijalica koji će im nakon implementacije uštediti i do 10 miliona eura godišnje.
Muminović kaže da vjeruje da će se taj problem početi ozbiljnije rješavati i kod nas kako bismo nakon ponovnog otvaranja opservatorije mogli imati što bolji i čistiji pogled na zvijezde.

Start

[valterbranisarajevo]

Ekonomski institut u Sarajevo radi na izradi studije opravdanosti Trebevičke žičare.

U tom smislu svi zainteresirani mogu popuniti anketu koja će ponoći u izradi ove studije. Popunjavanje ankete oduzet će vam oko pet minuta vremena.

Većina pitanja u anketi odnosi se na Trebević, nekadašnja pluća grada, koji je kroz opsadu Sarajeva postao zanemarena i zapuštena i opasna destinacija. Osim što bi predstavljala turističku atrakciju, Trebevička žičara trebala bi svakako doprinijeti razvijanju sportskog i rekreativnog duha i zdravijem životu Sarajlija.


Sarajevsku žičaru napravila je češka firma ČKD, a u rad je puštena 1959. godine. Bila je duga 2100 metara, a išla je od Bistrika do Vidikovca na Trebeviću.

Bila je postavljena na osam stubova, a kabine u kojima se moglo smjestiti po četvero ljudi, vozile su se na visini od 5 do 50 metara.

U ratu je žičara potpuno uništena, a žice i sajle su završile u starom željezu.

Vlasnici žičare su GRAS i Grad Srajevo koji su pokrenuli projekat njene obnove.

radiosarajevo.ba

Link za anketu

http://spreadsheets.google.com/viewform ... VTdySlE6MA..

[Romeo 80]

Ispunjena anketa!

[valterbranisarajevo]

Super

Ne znam kakav je vaš stav, ali ja sam napisao da gore ne želim: hotele, wellness centre i sl. Poneki planinarski dom gdje se može popiti kafa i čaj - e to može...

[Romeo 80]

Ista stvar i sa mnom. Ne bih volio da se od Trebevića napravi nova verzija apartmana na Bjelašnici! Volio bih da Trebević postane ponovo ono što je bio prije rata-omiljeno izletište sarajlija...
Volio bih da se osposobi žičara, da ponovo proradi opservatorija, da se mine skroz uklone, da bob staza vrati nekadašnji sjaj itd...
Imam vikendicu gore pa često biciklom odem radi kondicije i bude mi drago vidjeti da vikendom sve više ljudi ponovo otkriva čari te planine.

[drug_komesar]

ima li kombi do brusa osim vikendom?

[valterbranisarajevo]

Linije za Trebević i Barice funkcioniraju vikendom i praznicima, a cijena karte za odrasle u jednom pravcu iznosi 1,60 KM, a povratna karta 2,70 KM, dok karta za djecu u jednom pravcu košta 0,50 KM.

http://www.sarajevo-x.com/clanak/090402057

[valterbranisarajevo]

Evo red vožnje za Trebević...

http://www.gras.co.ba/rv/mini/RV%20minibus%2098.htm

[etc.]

kojim Sarajlijama? To je skoro pa izumrla vrsta. Ono malo preostalih se ili ne vide ili neće da se vide od/zbog svih silnih seljaka (istočna Bosna, Srebrenica, Zenica...) i naročito Sanžaklija koji su preplavili ovaj grad i od njega napravili običnu provinciju. Žali Bože svega što je bilo gradsko...

[anjusha]

auh...
diskriminacija po regijama, nazivanje imenima... sta ja jos vidim u ovom postu?
@ etc- opomena!

[Prpa.ba]

kojim Sarajlijama? To je skoro pa izumrla vrsta. Ono malo preostalih se ili ne vide ili neće da se vide od/zbog svih silnih seljaka (istočna Bosna, Srebrenica, Zenica...) i naročito Sanžaklija koji su preplavili ovaj grad i od njega napravili običnu provinciju. Žali Bože svega što je bilo gradsko...

Sta ima u RS-u? Kako zivot?

[caes]

Evo red vožnje za Trebević...

http://www.gras.co.ba/rv/mini/RV%20minibus%2098.htm

jel vazi ovaj red voznje?

[anjusha]

21. aug. 2009. 14:49 Isključen/a korisnik/ca iz razloga “krsenje pravila sa-x foruma”
» etc.

Pa diskriminiraj na nekom drugom mjestu!

[valterbranisarajevo]

Koje su karakteristike izgradnje trebevićke žičare

Vožnja samo šest minuta

Za samo sat vremena novoplaniranom žičarom na Trebević može se prevesti 1.000 putnika. Putovanje prema ovom nekad najpopularnijem izletištu trajalo bi nešto duže od šest minuta. na raspolaganju bi bilo 29 modernih zatvorenih kabina montiranih na 13 stubova, podaci su iz Studije predizvodljivosti izgradnje trebevićke žičare koju su uradili stručnjaci Ekonomskog instituta (EI) na čelu sa prof. dr. Antom Domazetom. Domazet je na prekjučerašnjoj sjednici Gradskog vijeća rekao da je dužina žičare 2.111,57 metara, a razmak između kabina 172.

-Za izgradnju žičare potrebno je 16,2 miliona KM, a radovi bi mogli početi za dvije godine. Prije toga neophodna je dobra organizacija te pripremne aktivnosti. Društveno-ekonomski efekti žičare osjetit će se nakon 10 godina, pa zato nije intreresantna za privatne investitore. Zato ima visoku društveno-ekonomsku efikasnost, što opravdava realizaciju projekta.

Tim EI uradio je i anketu na 400 ispitanika, od kojih je većina rekla da bi na Trebević voljeli ići od maja do septembra, a u martu i novembru niko ne bi išao. Žičarom bi na izlet išlo 87 posto ispitanika. Studija je pokazala da će za izgradnju žičare biti potrebne samo građevinske saglasnosti koje izdaje Općina Stari Grad, ali da još nije poznat obim i struktura problema bespravne gradnje u zahvatu trase žičare.

Ispitanici žele pješačke staze

Prema anketi, 74 posto ispitanika na Trebević bi išlo kada je sunčano, 40 posto kada pada snijeg, a niko ne bi išao kada je kiša. Ispitanici bi na Trebeviću najviše voljeli vidjeti pješačke i planinarske staze, planinarske domove, staze za biciklizam, mjesta za izlete...prema mišljenju građana, Trebević nije mjesto za razvoj i izgradnju hotela, nego mjesto za odmor, zdravlje i rekreaciju.

N. Pilavdžić

Dnevni avaz 3.10.2009.

[valterbranisarajevo]

Četiri mladića bježe s Trebevića

Silazeći prema čaršiji, makadamskim putem iznad kojeg su nekada lelujale kabine, pokraj temelja i ostataka stubova za žičaru, ljudi se obično sjete stare hit pjesmice o četiri mladića koji s Trebevića idu na utakmicu na Koševo. Pričalo se da ih je u pjesmu moralo toliko stati zbog insistiranja na lokalnom nacionalnom ključu. Možda i jeste bilo tako, ko zna, ali Trebević je tada bio rajska planina, izletište na kojem su Sarajevu zavidjeli mnogi gradovi Evrope i svijeta. Danas, Trebević i svi zaljubljenici u njega čekaju bolja vremena

Piše: Amir Telibečirović

Od brojnih planina oko Sarajeva, jedino se za Trebević može reći da nije samo pored ili iznad Sarajeva, nego je i u Sarajevu. Ta planina je sastavni dio grada već vijekovima, ustvari od njegovog nastanka. Atraktivni panoramski pogledi sa bilo koje trebevičke čuke, bob-staza iz perioda zimske olimpijade, restoran Vidikovac (u šatrovačkom žargonu i gledikovac), obilje šume, televizijski repetitor, planinski domovi, sve su to pojmovi po kojima je Trebević moguće prepoznati, a trenutno nedostaje onaj za koji se slobodno može reći da je najpoznatiji - čuvena električna žičara, uspinjača. Ono čega nema, a što je bilo popularno dok nije nestalo, obično završi samo u pričama, ponekad i u mitovima. Tako je i sa žičarom, koja od 1992. godine nije u funkciji. Tokom artiljerijskih napada na Sarajevo temeljito je uništena. Postoje ideje, planovi i navodno spremni investitori za obnovu žičare, ali za sada to spada domen lijepih želja.
Trebević je ostao upamćen i po mračnim stvarima, o kojima je ovdje izlišno pričati, jer je to poznato i mnogima izvan ovih krajeva, a kamoli onima koji su opsadno-ratni period proživjeli u Sarajevu. Ovdje ćemo se pozabaviti sadašnjošću i nadamo se boljom budućnošću Trebevića.

Apokalipsa na Vidikovcu
Trebević je danas relativna nepoznanica i za goste grada, ali i za mnoge Sarajlije, pa se i dalje radije odlazi na suprotnu stranu svijeta, na sjeverne padine iznad grada prema Baricama, Čavljaku, Nahorevu, Crepoljskom. Razlozi su razni, od ratnih trauma, predrasuda, nezainteresovanosti, lijenosti do straha od nagaznih mina i drugog entiteta. Zadnjih godina se nešto mijenja na tom planu, iako dosta polagano i postepeno povećava se broj planinara, znatiželjnika, taksista, izletnika, pa i prirodnjaka koji odlaze na Trebević. Gore je moguće otići pješke, putem po vlastitom izboru, ima ih dosta. Pošto većini ljudi kada se ide uzbrdo pješačenje ne pada na pamet, treba reći da se može otići kombijem gradskog prijevoza koji polazi sa Bistrika pokraj Latinske ćuprije izjutra. Moguće je i taksijem, vlastitim vozilom i biciklom. Cesta od Vraca, koja preko Trebevića vodi prema Jahorini, oštećena je na nekoliko mjesta ali je prohodna. Ostaci olimpijskih, ugostiteljskih i privatnih objekata koji se mogu vidjeti usput djeluju odbojno i sumorno, a manjih pomaka na obnovi ima tek tu i tamo. Prva dilema o tome kamo dalje, namjernicima u vozilu može se pojaviti kod skretanja prema ostacima bob-staze. Glavna cesta tu nastavlja dalje prema Brusu i Jahorini, a jedan asfaltni krak, koji se malo dalje pretvara u puteljak, odvaja se nalijevo i nestaje između šuma. Odmah pokraj raskršća, na livadi je ruševina nekada sjanog ugostiteljskog objekta Prvi šumar.
Moderni putopisac iz Holandije, Martin S. Past, kada je prije nekoliko godina na tom mjestu odabrao skretanje na lijevo, vidjevši na kraju puta razvaljenu masivnu betonsku konstrukciju nekadašnje bob-staze, pomislio je da se iznad Sarajeva već počeo Sudnji dan. I stvarno, zahrđali metalni plehovi, rupe i ostaci gelera i metaka u betonu, rasuta staklena vuna, koja je nekad izolirala korito bob staze, tone smeća, mahovina i puzavice koje se uvijaju uz betonske i metalne stubove, podsjećaju na scene konačne apokalipse. Prolazak ispod oronulih betonskih zmija, daje osjećaj prolaska kroz prastaru kapiju u neko tek otkriveno antičko naselje ili drevni paganski hram od prije nekoliko milenija. Martin je obilazeći te i okolne kote, posjetio i bivši restoran Vidikovac, sa terasom koja je pružala jedan od najboljih i najljepših panoramskih pogleda općenito, a koji je danas kompleks ruševina išaran sprejom, okruženih korovom i šutom. Zidovi su puni grafita, uglavnom sa šovinističkim porukama. Isto stanje je i na ruinama stanice žičare, odredišta za sve uspinjače s kružnog toka koje su nekada stizale iz grada.
Teško mi je bilo zamisliti da je ovdje, samo nekoliko godina poslije Olimpijade, tokom koje je ovdje sve blistalo, vrvilo od novinara, turista i takmičara iz cijelog svijeta, bila teška artiljerija, vojska... Sada kada gledam ovu pustoš i sve ovo što je uništeno, drugačiji je osjećaj. Nekako čudan. Teško je povjerovati da je neko mogao sve ovo uništiti..., zapisao je Past.

Planinarski kutak i krčma na Brusu
I bez toga, na Trebeviću je teško izbjeći asocijacije na prethodni rat. Prva linija fronta nije bila daleko ispod Vidikovca, pa su tragovi rata svuda okolo. Tu su donedavno bile razbacane prazne čahure granata, koje su pokupili uglavnom lokalni znatiželjnici i turisti novog kova. Na uskoj trim stazi u blizini Vidikovca još se naziru utisnuti tragovi tenkovskih gusjenica. Ali, uprkos svemu, pogled i dalje plijeni. Šetnja tim dijelom planine vrijedi zlata, ako ništa zbog gustog zelenila koje sve više pokriva prljavštinu i ruševine bliske prošlosti. A pogled nije uvijek isti. U zavisnosti od godišnjeg doba, panorama se mijenja. U kasnu jesen i zimi, kuće Sarajeva u kotlini ne vide se od najgušće moguće magle začinjene smogom. Gustu, bijelu masu, povremeno probije, odozdo, tek toranj na Humu. U isti tren viši dijelovi Trebevića znaju biti osunčani pa izgleda kao da bijelo jezero gledate sa sunčanog ostrva. U proljeće, ljeti sve izgleda drugačije, ali i dalje lijepo, kao iz bajke.
Nekih pola kilometra dalje, glavnom cestom naviše, uz oštru krivinu nalazi se jedan od rijetkih aktivnih ugostiteljskih objekata jednostavno nazvan Planinarski kutak. Poslijeratni vlasnik Avdo Zametica, koji je, na žalost, preminuo prošle godine, uspio je uz pomoć rodbine i prijatelja renovirati ovu uništenu planinarsku destinaciju, pa planinari, izletnici i turisti nakon dugo vremena mogu ponovo uživati uz jelo i piće, po pristupačnim cijenama, u sjajnom okruženju i opuštajućoj atmosferi, koju čak ni činjenica da entitetska granica prolazi doslovno pokraj samog Kutka ne može ugroziti. Nikom ne smeta što je kabina poljskog klozeta u Republici Srpskoj, a stolovi u BiH Federaciji, sve skupa u tridesetak metara razmaka.
Nastavljajući glavnom cestom, a može se i šumskim puteljkom, nekih tristo metara dalje, na lokalitetu zvanom Brus, pored improvizovane stanice za kombije koji dolaze iz Sarajeva, nalazi se krčma u pravom smislu te riječi. Ako iz bilo kojeg razloga Planinarski kutak ne radi, ova krčma, ineče u RS-u, koja se zove Brus (ispisano ćirilicom, s grbom FK Sarajeva na zidu ), može poslužiti kao alternativna ogladnjelim ili žednim posjetiocima. Ima u njoj jeftinog mezetluka i pića, a nije ju teško pronaći, čak i ako se ne čuju glasovi mušterija ili muzika. Miris roštilja ovdje služi kao nevidljiva planinarska markacija. Ali, valja ići dalje jer to još nije vrh Trebevića. Za najvišu tačku, koja se nalazi pokraj vitkog crvenog TV releja, treba se malo više potruditi. Staza je obilježena s dovoljno markacija i putokaza na stijenama i drveću, a šumski puteljak je dobro profilisan pa samo treba biti istrajan.

Čobani u minskom polju
Donedavno su trebevićke pejzaže krasili (a i dalje će u pojedinim nepristupačnim dijelovima) i fluorescentni demineri. Spuštajući se pored bob staze i nekadašnje astronomske opservatorije na Čolinoj kapi, također temeljito demolirane i opljačkane, mogle su se vidjeti žute trake i crvene oznake sa upozorenjem o nagaznim minama, a na njima omeđenom parcelama našao bi se i pokoji pravi deminer. U svojoj opremi i na svom radnom mjestu, u stilu one: - U svojoj vjeri na svojoj zemlji (sa svojim znojem, svojim strahom i svojim rizikom). Da bi sve bilo kako Bosna zapovijeda, znalo se desiti da čoban sa svojim stadom ovaca mrtav hladan ušeta u polje s druge strane oznaka sa upozorenjem na mine. Jedan je tako naišao, a ovce, u skladu sa svojim nepoznavanjem i ćirilice i latinice i engleskog, ušle u minsko polje i mirno brstile sočnu travu. Na pitanje jednog zabrinutog izletnika u vezi sa mogućnošću da neka od njegovih ovaca li čak i on sam nagazi na minu, čoban je nervozno odgovorio:
- Kakve mine, to samo lažu ljudima! Nema tude mina. Ima ih na drugom mjestu, znam gdje jer sam ih i sam postavlj'o. Ovuda stalno prolazim, pusti njihovu priču, nemojte im vazda vjerovat'.
Silazeći prema čaršiji, makadamskim putem iznad kojeg su nekada lelujale kabine, pokraj temelja i ostataka stubova za žičaru, ljudi se obično sjete stare hit pjesmice o četiri mladića koji s Trebevića idu na utakmicu na Koševo. Pričalo se da ih je u pjesmu moralo toliko stati zbog insistiranja na lokalnom nacionalnom ključu. Možda i jeste bilo tako, ko zna, ali Trebević je tada bio rajska planina, izletište na kojem su Sarajevu zavidjeli mnogi gradovi Evrope i svijeta. U ovo novo vrijeme, kada se nacionalni ključ koristi samo za otključavanje političkih budžaka, ona četvorica momaka iz pjesme Vede Hamšića ne bi išli nego bi bježali s Trebevića, ne samo zato što nije deminiran do kraja, već i zbog onoga što je toj prelijepoj planini uradila ljudska ruka i zamućeni um. Ali kad se na kraju sve sabere i oduzme, na Trebević treba ići.

Ilirski ritual na Trebevištu
Prema nekim izvorima, imenica Trebević je navodno nastala od riječi Trebevište. Pretpostavlja se da su drevna ilirska plemena prije mnogo stoljeća na vrhovima Trebevića koristili vrtače za ritualno prinošenje životinjskih žrtava. Navodno bi u vrtačama spaljivali životinje, odnosno trijebili ih pa je tako i prostor dobio ime Trebevište.
Vrh Trebevića je na oko 1.629 metara nadmorske visine. Planina se prostire na potezu jugoistok – sjeverozapad. Kao park šuma, 1954. godine stavljen je pod državnu zaštitu. Najslavnije trenutke novije historije imao je za vrijeme ZOI 1984. godine, a najneslavnije od 1992. do 1995. godine, u vrijeme vojne opsade Sarajeva.

Napredak u čišćenju
Posao deminiranja Trebevića još nije u potpunosti završen. Ostalo je oko 300.000 m2 koji se nalaze na području ispod Pitinih stijena, Paleža i zoni koja vodi prema staroj pruzi. Radi se o područjima koja nisu u čestoj upotrebi i koja su kao takva propisno obilježena, saopštava deminerska firma BH MAC.

[Krvotok]

Ma Trebević treba da bude prioritet grada, pa generacije učenika su žičarom išle na izlete gore, pa onaj prelijep osjećaj vožnje u kabinama koji današnja djeca nisu osjetila. Gdje ćeš u jesen, zimu ili rano proljeće učenike i djecu iz vrtića odvesti? Na Ilidžu i vlagu, ona je za ljeta kad upekne mađar, a do Igmana, Bjelašnice i sl, ima duša da im poispada, a Trebević ti pred nosom. I to deminiranje, boga mi k'o da treba deminirati Irak pa se razvuklo 15 godina. Ali valjda što su planinari niskoprofitabilna populacija i prirodom obuzeti zanesenjaci pa nema zarade na brzinu, 'ebeš dječija pluća i zdravlje...

[nadir2010]

NIje losa ideja ali bi prvo bilo lijepo vratiti Sarajevo sarajlijama

[chengaba]

Ovu temu stvarno moram bumpati.
Zar je ta medjuentiteska linija na Trebevicu postala fizicka linija da se ne moze nista uraditi?
Mogli bi ovi o'zgo barem u okviru predizborne kampanje poceti nesto


http://www.eis.ba/site/images/publikaci ... zicara.pdf

[susc_ovjek]

Ovu temu stvarno moram bumpati.
Zar je ta medjuentiteska linija na Trebevicu postala fizicka linija da se ne moze nista uraditi?
Mogli bi ovi o'zgo barem u okviru predizborne kampanje poceti nesto


http://www.eis.ba/site/images/publikaci ... zicara.pdf

Odkad je ova studija?
Onako brzo sam prosao kroz cjeli dokument, ali, ne skontah kad bi trebalo pocet sarealizacijom projekta.

[valterbranisarajevo]

Ovo je novo. Ekonomski institut je ljetos radio u okviru ovog projekta anketu među građanima o tome kako oni zamišljaju Trebević u budućnosti..Ja sam postavio link i na ovoj temi, nekoliko postova iznad, dok je anketa bila aktuelna..

Mislim da je istraživanje naručila Gradska uprava, ali nisam siguran...

[chuchumbamayumbe]

Ja sam do sada nekoliko puta procitao kontradiktorne informacije o stanju na Trebevicu u pogledu mina.
Cas javljaju da je ocisceno, cas da nije sve ocisceno, neki dijelovi su jos uvijek minirani, itd.
Isao sam ljetos "u gljive" na Trebevic, nailazio sam na transeje, na topovske polozaje, bajte, ali ne znam gdje je minirano a gdje nije.
Dzaba, moja ljubav prema gljivarenju je jaca od opasnosti od mina!


Zna li neko provjerene infomacije!?