#26
Posted: 14/05/2007 12:01
Hrvat koji zivi od obradjivanja zemlje u BiH ima puno vise zajednickih politickih interesa sa Bosnjakom ili Srbinom koji se bavi istim zanimanjem nego sa, recimo Hrvatom profesorom na univerzitetu ili vlasnikom benzinske pumpe iste nacionalne pripadnosti.
Njima je vazno da se uspostave poreske ovlastice, da se domace trziste na neki nacin zastiti od prejeftinih proizvoda iz inozemstva i da se stvore povoljni zakonski okviri za poslovanje sa firmama u oblasti prehrambene industrije.
Medjutim kod nas iz nekog razloga ljudi jos uvjek vjeruju da su ti interesi sekundarni i da je primarni interes uspostavljanje politickih teritorijalnih jedinica sa jednonacionalnim predznacima. I posto onda takva drzava naravno funkcionise slabo to se odrazava na los kvalitet zivota I nedostatak mogucnosti za zadovoljavanje osnovnih egzistencijalnih potreba (za koje su odlucili da I nisu tako vazne), te na proces izseljavana u potrazi za boljim.
Ako se nastavi ovim putem, svi cemo u buducnosti glasati iz inostranstva (naravno kako vrijeme bude odmicalo sve rjedje i rjedje) a posljednji koji ostane jer nije imao kud ni sa cim ce morati da izvrsava funkciju sva tri predsjednika + ce morati sam da usaglasava nesuglasice praznih entiteta.
Na kraju ce izborna lista i rezultati glasanja u BiH izgledati otprilike ovako:
Mirnes Nemamkud odnio 100% pobjedu na izborima osvojivsi sva cetiri glasa nakon prebrojavanja glasackih listica iz inozemstva.
E sad, ni po jada ako nam svima bude lijepo nakon sto smo proveli citav zivot u pokusaju da se integrisemo u drustvo u koje smo dosli (kupovina nekretnina, sticanje ustedjevine jer za pristojnu mirovinu nemamo dovoljan staz u doticnoj zemlji, ali bojim se da ce vecina ostat’ gologuza.
Alternativa je da napravimo drzavu koja nam odgovara I u kojoj cemo se osjecati zadovoljni i na svom.
I jos bih dodao da narodi sebe nigdje ne vode, jer nisu monolitne inteligentne jedinice, vec pojedinci (veliki broj pojedinaca) vode sebe u propast ne razmisljajuci o svojim licnim interesima i ko ih eventualno moze najbolje zastupati na izborima. Odluke oko izbora politickih predstavnika se donose na osnovu deformisane ideje o “zajednickom nacionalnom interesu” umjesto na osnovu pragmaticnog pristupa licnom interesu i zelji da se oni rjese u korist pojedinca.
I tako smo dobili gomile “pojedinaca” koji su ugrozeni, sto i nije cudo jer ljudi o sebi ne vode racuna ima vec skoro dvadeset godina.
Njima je vazno da se uspostave poreske ovlastice, da se domace trziste na neki nacin zastiti od prejeftinih proizvoda iz inozemstva i da se stvore povoljni zakonski okviri za poslovanje sa firmama u oblasti prehrambene industrije.
Medjutim kod nas iz nekog razloga ljudi jos uvjek vjeruju da su ti interesi sekundarni i da je primarni interes uspostavljanje politickih teritorijalnih jedinica sa jednonacionalnim predznacima. I posto onda takva drzava naravno funkcionise slabo to se odrazava na los kvalitet zivota I nedostatak mogucnosti za zadovoljavanje osnovnih egzistencijalnih potreba (za koje su odlucili da I nisu tako vazne), te na proces izseljavana u potrazi za boljim.
Ako se nastavi ovim putem, svi cemo u buducnosti glasati iz inostranstva (naravno kako vrijeme bude odmicalo sve rjedje i rjedje) a posljednji koji ostane jer nije imao kud ni sa cim ce morati da izvrsava funkciju sva tri predsjednika + ce morati sam da usaglasava nesuglasice praznih entiteta.
Na kraju ce izborna lista i rezultati glasanja u BiH izgledati otprilike ovako:
Mirnes Nemamkud odnio 100% pobjedu na izborima osvojivsi sva cetiri glasa nakon prebrojavanja glasackih listica iz inozemstva.
E sad, ni po jada ako nam svima bude lijepo nakon sto smo proveli citav zivot u pokusaju da se integrisemo u drustvo u koje smo dosli (kupovina nekretnina, sticanje ustedjevine jer za pristojnu mirovinu nemamo dovoljan staz u doticnoj zemlji, ali bojim se da ce vecina ostat’ gologuza.
Alternativa je da napravimo drzavu koja nam odgovara I u kojoj cemo se osjecati zadovoljni i na svom.
I jos bih dodao da narodi sebe nigdje ne vode, jer nisu monolitne inteligentne jedinice, vec pojedinci (veliki broj pojedinaca) vode sebe u propast ne razmisljajuci o svojim licnim interesima i ko ih eventualno moze najbolje zastupati na izborima. Odluke oko izbora politickih predstavnika se donose na osnovu deformisane ideje o “zajednickom nacionalnom interesu” umjesto na osnovu pragmaticnog pristupa licnom interesu i zelji da se oni rjese u korist pojedinca.
I tako smo dobili gomile “pojedinaca” koji su ugrozeni, sto i nije cudo jer ljudi o sebi ne vode racuna ima vec skoro dvadeset godina.
