Bosanac spominje historiju Bosne prije njezinog potpadanja pod tursku vlast. U centru paznje je kralj Tvrtko I. Kotromanic. Od seobe Slavena pa do 16. stoljeca odnosno pocetka renesanse da unidjemo u kulturni kontekst su Juzni Slaveni polozili temelje svoje nacionalne kulture i svog identiteta. Bilo je to doba kada su Slaveni pokrsteni i kada su im Konstantin (Ciril) i Metod donijeli pismenost. Ta dvojica brace su dosla uciti Slavene na poziv moravskog kneza Rastislava radi njegovog nezadovoljstva sa njemackim svecenicima koji su pored kristijanizacije pokusavali i nametnuti svoju kulturu. Braca Ciril i Metod su bili Grci koji su govorili slavenski, tako da je Ciril sastavio pismo za Slavene: glagoljicu. Svoje ime ovo pismo vodi od staroslavenskog "glagoljati" sto znaci govoriti. Prevodili su knjige i prosvjecivali narod. Poslije su njemacki svecenici protestirali u Rimu radi njihovog protjerivanja od strane kneza Rastislava i optuzivali su Cirila i Metoda za herezu, jer su propovijedali na narodnom jeziku Slavena. Braca su se morala ici opravdavati u Rim nakon cega Ciril ostaje tu i umire a Metod se vraca u Moraviju. Knez Rastislav je vec bio preminuo a Metod i njegovi ucenici bijase proganjani od novog kneza koji je ponovo doveo njemacke svecenike.
Metod se odlucuje da napusti Moraviju i ide u Hrvatsku gdje se ubrzo razvija glagoljaska knjizevnost, pogotovo u Hrvatskom Primorju. Odatle je Metod otisao u Makedoniju i Bugarsku gdje je kreirao novo slavensko pismo, naime cirilicu koju je nazvao pocasno po svom bratu Cirilu. Zahvuljuci tzv. Lesnovskoj skoli se u Makedoniji razvija vec posebna redakcija slavenskog jezika koa djeluje na sjeveru Makedonije i jugu Srbijea isto tako se vec od 12. stoljeca u Srbiji pocinje iz staroslavenskog razvijati narodni jezik sto ce biti slucaj i u Bosni i u Hrvatskoj, Sloveniji i Crnoj Gori.
Dakle, Ciril i Metod su bili glavni utemeljitelji slavenske kulture bez da su Slavenima nametnuli svoju bizantsku. I jos su ih naucili da postoji nesto sto se zove pismenost. Pisale su se poslije povelje, pohvale, biografije, narodne pjesme, stihovi, zakonici, psaltiri, evandjelistari, misali itd......
Bosna poslije potpada pod tursku vlast i narod postaje apsolutno nepismen i ostaje mu uskracen kompletan razvoj knjizevnosti i uopce prosvjetiteljstva. BiH fula kompletna razdoblja renesanse, romantizma, baroka i realizma. Tek s pocetkom moderne se ozivljava knjizevni zivot u BiH, porecu se kulturni listovi itd., jer tiska u Bosni tijekom Otomanskog carstva skoro da i nije bilo, tako da se razvila usmena knjizevnost cija svrha nije bila citanje nego
pamcenje. To je bilo doba kada su stanovnici Bosne, a posebno danasnji Bosnjaci, otupili. I zato Ahmmed ili danas nista ne mogu komentarisati a da ne budu makar malo pod utjecajem islama.
Prisvaja se kralj Tvrtko od strane velikohrvatskih ideologa. Bosnjaci sute. Prisvaja se svo kulturno dobro u BiH iz predosmanskog carstva. Bosnjaci sute i laprdaju beskrajno samo o porusenim dzamijama a tko jebe stecke koje necivilizovana bagra cupa po Hercegovini, jer im smeta zato sto tu grade poslovne objekte. HDZ u Tuzli se sluzbeno predstavlja kao HDZ Soli. Soli je izvorno ime grada Tuzle. Krkani ce reci da oni hoce da promijene ime Tuzle u nesto "hrvatsko"
Isto tako je sa Sarajevom kojeg Hrvati s duplo vecim H nazivaju Vrhbosnom. Radi se opet o izvornom imenu tog grada, no Bosnjake to ne interesuje. Sto je sa Derventom koja se zvala Ukrina ili Gornjim Vakufom koji se zbilja zvao Uskoplje? Danas se Bosnjaci bune sto srpski nacionalisti promijenise ime Foce u Srbinje zaboravljajuci da su i Turci pomenutim gradovima mijenjali imena kako je njima odgovaralo.
U Kamengradu podigose spomenik Fatihu osvajacu...... to ima samo kod nas.
Ja sam kao i mnogi drugi nesretan covjek sto sam rodjen u narod koji ne moze da rijesi probleme koje su drugi rijesili prije preko 200 godina.
