Forum Klix.ba

bio sam nekoliko puta i meni se svidjelo. do tada sam gledao na Islam previše šturo, samo kao niz pravila koja treba poštovati i čega se treba kloniti. tek sada vidim ljepotu Islama i tek sada vidim da sve to ima smisla. imao sam priliku razgovarti sa Dervišima i govoreći im o svo životu dopalo mi se kada su mi rekli da je moj život bio bič a sada je to iz ljubavi. shvatio sam da je robovanje Allahu dž.š. (na riječ robovanje se gleda kao na bič, neku prisilu) ustavri robovanje iz ljubavi.
najviše mi se dopalo kada sam čuo od Šejha kada je govorio o ljubavi prema Allahu dž.š. "Kako se bojite nekoga koga volite? Za njega se bojite jer ne želite da ga izgubite, ne želite da se odaljite od njega. Upravo tako se treba bojati Allaha dž.š. kao za nekoga dragog koga ne želiš izgubiti."
to je iz mog iskustva.

Abu FEED el-Castro wrote:

Ahmmed wrote:

Kid_A wrote: Ne daj se Ines

Ko je tebe okahario da ga naruzhimo:)

Ma, kakav kahar... Nego, ponavljam, diskutabilno mi to što se sufizam označava zaslužnim za živost islama

Previse mi se druzis sa Dankom_Banankom, sad je to očigledno

Ne diraj mi Ahmmeda

...zivost islama... kaze Fazlu Rahman...da su dervisi proizveli eru letargije unutar muslimanskih drustava al i to je diskutabilno

a fakat je da se iz najvecih sufijskih pera (prvenstveno to) uopce ne da razaznati u kojem stoljecu (da ne kazem sta blize) ... su zivjeli, radili itd.

Vecina turkmenskih plemena(koji su odrzali islam u zivotu poslije razaranja Bagdada) primila je islam zahvaljujuci misionarstvu idersovima lutajucih dervisa. Ne kazem da nije bilo ljudi koji su svoju vlastitu pasivnost smjestili u tekije....ali neki od najboljih i najplodnijih islamskih ucenjaka su bili bar privremeni dervisi.

seln wrote:Vecina turkmenskih plemena(koji su odrzali islam u zivotu poslije razaranja Bagdada) primila je islam zahvaljujuci misionarstvu idersovima lutajucih dervisa. Ne kazem da nije bilo ljudi koji su svoju vlastitu pasivnost smjestili u tekije....ali neki od najboljih i najplodnijih islamskih ucenjaka su bili bar privremeni dervisi.

ima josh poznatijih "plemena"... eno Indonezije...nikad nijedna muslimanska vojska dolje krocila nije al jesu dervisi zato rekoh diskutabilna...ali obzirom na "dervise" iz vremena krstaskih ratova to je glavni adut Fazlu Rahmanov...kad kaze to sto kaze... ja samo parafraziram

seln wrote:Vecina turkmenskih plemena(koji su odrzali islam u zivotu poslije razaranja Bagdada) primila je islam zahvaljujuci misionarstvu idersovima lutajucih dervisa. Ne kazem da nije bilo ljudi koji su svoju vlastitu pasivnost smjestili u tekije....ali neki od najboljih i najplodnijih islamskih ucenjaka su bili bar privremeni dervisi.

nebih se baš složio da ovim "privremeni derviši". Gazali (pravi) je bio sufija, a ima još.

Osmansko Carstvo je bilo najjače dok su tekije bile jake, jer su one međusobno bile povezane. Austo-Ugari su to shvatili pa su (to je nabolji primjer zašto su tekije slabe kod nas i zašto se ne obraša pažnja na dervieše) i počeli da među ljude i običen Imame unose predrasude prema dervišima. te predrasude su i dan danas aktuelne i zato je u BiH jako slabo poznato išta o dervišima.
Sultan Fatih je bio derviš. on kada je došao u Bih sa sobom je poveo 40 Šejhova da mu pomognu u Islamizaciji. jedan od njih je Ajvaz Dedo.
Osmanlije su imale strategiju širenja vjere pa su nekda prije nego što bi došli na novi teritorij poslali jednog Šejha da tu sagradi tekiju i poziva na islam. primjer toga je tekija na vrelu Bune gdje je Šejh Sari-Saltuk Dede izgradio tekiju i jedno svoje turbe (bilo je 7 njegovih turbeta a sada su ostla čini mi se 3 ili 4, od kojih je jedno pravo i to jedno će ostrati jedino pred Sudnji dan). također i njegoa turbeta su doprinijela širenju islama jer su neka postvaljena u mjestima gdje nije bilo Islama pa su ljudi raspitivali za to i tako prelazili na Islam.
uopšte se nebih složio da je Sufizam unio letargiju u Islam, prije bih rekao da ga je oplemenio.
pogledajte film "Dolina vukova - Irak" , tamo možete vidjeti primjer dobrog Šejha. na youtube ima klip sa Zikorm

link => http://www.youtube.com/watch?v=RjKp1xR0gJA

Kid_A wrote:Sufizam je jedna dimenzija islamske vjere: njegova unutrašnja dimenzija.

Sufizam je, jednom riječju, faktor potreban da islam ostane živ

nit prvo, nit drugo

bibliotekar wrote:

Kid_A wrote:Sufizam je jedna dimenzija islamske vjere: njegova unutrašnja dimenzija.

Sufizam je, jednom riječju, faktor potreban da islam ostane živ

nit prvo, nit drugo

Šta je, po tebi, sufizam?

Ahmmed wrote:

bibliotekar wrote:

Kid_A wrote:Sufizam je jedna dimenzija islamske vjere: njegova unutrašnja dimenzija.

Sufizam je, jednom riječju, faktor potreban da islam ostane živ

nit prvo, nit drugo

Šta je, po tebi, sufizam?

Halali sto upadam:)

Ovaj citat me dosta dojmio :

"U POSLANIKOVO VRIJEME SUFIZAM JE BIO REALNOST BEZ IMENA DANAS JE SUFIZAM SAMO IME CIJA JE REALNOST VECINI NEPOZNATA"

Kid_A wrote:

Ahmmed wrote:

bibliotekar wrote: nit prvo, nit drugo

Šta je, po tebi, sufizam?

Halali sto upadam:)

Ovaj citat me dosta dojmio :

"U POSLANIKOVO VRIJEME SUFIZAM JE BIO REALNOST BEZ IMENA DANAS JE SUFIZAM SAMO IME CIJA JE REALNOST VECINI NEPOZNATA"

Samo ti...bujrum....Citat je dojmljiv, iako je iz pera "okorjelog" sufije

A što se bibliotekara tiče, kratko i jasno čovjek zaključio, bez pojašnjenja. Vehabijski

Ahmmed wrote:

Kid_A wrote:

Ahmmed wrote: Šta je, po tebi, sufizam?

Halali sto upadam:)

Ovaj citat me dosta dojmio :

"U POSLANIKOVO VRIJEME SUFIZAM JE BIO REALNOST BEZ IMENA DANAS JE SUFIZAM SAMO IME CIJA JE REALNOST VECINI NEPOZNATA"

Samo ti...bujrum....Citat je dojmljiv, iako je iz pera "okorjelog" sufije

A što se bibliotekara tiče, kratko i jasno čovjek zaključio, bez pojašnjenja. Vehabijski

Yusuf Qaradawi:

O tesavvufu smo govorili, ali nema zapreke da se ponovo vratimo toj temi, imajući u vidu njenu važnost i činjenicu da je istina o tom pitanju 'zagubljena' između onih koji pretjerano hvale tesavvuf i onih koji ga pretjerano kude. Zbog toga je potrebno dodatno objašnjenje.

Prije svega, potrebno je da bacimo više svjetla na neke aspekte ovog pitanja i usmjerimo onoga koji traži argumente. Muslimani iz generacije ashaba, kao i njihovi učenici, učili su i (u)poznavali islam cjelovito, u njegovoj univerzalnosti, uravnoteženosti, pozitivizmu i dalekosežnosti. Nisu isticali jedan aspekt na štetu drugog. Tako nisu zarad unutarnjih (bātin) zanemarivali vanjske (zāhir) aspekte vjere, niti obratno. Predmet njihove pažnje bili su istovremeno, razum, duša i tijelo. Brinuli su se o pojedincu i zajednici skupa; čuvali interese i dunjaluka i ahireta. O tome govori klauzula koju su često koristili islamski pravnici (el-fukahā') razmatrajući različitu problematiku vezanu iz života vjernika. Oni su govorili: «Mesālihul-'ibād fl-me'āši vel-me'ād», što znači: «Interes robova (ljudi) u životu na ovom i budućem svijetu».

Međutim, kako su se životne prilike usložnjavale i razvijale zbog brojnih faktora, unutrašnjih i vanjskih, u islamskom društvu pojavili su se oni koji su ograničili svoje aktivnosti na intelektualni plan, poput teologa (el-muteklimūn). Neki su, pak, svoju pažnju usmjerili ka vanjskom praktikovanju vjere, poput onih koji se bave fikhom (el-fukahā').

Na drugoj strani, bili su oni koji su bili okupirani dunjalukom i njegovim slastima. Oni su jednostavno bili ogrezli u porocima materijaline raskoši, poput brojnih vladara, bogataša i drugih čija je glavna preokupacija bio dunjaluk. U takvim okolnostima pojavljuju se sufije koje svoju pažnju usmjeravaju na jedan veoma važan aspekt ljudske egzistencije. To je aspekt duhovnosti u islamskom životu. Oni nastoje popuniti prazninu koju nisu popunili ni teolozi ni pravnici i na taj način izbaviti ljude iz (potpune) odanosti kratkotrajnim naslađivanjima i varljivim ukrasima ovoga svijeta (dunjaluka).

Učenjaci prvih generacija ('ulemā'u-s-selef) islamu su pristupali cjelovito, na svim njegovim razinama: islām, imān i ihsān. O tim razinama govori poznati Džibrilov hadis. Vremenom su se pravnici (ehlu-l-fikh) specijalizirali u poznavanju propisa u vezi s formalno-pravnim aspektima islama - teolozi (ehlu-l-kelām) u oblasti vjerovanja (akaida) i istraživanjima na tom polju, a sufije, (ehlu-t-tesavvuf) kako bi same rekle: - Mi smo stručnjaci u oblasti ihsana.

U osnovi, tesavvuf stremi ka ostvarenju praktičnog cilja, a to je: spas duše od Allahovog prezira i kazne na budućem svijetu. Taj cilj ostvaruje se putem suzdržljivosti od dunjaluka (zuhd), jednostavnog načina života (tekaššuf) i borbe protiv prohtjeva nefsa (mudžāhedetu-n-nefs). Dušu treba odgajati islamskim odgojem (edebu-š-šer'i) i u njoj razvijati osjećaj bogobojaznosti (et-takvā).

Bez dvojbe, po pitanju sufija ljudi su podijeljeni na one koji ih pristrano podržavaju ističući njihove vrline, posvajajući njihove postavke u svemu i braneći ih, makar se radilo i o pogrešci, idući do te mjere da ne mogu ni pretpostaviti da sufije mogu ikako pogriješiti, i one koji ih u potpunosti osuđuju, kao i ono što je u vezi s njima, pa makar to u osnovi bilo i ispravno. Oni otvoreno tvrde da je tesavvuf pravac stran islamu, preuzet iz kršćanstva, budizma, brahmanizma, itd.

Međutim, nepristranost od nas zahtijeva da kažemo kako tesavvuf ima duboke islamske korijene koji se ne mogu osporavati, kao i to da sadrži neke temeljnje islamske elemente koji se ne mogu prikriti. To saznajemo na osnovu Kur'ana, sunneta i biografija časnog Poslanika i njegovih pobožnih drugova, kao što su Omer, Alijja, Ebud-Derdā', Selman, Ebu Zerr i dr. Onaj ko iščitava Kur'an i hadis naići će na česta upozorenja na izazove ovozemnog života i prepuštanje njegovim čarima. Na taj način čovjek se usmjerava Allahu i Kući Vječnoj, a u njegovom srcu se izaziva žudnja za Džennetom i Allahovim zadovoljstvom. U tom kontekstu je i zastrašivanje džehennemskom vatrom i fizičkim i duševnim bolom u njoj.

U Kur'anu postoje pasusi koji govore o Allahovoj ljubavi prema Njegovim robovima i njihovoj ljubavi prema Njemu: «On ih voli i oni vole Njega», «A koji vjeruju, jače su ljubavi prema Allahu», «Reci: 'Ako volite Allaha, tad slijedite mene, voliće vas Allah», «Allah voli dobročinitelje», «Allah voli strpljive», «Uistinu! Allah voli one koji se bore u saffu» itd.

U Kur'anu i hadisu postoje brojni tekstovi koji govore o ustezanju (zuhd), prepuštanju (tevekkul), pokajanju (tevba), zahvaljivanju (šukr), uvjerenju (jekīn), bojaznosti (takvā), samokontroli (murākaba) i drugim dinskim stupnjevima čijem tumačenju, uzrocima, podjelama i vrijednostima niko izuzev sufija nije dao odgovarajući tretman. Stoga su oni, među različitim grupacijama ummeta, najbolji poznavaoci duševnih mahana ('ujūbu-n-nefs), srčanih bolesti (emrādu-l-kulūb) i šejtanskih utjecaja (medāhilu-š-šejtan). Oni posebnu pažnju vode o i duhovnom napredovanju i vođenju kroz različita stanja na putu odgajanja zainteresovanih (terbijjet-s-sālikīn).

@ Kid_A: kad vec stavljas misljenje jednog alima onda stavi citav tekst do kraja, a ne samo dijelove koji ti se svidjaju


http://www.novihorizonti.com/test/tekst ... kalID=1021

bibliotekar wrote:@ Kid_A: kad vec stavljas misljenje jednog alima onda stavi citav tekst do kraja, a ne samo dijelove koji ti se svidjaju


http://www.novihorizonti.com/test/tekst ... kalID=1021

Allah ti dao svako dobro

Kid_A wrote:

bibliotekar wrote:@ Kid_A: kad vec stavljas misljenje jednog alima onda stavi citav tekst do kraja, a ne samo dijelove koji ti se svidjaju


http://www.novihorizonti.com/test/tekst ... kalID=1021

Allah ti dao svako dobro

Amin, a i tebi

Postoji grad u kome će te pronaći sve što želite,
lijepe ljude, bogatstvo i ukrase.
Ipak, tu nećete naći mudrog čovjeka,
pa kakva je onda korist od njega?
Taj grad, znajte, ljudsko je biće, u njem je jalovo svako postignuće,
Ako nema srca koje u ljubavi gori, bolje bi bilo u prah da se pretvori..

Dželaluddin Rumi

Mektubat (pisma) Imama Rabbanija

3. dio

Vizije i Inspiracije

I
Prvi tom: 130to pismo (330ta stranica)

Ono što se pojavljuje u viziji nije Allah.
Konstantno promjenjljiva stanja i doživljavanja nisu pouzdan oslonac. Ne brigaj se za onim što dođe i ode, šta je rečeno i osluhnuto. Cilj je potpuno drukčiji: on transcendira sve što čuješ ili vidiš, osjetiš ili doživiš. Ove stvari su samo kao slatkiši kojim se mame i obraduju djeca suluka (duhovnog puta). Idi iza njih. Prava stvar koja se traži je iza ovih sitnica koje su nestvarne kao san. Ako u snu vidiš da si kralj, ti nisi postao kralj u realnosti. Ipak, san nudi nadu; to je obećanje. U Nakšibendi tarikatu (neka Allah blagoslovi njegove lidere), vizije i doživljaji se ne uračunavaju. Ti ćeš naći ovaj stih u njihovim knjigama:
Ja volim sunce, Ja pjevam o suncu;
Ja nisam noć, niti volim noć,
Stoga ja nikad ne pričam o snovima.
Ako jedno stanje dođe a drugo ode, nema šta da se žali niti radi čega da se raduje. Traži Onog koji je apsolutno unikatan i neopisiv. Allah te blagoslovio!


II
Prvi tom: 272go pismo (od 657-60te stranice)

U svojim vizijama Allaha Sufije ne vide u stvari Allaha, oni vide samo Njegovu pojavu ili sjenku; i riječi koje čuju nisu u odnosu sa Allahom kao govor prema govorniku, nego kao stvorenje prema svom Stvoritelju. Izjave Sufija koje se protive ovom pravilu se trebaju uzeti kao šethat (pogrešna izjava proistekla iz duhovne opijenosti): njihovi govornici će biti oprošteni, ali njihovi sljedbenici koji vjeruju u te izjave bi mogli nastradati od Allahove kazne.
U mom mišljenju vizija Allaha u ogledalima mogućih stvari, koju neke Sufije smatraju savršenstvom i za koju vjeruju da kombinuje transcendenciju sa imanencijom, nije vizija Allaha; to nije ništa do proizvod njihove imaginacije. Ono što oni vide u mogućem nije Neophodno, ono što dobiju u privremenom nije Vječno, i šta izgleda kao imanentno nije Transcendentno. Ovi ljudi koji govore takve opijene riječi se mogu opravdati; nadati je se, da će oni biti tretirani kao Islamski pravnici u pogrešci (mudžtehid), i pošteđeni kazne. Ali mi ne znamo kako će Allah tretirati njihove sljedbenike koji su vjerovali u te opijene izjave dok su sami bili pri čistoj svijesti; ja bih volio kad bi se oni tretirali kao sljedbenici mudžtehida u pogrešci. Ako oni pak ne dobiju takav tretman onda će biti u velikom belaju. Analogija (kijas) ili idžtihad je osnovni princip Šeriata, i nama je naređeno da mu se pokorimo. Ali to nije slučaj sa kešfom (duhovnim otkrovenjem) i ilhamom (inspiracijom); jer nama nije naređeno da se istim pokorimo. Inspiracija koju Sufi prima nije obavezujuća na druge osobe; ali idžtihad (analogija) Fakiha (Islamskog pravnika) jeste obavezujuća na druge osobe. Stoga mi smo obavezani da slijedimo mudžtehide (pravnike) i vjerujemo u osnovne principe religije kako su ih oni definisali. Riječi i djela Sufija koje se protive pogledima mudžtehida se ne smiju slijediti. Ali osoba treba da se ustegne ruženja istih; nego treba radije da im ponudi saosjećajno razumjevanje. Njihove riječi se trebaju tretirati kao ekstatične izjave (šethat) i ne interpretirati se bukvalno.
Zaista je iznenađujuće da određeni broj Sufija traži od ljudi da vjeruju u njihove inspiracije i otkrovenja kao što su vahdetul vudžud (Jedinstvo Bitka), nagovaraju ih da slijede njihove ideje i čak im prijete ako ne budu vjerovali u njih. Bolje bi im bilo da su im sugerirali da ne poriču te ideje, i upozorili ih na poricanje istih. Imati vjerovanje u nešto je jedna stvar, a izbjegavanje poricati nečeg je druga stvar. Vjerovanje u ove ideje nije neophodno; ali osoba ih isto tako ne treba ni poricati. Jer poricanje tih ideja bi vrlo lako moglo dovesti do ukora i osuđivanja onih koji su ih izjavili, i time dovesti osobu u prezir prema Allahovim prijateljima (evlijama). Ukratko, osoba se treba vladati u skladu sa pogledima Sunni Učenjaka, i ustegnuti se komentarisanja na izjave Sufija, niti ih treba vjerovati niti ih treba poricati. To je pravi put, srednji put, između ekstrema. Da nam Allah pokaže i uputi nas na pravi put!
Još zaprepašćujuće je ponašanje nekih kobajagi Sufija; oni nisu zadovoljni sa svojim vizijama i otkrovenjima, koje oni smatraju nižim iskustvom, nego idu čak dotle da tvrde da je moguće vidjeti Allaha u ovom životu. Oni čak tvrde da vide neshvatljivu i nedokučivu Esenciju (zat) Neophodnog Bića, i busaju se da ono što je Poslanik doživio samo jednom u noći miradža oni doživljavaju svaki dan. Oni poistovjećuju svjetlo koje im se pojavi sa 'praskozorjem' (isfar subh) i vjeruju da je to Allah u svojoj nedefinisanoj i neopisivoj Naravi, i da je vizija istog kraj mističnog uzdizanja.
Oni takođe vjeruju u razgovor i dijalog sa Allahom. Oni kažu Allah je rekao ovo ili rekao ono; neki od njih čak i citiraju Allahoveriječi kojim se prijeti njihovim neprijateljima ili daju radosne vijesti njihovim prijateljima. Neki od njih tvrde da su imali produženi dijalog sa Allahom od početka zadnje trećine noći pa sve do sabah namaza (jutarnje molitve), tokom kojeg su upitali o nekoliko stvari i dobili Allahove detaljne odgovore. Doista, oni su arogantni i puni samozablude; velika li je uvreda njihova nepobožnost.
Iz riječi ovih ljudi se ogleda da oni poistovjećuju svjetlo sa Allahom i vjeruju da je to Allahova Esencija, radije nego da je to samo Njegova sjenka i pojava. Nazvati to svjetlo Allahom je nesumnjivo čista laž, krivovjerje i blasfemija. Doista to je ogromni Allahov sabur da ih on odmah ne kazni i potpuno uništi. Slavljen neka je Allah koji trpi ljude iako zna njihove uvrede, i koji im oprašta iako On ima moć da ih kazni! Narod Musaov (Mojsije) je bio uništen samo zato što su tražili viziju, a Musa je i sam bio ukoren riječima: 'Ti Me nikad nećeš vidjeti', i pokajao se za to. Poslanik Muhammed koji je najbolji i najvoljeniji od svih stvorenja, i prošlih i budućih, i koji je bio počašćen unikatnom privilegijom da se fizički uspne do Allahove blizine, i koji je prošao povrh Prijestolja i Stolice i transcendirao vrijeme i prostor, pa čak i njegovo viđenje Allaha je stvar rasprave među Islamskim učenjacima, uprkos nekim sugestijama sadržanim u Qur'anu u potporu te vizije. Većina učenjaka smatra da on nije vidjeo Allaha. Imam Gazzali kaže: 'Ispravan pogled u ovoj stvari je da Poslanik nije vidio Allaha u noći miradža.' Ali ovi zaluđeni ljudi tvrde da svaku noć vide Allaha, a učenjaci nisu sigurni čak i oko jedne vizije za našeg Poslanika. Allahovo proklestvo neka je na ove tvrdoglavce!
Takođe se da razumjeti iz njihovih izjava da oni vjeruju da riječi koje oni čuju stoje u odnosu na Allaha kao govor prema govorniku. Ovoj je čista blasfemija. Pogrešno je poimati da riječi proizilaze od Allaha kao govor što implicira redoslijed i sekvencu; jer to je znak mogućnog. Riječi velikih Sufija su ih odvele u grešku, jer su oni takođe govorili o razgovaranju sa Allahom i dijalogom sa Njim. Ali treba napomenuti da te velike Sufije nisu vjerovale da su riječi u relaciji prema Allahu kao govor prema govrniku; oni su vjerovali da riječi u odnosu na Allaha stoje kao stvorenje prema Stvoritelju. Ne bi smijelo biti nikakve teškoće u prihvatanju ovoga. Allahove riječi koje je Musa čuo iz svetog drveta, su stajale u relaciji sa Allahom kao stvoreno prema Stvoritelju, a ne kao govor prema govorniku. Isto tako, riječi koje je Džibril čuo od Allaha, su stajale u relaciji sa Njim kao stvorenje prema Stvoritelju. Pa i pored toga, riječi su bile Allahove riječi, i onaj ko to porekne je nevjernik (kafir) i krivovjernik. Drugim riječima, 'Allahov govor' se odnosi na obadva unutrašnji govor (kelam nefsi) i riječni govor (kelam lafzi) koje Allah stvara bez ikakvog intermediuma. Stoga riječni govor je takođe Allahov govor i onaj ko to porekne je nevjernik. Treba da shvatiš ovaj point jasno, jer će te opkoristiti u mnogim različitim kontekstima. Da nas Allah uputi!

još!

zolloo85 wrote:Osmanlije su imale strategiju ¹irenja vjere pa su nekda prije nego ¹to bi do¹li na novi teritorij poslali jednog ©ejha da tu sagradi tekiju i poziva na islam. primjer toga je tekija na vrelu Bune gdje je ©ejh Sari-Saltuk Dede izgradio tekiju i jedno svoje turbe (bilo je 7 njegovih turbeta a sada su ostla èini mi se 3 ili 4, od kojih je jedno pravo i to jedno æe ostrati jedino pred Sudnji dan)

ovo mi lici da neko zna buducnost
imal dokaza kakvih za ovo?

Bila sam samo jednom u tekiji...I nikad vise. Postujem ali to se znatno razlikuje od mog prakticiranja i shvatanja islama. Ima mnogo energije u zraku, misticno je i dirljivo ali nikako ne mogu da shvatim onaj odnos prema sejhu...On hoda oko njih, oni mu se klanjaju, ljube ruke- kao da je neuzubilahi- nesto vise od covjeka...To mi se nikako ne uklapa u koncept islama. Onda- stalno insistiranje na "cudu", na natprirodnom...sihiri...zapisi...sve se vrti oko toga...

Kid_A wrote:

zena wrote:

bibliotekar wrote: ovo nije tekija nego je ruza

a ne poznajejesh ono "hu" iza ruze, pa pendzer... tekija, jasta je...

Sejh je ruuuuuzaaaa...

Jedan od glavnih razloga zasto ne volim tekiju jeste ta ''kultivizacija'' licnosti sejha u tekiji, u nekim tekijama sejha uzdizu gotov pa na nivo bozanstva, ljube maramicu kojom je on obirso znoj, ljube mu noge, skute....itd...
a onos to me sokiralo jesu fotografije sejhova u tekiji, gotov ko ikone, plus mezar uredjen na kome gore svijece...
...a znamo da NEMA posrednika izmedju nas i Boga, i u biti svako dodje svoj sejh..... ispado vehabija, al eto....

Bila sam samo jednom u tekiji...I nikad vise. Postujem ali to se znatno razlikuje od mog prakticiranja i shvatanja islama. Ima mnogo energije u zraku, misticno je i dirljivo ali nikako ne mogu da shvatim onaj odnos prema sejhu...On hoda oko njih, oni mu se klanjaju, ljube ruke- kao da je neuzubilahi- nesto vise od covjeka...To mi se nikako ne uklapa u koncept islama. Onda- stalno insistiranje na "cudu", na natprirodnom...sihiri...zapisi...sve se vrti oko toga...

eh treba znat napravit atmosferu...

u svakom slucaju mene interesuje kolko tekija ima u BiH i koji su tarikati aktivni u BiH?
jel ima Bektasija u BiH?
Evlija Celebija i Baseskija su pisali o bektasijskim tekiajam u Sa. i Cajnicu, sta je sa njima bilo?

aha tu si brajko, @hadzinice de malo podrobnije o sufizmu u BiH

pa haman da se reklo sto se imalo rec.....

@hadžinice, upravu si, uspavalo se ovo sve

Evo ja imam konkretno pitanje. Ko zna da mi kaže da li se u Srajevu i dalje održava rifaijski zikr? Koliko znam, rifaije u Bosni nemaju svog šejha, ali mislim da su imali zajednički zikr, čini mi se u Logavinoj, ali ne znam da li u Buzadži Hadži Hasanovoj džamiji ili nekoj drugoj.

Zna li neko da li je taj tarikat danas aktivan, da li imaju zajednički zikr, gdje se održava i kad, i imal bujruma?

Kaiser wrote:


Po meni najljepša sarajevska tekija - Hadži Sinanova ili Silahdi Mustafa-pašina tekija, slikano 12.04.2007.godine

Po meni jedan od najljepsih objekata uopste. Na ovoj fotki se vidi na zidu oslikan Sulejmanov muhur ili pecat (u nekim knjigama nazvan rozeta - netacno), datira iz 17. st, i predstavlja pravo remek djelo. Nevjerovatno je kojom preciznoscu je oslikan, kompletna geometrija je perfektna, prepleti radijalnih crnih i crvenih linija su savrseno izvedeni (takav nacin preplitanja boja se u slikarstvu inace srece tek u 20 st. u epohi apstraktnog slikarstva). Pretpostavlja se da je umjetniku ideja bila bazirana na principu rotor-stator: ako bi se zagledali u muhur, nakon nekog vremena dobije se dojam da centralni dio miruje (stator), dok se obodni dio muhura okrece oko svoje ose (rotor), kao neka opticka varka u koju su vjerovatno dervisi gledali prilikom padanja u trans. Jos jedna asocijacija - samo se sjetite kako izgleda dervis dok se okrece u mjestu: on kao centar, iako se okrece izgleda kao prikovan - stator, a njegova haljina se okrece oko njega - rotor.
Zaboravih reci da sve ove crne i crvene linije na obodu zavrsavaju tako sto prelaze u kaligrafski ispis, pismo je Kufi, nazalost ne znam tacno sta pise.
A ulazni atrij tekije je tek posebna prica, sav je u kaligrafskim ispisima, uglavnom je sve iz 17. st, i tu se javljaju mala remek djela. Neki ispisi su izvedeni sa istim prepletima boja kao na muhuru. To su uglavnom recenice koje se cesto srecu u kaligrafiji tog vremena, ali je neobicno to sto su ispisane na skroz drugi nacin.
Na jednom zidu atrija je naslikan i muhur, ali mnogo manji, kao da je umjetnik prvo probao sa malim dimenzijama, dok nije krenuo sa pravim.
Nisam bas kompetentna za preciznija objasnjenja, tuzno je sto nema dokumentacije o ovom zaista remek djelu.
Sreca pa je objekat i svo slikarstvo restaurirano prije par godina.
Ako kome nije mrsko, bilo bi super napraviti jos fotki, narocito te kaligrafije iz atrija, mozda se nadje neko ko ce nesto konkretnije reci.

sumiko wrote:Zaboravih reci da sve ove crne i crvene linije na obodu zavrsavaju tako sto prelaze u kaligrafski ispis, pismo je Kufi, nazalost ne znam tacno sta pise.

12 puta "La Illahe Illalah Muhammmedu Rresulullah"