Forum Klix.ba

Sarajevo moje wrote:Da li se bar cujete ponekad sa predratnim prijateljima,sarajlijama,koje je zivot odnio ko zna gdje i zasto.

samo s jednom osobom, sa kojom sam odrasla
ostala prijateljstva sam sklopila u zadnjih 10-15 godina

Ne.

Najbolja drugarica jos od malih nogu je jos uvijek najbolja drugarica iako smo se proslog novembra vidjele po prvi put nakon 14.5 godina.....Odrzavale smo kontakt svo vrijeme telefonom, netom, kako smo stigle (za vrijeme rata su nam pisma bila najbolji jaran).....Naravno kontakt sa rodicama i slicno je takodje uvijek postojao......

Sad sto se ostale raje tice (posto sam inace iz Zvornika) oni koji su ostali tamo za vrijeme rata me vecinom nisu interesovali (a vjerovatno ni ja njih)......Mislim da sam imala kontakt samo sa jednim "prijateljem" koji je tamo u ovih 15 godina.......Sa rajom koja se razbacala po cijeloj planeti cesto komuniciram na netu, mada naravno daljina cini svoje.......

Da.U Sarajevu i sirom svijeta.

rat je imao bar jednu dobru stvar.skontali smo s kim smo zivjeli i ko nam je pravi prijatelj.da nije bilo rata ,citav zivot bi proveli s nekim ljudima,misleci da su mi prijatelji a u stvari to oni nisu.
ja sam jos dobro prosao pa sam se s dvadeset godina rijesio tih takozvanih prijatelja,a sta reci za mog starog koji je pola zivota proveo s ljudima koji su ga na kraju izdali kad mu je bilo najpotrebnije.

Ja se cujem sa dosta njih. Uglavnom su svi oni otisli na pocetku rata, kud koji.

Ne znam vise ni da li je to prijateljstvo jer je kontakt uglavnom preko messengera ili eventualno nekog mail-a ali mi je drago sto se odrzao (tj. ponovo uspostavio), makar i takav.

P.S. Ponekad se nekom od njih uvalim kad me put nanese kroz njihov kraj.

vidio se sa dvojicom najboljih nakon 14. godina proslo ljeto.
jedan, koji je po mojim pretpostavkama
trebao postati vrhunski menadzer u poslu bilo koje vrste,
je na kraju u njemackoj postao kamiondzija,
a ovaj drugi mlati pare kao predstavnik
najrazlicitijih firmi u hrvatskoj. kad smo se nasli
svega iz djetinjstva smo se sjetili.
na svabi se jasno vidi da ga je kapitalizam
zeo, ali sva sreca nije sav upao u stereotip
balkanskog kamiondzije. kad skontam, nije uopce.
s drugim sam se oko pipsa zakrvio, a jasno mi je i zasto
zajedno s burazerom zerajicem nastoji se probiti na
hrvatskoj glazbenoj sceni. a gigantima su
pocetnici nerijetko zavidni.

u svakom slucaju u city pub-u smo se nalili
k'o majke. cak je grljenje nas naroljanih
pred kraj lilenja pocelo da vuce na homoeroticni bonding.

dado i serdjo, gdje god bili - zivjeli!!!

Imam kontakt sa mojom drugaricom, koja mi je bila jako bliska. Retko se cujemo, retko pisemo...ona mnogo radi, ali se kontakt nije prekinuo. Culi smo se i za vreme rata dok je to jos moglo. Ona me je savetovala kako da se ponasam za vreme bombardovanja Beograda...sta da kupim prvo i td i td...
Mnogo mi fali sto se ne druzimo, sto mi nije i fizicki blize, da se zezamo kao pre. Moja najbolja drugarica. Sarajka.

Ma nemam... jer su svi negdje po svijetu... nas u gradu nema ni pet... i krivo mi je što se i mi izbjegavamo kad se na cesti sretnemo... a i iz gimnazije... ove treće... ma nigdje nikog...
Pravo mi je krivo nekad jer nismo imali normalno djetinstvo... nego nešto ... specijalno.... i fakat mi je nekad krivo što živote svoje dijelimo na onaj u miru... onaj bolni ratni dio.... i ova poslijeratna limunada....

Htio sam samo da kažem... da su raja moja svuda po svijetu....i da slabo se čujemo...