[img]http://www.ex-yupress.com/dani/dani.gif[/img][color=white]. . .[/color][size=117]Broj 509 - 16.03.2007.[/size] wrote:Procesi: Novi dokazi protiv osuđenog sudije Vlade Adamovića - Faton Zeqiri tvrdi da mu je dao 20.000 eura da bi ga pustio iz pritvora
Kraj karijere sudije Vlade Adamovića
Općinski sud u Sarajevu proglasio je sudiju Suda BiH Vladu Adamovića krivim za seksualno uznemiravanje 18-godišnje djevojke. Pored ovoga, protiv Adamovića se vodi istraga zbog prijave 27-godišnje žene za silovanje, a u međuvremenu je nadležnim državnim institucijama u BiH stiglo pismo albanskog zatvorenika iz Hrvatske, koji Adamovića optužuje da je primio mito
Dženana Karup-Druško
Sudija Općinskog suda u Sarajevu Goran Radević proglasio je krivim Vladu Adamovića jer je "sedmog jula 2006. oko 19 sati, u salonu cvijeća, prodavačici S.Š., koja mu je ranije izričito stavila do znanja da s njim ne želi imati bliže kontakte jer je za njega isuviše mlada, postupio protivno Zakonu o ravnopravnosti polova u BiH". Naime, Adamović je, kako stoji u presudi, "sišao u podrum salona cvijeća, u koji je S.Š. ranije sišla, i protiv njene volje uhvatio je za obje ruke, privukao sebi i čvrsto je držao, a onda poljubio u usta… nakon čega ga je S.Š. odgurnula i rekla: 'Ovo nikako nije u redu što ste uradili' i 'ja imam samo 18 godina'". Njegov postupak je kod S.Š. "izazvao osjećaj straha i teškog poniženja".
Adamović je osuđen na uslovnu kaznu u trajanju od osam mjeseci "koja se neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od jedne godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo krivično djelo". Ovo je prva presuda u BiH izrečena na osnovu Zakona o ravnopravnosti polova.
Dignitet sudija Prilikom donošenja odluke sudija Radević je istakao da je na strani Adamovića bila samo jedna olakšavajuća okolnost - nije kažnjavan, ali je otežavajuće bilo upravo to što je Vlado Adamović sudija Suda BiH, najveće pravne instance u državi. U obrazloženju je Radević objasnio da "iako djelo nije počinio kao sudija", sama činjenica da je Adamović sudija "dovodi u pitanje dignitet sudija i smanjuje ionako poljuljano povjerenje građana u sudijsku dužnost".
Presuda se temelji na svjedočenju S.Š. čiji je iskaz Sud u potpunosti prihvatio, a odbio je Adamovićevo objašnjenje da se radilo o "bezazlenom fizičkom kontaktu". Međutim, sudija je smatrao da bi oslobađanje Adamovića od odgovornosti javnost shvatila kao mogućnost da sudije mogu raditi šta hoće. Na kraju je Radević rekao: "Nadam se da je ovom presudom otvorena nova praksa u BiH i da će naše sugrađanke nakon ovoga prepoznati kako da se suočavaju sa ovakvim djelima."
Zbog ovog sudskog postupka u Uredu disciplinskog tužioca pri Visokom sudskom i tužilačkom vijeću izrečena je Adamoviću privremena mjera o udaljenju s posla. Upitan šta sad znači ova presuda, Admir Katica, glasnogovornik VSTV-a, rekao nam je da će ona za tužioca biti obavezujuća tek kad postane pravosnažna.
Na naše pitanje koliko se postupaka vodi protiv Adamovića u Uredu disciplinskog tužioca i zbog čega, Katica je odgovorio: "Protiv Vlade Adamovića je podnesena disciplinska tužba četvrtog decembra 2006., a 16. marta je zakazano pripremno ročište. Disciplinska tužba obuhvata radnje koje po mišljenju disciplinskog tužioca predstavljaju dva disciplinska prekršaja i to: prvi, ponašanje u sudu i izvan suda na način koji šteti ugledu sudijske dužnosti i drugi, ponašanje na način koji predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva."
Pismo iz Lepoglave Nezvanično saznajemo da je u okviru disciplinske tužbe protiv Adamovića i istraga oko prijave koju je VSTV-u osmog novembra 2006. podnijela 27-godišnja Dž.M., u kojoj tvrdi da je Adamović, dok je vodio postupak o izručenju Hrvatskoj njenog muža F.Z., zloupotrijebio svoj položaj i silovao je. Podsjetimo, Dani su osmog decembra 2006. objavili ispovijest Dž.M. Nakon toga došlo je do prilično oštre prepiske između VSTV-a, odnosno Ureda disciplinskog tužioca, i Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu koje uopće nije bilo obaviješteno o ovom događaju, a s obzirom da se radilo o prijavi za krivično djelo, ovo tužilaštvo je bilo nadležno da vodi istragu oko slučaja. Prepiska je rezultirala ustupanjem dokumentacije Kantonalnom tužilaštvu koje je o ovome otvorilo istragu.
Prema nezvaničnim informacijama potvrđen je kontakt između Dž.M. i Vlade Adamovića koja je više puta dolazila u njegovu kancelariju. Također, kako Dani saznaju, Dž.M. je u svom iskazu tužiocu ponovila ono što je ispričala za naš magazin, dopunjujući svoju izjavu detaljima i činjenicama koje će tužiocu pomoći da rasvijetli šta se zaista dešavalo između Vlade Adamovića i Dž.M.
U međuvremenu je iz Lepoglave - zatvora u Hrvatskoj u kojem muž Dž.M. izdržava dugogodišnju zatvorsku kaznu zbog ubistva - na nekoliko adresa nadležnih državnih institucija stiglo pismo u kojem se govori o "ponašanju sudije Vlade Adamovića".
U pismu, koje je potpisao Faton Zeqiri, piše: "Uhićen sam u Sarajevu 9. januara 2004. na osnovu Interpolove potjernice izdate od strane hrvatskog pravosuđa. Policija me je odvela u Sud BiH gdje me je dočekao sudac Adamović. Policajcima je naredio da mi skinu lisice i odveo me je u svoju kancelariju gdje smo nas dvojica sami razgovarali. Detaljno sam mu ispričao o nemilim događajima u kojima sam se našao."
Špijuni i policajci Prema informacijama dobro upućenih izvora, Zeqiri je tada Adamoviću govorio o tome da je radio za hrvatsku obavještajnu službu, te da nije nikoga ubio već mu je sve namješteno, odnosno postao je žrtva obračuna hrvatske i srpske obavještajne službe.
Iako o tome ne govori u pismu, ono što je dalje napisao to potvrđuje: "Dao mi je do znanja da zna ko sam ja i da zna da radim za Ostojićevu grupu na području BiH. Rekao mi je da je kontaktirao sa Rankom Ostojićem i Željkom Dolačkim, te da su se dogovorili da je najbolje da me izruče hrvatskim vlastima, jer su oni dogovorili način moje odbrane i garantirali da neću završiti u zatvoru."
Hrvatski Globus je u to vrijeme pisao da je Protuobavještajna agencija Hrvatske, koju je tada vodio Franjo Turek, pratila i prisluškivala Ranka Ostojića, bivšeg ravnatelja policije. Turek je sumnjao da je Ostojić agent CIA-e zbog njegovih čestih kontakata sa dužnosnicima State Departmenta čije je sjedište u BiH, a koji su bili zaduženi za borbu protiv međunarodnog kriminala i korupcije.
A Nacional je objavio izvještaj POA-e u kojem se detaljno govori o špijunima koji rade na prostoru Hrvatske, ali i BiH. U centru istrage, po Nacionalu, našli su se Christopher Looms za koga je POA tvrdila da je pripadnik britanske obavještajne službe MI6; Oscar Vera, agent američke vojne obavještajne službe DIA, koji se predstavlja i kao pripadnik Pentagona (Ministarstvo obrane SAD-a), a prema podacima POA-e, u BiH boravi od 2000., kad je uključen u istragu oko ubistva Joze Leutara, nakon čega postaje savjetnik zapovjednika SFOR-a; Gareth Lungley, agent britanske obavještajne službe i prvi tajnik britanskog veleposlanstva u RH-u; te Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije MUP-a RH-a. POA je utvrdila da je Vera lično kontaktirao s bivšim ravnateljem Ostojićem, a pored toga bio je u vezi i sa Željkom Dolačkim - bivšim šefom Odjela za suzbijanje organiziranog kriminala Policijske uprave Zagreb, koji je bio upleten u medijske afere.
Željko iz Zagreba O Željku Dolačkom je za Dane govorila i Dž.M: "Adamović mi je nekoliko puta ponovio da on radi zajedno sa Željkom i da će njih dvojica sve to srediti. Tog Željka i ja poznajem jer je, možda dva mjeseca prije nego što će biti uhapšen moj suprug, dolazio kod nas kući. Tada nisam znala ko je on, a suprug mi je rekao da je njegov prijatelj iz Zagreba. Bio je kod nas tri dana, ali ne znam o čemu su razgovarali jer sam ja, kad je on došao, sa djecom otišla u posjetu roditeljima." Željka opisuje kao visokog, mršavog, duže crne kose.
A Zeqiri bh. institucijama dalje piše: "Sudac Adamović se počeo hvaliti kako je pomagao ljudima iz kriminalnog miljea, sve uz novčanu naknadu, i pomenuo je nekoliko prezimena ljudi koje i ja poznajem. Ponudio mi je dogovor: 40.000 eura i neće me predati hrvatskim vlastima već će me pustiti na slobodu. Objasnio mi je da je SDP izgubio izbore i da je došao HDZ pa nije sigurna Ostojićeva garancija. Rekao sam mu da kod sebe imam 20.000 eura, a da ću mu drugi dio dati kad izađem na slobodu. Pristao je na to i ja sam mu odmah na ruke dao 20.000 eura. Telefonom je nazvao odvjetnicu Senku Nožicu, navodno njegovu prijateljicu, i tako sam iznio svoju odbranu po uputstvima iz Zagreba, a po nagovoru suca Adamovića. Dao mi je aparat mobitel kojim ću kasnije kontaktirati s njim iz zatvora."
U pritvoru je kod Fatona Zeqirija kasnije pronađen i oduzet mobilni telefon. Urađen je i listing poziva sa tog broja što je sad predmetom istrage. "Kako se moj pritvor produžio više od mjesec dana", piše dalje Zeqiri, "pitao sam ga (Adamovića, prim.aut.) zašto se ne drži dogovora, a on je suprotno prvom dogovoru tražio da mu dam i drugi dio novca (20.000 eura) i iz dana u dan počeo se ponašati drskije. Redovito je dosađivao i mojoj supruzi pozivajući je na piće i udvarajući joj se."
Mjesec dana prije nego što će Zeqiri biti prebačen u Zagreb, Vlado Adamović je rekao njegovoj supruzi, ispričala je ona, da su u Sudu BiH otkrili da im on pomaže i da će morati biti oprezniji. I krajem aprila 2004. Adamović ju je, priča Dž. M., nazvao i predložio joj da se nađu negdje na kafi jer ne mogu o njenom mužu razgovarati u Sudu. Zatim je ispričala, a to je ponovila i u Kantonalnom tužilaštvu, da su "popili kafu u kafiću u Interexu. Adamović je pričao o tome kako će moj muž biti oslobođen jer nemaju nikakvih dokaza protiv njega, a već tada je znao da će moj muž biti izručen Hrvatskoj. Ja sam mu sve vjerovala jer ni jednog trenutka nisam ni pomislila da sudija na takvom položaju može lagati. Nakon nekog vremena mi je rekao da mora otići da uzme nešto od svoje rodice koja živi u Lužanima na Ilidži. Predložio je da krenem s njim i da usput razgovaramo, jer, objasnio je, nije dobro da tu sjedimo, može ga neko vidjeti sa mnom, a to ne bi bilo dobro za njegov posao. Rekao je da se čuo sa Željkom iz Zagreba i da mu on pomaže da oslobode moga muža".
Izručenje Njen suprug nikad nije saznao za to, ali je u svom pismu napisao da je njegova supruga kad bi dolazila u posjetu "uvijek plakala zbog ucjena i pritisaka suca Adamovića na nju". Nakon toga je Zeqirijev predmet prebačen sudiji Mehmedu Šatoru koji ga je jedan dan pozvao na razgovor i rekao mu da mu ukida pritvor, "potpisao sam rješenje i nazvao sam suprugu i javio joj da sam oslobođen. Sudski policajac me je bez lisica vratio u pritvor da se razdužim i da spremim stvari, ali za deset minuta zvao me je sudac Adamović i rekao mi da je stornirao moje puštanje iz zatvora, zato jer moja supruga nije donijela drugih 20.000 eura. Nedugo nakon toga bh. vlasti su me predale hrvatskom pravosuđu. Na suđenju sam se branio prema uputama Ostojića, Dolačkog i Adamovića i bez dokaza sam dobio 12 godina zatvora. Tek tada sam shvatio koliko je sudac Vlado Adamović jak i pokvaren".