Moj skroman prilog za antipusacku kampanju
Mene moja hanuma (lijecnica), cio zivot nagovarala da bacim, a narocito poslije rata, kada je moj pusacki bronhitis poceo da progresivno „bjesnja“. Jednog jutra, prije skoro 6 godina, poslije jedne kasljacke seanse u kupatilu, koje su inace postajale sve „atraktivnije kao moguci back voice za neki horor film“, pogledah u ogledalo i zgadih se na „nekog“ podbuhla i buljava lika kojeg ugledah.
I tada se otprave naljutim na samog sebe. Izadjem iz kupatila, kad ono hanuma strazari ispred, bojeci se da ce morati intervenirati na osnovu onoga sto je mogla cuti kroz zatvorena vrata. Ja onako iscrpljen i nerevozan, s prstom na ustima isaretim joj da mi nista ne govori, a malo kasnije, kad sam dosao sebi, izgovorim jedno historijsko – NEJMA VISE PUSENJA !!! Prema zeni sam mogao zakljuciti da nije mnogo drzala do te moje izjave.
StLouis, ne daj se covjece! Ja sam bio dugogodisnji strastveni pusac, no ipak sam krizu pravo ispastao samo desetak dana. A onda je postajalo sve lakse i lakse. Najvaznije je u svemu bilo da sam se ja bio istinski naljutio na samoga sebe. I principijelno furao sankcije nad samim sobom.
Nakon jedno tri godine apstinencije i istinskog razlaza sa njima „kopilicama“ (mislim cigarama), pricam sa zenom o svojoj pobjedi i pitam je kao strucnjaka, nakon koliko ce mi prestati „sviruckati“ iz pluca. Jer me ponekad u lahku snu to sviruckanje zna cak probuditi.
- E cuj mu pitanja! Zar ne znas bolan, da pluca nisu regenerativan organ?! Ono bronhija sto si slistio, slistio si!
Budi sretan da si jos uvijek na vrijeme prestao. A to povremeno sviruckanje neka ti bude zabavna muzika i opomena istovremeno, da ne pocnes ponovo sa selbstzerstörerischen Aktivitäten (voli se u znacajnim trenutcima izrazavati na njemackom).
Zato, samo jos nekolka dana StLouis! Razlika je DERASTICNA, vjeruj mi.
Usput cestitke za Lucy01 i Hierarchii za veome uspjele priloge za anti pusacku kampanju.
UAAAA PUSENJE !
