mantic wrote:Prvo, to o sedativim i amerikancima je suplja sa filmova i "sex in the city" televizijskih gluposti. U Americi ne smijes priznati nikome da si na psihijatrijskom lijecenju jer vrlo lako mozes izgubiti posao ili ne dobiti isti ako se sazna. Jos uvijek postoji uzasni tabu o psihijatrijskim oboljenjima. Pogledaj samo statistike koliko njihovih vojnika (od Vijetnama na ovamo) ne primaju medicinsku pomoc u vezi psihijatrijskih oboljenja...
tabu postoji, no isto tako strahovito mnogo koriste pojedine lijekove
ranije je u trendu vio valium
sad je prozac
stigma je tamo gadna, tacno, no opet kazem-lupaju se bobama i rastvorima samo tako
mantic wrote:Drugo, kao neko ko je dijagnoziran sa PTSP (ili PTSD) mogu reci iz licnog iskustva da su za lijecenje najmanje potrebni sedativi nego veoma odredjeni lijekovi bas za PTSP i dugotrajna psiholoska terapija. Koliko ja vidim trenutno u Bosni (gdje sam vec neko vrijeme) ne postoji niti ijedan doktor psihijatar koji vec sam nema posljedice PTSPa i samim tim vecina doktora ovdje nije u stanju da lijeci pacijente od bolesti od koje sami boluju. Sve strane organizacije koje su tu bile da pomognu odmah nakon rata su se u potpunosti isparile.
anksiolitici naravno da nisu glavni psihofarmaci u terapiji PTSP-a. kao dominantni farmak koristi se neki od antidepresiva iz SSRI skupine i to u prilicno visokim dozama. uz isti se dodaje anksiolitik. ovisno o terapeutskom ucinsku navedene osnovne psihofarmakoterapije rade se druge kombinacije.
dugotrajna psiholoska terapija=psihoterapija. svakako da ima ucinka. koja tehnika sem suportivne uz omogucavanje ventiliranja se preporucuje?
psihoterapeuti, bez obzira na to sta su prozivjeli u zivotu, mogu i pozeljno je da idu i na samoanalizu (da ih neko terapira kad se situacija zakomplikuje) kako bi s manje poteskoca, skotoma, projekcije i sl. mogli pomoci pacijentu - tek za informaciju
- doduse, ovo vrijedi za ekspresivnu tj. naliticki orijentisanu psihoterapiju. o ostalima nista necu da tvrdim.
mantic wrote:
Trece, PTSP se prenosi sa jedne generacije na drugu pogotovo u drustvu kao sto je BiH gdje jako mnogo ljudi ima ili PTSP ili druge posljedice rata. Osoba koja odrasta u takvoj situaciji moze i sama oboliti od PTSPa tj. secondary trauma.
ne bih rekla da se prenosi u direktnoj formi. zapravo, ovo tvrdim.to je isto kao da tvrdis da majka koja ima SCH (shizofreniju) nuzno proizvodi dijete koje ce ga isto tako imati. a i drustvo favorizira zestoku shizu tj. rascjep. tacno je da nepovoljne porodicne okolnosti 'ostecuju' potomstvo, snaznije kad je i drustvena klima poremecena kao kod nas. no, psihicka oboljenja ne prenose se tako bukvalno direktno. ipak svako od nas dolazi na svijet sa svojom specificnom 'opremom', kapacitetima za rast, razvoj, specificnosti reagovanja itd. koji se potom , istina, oblikuju u socijumu.
mantic wrote:
Najgori simptomi sto se tice toga su ubijedjenost da ce se nesto lose desiti bez obzira na sve lijepe stvari koje trenutno dozivljavas. Npr. osjecaj da to nesto sto je dobro nece potrajati, da se neka katastrofa mora desiti - to je kobno za djecu koja odrastaju u takvoj sredini.
depresivno raspolozenje-->negativna anticipacija buducnosti je simptom koji navodis
nisu mi potrebne, hvala. no, nekome drugome moze zatrebati link!
ps. nadam se da nekako guras tu svoju boljku. gadna je. teska.....sretno!
i kako su svi stranci "isparili" sto hoces da kazes kad su ljudi vidjeli da su svi tuto kompleto bolesni tako i dali nogama tutanj, eto jos jednom ponavljam da je horiznot bio u pravu i da sam se prevarila sto se tebe tice tako da sam na "onoj" temi svoj odgovor na tvoj citat i obrisala. Na ovakve gluposti se zaista nema sta reci... 