Forum Klix.ba

zomri wrote:nisam gledao film ali kako vidim ima i drugačijih razmišljanja:

"LITTLE MISS SUNSHINE

Nije kriv Nietzsche što su njegovu filozofiju silovali nacisti, kao što nije kriv ni «Little Miss Sunshine» što ga je većina kritičara i publike dočekala s oduševljenjem. Ali!

Razlika je u tom, kad već idem u blasfemičnu komparaciju Friedrichovog djela i ove filmske štrukle, što je ničeanski Nadčovjek bio agresivna oda individualnosti, koja je onda nakalemljena od strane Hitlera na nacionalsocijalistički kolektivizam arijevskog ništavila, dok «Little Miss Sunshine» kroz frivolnu hit&miss komediju koketira s ozbiljnošću.

Do sada je valjda jasno kako je svaka odlična komedija vrlo ozbiljan komad filma, no «Little Miss Sunshine» nije ni jedno ni drugo. Ona svoje likove blago ironizira, a postavlja se oštro satirički, pokušava napraviti nekoliko značajnih uvida u trenutno stanje američkog poduzetničkog duha i nuklearne obitelji, no sve se svodi na slavljenje prosječnosti i konzervativizma obiteljskih vrijednosti. Ismijavanje izbora za miss je kao ismijavanje Michaela Jacksona, prijesni cinizam koji najviše razotkriva onoga koji svoju krezubu satiru usmjerava prema ljudima/pojavama koji su sami po sebi parodija egzistencije. Izostanak vulgarnosti, koja je primjerena niskoj razini teme koju obrađuje «Little Miss Sunshine» samo je još jedan dokaz konzervativnosti po maksimi eat your cake and have it, koji najbolje opisuje domete ove irelevantne komedije u kojom uopće nema torte koja bi se htjela pojesti i zadržati.

Tajna uspjeha «Little Miss Sunshine» kod američke kritike i zagrebačke festivalske publike ogleda se u raspojasanoj malograđanštini, gdje se konvencija slavi kao vrhunac umjetničkog stvaranja, a ismijavanje iste provodi su u okviru nje same, tako je samo potvrđujući i osnažujući. Baš zato je i «Muškarac bez brkova» bio veliki hit. «Little Miss Sunshine» je američka pseudoindie verzija ličke pastorale, glorifikacija provincijskih seljačina i luzera kao ljudi esencijalno dobrih u duši, što treba biti iskupljenje za posvemašnju bezličnost nakićenu detaljima u svrhu definiranja cijele osobe. Tako najstariji lik šmrče heroin i to valjda treba reći nešto o njemu kao osobi. E pa govori: on je nepostojeći entitet koji usput šmrče heroin (big fucking deal!), isto kao što su nepostojeći entiteti persone koje sporednosti pretvaraju u ključni argument jer nemaju ništa pametno za reći ili, u ovom slučaju, potajne samoidentifikacije sa skupinom kvazičudaka iz «Little Miss Sunshine». Na kraju još treba reći da se jednostavnom metodom komparacije može vidjeti koliko je «Little Miss Sunshine» maliciozno prosječan film: dovoljno je pogledati «The Royal Tenenbaums» Wesa Andersona.

A oduševljenje ZFF-publike nije ništa drugo do pokazatelj da se ekipa prepoznala u likovima iz «Little Miss Sunshine» i pomislila: «Ma nismo mi tako loši, vidi što smo deep (možda svi ne šmrčemo žuto, ali zapalimo joint ponekad) i zabavni, jer i mi ismijavamo izbore za miss!»
Yeah, right.

Gordan Duhaček"