Mislim da sam bila jedan od rijetkih ucenika, kojima su roditelji dolazili na roditeljske sastanke. Pogotovo, kada se uzme u obzir da se srednja skola zvala ZIS!
No, problem nisu nikada bile ocjene, vec pozadina!

tipa: friza "crna guja" domace radinosti, pa onda izbrijavanje glave i nafuravanje na pank, sto je bilo jel nedopustivo, pogotovo ako se jos uzme u obzir da sam zensko! Pa onda padanje u nesvjest barem jednom sedmicno, na nagovor prijateljica koje ce me kao voditi kuci, jer u mene kao u dobrog ucenika nije se sumnjalo da je rijec o simulaciji. Sto je rezultiralo time,da je mama odlucila da u kuhinju uvede vise prase ( koju sam tada mrzila) te povrca i voca kako bi mi pojacala imunitet
A jednom u osnovnoj skoli, mislim da smo bili 4 razred, skupili smo novac za 8 mart, da kupimo uciteljici poklon. Nas 10 je otislo u grad i zavrsilo na cevapima i kolacima. Da bi nakon dva dana bili poredani ispred table kao stub srama, a nasi roditelji bili pozvani na odgovornost! Od tada nisam ljubitelj cevapa-trauma iz djetinjstva. Samo pljeska kod Ferhatovica!
