Albanske zastave za Dan zastave

[Salko sto je u vodu skako]

nema vise tulumba, sampita, krempita nego neka moderna vojska...

[kekec]

...
decenije aparthejda koji su prezivjeli Albancima daju pravo na osamostaljenje.

A Albanci su bili cvijece u tim decenijama "aparthejda".

Gdje ono Haris zavrsi skolu?
Aparthejdski univerzitet.

[Arslan_]

Nadati se da je hare pokupio koji dobar fol od albanaca

[SherlockHolmes]

...
decenije aparthejda koji su prezivjeli Albancima daju pravo na osamostaljenje.

A Albanci su bili cvijece u tim decenijama "aparthejda".

Gdje ono Haris zavrsi skolu?
Aparthejdski univerzitet.

Sem licemjernih turbonostaglicara nema cvijeca, pa ni Albanci to ne mogu biti.

Ipak, Albanci nisu masovno tjerali Srbe sa posla, iz skola i sa univerziteta, klali ih po selima i bacali demostrante sa mostova (btw, ovo i u Titino doba; ti demonstranti su, inace, na demostracije nosili bas Titine slike) i time upraznjavali slicne tekovine nase socijalisticke revolucije.

Nego, zar je Haris Albanac?

[Arslan_]

Ma tip je valjda dole doktoriro

[Kula08]

Ako je za poslušati stare majstore politike, a svi znamo da su to Englezi, onda jedan od njihovih velikana, ove vještine moguceg, kaže, parafraziram: "Nema vjecitih neprijatelja, niti ima vjecitih prijatelja - vjecni su samo interesi" - bio je to Vinston Cercil, po mnogima jedan od najvecih britanskih, evropskih i svjeskih politicara.

Svakako da je Albanski narod, generalno gledajuci, prijatelj Bošnjacima. Oni jesu naši historijski prijatelji i kao takvi su se dokazali kroz više od stopedeset godina zajednicke borbe protiv istog srpskog zavojevaca. Sa najvecim dijelom albanskog naroda imamo istu vjeru, slicne adete, srodnu kulturu i tradiciju. Cak imamo i zajednicke heroje, kao Ali-Paša Gusinjski i drugi. Oni (Albanci) su nam, ujedno, bili i jedini prijatelji na Balkanu. Uzajamno prijateljstvo se vise puta pokazivalo, baš onda kada je bilo najteže i jednima i drugima. Medju nama nema nerašcišcenih racuna, niko nikom ništa ne duguje. Naše prijateljstvo je cisto kao voda s' Ali-pašinog izvora.

Podsjetit cu da Bošnjaci '90-tih godina, kad je Albancima bilo teško, nijesu cutali. Njihova politicka organizacija SDA Kosova, na celu sa dr. Numanom Balicem, dobila je nepodijeljenu podršku Bošnjackog naroda. Preko svojih politickih predstavnika, kosovski Bošnjaci su izrazili svoj stav u vezi krize na Kosovu i rekli sta misle o režimu, svrstavsi se na stranu, tada, obespravljenog Albanskog naroda. Izostanak jaceg politickog djelovanja u tom pravcu, leži u tome što je odmah zatim usledila krvava agresija na kulturnu, duhivnu maticu i krovni centar svih Bosnjaka, Republiku Bosnu i Hercegovinu, pracena strahotama rata i genocidom, gdje nisu stradali samo nepoznati sunarodnici vec i poznanici, braca, prijatelji i rodbina kosovskih Bošnjaka.

I dok su se Bošnjaci tih godina našli u najtežem položaju u njihovoj historiji, zaslugom Medjunarodne zajednice i srpsko-hrvatskih genocidnih dzelata i i krvoloka, dok se nad bosanskim Bošnjacima sprovodio strašan pokolj u vidu genocida, dok se rušila Bosna, dok se hapsilo i proganjalo sve bošnjacko što zna da misli po Sandzaku i Kosovu, Albanci su gledali samo na sebe. Njihova elita je za to vrijeme, ne mareci za naše bošnjacke patnje uveliko saradjivala sa krvavim režimom iz Srbije praveci planove, što tajne, što javne, gradeci svoju srecu na našoj nesreci.

Ne može se zaboraviti poltronsko ponašanje nedavno preminulog Ibrahima (Petra) Rugove, borca za ljudska prva (ali samo albanska) i malodušno držanje najveceg dijela albanskog politickog vodstva, prema ratu u BiH tokom cijelog njegovog trajanja i genocidu nad tamošnjim Bošnjacima. Nije zabeležena nijedna njegova "gandijevski" osmišljena konferencija za stampu gdje se osudjuje agresija SiCG i genocid u Bosni, niti bar pokušaj demonstrativnog okupljanja radi podrške opkoljenom i granatiranom Sarajevu, kao znak solidarnosti sa patnjama bosanskih gradova i ljudi. Ako nije moglo u Prištinu, moglo je u Tirani.

Znano je da su bezbrojne kolone kamiona i železnickih kompozicija dolazile na Kosovo i odlazile sa Kosova kršeci embargo, cime se punila ratna kasa Slobodana Miloševica i finansirani koljaši što sijahu smrt po Bosni. Cijelo vrijeme bosanskog holokausta improvizovani naftovodi korz Sradarsko jezero tocili su albansku naftu u rezervoare Karadzicevih tenkova oko Sarajeva i drugih bošnjackih gradova koji su sejali smrt. O transportima robe preko Albanije za Crnu Goru ne treba ni trošiti rijeci. Sve su to postupci koji ni malo ne lice na bratske. Na bošnjackoj patnji i krvi, stvarani su današnji albanski tajkuni. Interes, interes, interes ... i samo interes, a ne bratsvo, bio je njihova motivacija.

A, Bošnjaci? Merhametli kao i uvijek.

U vrijeme Kosovskog rata i progona Albanaca sa Kosova, Bošnjaci u Sandzaku i Bosni su širom otvorili svoja vrata za albansku bracu. Iskreno i bez hile i interesa, dijelili su sa njima sve što imaju. U Bosni su se mobilisali borci za odbranu Kosova i doturano oruzije, a bosanska diplomatija je u granicama svojih mogucnosti sve radila da se sprijeci još jedan genocid, ovaj put na Kosovu. Svakako bratski.

Njihov merhamet Bošnjacima je vracen neocekivano.

Nisu ocekivali toliku nesrecu od preko 100 ubijenih i nestalih, paljenje kuca, unistavanje nepokretne imovine, pljackanje svega sto se moglo ponijeti, prebijanja Bošnjaka, i razne vrste maltletiranja ... od nocnih posjeta, do svakodnevnih pozivanja na informativne razgovore od strane nekakvih "oslobodioca" u stvari kriminalnih elemenata najgore vrste.

Nema opravdanja ni za jedno ubistvo, a pogotovu NE za ona izvrsena na osobito svirep nacin, odsjecanjem glave 65-godisnjoj starici i bacanjem tijela u bunar ( kao sto je to uradjeno Djuzi Abazovic iz Ornog Brda), likvidiranje cijelokupne porodice u svojoj rodjenoj kuci, u Prizrenu ( kao sto su uradili porodici Skenderovic: Adriana (21), Hanifa (50), Sezair (52) i Ðula (73) ), ili svirepo ubistvo mirnog seljaka, daleko poslije ratnih dejstava, prosle godine u Dobrusi kod Peci ... -, i da ne nabrajam dalje, broj stradalih je poznat. Ali su izvrsioci zlocina i dalje nepoznati !?

Naravno da ovakav tragican bilans osudjuje ogromna vecina Albanskog naroda, ali je narod, kao svaki drugi narod, nema mogucnosti da to kolektivno ucini. To spada u zadatak narodnim tribunima, izabranicima, tj. politickoj eliti. Elita je ta koja predvodi narod ka odredjenom cilju, predhodno odredivsi njegove interese. Evo sedam godina je prošlo od kako kosovski Bosnjaci cekaju aktuelnu albansku elitu na javnu osudu zlocina izvršenim nad njihovim sunarodnicima i ujedno albanskim sugradjanima-komsijama, bosnjacke etnicke pripadnosti, te da se pronadju izvrsioci i krivci privedu pravdi. Osude još nema.

I ne samo to,
prognani su svi profesori sa Prištinskog univerziteta, a hvale se kako postoji nastava na Bosanskom jeziku na svim nivoima skolovanja. Kojeg li cinizma... moraš slušati nastavu na albanskom, a možeš polagadi na bosanskom.

Imal' ko da kaže DOSTA ?!

Samo da se zna !

[kekec]

...
decenije aparthejda koji su prezivjeli Albancima daju pravo na osamostaljenje.

A Albanci su bili cvijece u tim decenijama "aparthejda".
Gdje ono Haris zavrsi skolu?
Aparthejdski univerzitet.

Sem licemjernih turbonostaglicara nema cvijeca, pa ni Albanci to ne mogu biti.
Ipak, Albanci nisu masovno tjerali Srbe sa posla, iz skola i sa univerziteta, klali ih po selima i bacali demostrante sa mostova (btw, ovo i u Titino doba; ti demonstranti su, inace, na demostracije nosili bas Titine slike) i time upraznjavali slicne tekovine nase socijalisticke revolucije.
Nego, zar je Haris Albanac?

O Kosovu izgleda znas ono sto na net-u mozes da procitas.
Pravo stanje stvari je daleko komplikovanije i drugacije od
predstave koju ti imas. Zbog toga i ne cude tvoji povrsni
postovi i obrazlozenja.

Nego, poenta je u Prristinskom univerzitetu ( a zamisli aparthejd ),
a ne u Harisu. On je uzet da ti olaksa shvatanje poente, ali dzaba.

A sto se tice Titinih slika, znas li sto su ih nosili?
Ne budi naivan, gledao si Audiciju, Cutuka u njoj i njegovu
predstavu sa majicama na kojima su nacrtane portreti tadasnjih
aktuelnih politicara, a i Tita.
"Ne mogu se oni mjenjati toliko brzo, koliko ih ja mogu odstampati"...

[addem]

Eto ti Beograd;glavni grad.Imam tamo prijatelja;čovjek obavlja namaz u džamiji i slobodno ispovijeda svoju vjeru.Kud ćeš dalje!?

Samo dzamiju spale ponekad. Nista strasno.

[Kula08]

O Kosovu izgleda znas ono sto na net-u mozes da procitas.
Pravo stanje stvari je daleko komplikovanije i drugacije od
predstave koju ti imas. Zbog toga i ne cude tvoji povrsni
postovi i obrazlozenja.

Eto dva posta iznad imas presjek stanja na Kosovu medju kosovskim Bosnjacima.

[valterbranisarajevo]

Nedavno sam gledao jednu reportazu o Gorancima iz Dragasa sa Šar Planine. Oni bi po nekim mojim shvatanjima trebali biti dio bošnjačkog korpusa.

Svi ljudi sa kojima je razgovarano u emisiji su bez dvomljenja rekli da se Dragaš nalazi u - Srbiji...

[Kula08]

Nedavno sam gledao jednu reportazu o Gorancima iz Dragasa sa Šar Planine. Oni bi po nekim mojim shvatanjima trebali biti dio bošnjačkog korpusa.

Svi ljudi sa kojima je razgovarano u emisiji su bez dvomljenja rekli da se Dragaš nalazi u - Srbiji...

Ti Goranci su posebna prica.

[Salko sto je u vodu skako]

Eto ti Beograd;glavni grad.Imam tamo prijatelja;čovjek obavlja namaz u džamiji i slobodno ispovijeda svoju vjeru.Kud ćeš dalje!?

Samo dzamiju spale ponekad. Nista strasno.

malo cesce otpustaju radnike sa posla samo zato sto su muslimani...

[Svemirski_Jebach]

Sto se tice skidanja zastave Srbije , i s obzirom sta im je decenijama radjeno pod tom i pod onom drugom trobojkom i petokrakom nimalo ne zacudjuje.

Cak sta vise, svaka cast politicarima/odbornicima koji svoj posao ne vide kao priliku da se uvuku Milencetu & Co i sada manje-vise fiktivnoj medjunarodnoj zajednici u analne otvore, a iz licnih interesa.

Onda se nemoj čuditi kada se skidaju zastave BiH po RS-u, jer ako mogu Albanci mogu i ovi ovdje.

upravo suprotno.

Bih nema nista sa skidanjem zastava u Srbiji, to je druga drzava i mi se ne mijesamo u njihove unutrasnje stvari.

A ovi u cetnitetu nemaju pravo da skidaju zastave beha jer oni nijesu nista drugo do entitet, i to u BiH i mi se mozemo komotno bavit nasom beha.

[SherlockHolmes]

A Albanci su bili cvijece u tim decenijama "aparthejda".
Gdje ono Haris zavrsi skolu?
Aparthejdski univerzitet.

Sem licemjernih turbonostaglicara nema cvijeca, pa ni Albanci to ne mogu biti.
Ipak, Albanci nisu masovno tjerali Srbe sa posla, iz skola i sa univerziteta, klali ih po selima i bacali demostrante sa mostova (btw, ovo i u Titino doba; ti demonstranti su, inace, na demostracije nosili bas Titine slike) i time upraznjavali slicne tekovine nase socijalisticke revolucije.
Nego, zar je Haris Albanac?

O Kosovu izgleda znas ono sto na net-u mozes da procitas.
Pravo stanje stvari je daleko komplikovanije i drugacije od
predstave koju ti imas. Zbog toga i ne cude tvoji povrsni
postovi i obrazlozenja.

Nego, poenta je u Prristinskom univerzitetu ( a zamisli aparthejd ),
a ne u Harisu. On je uzet da ti olaksa shvatanje poente, ali dzaba.

A sto se tice Titinih slika, znas li sto su ih nosili?
Ne budi naivan, gledao si Audiciju, Cutuka u njoj i njegovu
predstavu sa majicama na kojima su nacrtane portreti tadasnjih
aktuelnih politicara, a i Tita.
"Ne mogu se oni mjenjati toliko brzo, koliko ih ja mogu odstampati"...

Mozemo i u dubinu, onda. Kada je Haris bio tamo (cini mi se 70-ih?) situacija je bila nestabilna, ali jos uvijek pod kontrolom. Prve velike demostracije su se desile krajem 60-ih, i pocele su kao i one kasnije, studentskim protestima. Inace, slicni protesti su se desavali i u ZG i BG otprilike u to doba. Takodjer "unutrasnji neprijatelj", a Sarajevo je pratilo stafetu i mahalo.

Titove slike su nosali neki iz osjecanja, a neki "po (inteligentnoj) preporuci". Ipak, ne dobise ni ista prava ni meni u menzi, vec desetine mrtvih, specijalne interventne odrede srbijanske i yu milicije, te jos vecu represiju. Tu Titin nesudjeni nasljednik iskoristi priliku i ostalo je vec (bliza) istorija.

Imas li jos pitanja?

[Maksim]

Na Kosovu zive pored Srba jos dvije slavenske grupe: Bosnjaci i Gorani. Jedan Albanac mi je ovdje pricao kako Albanci na Kosovu nazivaju Bosnjake. Nazivaju ih "Serbezi". Samo taj naziv govori tisucu rijeci. Tko zna kako im je dole, jer posto su Slaveni, automatski su srpski kolaboratori. Ne sumnjam da nije bilo Bosnjaka koji su ucestvovali u kojekakvim cistkama koje su vrsile srpske vojne snage, ali sumnjam da je to vecina Bosnjaka tamo podrzavala a kamoli bila aktivni ucesnik u tom teroru. No, krajem osamdesetih su i Bosnjaci iz BiH isli na Kosovo. Podsjecam, da su Albanci na kosovu tijekom Drugog svjetskog rata izvrsili dobar pokolj nad Bosnjacima samo zato sto pricaju slavenskim jezikom.

Tepajte vi njima, ali niste vi svjesni nekih stvari. Ja razumijem njihov bijes, jer je Rankovic svasta radio sa njih, sto je islo do toga da su se na popisu stanovnistva na Kosovu tijekom pedesetih 30.000 Albanaca izjasnili kao Turci (na Kosovu ima i turska manjina) da bi mogli emigrirati u Tursku i pobjeci od Rankovicevih progona. No, to ne opravdava njihov udar na Bosnjake. U BiH ima isto albanska manjina i nitko ih nikada nije dirao. Oni su se jos tijekom dvadesetih poceli naseljavati u BiH. Nikad im nista nije falilo i ja sam uvijek najvise kao dijete u Brckom volio pojesti burek, sampitu i tulumbu u jednoj siptarskoj slasticarni i danas bi to opet uradio.

[Salko sto je u vodu skako]

Ako je za poslušati stare majstore politike, a svi znamo da su to Englezi, onda jedan od njihovih velikana, ove vještine moguceg, kaže, parafraziram: "Nema vjecitih neprijatelja, niti ima vjecitih prijatelja - vjecni su samo interesi" - bio je to Vinston Cercil, po mnogima jedan od najvecih britanskih, evropskih i svjeskih politicara.

Svakako da je Albanski narod, generalno gledajuci, prijatelj Bošnjacima. Oni jesu naši historijski prijatelji i kao takvi su se dokazali kroz više od stopedeset godina zajednicke borbe protiv istog srpskog zavojevaca. Sa najvecim dijelom albanskog naroda imamo istu vjeru, slicne adete, srodnu kulturu i tradiciju. Cak imamo i zajednicke heroje, kao Ali-Paša Gusinjski i drugi. Oni (Albanci) su nam, ujedno, bili i jedini prijatelji na Balkanu. Uzajamno prijateljstvo se vise puta pokazivalo, baš onda kada je bilo najteže i jednima i drugima. Medju nama nema nerašcišcenih racuna, niko nikom ništa ne duguje. Naše prijateljstvo je cisto kao voda s' Ali-pašinog izvora.

Podsjetit cu da Bošnjaci '90-tih godina, kad je Albancima bilo teško, nijesu cutali. Njihova politicka organizacija SDA Kosova, na celu sa dr. Numanom Balicem, dobila je nepodijeljenu podršku Bošnjackog naroda. Preko svojih politickih predstavnika, kosovski Bošnjaci su izrazili svoj stav u vezi krize na Kosovu i rekli sta misle o režimu, svrstavsi se na stranu, tada, obespravljenog Albanskog naroda. Izostanak jaceg politickog djelovanja u tom pravcu, leži u tome što je odmah zatim usledila krvava agresija na kulturnu, duhivnu maticu i krovni centar svih Bosnjaka, Republiku Bosnu i Hercegovinu, pracena strahotama rata i genocidom, gdje nisu stradali samo nepoznati sunarodnici vec i poznanici, braca, prijatelji i rodbina kosovskih Bošnjaka.

I dok su se Bošnjaci tih godina našli u najtežem položaju u njihovoj historiji, zaslugom Medjunarodne zajednice i srpsko-hrvatskih genocidnih dzelata i i krvoloka, dok se nad bosanskim Bošnjacima sprovodio strašan pokolj u vidu genocida, dok se rušila Bosna, dok se hapsilo i proganjalo sve bošnjacko što zna da misli po Sandzaku i Kosovu, Albanci su gledali samo na sebe. Njihova elita je za to vrijeme, ne mareci za naše bošnjacke patnje uveliko saradjivala sa krvavim režimom iz Srbije praveci planove, što tajne, što javne, gradeci svoju srecu na našoj nesreci.

Ne može se zaboraviti poltronsko ponašanje nedavno preminulog Ibrahima (Petra) Rugove, borca za ljudska prva (ali samo albanska) i malodušno držanje najveceg dijela albanskog politickog vodstva, prema ratu u BiH tokom cijelog njegovog trajanja i genocidu nad tamošnjim Bošnjacima. Nije zabeležena nijedna njegova "gandijevski" osmišljena konferencija za stampu gdje se osudjuje agresija SiCG i genocid u Bosni, niti bar pokušaj demonstrativnog okupljanja radi podrške opkoljenom i granatiranom Sarajevu, kao znak solidarnosti sa patnjama bosanskih gradova i ljudi. Ako nije moglo u Prištinu, moglo je u Tirani.

Znano je da su bezbrojne kolone kamiona i železnickih kompozicija dolazile na Kosovo i odlazile sa Kosova kršeci embargo, cime se punila ratna kasa Slobodana Miloševica i finansirani koljaši što sijahu smrt po Bosni. Cijelo vrijeme bosanskog holokausta improvizovani naftovodi korz Sradarsko jezero tocili su albansku naftu u rezervoare Karadzicevih tenkova oko Sarajeva i drugih bošnjackih gradova koji su sejali smrt. O transportima robe preko Albanije za Crnu Goru ne treba ni trošiti rijeci. Sve su to postupci koji ni malo ne lice na bratske. Na bošnjackoj patnji i krvi, stvarani su današnji albanski tajkuni. Interes, interes, interes ... i samo interes, a ne bratsvo, bio je njihova motivacija.

A, Bošnjaci? Merhametli kao i uvijek.

U vrijeme Kosovskog rata i progona Albanaca sa Kosova, Bošnjaci u Sandzaku i Bosni su širom otvorili svoja vrata za albansku bracu. Iskreno i bez hile i interesa, dijelili su sa njima sve što imaju. U Bosni su se mobilisali borci za odbranu Kosova i doturano oruzije, a bosanska diplomatija je u granicama svojih mogucnosti sve radila da se sprijeci još jedan genocid, ovaj put na Kosovu. Svakako bratski.

Njihov merhamet Bošnjacima je vracen neocekivano.

Nisu ocekivali toliku nesrecu od preko 100 ubijenih i nestalih, paljenje kuca, unistavanje nepokretne imovine, pljackanje svega sto se moglo ponijeti, prebijanja Bošnjaka, i razne vrste maltletiranja ... od nocnih posjeta, do svakodnevnih pozivanja na informativne razgovore od strane nekakvih "oslobodioca" u stvari kriminalnih elemenata najgore vrste.

Nema opravdanja ni za jedno ubistvo, a pogotovu NE za ona izvrsena na osobito svirep nacin, odsjecanjem glave 65-godisnjoj starici i bacanjem tijela u bunar ( kao sto je to uradjeno Djuzi Abazovic iz Ornog Brda), likvidiranje cijelokupne porodice u svojoj rodjenoj kuci, u Prizrenu ( kao sto su uradili porodici Skenderovic: Adriana (21), Hanifa (50), Sezair (52) i Ðula (73) ), ili svirepo ubistvo mirnog seljaka, daleko poslije ratnih dejstava, prosle godine u Dobrusi kod Peci ... -, i da ne nabrajam dalje, broj stradalih je poznat. Ali su izvrsioci zlocina i dalje nepoznati !?

Naravno da ovakav tragican bilans osudjuje ogromna vecina Albanskog naroda, ali je narod, kao svaki drugi narod, nema mogucnosti da to kolektivno ucini. To spada u zadatak narodnim tribunima, izabranicima, tj. politickoj eliti. Elita je ta koja predvodi narod ka odredjenom cilju, predhodno odredivsi njegove interese. Evo sedam godina je prošlo od kako kosovski Bosnjaci cekaju aktuelnu albansku elitu na javnu osudu zlocina izvršenim nad njihovim sunarodnicima i ujedno albanskim sugradjanima-komsijama, bosnjacke etnicke pripadnosti, te da se pronadju izvrsioci i krivci privedu pravdi. Osude još nema.

I ne samo to,
prognani su svi profesori sa Prištinskog univerziteta, a hvale se kako postoji nastava na Bosanskom jeziku na svim nivoima skolovanja. Kojeg li cinizma... moraš slušati nastavu na albanskom, a možeš polagadi na bosanskom.

Imal' ko da kaže DOSTA ?!

Samo da se zna !

jedino sto imam reci je da se slazem sa tobom...

[SherlockHolmes]

Na Kosovu zive pored Srba jos dvije slavenske grupe: Bosnjaci i Gorani. Jedan Albanac mi je ovdje pricao kako Albanci na Kosovu nazivaju Bosnjake. Nazivaju ih "Serbezi". Samo taj naziv govori tisucu rijeci. Tko zna kako im je dole, jer posto su Slaveni, automatski su srpski kolaboratori. Ne sumnjam da nije bilo Bosnjaka koji su ucestvovali u kojekakvim cistkama koje su vrsile srpske vojne snage, ali sumnjam da je to vecina Bosnjaka tamo podrzavala a kamoli bila aktivni ucesnik u tom teroru. No, krajem osamdesetih su i Bosnjaci iz BiH isli na Kosovo. Podsjecam, da su Albanci na kosovu tijekom Drugog svjetskog rata izvrsili dobar pokolj nad Bosnjacima samo zato sto pricaju slavenskim jezikom.

Tepajte vi njima, ali niste vi svjesni nekih stvari. Ja razumijem njihov bijes, jer je Rankovic svasta radio sa njih, sto je islo do toga da su se na popisu stanovnistva na Kosovu tijekom pedesetih 30.000 Albanaca izjasnili kao Turci (na Kosovu ima i turska manjina) da bi mogli emigrirati u Tursku i pobjeci od Rankovicevih progona. No, to ne opravdava njihov udar na Bosnjake. U BiH ima isto albanska manjina i nitko ih nikada nije dirao. Oni su se jos tijekom dvadesetih poceli naseljavati u BiH. Nikad im nista nije falilo i ja sam uvijek najvise kao dijete u Brckom volio pojesti burek, sampitu i tulumbu u jednoj siptarskoj slasticarni i danas bi to opet uradio.

Nadji jednu slicnost.

[valterbranisarajevo]

Na Kosovu postoji još jedna slavenska etnička skupina. Čuveni Hrvati - Janjevci, ali je sada naravno pitanje koliko je njih uopće ostalo dole..

[kekec]

Mozemo i u dubinu, onda. Kada je Haris bio tamo (cini mi se 70-ih?) situacija je bila nestabilna, ali jos uvijek pod kontrolom. Prve velike demostracije su se desile krajem 60-ih, i pocele su kao i one kasnije, studentskim protestima. Inace, slicni protesti su se desavali i u ZG i BG otprilike u to doba. Takodjer "unutrasnji neprijatelj", a Sarajevo je pratilo stafetu i mahalo.

Titove slike su nosali neki iz osjecanja, a neki "po (inteligentnoj) preporuci". Ipak, ne dobise ni ista prava ni meni u menzi, vec desetine mrtvih, specijalne interventne odrede srbijanske i yu milicije, te jos vecu represiju. Tu Titin nesudjeni nasljednik iskoristi priliku i ostalo je vec (bliza) istorija.

Imas li jos pitanja?

Tanak si mi ti Sherlock Holmes. Prepricavas procitano. Pokusavas, ali tanko...
Nemam pitanja, da budem kratak i jasan. Ti si taj koji treba da pitas, a ja da ti dajem odgovore, jer to o cemu ti citas, ja sam gledao i dozivljavao. Ali, posto je tema siroka i kompleksna, a ja nisam voljan pisati duze postove, ostaviti cemo to za neku drugu priliku.
Cinjenica je jedno, a to je vidljivo iz parole "Kosovo republika". Ova parola sve govori. Dan nezavisnosti Republike Albanije je 28. novembar. Albanija je druga drzava. Razmisli. Ili zamisli da 28 marta, kada je Dan drzavnosti Srbije, na teritoriji BiH osvanu zastave susjedne drzave. Kako bi se to ocijenilo, komentarisalo?
Sto se tice Kosova, odnosno njegovog vecinskog stanovnistva, oni se (vecina) nikada i nisu osjecali Jugoslovenima. Isti su bili nacionalna manjina u YU. Imali su prava, u to doba veca nego mnoge nacionalne manjine u zapadnim, demokratskijim drzavama. Dvojezicnost, upotreba i vlastitog jezika kao sluzbenog, Univerzitet, skole, kadrove, ... pa i ne malu ekonomsku pomoc iz cijele YU. Sve to nije bilo dosta. Ideja Velike Albanije je dominirala. I sve one demonstracije i navodni razlozi za iste su bile samo priprema i nacin ostvarenja secesije i spajanje sa Albanijom. Vlast i drzava su reagovali na nacin na koji su reagovali. Da li se moglo bolje ili jos gore, sada je nebitno (moglo se, ali kasno je). Dogadjaji su isli kako su isli i danas imamo ovo sto imamo. Prema tome, gledajuci u cjelini, Kosovo, bez obzira kako se stvari odvijale, je rak rana balkanskog prostora. Na njemu su poceli problemi i na njemu ce se i zavrsiti. A Bosnjaci, Srbi, Turci i ostale manjine koji su naseljavali taj prostor ce, na kraju, biti samo kolateralna steta.
Od mene dosta!

[SherlockHolmes]

Ako je za poslušati stare majstore politike, a svi znamo da su to Englezi, onda jedan od njihovih velikana, ove vještine moguceg, kaže, parafraziram: "Nema vjecitih neprijatelja, niti ima vjecitih prijatelja - vjecni su samo interesi" - bio je to Vinston Cercil, po mnogima jedan od najvecih britanskih, evropskih i svjeskih politicara.

Svakako da je Albanski narod, generalno gledajuci, prijatelj Bošnjacima. Oni jesu naši historijski prijatelji i kao takvi su se dokazali kroz više od stopedeset godina zajednicke borbe protiv istog srpskog zavojevaca. Sa najvecim dijelom albanskog naroda imamo istu vjeru, slicne adete, srodnu kulturu i tradiciju. Cak imamo i zajednicke heroje, kao Ali-Paša Gusinjski i drugi. Oni (Albanci) su nam, ujedno, bili i jedini prijatelji na Balkanu. Uzajamno prijateljstvo se vise puta pokazivalo, baš onda kada je bilo najteže i jednima i drugima. Medju nama nema nerašcišcenih racuna, niko nikom ništa ne duguje. Naše prijateljstvo je cisto kao voda s' Ali-pašinog izvora.

Podsjetit cu da Bošnjaci '90-tih godina, kad je Albancima bilo teško, nijesu cutali. Njihova politicka organizacija SDA Kosova, na celu sa dr. Numanom Balicem, dobila je nepodijeljenu podršku Bošnjackog naroda. Preko svojih politickih predstavnika, kosovski Bošnjaci su izrazili svoj stav u vezi krize na Kosovu i rekli sta misle o režimu, svrstavsi se na stranu, tada, obespravljenog Albanskog naroda. Izostanak jaceg politickog djelovanja u tom pravcu, leži u tome što je odmah zatim usledila krvava agresija na kulturnu, duhivnu maticu i krovni centar svih Bosnjaka, Republiku Bosnu i Hercegovinu, pracena strahotama rata i genocidom, gdje nisu stradali samo nepoznati sunarodnici vec i poznanici, braca, prijatelji i rodbina kosovskih Bošnjaka.

I dok su se Bošnjaci tih godina našli u najtežem položaju u njihovoj historiji, zaslugom Medjunarodne zajednice i srpsko-hrvatskih genocidnih dzelata i i krvoloka, dok se nad bosanskim Bošnjacima sprovodio strašan pokolj u vidu genocida, dok se rušila Bosna, dok se hapsilo i proganjalo sve bošnjacko što zna da misli po Sandzaku i Kosovu, Albanci su gledali samo na sebe. Njihova elita je za to vrijeme, ne mareci za naše bošnjacke patnje uveliko saradjivala sa krvavim režimom iz Srbije praveci planove, što tajne, što javne, gradeci svoju srecu na našoj nesreci.

Ne može se zaboraviti poltronsko ponašanje nedavno preminulog Ibrahima (Petra) Rugove, borca za ljudska prva (ali samo albanska) i malodušno držanje najveceg dijela albanskog politickog vodstva, prema ratu u BiH tokom cijelog njegovog trajanja i genocidu nad tamošnjim Bošnjacima. Nije zabeležena nijedna njegova "gandijevski" osmišljena konferencija za stampu gdje se osudjuje agresija SiCG i genocid u Bosni, niti bar pokušaj demonstrativnog okupljanja radi podrške opkoljenom i granatiranom Sarajevu, kao znak solidarnosti sa patnjama bosanskih gradova i ljudi. Ako nije moglo u Prištinu, moglo je u Tirani.

Znano je da su bezbrojne kolone kamiona i železnickih kompozicija dolazile na Kosovo i odlazile sa Kosova kršeci embargo, cime se punila ratna kasa Slobodana Miloševica i finansirani koljaši što sijahu smrt po Bosni. Cijelo vrijeme bosanskog holokausta improvizovani naftovodi korz Sradarsko jezero tocili su albansku naftu u rezervoare Karadzicevih tenkova oko Sarajeva i drugih bošnjackih gradova koji su sejali smrt. O transportima robe preko Albanije za Crnu Goru ne treba ni trošiti rijeci. Sve su to postupci koji ni malo ne lice na bratske. Na bošnjackoj patnji i krvi, stvarani su današnji albanski tajkuni. Interes, interes, interes ... i samo interes, a ne bratsvo, bio je njihova motivacija.

A, Bošnjaci? Merhametli kao i uvijek.

U vrijeme Kosovskog rata i progona Albanaca sa Kosova, Bošnjaci u Sandzaku i Bosni su širom otvorili svoja vrata za albansku bracu. Iskreno i bez hile i interesa, dijelili su sa njima sve što imaju. U Bosni su se mobilisali borci za odbranu Kosova i doturano oruzije, a bosanska diplomatija je u granicama svojih mogucnosti sve radila da se sprijeci još jedan genocid, ovaj put na Kosovu. Svakako bratski.

Njihov merhamet Bošnjacima je vracen neocekivano.

Nisu ocekivali toliku nesrecu od preko 100 ubijenih i nestalih, paljenje kuca, unistavanje nepokretne imovine, pljackanje svega sto se moglo ponijeti, prebijanja Bošnjaka, i razne vrste maltletiranja ... od nocnih posjeta, do svakodnevnih pozivanja na informativne razgovore od strane nekakvih "oslobodioca" u stvari kriminalnih elemenata najgore vrste.

Nema opravdanja ni za jedno ubistvo, a pogotovu NE za ona izvrsena na osobito svirep nacin, odsjecanjem glave 65-godisnjoj starici i bacanjem tijela u bunar ( kao sto je to uradjeno Djuzi Abazovic iz Ornog Brda), likvidiranje cijelokupne porodice u svojoj rodjenoj kuci, u Prizrenu ( kao sto su uradili porodici Skenderovic: Adriana (21), Hanifa (50), Sezair (52) i Ðula (73) ), ili svirepo ubistvo mirnog seljaka, daleko poslije ratnih dejstava, prosle godine u Dobrusi kod Peci ... -, i da ne nabrajam dalje, broj stradalih je poznat. Ali su izvrsioci zlocina i dalje nepoznati !?

Naravno da ovakav tragican bilans osudjuje ogromna vecina Albanskog naroda, ali je narod, kao svaki drugi narod, nema mogucnosti da to kolektivno ucini. To spada u zadatak narodnim tribunima, izabranicima, tj. politickoj eliti. Elita je ta koja predvodi narod ka odredjenom cilju, predhodno odredivsi njegove interese. Evo sedam godina je prošlo od kako kosovski Bosnjaci cekaju aktuelnu albansku elitu na javnu osudu zlocina izvršenim nad njihovim sunarodnicima i ujedno albanskim sugradjanima-komsijama, bosnjacke etnicke pripadnosti, te da se pronadju izvrsioci i krivci privedu pravdi. Osude još nema.

I ne samo to,
prognani su svi profesori sa Prištinskog univerziteta, a hvale se kako postoji nastava na Bosanskom jeziku na svim nivoima skolovanja. Kojeg li cinizma... moraš slušati nastavu na albanskom, a možeš polagadi na bosanskom.

Imal' ko da kaže DOSTA ?!

Samo da se zna !

Vrlo dobro napisano, mada epski sroceno. Kada upotpunis onime sto si "zaboravio" (period do i za Slobe, ponajvise), odvadis malo "mi"/"oni", rado cu se u principu sloziti sa tobom.

[SherlockHolmes]

Mozemo i u dubinu, onda. Kada je Haris bio tamo (cini mi se 70-ih?) situacija je bila nestabilna, ali jos uvijek pod kontrolom. Prve velike demostracije su se desile krajem 60-ih, i pocele su kao i one kasnije, studentskim protestima. Inace, slicni protesti su se desavali i u ZG i BG otprilike u to doba. Takodjer "unutrasnji neprijatelj", a Sarajevo je pratilo stafetu i mahalo.

Titove slike su nosali neki iz osjecanja, a neki "po (inteligentnoj) preporuci". Ipak, ne dobise ni ista prava ni meni u menzi, vec desetine mrtvih, specijalne interventne odrede srbijanske i yu milicije, te jos vecu represiju. Tu Titin nesudjeni nasljednik iskoristi priliku i ostalo je vec (bliza) istorija.

Imas li jos pitanja?

Tanak si mi ti Sherlock Holmes. Prepricavas procitano. Pokusavas, ali tanko...
Nemam pitanja, da budem kratak i jasan. Ti si taj koji treba da pitas, a ja da ti dajem odgovore, jer to o cemu ti citas, ja sam gledao i dozivljavao. Ali, posto je tema siroka i kompleksna, a ja nisam voljan pisati duze postove, ostaviti cemo to za neku drugu priliku.
Cinjenica je jedno, a to je vidljivo iz parole "Kosovo republika". Ova parola sve govori. Dan nezavisnosti Republike Albanije je 28. novembar. Albanija je druga drzava. Razmisli. Ili zamisli da 28 marta, kada je Dan drzavnosti Srbije, na teritoriji BiH osvanu zastave susjedne drzave. Kako bi se to ocijenilo, komentarisalo?
Sto se tice Kosova, odnosno njegovog vecinskog stanovnistva, oni se (vecina) nikada i nisu osjecali Jugoslovenima. Isti su bili nacionalna manjina u YU. Imali su prava, u to doba veca nego mnoge nacionalne manjine u zapadnim, demokratskijim drzavama. Dvojezicnost, upotreba i vlastitog jezika kao sluzbenog, Univerzitet, skole, kadrove, ... pa i ne malu ekonomsku pomoc iz cijele YU. Sve to nije bilo dosta. Ideja Velike Albanije je dominirala. I sve one demonstracije i navodni razlozi za iste su bile samo priprema i nacin ostvarenja secesije i spajanje sa Albanijom. Vlast i drzava su reagovali na nacin na koji su reagovali. Da li se moglo bolje ili jos gore, sada je nebitno (moglo se, ali kasno je). Dogadjaji su isli kako su isli i danas imamo ovo sto imamo. Prema tome, gledajuci u cjelini, Kosovo, bez obzira kako se stvari odvijale, je rak rana balkanskog prostora. Na njemu su poceli problemi i na njemu ce se i zavrsiti. A Bosnjaci, Srbi, Turci i ostale manjine koji su naseljavali taj prostor ce, na kraju, biti samo kolateralna steta.
Od mene dosta!

kekec, zaista cijenim duzinu odgovora, ali izvini, ovo je vec smijesno. "Kosovo republika"? I?

Prava kao u zapadnim drzavama? Ista prava kao ostali?

Nacionalna manjina od par miliona ljudi? A Crnogorci i Slovenci narod, jerbo se osjecaju Jugoslovenima?

Nevjerovatno sta propaganda cini od covjeka...

Naravno da je dobrom dijelu san bio secesija. Taj dobri dio se povecavao sa svakim ubijenim, sa svakim pretucenim, sa svakim izbacenim sa posla.

Tito je ima istorijsku sansu koju je ukakio. Prvo je to razmisljao sve odraditi "u kompletu" preko Envera Hodze i nekakvim balkanskim (kon)federacijama, poslije je mislio da ce se to samo po sebi odraditi pomoci na kasicicu, Rankovicima, stafetama i proteziranjem klimoglavaca medju Albancima.

U svakom slucaju, i nakon svega sto se desilo, opet kazem da imaju pravo na secesiju. Jer, ako ga nisu imali prije, Tito i Srbi su im ga dali.

[kekec]

kekec, zaista cijenim duzinu odgovora, ali izvini, ovo je vec smijesno. "Kosovo republika"? I?

Prava kao u zapadnim drzavama? Ista prava kao ostali?

Nacionalna manjina od par miliona ljudi? A Crnogorci i Slovenci narod, jerbo se osjecaju Jugoslovenima?

Nevjerovatno sta propaganda cini od covjeka...

Naravno da je dobrom dijelu san bio secesija. Taj dobri dio se povecavao sa svakim ubijenim, sa svakim pretucenim, sa svakim izbacenim sa posla.

Tito je ima istorijsku sansu koju je ukakio. Prvo je to razmisljao sve odraditi "u kompletu" preko Envera Hodze i nekakvim balkanskim (kon)federacijama, poslije je mislio da ce se to samo po sebi odraditi pomoci na kasicicu, Rankovicima, stafetama i proteziranjem klimoglavaca medju Albancima.

U svakom slucaju, i nakon svega sto se desilo, opet kazem da imaju pravo na secesiju. Jer, ako ga nisu imali prije, Tito i Srbi su im ga dali.

Izgleda da je sa tobom problem sto ti mislis da SVE znas i da si uvijek u pravu.
Zbog toga je besmisleno voditi duzu diskusiju. Ali, da ne ostane.

- Sta je smijesno u "Kosovo republika". Parola koja sublimira sve. Kratka i jasna poruka svima ko ne pripada "narodu orlova".
- Koja su im to prava bila uskracena? Sta to Albanac nije imao, a drugi imali. Ne navodi pojedinacne slucajeve, jer i na drugim stranama ima pojedinacnih slucajeva.
- Tacno, nacionalna manjina, bez obzira koliko ih je bilo, ne dva miliona nego manje. JUgoslavija je bila drzava juznoslovenskih naroda. Tu su i Slovenci i Crnogorci i Bosanci i Makedonci, bez obzira sto ih je bilo malo vise nego Albanaca ili u ono vrijeme Siptara.
- I Tito nije ukakio, jer je razlaz sa Staljinom rezultirao i razlaz sa E.Hodzom. Ili mislis da je i Tito trebao graditii bunkere po cijeloj zemlji kao E.H. u Albaniji. Znaci nije Tito, nego je Enver "ukakio".
- Rankovic i njegove metode sigurno nisu dobre i nisu bili rjesenje, ali ne zaboravi da je i na Kosovu bilo dosta balista koji su proganjani kao i kod nas "skripari". A Rankovic je imao i vise moci nego sto mu je trebalo dopustiti i to je prljavo iskoristio. Pocinio je dosta toga sto nam se kasniije obilo od glavu, jer je na Kosovu Milosevic "procvjetao" i to je bio pocetak kraja moje domovine.
- Danas je kasno za sve. Neka se osamostaljuju, nek idu u klinac i oni i njihovi srbijanci. Daleko od ociju, daleko od srca, kako jedni, tako i drugi.
Iako mislim da ce se lako povezati. U kriminalcima i drogi ni jedni, ni drugi ne oskudijevaju.
Dosta.

[Big Daddy]

I onda će se ovdje opet pizdit kad srbi istaknu svoju zastavu u Banja Luci ili Hrvati svoju u Mostaru. Ne poželi drugome ono što ne želiš sebi.

[Bosanac_21]

I onda će se ovdje opet pizdit kad srbi istaknu svoju zastavu u Banja Luci ili Hrvati svoju u Mostaru. Ne po�eli drugome ono �to ne �eli� sebi.

Isticu oni te zastave, al se drzavna kraj njih ipak vijori. Skidali su drzavnu, nametali samo svoje, pa opet drzavna morade da visi

[Maksim]

Vidjet cemo da li ce Kosovo biti nezavisno, jer to ce imat malo vise efekta. Ako se Kosovo odcijepi, onda ce se paznja skrenuti RS-u pa vi onda dalje uzivajte u vasem muslimanskom bratstvu sa Albancima koji poznaju samo albansko bratstvo.

Kosovo nikad nije bilo u sastavu neke albanske drzave niti je bilo ikad zasebna drzava. Danas umjesto da se ljudi ujedinjuju, ljudi se razilaze i hoce svoje malo klanove-drzavice da bi mogli vladati. Vidjet cemo kako ce biti Bosnjacima, Goranima i Janjevcima ako se osamostale,a tu su jos i Romi i Turci. O Srbima da ne govorim, ali tu cijenu bi morali platiti, jer to si mogu sami pripisati.

Rankovic je bio njihova velika nesreca, ali on je sklonjen i njima je bilo dobro. Kosovo je postalo autonomna pokrajina samo radi Albanaca i uzivali su sva prava kao i drugi gradjani Jugoslavije. Kako kaze kekec, pojedinih slucajeva je bilo na svim stranama. Cak su i Hrvati imali problema pojedinih problema sa srpskom vladajucom hijerarhijom, ali sve to se moglo rijesiti. Nazalost, masa nije bila zainteresovana za svoju sudbinu i prepustila ju je onima koji su nas doveli u propast i nasu malenkost. Danas smo nitko i nista i samo smo smijesne sluge Americi i EU.