Page 2 of 2

#26

Posted: 16/11/2006 03:13
by Jara
chuchumbamayumbe wrote:Oni kupusu, mi konju (ispred veterine)... Jebo ti nas...
Znaš ti nas, jel'? :) Nemoj bolan tako...nema svaka zemlja autohtonog konja!

Image

#27

Posted: 16/11/2006 04:53
by dugacki
Na jednoj strani dizu spomenik kupusu a u Prijedorskoj opstini zabranili podici spomenik na mjestu gdje su zakopana tijela Bosnjaka i Hrvata ubijenih u Konc. logoru Omarska.

#28

Posted: 16/11/2006 04:56
by Eshek
Jara wrote:
chuchumbamayumbe wrote:Oni kupusu, mi konju (ispred veterine)... Jebo ti nas...
Znaš ti nas, jel'? :) Nemoj bolan tako...nema svaka zemlja autohtonog konja!

Image
LOL

Ne tjeraj me da ti objašnjavam historiju ovog konje od milja zvanog "Miško" :lol: :lol:

#29

Posted: 16/11/2006 06:42
by PipiDugaDevetka
Ljudi, ovo će biti spomenik multikulturnom kupusu.
Ja sam apsolutno i 100% za ovaj spomenik!
Jedan od najpoznatijih sljedbenika tradicije uspješnog povrtlarstva u bijeljinskom kraju BiH, svakako je Meho (Mujo) Hujdurović, viši stručni saradnik u poljoprivredi, koji je 33 godine radio u Poljoprivrednom zavodu Bijeljina, od čega je 20 godina bio direktor. Uz to, Hujdurović je dao veliki doprinos selekcionisanju, uzgoju i priznavanju sorte kupusa poznate pod nazivom "bijeljinski kupus", zaštitnog znaka Semberije, a ni danas, na početku devete decenije života, ne može bez bijeljinskih bašti i uzgoja povrća.

BIJELJINSKI KUPUS

Tradicija povrtlarstva, odnosno intenzivnog uzgoja povrća u Semberiji i njenom središtu Bijeljini, seže još iz prve polovine 19. stoljeća, a sa dolaskom Austrougarske, krajem istog stoljeća, u Bijeljinu stižu i nove sorte povrća i nova sjemena, a to je i vrijeme kada se posebno ističu ugledne bijeljinske povrtlarske porodice Alimujkić, Opalić, Duraković, Trbić, Bogdanović i Hujdurović. U doba Kraljevine Jugoslavije osniva se i prva Zemljoradničko-kreditna zadruga, a nakon povrataka Muje Hujdurovića sa seminara o poljoprivredi u Sarajevu, 1928. godine, povrtlarstvo u Semberiji dobija novi zamah.
Jedan od najpoznatijih sljedbenika tradicije uspješnog povrtlarstva u ovom kraju BiH, svakako je Meho (Mujo) Hujdurović, viši stručni saradnik u poljoprivredi, koji je 33 godine radio u Poljoprivrednom zavodu Bijeljina, od čega je 20 godina bio direktor. Uz to, Hujdurović je dao veliki doprinos selekcionisanju, uzgoju i priznavanju sorte kupusa poznate pod nazivom "bijeljinski kupus", zaštitnog znaka Semberije, a ni danas, na početku devete decenije života, ne može bez bijeljinskih bašti i uzgoja povrća.
"Bijeljinski kupus ima dobre karakteristike. Glavica naraste u prosjeku od 2-3 Kg, u dobrim uslovima do 4 Kg. Prinosi iznose 3,5 - 4 tone po dulumu, a na dobro pripremljenim parcelama i do 6 tona. Nove sorte možda daju veći prinos, ali se po kvalitetu ne mogu mjeriti sa našim kupusom. On ima značajan procenat celuloze i šećera te je dobar za kiseljenje, a zbog tankog lista i rebara dobar je za sarmu, ali i za svježu potrošnju, za salatu ili kuhanje. Glavica je tvrda, list slijepljen, i na ljušti se pri transportu," kaže za Avaz Meho Hujdurović. To je i razlog, dodaje, da je njegova cijena na pijaci svake godine dvostruko viša od cijene novih sorti, tako da bijeljinski baščovani i danas bijeljinski kupus, vrlo često prodaju već "na njivi".
Selekcionisanje "bijeljinskog kupusa" počelo je 1973. godine u Poljoprivrednom zavodu Bijeljina, na prijedlog profesora Jasnića iz Zemuna, a sorta je priznata 1977. godine na Saveznoj komisiji za priznavanje sorti, bivše Jugoslavije, u Beogradu. Prema Hujduroviću, od 12 sorti, "bijeljinski kupus" bila je najbolja. Na slikama ga vidimo na parceli pod kupusom, koji je u fazi zavijanja glavice, a za prodaju će prispjeti za nekih mjesec dana.
Nema sarme da se savije bez kiselog kupusa iz Semberije!
Image
Ova sorta kupusa je bosnski-semberski-bijeljinski brend i cijela Bosna bi mogla da živi od proizvodnje sjemena i kupusa bjeljinskog. Ovo đubre od genski modificiranog kupusa, što nam podvaljuju Holanđani, mora se toliko tretirati pesticidima da zečevi i ptice crkavaju na kupusištima.

O kupusu kao zdravoj hrani, treba spomenuti C vitamin i novootkriveni vitamin U koji blagotvorno djeluje na crijeva. Treba se sjetiti da je pickled cabage-kiseli kupus spasio Kukove mornare od skorbuta (C avitaimnoze).

Kaže mi komšinica da bijeljinskog kupusa ima na Narodnoj pijaci kod Interexa-kamionska prodaja.

#30 Re: Kupusari grade spomenik

Posted: 16/11/2006 10:31
by mIRCerka
Dado dijasporitus wrote: Zanima me samo odakle poticu porivi za ovako nesto.
Poticu iz recimo Arilja u Srbiji, koji ima izgradjen spomenik malini, a uskoro bi mogao biti izgradjen i spomenik borovnici, obzirom da je proizvodnja jagodicastog voca od sela napravila mali biznis centar gdje skoro svaka kuca ima hladnjacu makar od 1t.
Btw, Srbija je donedavno bila vodeci proizvodjac maline, a sad je vodjstvo preuzela Poljska.

#31

Posted: 16/11/2006 13:36
by Jara
Pegasus317 wrote: LOL
Ne tjeraj me da ti objašnjavam historiju ovog konje od milja zvanog "Miško" :lol: :lol:
Pravi nick za ovu priču :)
Ta historija - tužna priča? A što će one smaje?

#32

Posted: 21/11/2006 02:56
by Eshek
Jara wrote:
Pegasus317 wrote: LOL
Ne tjeraj me da ti objašnjavam historiju ovog konje od milja zvanog "Miško" :lol: :lol:
Pravi nick za ovu priču :)
Ta historija - tužna priča? A što će one smaje?
Smaje zato što je tragikomična :D

I da, veoma tužna priča... Nejse, Miško nije umr'o prirodnom smrću, junački je dao život da bi se napravila statua :shock: