Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Salko sto je u vodu skako wrote:ma stulic je piso onako bezveze...on ni sam nezna sta je piso...
zbog čega primatima ne isključuju elektriku
oni u principu ionako rijetko čitaju
a i to što čitaju krive stvari čitaju
pa zašto im onda ne isključuju elektriku
Salko sto je u vodu skako wrote:ma stulic je piso onako bezveze...on ni sam nezna sta je piso...
zbog čega primatima ne isključuju elektriku
oni u principu ionako rijetko čitaju
a i to što čitaju krive stvari čitaju
pa zašto im onda ne isključuju elektriku
opće grebanje za životni prostor
opći grabež za titule
fakat se ne biraju sredstva
seljačine uvijek u prve redove
gledam samo njihova lica
slavna artiljerija stiže na cilj
Orhanowski wrote:opće grebanje za životni prostor
opći grabež za titule
fakat se ne biraju sredstva
seljačine uvijek u prve redove
gledam samo njihova lica
slavna artiljerija stiže na cilj
Orhanowski wrote:opće grebanje za životni prostor
opći grabež za titule
fakat se ne biraju sredstva
seljačine uvijek u prve redove
gledam samo njihova lica
slavna artiljerija stiže na cilj
zar zaista ne vidis razliku izmedju ovoga i onih nebuloza sto su okacene gore sto je pisao 2004-e ili kad li vec...
Orhanowski wrote:opće grebanje za životni prostor
opći grabež za titule
fakat se ne biraju sredstva
seljačine uvijek u prve redove
gledam samo njihova lica
slavna artiljerija stiže na cilj
zar zaista ne vidis razliku izmedju ovoga i onih nebuloza sto su okacene gore sto je pisao 2004-e ili kad li vec...
kako ce to oni viditi???
a mozda je jedan od ovih i sam stulic...
ljudi postaju nalik na kokosi
slabo vide i rano lijezu
a jutrom
zure na kopanje
zbijeni u gomile duhana
dzepova usukanih od znoja dlanova
zalaze svuda
i u sve guraju nos.
dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokaži što znaš
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna
Semezdin Mehmedinovic je inspirisan Johnnyjem. Miljenko Jergovic. Edo Popovic (hrvatski Miljenko Jergovic) nedavno izjavio da mu je Johnny vazniji od Andrica. Jos uvijek izlazi casopis za knjizevnost koji se zove po stihu iz gore spomenute pjesme FANTOM SLOBODE
čitam nedjeljni komentar koji jasno kaže
tko ne misli ovako taj kleveće i laže
ljudi bez kalibra i bez ideje
ufuravaju nam istine crno bijele
investicije su probile plafon troše se krediti
svuda mnogo paranoje svi su do grla u krizi
a mi bi htjeli da budemo centar svijeta
kineski sindrom za mnoga ljeta
Orhanowski wrote:dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokaži što znaš
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna
Semezdin Mehmedinovic je inspirisan Johnnyjem. Miljenko Jergovic. Edo Popovic (hrvatski Miljenko Jergovic) nedavno izjavio da mu je Johnny vazniji od Andrica. Jos uvijek izlazi casopis za knjizevnost koji se zove po stihu iz gore spomenute pjesme FANTOM SLOBODE
stulic je nazvao pjesmu po necemu drugom. fantom slobode je postojao i prije dzonija. ne sporim stulicev doprinos, i bas zato sto ga smatram jednom od najznacajnijih umjetnika, da ne kazem pjesnika, sa prostora ex-YU, bilo mi je zlo kad sam citala one gluposti koje sada pise. nema nista gore nego nego znati pa ne znati.
Orhanowski wrote:čitam nedjeljni komentar koji jasno kaže
tko ne misli ovako taj kleveće i laže
ljudi bez kalibra i bez ideje
ufuravaju nam istine crno bijele
investicije su probile plafon troše se krediti
svuda mnogo paranoje svi su do grla u krizi
a mi bi htjeli da budemo centar svijeta
kineski sindrom za mnoga ljeta
zasto ne koristis dzonijeve stihove iz 2004-e da iskazes svoj stav? bice jer je dzoni zadnje pismeno napisao sredinom 80-ih...
Orhanowski wrote:dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokaži što znaš
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna
Semezdin Mehmedinovic je inspirisan Johnnyjem. Miljenko Jergovic. Edo Popovic (hrvatski Miljenko Jergovic) nedavno izjavio da mu je Johnny vazniji od Andrica. Jos uvijek izlazi casopis za knjizevnost koji se zove po stihu iz gore spomenute pjesme FANTOM SLOBODE
stulic je nazvao pjesmu po necemu drugom. fantom slobode je postojao i prije dzonija. ne sporim stulicev doprinos, i bas zato sto ga smatram jednom od najznacajnijih umjetnika, da ne kazem pjesnika, sa prostora ex-YU, bilo mi je zlo kad sam citala one gluposti koje sada pise. nema nista gore nego nego znati pa ne znati.
kosa mi se na glavi diže i strašno me ljuti
kad vidim da idioti postaju cijenjeni ljudi
u novinama neki frajer glasno trubi
zaboga recite narodu da se javnost buni
kažite mi tko je podoban
uvijek uvijek ista priča
slobodnih mjesta ima samo gdje šljakeri rade
svi bi u birokraciju tamo su bolje plaće
produktivnost ima svoje ekonomsko opravdanje
zašto da prolijevam znoj kad dobijam manje
kažite mi tko je podoban
kažite mi tko je opasan
uvijek uvijek ista priča
pijem kavicu danas barem dvadeset puta
a efektivno radno vrijeme mi nije ni pet minuta
ne nerviram se mnogo učim dikciju
sa odgovornima ću sprovesti jednu dnevnu akciju
kažite mi tko je podoban
kažite mi tko je opasan
uvijek uvijek ista priča
Ne znam što da radim sa sobom,
Na što misli da bacim.
I da stvaram polako pjesmu o tebi,
Gledam tvoje tijelo,
Ludujem za njim,
I ponavljam u sebi samo jedno.
Hej, poljubi me,
Pa mi prste u kosu uvuci i zagrli me.
Hej, poljubi me,
Pa se privi tik uz mene i zapjevaj,
Ako znaš – bilo što.
Želim da se stisnem uz tebe,
Da te milujem,
Da ti šapućem na uho bisere.
Da pričam o slobodi,
Da se glupiram,
Da ti kažem, oh ti ludo jedna.
Hej, poljubi me,
Pa mi prste u kosu uvuci i zagrli me.
Hej, poljubi me,
Pa se privi tik uz mene i zapjevaj,
Ako znaš – bilo što.
flash
ništa se ne događa kad si dolje i kad si sam
i kad noći vuku u podsvjest sve do sjećanja
lavina kotrljajučih tegova na nogama pritiska
i znoj tek kasnije počinje da smeta
tek kasnije budi se grad
neke poderane ulice
bljesak morkih tračnica
prvi tramvaj preko trešnjevke
raste u mojim očima
jutro obilazi scenu rutinski
s dužnim poštovanjem
ja se uklanjam s puta
dvostruka krinka na njegovom licu
čini suvišnom svaku providnost
kako da se kontroliram kad me ubija
osjećaj tako drugaciji od svega što razumijem
od svega što želim da vidim
nešto kao flash
gledao sam opet film o beznađu
ili je to mozda bila kronika
nepoznatog jer tako se zvao
čovjek ni živ ni mrtav ni pomorac
ako ikad ispunim želju
i ti mi daš za pravo misleći
to je jedini način da ga zadržim
ako ikad dospijem tamo gdje prestaje strah
bit ću spreman da zaboravim
neke poderane ulice
bljesak mokrih tračnica
prvi tramvaj preko trešnjevke
sjaj u tvojim očima
flash
čovjek je bio genije, tekstovi savršeni sa samo jednom manom - tražili su da se o njima razmišlja, što je onda tražilo i neku inteligenciju kod slušaoca, znači nisu baš za svakoga... činjenica je da je zadnjih 15ak godina malo prolupao, al šta... to ne umanjuje njegov rad, ne umanjuje aktuelnost njegovih starih pjesmi...
i dan danas se njegove pjesme slušaju, vole, i dan danas se džone na sve strane... eto friško, ona neka divasica je kao obradila "Obrati pažnju na posljednju stvar" i tu pjesmu najviše reklamira u prodaji... nema veze što je njena obrada užasna, što je pjesma unakažena... ipak je to pjesma od Azre...
kada smo vec kod Dzonija, s kojim se direktno ne znam,inace i danas danile slusam Azru i Krvavu Meri, imam jednu pricu, jednu malu sekvencu indirektnu u mozgu a prica mi je:
Negdje na radnoj akciji bio sam cest gost u raznim brigadama na njihovim Brigadnim vecerima gdje sam pozivan kao gost da recitujem, izuzetan sam recitator i to je bio povod da me skoro svaka brigada pozivala da im uljepsam brigadirsko vece.
Recitovao sam ne gledajuci u publiku, dignem glavu u nebesa i ufuram se u recitacije ali to vece sam spustio na tren pogled u publiku i ugledao Silviju iz Splita. Netrmice je piljila u mene.
Kada se zavrsila vecer brigadiri su se razisli, izlazili su iz sale kao iz kina a ja sam krenuo prema izlazu u posljednjoj grupi i ne znam sta mi bi okrenuo sam se prema bini, Silvija je sjedila ispod bine, na podu, malo zgrcena.
Vratio sam se nazad i krenuo prema njoj, ona je ustala. Gledao sam je u oci a ona u mene. Nijemo, bez ijedne jedine rijeci, krenuli smo jedno prema drugom.....Usne su nam se spojile. Bez ijedne jedine rijeci..
Sutke smo izasli navan, drzeci se za ruke.
Odveo sam Silviju iz barake i ljubili smo se strasno.
Moje ruke su posle prema njenim grudima, malo se opirala ali je pustila.
Onda sam sa rukom krenuo nize, spustio prste, osjetio sam ono neponovljivo pri dodiru, susretu koze i dlacica....i onda, izmedju mojega lakta i dlana, predio ruke, osjetih nesto mekahno i skripavo, nalazilo se ispod njene majice....
Silvija mi je povlacila ruku nazad, nije dala....
Povukao sam ruku i upitao je :"Sta je ovo"?.
Silvija je zaplakala i izvadila ispod njene majice lutku sa pijeskom, jedna mala lutkica napunjena pijeskom, kao hamajliju...
A onda me placnim ocima pogledala u lice i zaridala...
Plakala je i pocela recitirati stihove Branimira Dzonija Stulica, cini mi se :"Ljudi su zvijeri !"
Stao sam a Silvija je recitirala i plakala, dugo dugo...sve pjesme od Stulica.....
Zakopcao sam joj slic, obrisao suze i u tom trenu sutio.....
Kasnijem poslije nekoliko dana brigade su se razilazile svojim kucama. Autobusi su bili parkirani, guzva je, brigadi se rastaju, pjesma, uzimaju se adrese i telefonski brojevi....ja sam potrazio autobus za Split....
Padala je kisa....Trcao sam izmedju autobusa trazeci Silviju koju nisam vidio poslije one veceri.... I....
Silvija je sjedila sprijeda, nagnuta na prozor, mokar od kise i gledala je vani...
Stao sam ispod prozora i nijemo posmatrao, gledao u nu, ona u mene..Kisa lipti.....
Silvija je bila tuzna i nijema, gledala je iz autobusa u mene.....
Poceo sam plakati, moje suze su lile, sav sam bio mokar.....Stajao sam kao vojnik na strazi, na kisi, plakao, gorko plakao....
Silvija cuti i naslonila je glavu na staklo, zuri u mene....
Iza ledja mi pridje jedna djevojka sa Kosova Polja, iz te brigade, povuce me za ruku i rece:" Hajde me jebi !" "Brzo, odlaze autobusi, idemo u spavaonu, cekala sam te mjesec dana, hajde brzo"!"
Okrenuh se prema njoj, uplakan i mokar, trgnuh svoju ruku iz njenih i rekoh :" Idi u pizdu materinu!"........
Autobus krenu polahko, Silvija je odvratila pogled s prozora.....
Jos dugo sam stajao sam na kisi....Recitovao sam Branimira Dzonija Stulica.....