Page 2 of 2
#26
Posted: 05/11/2006 00:54
by Shoshana
edit...
Ma sta ima i da ti odgovaram, Mr-Bosnjak, ti si dijete i sad, a kakav li si maksum bio ratnih godina ....
#27
Posted: 06/11/2006 22:24
by rajvosa^
Da li je Mr._Bosnjak izasao preko Kiseljaka?
Nesto sam napisao o deblokadi sarajeva, ali sam editovo da ne kvarim temu.
Prvi komsija vrata do vrata, petak vece ja mu cerku zajebavao nesto, reko sutra cu nastavit.
Subota nidje komsije ni cerke. Mutni oblaci nad sarajevom, vidi reko jebo te sta njemu bi. Onda skontam, nekad davno sam mu vidio slobinu sliku u regalu, ali jebo te ko je onda kontao o politici i kojesta, i sta ko misli. Meni je samo bilo u glavi sa svojih nekih 16tag godina kako trebe "koke" ganjat i gdje kafu ici. (izvinjajem se damama)
Izmedju ostalog cuje se sve da je se hadjo ufatio noge na Pale - nisam cuo sta je radio, al jebo ti njega on se fino tivra u svoj stan nakon rata, bio malo, kesirao i kupio sebi jos jednu kucu. I vidi on mene - kad se vratio i kaze pa gdje si bolan nisam te odavno vidio... cerka mu je bezzze kad je odrasla tih nekoliko godina u sumi.
#28
Posted: 06/11/2006 22:40
by car-x
pravoslavci koji su pobjegli iz ratnog vihora da bi spasili glavu, i to pobjegli gdje god je ko koga imo, su mi jednaki kao i katolici i muslimani, koji su pobjegli rodbini u austriju, njemacku, hrvatsku, itd..
cetnici koji su otisli iz srebrenika, u koji su se mislili vratiti za dva-tri dana na bijelim konjima, su mi bili mrski tad, a mrski su mi i sad..
jedan ocev kolega, nastavnik fizike i matematike, tako je pocetkom rata sebe proglasio u vojvodu.. nakon sto mu je vojvodina ispusila, i rat zavrsio, sretnemo ga mi na trznici arizona.. pruza on mom starom ruku, ko ono, stari jarani, otac ga gleda, i veli, dusane, muka mi je kad te pogledam, rijec-dvije mogu nekako i prevalit, ali da cetniku ruku pruzim, nema sanse..
bilo je ljudi s kojima sam se sreo i za koje mi je pravo zao bilo, kad sam vidio kako se muce po kojekakvim vukojebinama, a bilo je i onih cetnika koji su uspjeli vratiti stanove (i namah ih prodati) i njima zelim samo da prozive ono sto smo mi.. i da, daleko im kuca od moje bila..
#29
Posted: 06/11/2006 22:52
by Jimmy_The_Saint
Đe me Mamice nađe u ovaj policijski sat...
Svašta čovjeku pod kožu stane, kad hoće si prikupiti krhotine prošloga života.
Pilo se u BG, u SA, i u rodnom Podrinju. Oplakivali se mrtvi. Sjeo sam, na kraju, i sa nekima što su aktivno četovali, ne samo s ovima što su imali tri čiste pa zaždili u S-CG da prohujaju s vihorom.
Ima tu svega, za romana. Samo, ako to nazovem prijateljstvom bilo bi previše naivno. A ako, opet, kažem da ništa u tom nema, bilo bi neiskreno.
Na koncu sam zaključio da pod radni naslov "bivše prijateljstvo" mogu podvesti i određenu količinu aktivne supstance.
Čudno je to, i neobjašnjivo.
#30
Posted: 07/11/2006 00:03
by Timotije
Jimmy_The_Saint wrote:Đe me Mamice nađe u ovaj policijski sat...
Svašta čovjeku pod kožu stane, kad hoće si prikupiti krhotine prošloga života.
Pilo se u BG, u SA, i u rodnom Podrinju. Oplakivali se mrtvi. Sjeo sam, na kraju, i sa nekima što su aktivno četovali, ne samo s ovima što su imali tri čiste pa zaždili u S-CG da prohujaju s vihorom.
Ima tu svega, za romana. Samo, ako to nazovem prijateljstvom bilo bi previše naivno. A ako, opet, kažem da ništa u tom nema, bilo bi neiskreno.
Na koncu sam zaključio da pod radni naslov "bivše prijateljstvo" mogu podvesti i određenu količinu aktivne supstance.
Prijateljstvo je umrlo, ostalo je zajednicko djetinjstvo i godine poslije...
Znam cijelu pricu iz 41-45, obojica deda otisli niz Drinu, sve se ponovilo 92´....
Ista prezimena, isti mentalni sklop, dokle vise....
U mom slucaju, zavrsena prica, dugorocno svi kontakti vode samo novom belaju, prema tome...
Daleko im zemlja Srbija...
Aktivna supstanca nazalost lapi, to me brine...
Čudno je to, i neobjašnjivo.
#31
Posted: 07/11/2006 00:13
by Jimmy_The_Saint
To ti je tako, Timotije. I kao što vidiš, nemaš kud bježat'.
Odavde do Arktika. Neki Srbin zbris'o na krajnji sjever Kanade jer mu se zgadiše i naši i njegovi... I tip otkrije da baš gore, uz polarni krug, živi i radi oko 3.000 ljudi iz ex YU.
Bitno je ostati čo'jk, a ne postati kurban.
Serem i ja u kasni sat, jel'de?
#32
Posted: 07/11/2006 00:28
by rajvosa^
Malo - samo nemoj da ti preplavi.
#33
Posted: 07/11/2006 00:42
by Jimmy_The_Saint
Jednom kad je pošlo, izvadio sam govno rukom. Šta je, da je, moje je
Jel' si sad možda zgrožen?
#34
Posted: 07/11/2006 01:05
by rajvosa^
Fuj!
#35
Posted: 07/11/2006 09:00
by quantum
Bile su dvije porodice koje su otisle na Pale. I jedni i drugi su i prije rata bili nikakve komsije. Posvadjani sa pola komsiluka. Otisli da pucaju po Sarajevu i po svojoj/mojoj zgradi. Par godina nakon rata vracaju u posjed stanove koje su usput budi receno renovirali ljudi koji su tu zivjeli u toku i poslije rata (borci Armije). Ovi drugi odlaze u podstanare, ovi prvi ekspresno prodaju stanove i odlaze sa lovom. O pravdi drugi put
Ono par puta koliko sam ih sreo u haustoru prosao sam pored njih ko da ne postoje a oni spuste glavu i prodju sto tishe mogu. Za razliku od prije rata zivi se nisu culi.
Moram reci da je u zgradi ostalo duplo vise srpskih porodica i citav rat su dijelili sa nama dobro i zlo.
#36
Posted: 07/11/2006 09:22
by zena21
Prve komsije s kojima smo se pazili godinama, otisli na Pale. Vratili se prije par godina, renovirali kucu (u toku rata neke izbjeglice tu stanovale), ali i dalje zive na Palama. U tu kucu dodju par puta sedmicno, nesto sredjuju po basti i po kuci... Totalno ih ignorisem, k'o da ih i nema
#37
Posted: 07/11/2006 15:09
by Reina
najgori su mi oni "prijatelji , komsije " koji su se isparili preko noci i mislili se vratiti na gotovo ----za koji dan, …. bilo je i onih koji su u sred rata otisli kao i mnogi drugi, prijateljica moje sestre koja je otisla u BG , dolazila je u BiH i mojoj sestri rekla da se srami zbog onoga sta su nam uradili, (mislim da je to od rijetkih primjera) …moj prijatelj je skoro pozvan na maturu u Banjaluci, isao i kaze fino su se ispricali i uglavnom i tamo se svijet zabavio svojim problemima , bili pozvani i profesori iz Banjaluke …par njih rade i na pijaci prodaju robu . jad i bijeda ,
moram reci da je bilo i par komsija (Srba) koji su snama zajedno u ratu sve isto prezivljavali i uvijek smo imali normalne odnose.
#38
Posted: 08/11/2006 09:22
by Santos
Bivse komsije sa nase strane.Hadjo komsija non stop na liniji Stupsko brdo.Dok je ona na liniji njegovom ocu jebu mater cetnicku u ulazu.Ti sto njemu jebu mater cetnicku njihova su djeca u inostranstvu.Covjek puko i ode kod brata u Srbiju to se desilo maltene sami kraj rata.Nije dozivio kraj rata .Srcani.Sta mislite kako je njegovom sinu bilo koji je visio na liniji.Ti isti sinovi nakon rata dolaze u posjetu i pitaju mene sta radi ovaj cetnik ovdje u nasem ulazu.Govore za ovog sto je visio na liniji.Manite se supljaka hljeba vam. Malo reko da suknem i sa takozvane nase strane.
#39
Posted: 08/11/2006 12:49
by mr__bosnjak
Santos wrote:Bivse komsije sa nase strane.Hadjo komsija non stop na liniji Stupsko brdo.Dok je ona na liniji njegovom ocu jebu mater cetnicku u ulazu.Ti sto njemu jebu mater cetnicku njihova su djeca u inostranstvu.Covjek puko i ode kod brata u Srbiju to se desilo maltene sami kraj rata.Nije dozivio kraj rata .Srcani.Sta mislite kako je njegovom sinu bilo koji je visio na liniji.Ti isti sinovi nakon rata dolaze u posjetu i pitaju mene sta radi ovaj cetnik ovdje u nasem ulazu.Govore za ovog sto je visio na liniji.Manite se supljaka hljeba vam. Malo reko da suknem i sa takozvane nase strane.
Jebem li im ja mater poganu!
#40
Posted: 08/11/2006 12:50
by mr__bosnjak
Shoshana wrote:edit...
Ma sta ima i da ti odgovaram, Mr-Bosnjak, ti si dijete i sad, a kakav li si maksum bio ratnih godina ....
To ti je jedini odgovor? Hajde kuda su otisli Srbi iz Zimce?
#41
Posted: 08/11/2006 17:35
by Ahmmed
Zanimljivo pitanje......
Svi moji prijatelji,Srbi, otišli su ili nekoliko dana prije rata ili tek po njegovom izbijanju. Bez pozdrava.Niko mi se nije javio u toku rata....Nikoga od njih nisam sreo....Ne znam kako bih reagirao, a neki od njih su se vratili u Sarajevo, pa je mogućnost susreta prilično izvjesna.....Jedne prilike, javila mi se bivša kolegica sa fakulteta, koja je rat, sa bratom, provela u Beogradu. Tata im je bio bliže....Sa ne baš časnom ulogom.....Javio sam se, održao monolog, spustio slušalicu....
Danas , možda, ne bih tako uradio......
Oni moji prijatelji, Bošnjaci, Hrvati, Bosanci i ostali
koji su napustili Sarajevo, javljali su se sve vrijeme rata, slali pakete......
Uh, kad se sjetim, kad sam 1994 dobio paket iz Zagreba od moje prijateljice a u njemu: Leviske 501, starke, košulja i džemper, boxerice, tri majice kratkih rukava, jedna dugih, čarapa ko u priči, komplet muške kozmetike, cedevita, kafa, čokolade i TRI ŠTEKE cigara
)I to mi stiglo preko jednog pripadnika UNPROFOR-a, neotpakovano, neprerovljeno, ma milina!I od ostalih sam dobijao pakete, ali je ovaj bio, onako baš, ma baššš:) I sad znam kojim su redom stvari bile složene u njemu.
#42
Posted: 08/11/2006 17:37
by Jimmy_The_Saint
E, meni su moji uredno najavili ko će, kad, i zašto praviti sranje, kojim sredstvima, ponudili mi eskort preko CG... Možda zato još uvijek mogu s njima popiti piće a da me nije rahmetlija stid.
#43
Posted: 08/11/2006 20:14
by water
meni je ovo ustvari jedna od najvaznijih tema u zivotu. Nesto sto mi je pomoglo da konacno odbacim kozu nesigurnog mladica i izrastem u covjeka koji je u stanju preuzeti odgovornost za svoje postupke, koji konacno shvata razliku izmedju dobra i zla, odgovornosti i kukavicluka, prijateljstva i razocarenja. Za sve nas koji smo bili dovoljno stari za vrijeme rata, dovoljno stari da imamo nesto iza nas, da smo dijelili dobre i lose trenutke sa mnogo, mnogo ljudi prije toga, za sve nas to doba mora biti vododjelnica, jedna od onih koje razliciti ljudi iskuse u razlicita vremena.
Joj ja imam toliko mnogo prica, vecina najblizih drugova su se ispalila odmah na pocetku. Dvojica se samo prevaljali preko linije i dohvatili oruzja. Jeadan od njih zaplatio negdje na Jevrejskom. Drugi prezivio i koliko cujem sad je u SA. Sa njim sam se ustvari vidio za vrijeme rata negdje 94, totalno nadrealna scena, u leglu cetnika susret, on mi leti u zagrljaj, a ja mu kazem pogledaj te parvi cetnik jebo sebi majku, a on kaze ma nije to tako buraz kao sto izgleda.
ovi sto su bili vani (podrazumijeva se da su svi manje vise nemuslimanskog porijekla) kako ko. Sjecam se prvih noci kad smo se okupili nakon puno puno godina, dugo u noc ja sam pricao o onme sto sam jedino znao ratu, uz svaku drugu rijec cetnik, cetnik etc..Ali nikoga ako bas hocete da znate nikoga dosada nisam sreo sto nije bio u Sarajevu a da nije u neka doba ili u nekom trenutku priupitao o bandama u SA, o stradanju Srba, o nekom Nebojsi kojeg su odvukli u neko doba noci itd.. Eh tu ja onako ispizadim. Da se razumijem ja se uvijek koljem u SA i klao sam se za vrijeme rata sa nasim smradovima (vidi moj komenatr pod
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... c&start=50 ali ne mogu to da slusam od raje koja se isparila. Just shut the fuck up! Eto tako, moram sad ici al joj o ovome bih mogao danima...
#44
Posted: 08/11/2006 20:30
by Svemirski_Jebach
aNTropocentrio wrote:Moj komšija, Srbin, je otišao u Beograd iz Kaknja nakon što mu je bačena bomba u kuću. Čovjek je dao izbjeglicama iz Srebrenice da besplatno žive u njegovoj kući, gdje su i sada. Porodicu sa majčine strane sačinjavaju uglavnom Srbi, i niko od njih nije otišao odavde pjevajući.
jesi li ti iz kaknja?
#45
Posted: 08/11/2006 20:40
by Svemirski_Jebach
water wrote:meni je ovo ustvari jedna od najvaznijih tema u zivotu. Nesto sto mi je pomoglo da konacno odbacim kozu nesigurnog mladica i izrastem u covjeka koji je u stanju preuzeti odgovornost za svoje postupke, koji konacno shvata razliku izmedju dobra i zla, odgovornosti i kukavicluka, prijateljstva i razocarenja. Za sve nas koji smo bili dovoljno stari za vrijeme rata, dovoljno stari da imamo nesto iza nas, da smo dijelili dobre i lose trenutke sa mnogo, mnogo ljudi prije toga, za sve nas to doba mora biti vododjelnica, jedna od onih koje razliciti ljudi iskuse u razlicita vremena.
Joj ja imam toliko mnogo prica, vecina najblizih drugova su se ispalila odmah na pocetku. Dvojica se samo prevaljali preko linije i dohvatili oruzja. Jeadan od njih zaplatio negdje na Jevrejskom. Drugi prezivio i koliko cujem sad je u SA. Sa njim sam se ustvari vidio za vrijeme rata negdje 94, totalno nadrealna scena, u leglu cetnika susret, on mi leti u zagrljaj, a ja mu kazem pogledaj te parvi cetnik jebo sebi majku, a on kaze ma nije to tako buraz kao sto izgleda.
ovi sto su bili vani (podrazumijeva se da su svi manje vise nemuslimanskog porijekla) kako ko. Sjecam se prvih noci kad smo se okupili nakon puno puno godina, dugo u noc ja sam pricao o onme sto sam jedino znao ratu, uz svaku drugu rijec cetnik, cetnik etc..Ali nikoga ako bas hocete da znate nikoga dosada nisam sreo sto nije bio u Sarajevu a da nije u neka doba ili u nekom trenutku priupitao o bandama u SA, o stradanju Srba, o nekom Nebojsi kojeg su odvukli u neko doba noci itd.. Eh tu ja onako ispizadim. Da se razumijem ja se uvijek koljem u SA i klao sam se za vrijeme rata sa nasim smradovima (vidi moj komenatr pod
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... c&start=50 ali ne mogu to da slusam od raje koja se isparila. Just shut the fuck up! Eto tako, moram sad ici al joj o ovome bih mogao danima...
vidis ima tu nesto...isto ko i u onom Jimmy-evom...
samo ko ce ga znat sta je i kako je...s nekim bi mogao, s nekim ne bih. zavisi od mnogo faktora...
porodica moga rodjaka (blizeg, a on je bio dijete) se u ratu ispalila u RS...poslije ga vidio, jednom ili dva puta za 11 godina i tada isto ko da nista nije ni bilo. Znam da nisu ucestvovali u ratu (sigurno) i jebi ga...sta ces.. nisu djeca kriva.
Mada nikad nisam skonto zasto su otisli (ona muslimanka, muz srbin) a njegova familija ostala...
#46
Posted: 08/11/2006 20:49
by taxi_driver
moji prijatelji,moje razocarenje.ali sto bi moj stari rekao,ovaj nam je rat i valjao da napokon saznamo s kim zivimo,tj ko nam je prijatelj a ko neprijatelj.
od prijatelja pravoslavaca,ostao sam samo s jednim u kontaktu.ostali su poginuli za mene,sjetim se zajednickih cugova iz proslosti,ali u buducnosti ih ne bih volio sresti.
ja samo ne kontam kakav je to mentalni sklop kod ljudi,koji te razocaraju u nekim vaznim momentima u zivotu,i onda poslije toga imaju obraza da te pozdrave.