Forum Klix.ba

Nostalgija je normala...pa ljudi smo, prirodno je biti nostalgican za ljudima, rodnim gradom, starim i bezbriznim vremenima, itd.
Srecom ima internet, pa se mogu novine procitat', a i tracevi saznati na forumu

nevjerovatno je koliko internet pomaze kad je u pitanju nostalgija. Cesto se pitam kako je bilo ljudima koji su dosli prije mene i nisu koristili internet? Grozno garant.

ajd fortuna razveseli narod jednom pjesmicom ..

Meni,ovdje u Njemciji,je plaho lahko,nikad mi nije bilo lakse(a sesdesta mi je),ali mi,brate,nije lijepo.Eto,to je.Socijalno situiran,zbrinut,imam stan i grijanje...ali,nije mi lijepo.Cak ni kcerci koja je mlada dosla ovdje,zavrsila skolu i radi,ali bi rado sve ostavila ivratila se u Sarajevo.Ali samo u Sarajevo.

Kako to "Ali samo u Sarajevo" !!?
Ona ne bi u Bosnu nego samo u Sarajevo,je li ?

....uh nostalgija...spuca me cesto...valjda zato sto sam imala zivot toliko sadrzajan i bila okruzena sa jako puno ljudi koje volim...

..ovdje sam pola godine..kada skontam znam 5 ljudi koje mjesecno jednom vidim...

..neki dan mi brat rekao da sjednem sama na kafu u neki kafic...moj odgovor: ..pa nisam luda

...imaju stvari koje mi tek sada dolaze do izrazaja: ne sjecam se kad sam se zadnji put spremala za vanka, ne sjecam se kada mi je zazvonio telefon vise puta na dan...

...sreca pa za pola godine se vracam kuci...ne smijem ni da zamislim da sam trebala doci ovdje za stalno..

....a iskreno na forum sam dosla otkako sam u ovoj j..... samoci

volio bih i ja oprobati na šta liči ta nostalgija

..komi prijavi se za postdiplomski studij u inostranstvu i obrati se meni oko postupka dobivanja stipendije..odletis u roku od 3 mjeseca

i vidis sta je nostalgija

hehe...

ja sam ovdje 3 mjeseca sa vjerovatnocom da cu ovdje i ostati i pomalo me hvata nostalgija. Ne toliko za bosnom (iako mi i bosna fali) , nego vise za nekim stvarima koje sam radio, za nekim ranijim vremenima...

ovdje mi je najteze sto sam pomalo usamljen...i ne mogu se ni s kim posteno napiti. Eto, zbog toga sam nostalgican...

Al jebi ga, dobijes nesto drugo...

luksica wrote:..komi prijavi se za postdiplomski studij u inostranstvu i obrati se meni oko postupka dobivanja stipendije..odletis u roku od 3 mjeseca

i vidis sta je nostalgija

to tvoje nije nostalgija kada znas da ces se vratiti. To se zove homesick...

ja sam bio vani dugo al posto sam znao da cu se vratiti nakon odredjenog vremena nije bilo uopce tesko, cak je bilo super i preporodio se.

Problem je kada znas ili vjerujes da se neces vratiti u ono za cime si nostalgican.

Svemirski_Jebach wrote:hehe...

ja sam ovdje 3 mjeseca sa vjerovatnocom da cu ovdje i ostati i pomalo me hvata nostalgija. Ne toliko za bosnom (iako mi i bosna fali) , nego vise za nekim stvarima koje sam radio, za nekim ranijim vremenima...

ovdje mi je najteze sto sam pomalo usamljen...i ne mogu se ni s kim posteno napiti. Eto, zbog toga sam nostalgican...

Al jebi ga, dobijes nesto drugo...

Polako svemirko, proci ce te to brzo :D

pitt wrote:

Svemirski_Jebach wrote:hehe...

ja sam ovdje 3 mjeseca sa vjerovatnocom da cu ovdje i ostati i pomalo me hvata nostalgija. Ne toliko za bosnom (iako mi i bosna fali) , nego vise za nekim stvarima koje sam radio, za nekim ranijim vremenima...

ovdje mi je najteze sto sam pomalo usamljen...i ne mogu se ni s kim posteno napiti. Eto, zbog toga sam nostalgican...

Al jebi ga, dobijes nesto drugo...

Polako svemirko, proci ce te to brzo :D

u 4. mjesecu ces poceti piti i neces se trijezniti pittuljica se evo tek poceo trijezniti a ja nisam jos uvijek poslije 7 godina. pa prema tome ne brini previse

Kad me ufati nostaligija, nazovem prijatelje u Bosni i prodje ko rukom odneseno

Udara, udara i to sve cesce! Ne toliko za sadasnjom Bosnom (sve i svako se se brate pokvario, sigurno i ja sâm, prokleti rat), koliko za slikama iz predratnog zivota. Naravno da je i to, dobrim dijelom, pusto idealiziranje stvari i dogadjaja, ali svejedno. Nekako je sve bilo prirodnije i postenije.
Internet, novine i televiziju imam, tako da sam dovoljno (ponekad i previse) obavijesten o svemu. Nedostaju ljudi. Nedostaje mi puno veci broj prijatelja (koje sam nekad imao), razlicitih profila i navika, nedostaje mi nada da cu izaci na ulicu, sresti poznanika i spontano svratiti u kafanu. Toga vise nema. Nemam ni teoretske sanse da ponovo nekog upoznam, da otkrivam (i budem otkriven) od novih interesantnijih ljudi.
Zena, djeca, posao i tako u krug, to jeste temelj, ali nije dovoljno.
Da je slika drugacija, vjerovatno ne bih ovdje sjedio i komunicirao sa nepoznatim ljudima.

Spuca ponekad ali sve rjede. Kada mi god padne na pamet Sarajevo sjetim se koliko sam tada imao godina i shvatim da ustvari zalim za mladoscu. Kako znam da se mladost nikad ne vraca, gledam da se s tim puno ne bakcem nego da gledam naprijed.

luksica wrote:..komi prijavi se za postdiplomski studij u inostranstvu i obrati se meni oko postupka dobivanja stipendije..odletis u roku od 3 mjeseca

i vidis sta je nostalgija

Ista stvar, evo ja vani mjesec i 20 dana i brojim dane do odlaska za Novu godinu... al' eto sutra je novembar, a ja odlazim u decembru, ma zacas ce to proci

danas wrote:da citiram... "svi smo nostalgicni za vremenom kada nismo bili nostalgicni ni za cime"....
inace, cak i kada me spuca nostalgija, cim dodjem na sa-x odmah se izlijecim -- kako nostalgije tako i iluzija...

"Distance makes everything look better." (from a fortune cookie).

Timotije wrote:Udara, udara i to sve cesce! Ne toliko za sadasnjom Bosnom (sve i svako se se brate pokvario, sigurno i ja sâm, prokleti rat), koliko za slikama iz predratnog zivota. Naravno da je i to, dobrim dijelom, pusto idealiziranje stvari i dogadjaja, ali svejedno. Nekako je sve bilo prirodnije i postenije...

Da je slika drugacija, vjerovatno ne bih ovdje sjedio i komunicirao sa nepoznatim ljudima.

Bas tako. Jeste da mi je generacija slavila nekih 47 godina od mature, ali kada prodjem Ferhadijom par puta, srecan sam ako mogu da prepoznam bar jednu facu.

Al' sto neko rece, sve fasade su mi poznate.

Ma jebo fasade.

digger wrote:

Timotije wrote:Udara, udara i to sve cesce! Ne toliko za sadasnjom Bosnom (sve i svako se se brate pokvario, sigurno i ja sâm, prokleti rat), koliko za slikama iz predratnog zivota. Naravno da je i to, dobrim dijelom, pusto idealiziranje stvari i dogadjaja, ali svejedno. Nekako je sve bilo prirodnije i postenije...

Da je slika drugacija, vjerovatno ne bih ovdje sjedio i komunicirao sa nepoznatim ljudima.

Bas tako. Jeste da mi je generacija slavila nekih 47 godina od mature, ali kada prodjem Ferhadijom par puta, srecan sam ako mogu da prepoznam bar jednu facu.

Al' sto neko rece, sve fasade su mi poznate.

Ma jebo fasade.

Sretnem uvijek vise ljudi koje znam iz dijaspore nego domacih. Kad malo bolje razmislim, 90 % domacih su postali "gosti", barem od ljudi koje sam znao!
Iz godine u godinu sam i sâm sve veci "turista", svugdje stranac!

hm

ja sam u sarajevu isto tako 3-4 puta... 1.januar, 2. mart, 3. juli/august, 4. oktobar.....
moram, jer 1. imam momka tu bez kojeg nebi mogla da zivim bez njega....
2. crkla bih da neodem i prosetam onim ulicama i vozim se onim starim tramvajima.....
Seher gradu moj...

'bem ti Sarajevo-x i k'o zapoce ovu temu. Taman sam se malo smirio al' evo opet poce da hvata.

ma nije sve ni u ljepoti, nesto je i u parama...

mamica 31 wrote:kisovita nedjelja, pa me krenulo ovo forumanje Jos mi mama rece da je danas u SA prevruceeeeee


interesuje me da li vas ikad spuca nostalgija za BiH?
Evo mene poslije dvije i kusur godine, spucala blaga nostalgija. Ustvari, vise mi nedostaje blizina nekih dragih ljudi, nego zgrade i ostalo.
Do sada to nisam ovako osjecala, ali evo bas ja i muz kontamo kako smo ustvari ovdje sami bez ikoga svoga.
Ima li vas jos u takvoj situaciji???
Medjutim, kad sve polozimo na spisak i podvucemo, ispadne da je najbolje ostat tu gdje jesmo. Bar imamo od cega zivjet. Dole, nema sanse da bismo u skorije vrijeme bili koliko toliko materijalno obezbjedjeni.

dvije i kusur godine...
sta bi tek mene trebalo spucati... 14 i kusur godina zivim u holandiji... jednom sam bio u bosni i to ove godine u septembru....

Salko sto je u vodu skako wrote:

mamica 31 wrote:kisovita nedjelja, pa me krenulo ovo forumanje Jos mi mama rece da je danas u SA prevruceeeeee


interesuje me da li vas ikad spuca nostalgija za BiH?
Evo mene poslije dvije i kusur godine, spucala blaga nostalgija. Ustvari, vise mi nedostaje blizina nekih dragih ljudi, nego zgrade i ostalo.
Do sada to nisam ovako osjecala, ali evo bas ja i muz kontamo kako smo ustvari ovdje sami bez ikoga svoga.
Ima li vas jos u takvoj situaciji???
Medjutim, kad sve polozimo na spisak i podvucemo, ispadne da je najbolje ostat tu gdje jesmo. Bar imamo od cega zivjet. Dole, nema sanse da bismo u skorije vrijeme bili koliko toliko materijalno obezbjedjeni.

dvije i kusur godine...
sta bi tek mene trebalo spucati... 14 i kusur godina zivim u holandiji... jednom sam bio u bosni i to ove godine u septembru....

sto bolan Salko? Pa nije Holandija Bogu iza tregera

Neko je pitao kakvim se mi to poslom bavimo pa mozemo cesto ici u BiH...
Muz ima takav posao da moze odradit nekoliko dana po 12 sati, pa onda ima vise slobodnih dana. ja sam na porodiljnom

zaboravih napisat, da me je prosla nostalgija.

Kad zaspim, ubi me nostalgija za rahmetli zavičajem.... Kad sam budan, često. ali baš često me spuca nostalgija za Parizom

A vi kontate, meni je lahko, ja sam u SA kantonu... Eh, čudan je insan, crk'o bi da ne umre