#26
Posted: 19/10/2006 19:56
nis' ti se ovo ne vidi vodeni 
- a Hakan na PogorelicuHelem wrote:Nazaj u partizane...
Muamer Topalovic otvoreno je priznao da je troje ljudi ubio iz »ideološko-vjerskih pobuda«. Što ce reci samo zato jer su Hrvati i katolici. A on je Bosanac, musliman, clan dvije islamske organizacije. Ubojstvo troje clanova obitelji Anðelic u selu Kostajnica pored Konjica, vjerojatno ciljano izvršeno baš na Badnjak, šokantno je ne samo zbog razmjera tragedije. Najvecu zgroženost izaziva upravo cinjenica da je ubojica glatko priznao kako je svoje žrtve poslao u smrt zato jer su bili druge vjere i nacije. U tom priznanju ima nešto od mudžahedinskog stava da je ubojstvo inovjerca ponos i sveti zadatak. Lako bi se moglo zakljuciti da se Bliski istok doselio u najbliže susjedstvo Hrvatske.
Ubojstvo u Kostajnici vraca Bosnu i Hercegovinu više godina unazad, u situaciju krvavih etnickih sukoba. Ujedno pokazuje da ništa ozbiljno tamo nije ni promijenjeno. Da je mirnodopska logika tek tanak pokrov ispod kojeg kuljaju strašni mrakovi. Zlocin je sledio javnost ne samo zato jer je jedan vjerski fanatik hladno postrijeljao cijelu obitelj. Zakljucci na koje upucuje masakr jednako su šokantni. Šokantno je otkrice da je Bosna i Hercegovina još uvijek jednom nogom u ratu. Da su krvavi razdori samo primireni, da se nikad ne zna kad ce i gdje eksplodirati. Zapravo je gotovo cijeli prostor ex-Jugoslavije hiberniran u stanju ni rata ni mira. Rat je formalno okoncan, ali nastavlja se drugim sredstvima. Pravi mir nije nastupio niti se ozbiljno gradi.
Muamer Topalovic samo je do krajnjih konzekvenci doveo logiku koja je Bosnu i Hercegovinu u proteklom desetljecu ubijala i razarala. Srbi su odbijali živjeti s drugim narodima, zato su ubijali, zato su stvarali svoju republiku. U taj je projekt ugraðen zlocin etnickog cišcenja, Srebrenica, masovni masakri... Za jednog pregovora izmeðu Bošnjaka i Srba, negdje u blizini Sarajeva, na ocajno pitanje zašto srpske granate i snajperisti s brda oko grada namjerno nišane djecu, srpski je celnik kao iz topa odgovorio: »Ubijat cemo ih sve dok ne shvatite da ne možemo živjeti zajedno!«.
Hrvatska se politika takoðer zanosila idejama da svaki narod mora u svoj tor. U Hercegovini pokušala je stvoriti nacionalno kompaktan teritorij. U to je ime ocišcen Stolac, od Bošnjaka, ili Drvar, od Srba. U to su ime iseljeni Hrvati iz Vareša. Ni ubojstva ljudi samo zato jer su druge nacije i vjere nisu nam nepoznata. Mnogi šokantni detalji o tome mogli su se cuti za sudjenja generalu Norcu i gospickoj skupini, mnogi su poznati iz slucaja Lora, bez obzira što je sudski postupak okoncan oslobadjajucom presudom. Vecina se hrvatskih topalovica još uvijek slobodno šeta Hrvatskom.
Naravno, može se reci da su se pobrojani zlocini dogadjali u ratu, kada ih je gotovo nemoguce izbjeci. Svirepo ubojstvo u Kostajnici pocinjeno je u mirnodopskom okružju. To jeste razlika, ali nije presudna, pogotovo ako se ratna zlodjela u miru ne procesuiraju. Neprocesuiranje i nekažnjavanje zapravo stimulira njihovo nastavljanje. Postoje u ovom slucaju ipak i dvije razlike koje se s odobravanjem moraju spomenuti. Za razliku od drugih ubojstava povratnika u Bosnu i Hercegovinu, ovoga je puta ubojica pronadjen hitro, u roku od jednog dana i ruci pravde sigurno nece izbjeci. Osim toga vjerski su poglavari muslimana vec izjavili da je masakr u Kostajnici »zlocin protiv islama«.
