Prezivljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH

mr__bosnjak · Post by **mr__bosnjak** » 29/09/2006 11:17

Aha, mislio sam da je sada pisao. Onda nista, OK

zzzzz · Post by **zzzzz** » 29/09/2006 11:30

"Politika M. Bobana je jasna već odavno: on ne odustaje od "Herceg-Bosne" jer je to najbliže Tuđmanovoj fiks ideji o obnovi Primorske banovine iz 1929. godine. Međutim, politika koju vode Muslimani još je nejasna. Oni su potpisali preksinoć prekid vatre sa Srbima, da bi se odmah ujutro obnovili sukobi na svim dodirnim tačkama u "Herceg-Bosni"

Ne kontam, da neko ko je bio u politici, nije bio upucen u odluku generalstaba da se prema srpskim snagama ogranice na defanzivno djelovanje a da se raspolozive snage usmjere kontra HVO. Nije se moglo na dva fronta pa su odlucili da zavrse sa slabijim agresorom.

Ivo vjerovatno misli da je to pogresan potez, ja mislim da je bio ispravan jer to je i prisililo Tudjmana da kasnije potpise Vasingtonski i odustane (bar privremeno) od paradrzave u BiH

mr__bosnjak · Post by **mr__bosnjak** » 02/10/2006 15:39

Slazem se. Nemam namjeru da kritikujem Komsica apsolutno ne! Ali na jednom mjestu kaze u negativnom smislu kako se Bosnjaci uzdaju u vojnu pobjedu, ali mislim HVO je napao i vrsi genocid onda je logicno da se uzdamo u A-BiH da nas odbrani i da nam bude snaga, bas kao protiv cetnika. Sta je tu nelogicno?

zzzzz · Post by **zzzzz** » 02/10/2006 16:23

Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(10)

Piše: Dr Ivo Komšić

Dogovor u Karađorđevu

23. maja 1993. (Sisak) ... U petak je u Zagrebu počeo međunarodni simpozij (političko savjetovanje) na temu: "Solidarnost ugroženih nesrpskih naroda, preduvjet europske i svjetske solidarnosti".

Organizator je HKDU u suradnji sa katoličkim sveučilištem u Giessenu. Impozantan skup sa mnogo poznatih imena i predstavnicima velikog broja političkih stranaka. (Jedino nikog iz HDZ-a i zvaničnih vlasti).

Ja sam govorio na poslijepodnevnoj sesiji. Govorio sam drugačije od ostalih, bez iluzija i sa golom istinom o stanju u BiH. Tema mi je bila: Demokratizacija BiH - pretpostavka muslimansko-hrvatske suradnje...

Poslije mog istupa prof. Bilandžić je razgovarao sa mnom u pauzi, a Goršak nije mogao sačekati ni pauzu pa mi je odmah prišao i zamolio da izađemo u hol. Želio je da mu jasnije i opširnije izložim svoje teze, čak ih je kopirao iz mog bloka i u tako sirovom obliku odnio. Bilandžić me uvjeravao da je Tuđman odlučan u podjeli BiH i da će teško odustati od te namjere.

Sutradan, u subotu, skup je nastavio s radom. Otišao sam ponovo tamo, sreo se sa fra Petrom, te smo zajedno obavili značajan razgovor s Tomcem i Bilandžićem. Oni su nam prezentirali stanje u vladajućoj stranci (HDZ) u kojoj je postojao tihi razdor. Neslaganje je uglavnom na liniji odnosa spram BiH: na jednoj strani je tvrda linija s Tuđmanom, Šuškom, Vukojevićem i hercegovačkim lobijem, na drugoj strani su Manolić, Mesic i Gregorić sa svojim krugom koji se bore za nepodijeljenu BiH. Oporba je na strani ovih drugih, ali je njen problem odgovornost spram "hrvatskog jedinstva" koje je sada neophodno zbog međunarodnog položaja Hrvatske. Međutim, i Tomac i Bilandžić su već poljuljani u uvjerenju da Tuđmana treba podržavati bez rezerve i pitali su se nije li krajnje vrijeme da se otvori rasprava u Saboru o BiH, makar to dovelo do njegovog rascjepa. Već su ustrašeni da bi daljnja podrška Tuđmanu mogla Hrvatsku strmoglaviti.

U tom razgovoru Bilandžić nam je objelodanio svoje sudjelovanje u Karađorđevu na susretu Tuđmana i Miloševića. On je bio član ekspertne grupe koja je imala zadatak napraviti etničku podjelu BiH između Hrvata i Srba. U toj grupi s hrvatske strane bio je i Josip Šentija, koji je nakon tog susreta odmah podnio ostavku jer se s tim prije svega nije politički slagao, a s druge strane nije postojala mogućnost "stručnog" obrazloženja podjele BiH. Bilandžić nas je uvjeravao da je također istupio iz te komisije, ali da je ona nastavila raditi i bez njega.

Ovo svjedočenje Bilandžića bio je prvi dokaz da se vojni sukobi u BiH, posebno rat Hrvata i Muslimana, odvijaju po scenariju koji je davno napravljen i koji mi je prezentirao Mate Boban još prije godinu dana.

Bilo je to ono jutro kada je Skupština RBiH izglasala raspisivanje referenduma o samostalnosti Bosne i Hercegovine. To je najdramatičnija noć u mome životu.

Nakon toga, potpuno iscrpljen, jedva sam dočekao da idem kući u Kiseljak. Moj prijatelj Paško iz Kreševa, zastupnik HDZ-a, s kojim sam inače dolazio zajedno na sjednice, rekao mi je da će biti u autu pored mog fakulteta te da trebam požuriti. Kada sam izašao na plato Skupštine dočekao me oštar i prohladan jutarnji zrak. Još se nije bilo razvidnilo. Uz zgradu Filozofskog fakulteta stajao je upaljen džip mog prijatelja. Kada sam ušao, na stražnjem sjedištu vidio sam Matu Bobana. Paško me požurio upozoriti da Mate želi sa mnom razgovarati. Bobana sam poznavao samo iz viđenja kao člana Skupštine i kluba HDZ-a. On je inače bio zastupnik koji se nije eksponirao na sjednicama i mislim da nikada nije izašao za govornicu da nešto kaže. Uz to, nije imao nikakvu značajnu funkciju u HDZ-u.

Boban nije pravio nikakav uvod. Odmah je prešao na stvar. Rekao je kako je veoma važno da razumijem ovu situaciju i kako moja uloga u njoj može biti značajna. Tvrdio je da sam "predsjednik" insistira na tome, misleći na Tuđmana.

Prema njegovim riječima, slijede povijesni događaji u kojima bi "njima" bilo veoma važno da budem uz "njih" i da preuzmem neku važnu funkciju. Insistirao sam da mi objasni o kojim se događajima radi. - Mi pravimo svoju državu, rekao je. - Koju državu, pitao sam. - Hrvatsku državu, odgovorio je nervozno i opsovao Isusa (psovka koju ne mogu ni izgovoriti, a koja je njemu izgleda bila poštapalica). Zastao sam i okrenuo se prema njemu na sjedištu, iako je to bila neudobna poza. Želio sam ga gledati dok govori. Njegovo voštano lice se jedva razabiralo na prigušenom unutarnjem svjetlu automobila. Nastavio je mirno. - Pravimo svoju državu u Bosni i Hercegovini koja će biti u granicama bivše Banovine. Drugu polovicu će uzeti Srbi. To je velik i važan projekat. Trebaš nam jer ti znaš kako se to radi. Ti si pametan čovjek. Predsjednik te cijeni. Mi ćemo to napraviti i bez tebe, ali je važno da budeš s nama. Da ne budeš protiv nas.

- Čekaj, Mate, prekinuo sam ga. Da li vi računate s tim da će u toj vašoj državi biti pola Muslimana. Šta će oni reći o tome. (U glavi su mi bili svježi podaci iz etničke karte BiH koju smo u našoj stranci bili napravili).

- Kojih Muslimana, pitao je kao da prvi put čuje za njih.

- Ovih koji su se prošle godine tako izjasnili na popisu, odgovorio sam. Od Kotor Varoša do Neuma njih je u strukturi stanovništva preko 40%.

- To ne postoji, opet je reagirao nervozno.

- Kako ne postoji.

- Lijepo, i opet je dodao tešku psovku. Oni će se morati izjasniti ili kao Hrvati ili kao Srbi.

- A šta ako se ne izjasne, upitao sam već sa strepnjom i zebnjom.

- Onda ćemo ih pobiti.

- Stani, Mate, prekinuo sam ga. Vi ćete pobiti pola stanovništva ove zemlje. Znaš li ti, Mate, da je to nemoguće, da je to zločinački projekt, i ti mene zoveš da u tome sudjelujem. Govorio sam ubrzano, ne više kao odgovor, već kao optužbu.

- Mi ćemo to završiti za petnaest dana, prekinuo me je i nastavio. - Oni nemaju ništa, nisu se organizirali, a mi imamo vojsku, imamo naoružanje, imamo sve.

- Ali to je zločin, nastavio sam otimajući se već s njim za riječi. Ti mene zoveš da sudjelujem u zločinu. Nećete u tome uspjeti, Muslimani će se organizirati kad u to krenete i pobijedit će. Napravit ćete zločin, izgubit ćete rat i bit ćete krivi, govorio sam već bijesno i bez reda. Ponavljao sam: ti mene zoveš da sudjelujem u zločinu; ja sam ozbiljan čovjek; ja mogu sudjelovati samo u onome što je ostvarivo…

- Ti si profesore lud, ti ništa ne razumiješ. Ovo je povijesna situacija, ponovo me prekinuo.

- Ja dobro razumijem, ali vi ne razumijete. Bosna se ne može podijeliti bez zločina. Nećete uspjeti i odgovarat ćete jednog dana za to.

- Znao sam da si lud, ali nisam znao da si toliko lud, rekao je to ne više kao konstataciju, već kao zaključak razgovora. - Vozi, ja ću u "Holiday" na spavanje.

- Mate, ima još nešto što ti želim reći. Ne samo da neću sa vama, već kad krenete u taj projekt, ako Muslimani budu branili Bosnu i Hercegovinu, ja ću biti s njihove strane, rekao sam mirno i sa suzama u očima koje se srećom nisu vidjele.

Do hotela smo došli šutke. On je tu izašao, a mi smo nastavili za Kiseljak. Ništa nismo govorili. Zanijemili smo obojica. Razmijenili smo ukočene poglede pred mojom kućom, gdje sam izašao. Paško je produžio u Kreševo.

(Nastaviće se)

zzzzz · Post by **zzzzz** » 02/10/2006 17:54

Vjerovatno je ovaj clanak u prethodnom postu, najbolji odgovor na pitanje, je li se Dejton morao potpisati.

vlado986 · Post by **vlado986** » 02/10/2006 18:04

Jedva čekam da dođe knjiga u Zagreb!!

kub lajkan · Post by **kub lajkan** » 02/10/2006 18:08

samo vozi dalje...

SherlockHolmes · Post by **SherlockHolmes** » 02/10/2006 18:12

zzzzz wrote:
vatra i voda wrote:
Otkud Draskovic u drustvu sa Mesicem i Stambolicem ? Nije valjda Vuk Draskovic ? Sigurno si se zeznuo .Sigurno !!!!!
Znao sam da ce ovo izazvati reakciju. Nisam mislio na tog Draskovica vec onog sto je u Hrvatskoj poveo "balvan revoluciju", Znam da ni to nije popularno ali ipak, kad su Srbi u Hrvatskoj odlucili da bunu zamijene ratom, on je bio protiv i rekao da im on nece biti vodja u ratu. Dao je ostavku a Beograd ga je zamijenio Babicem, kao sto su i Srebrova zamijenili Karadjicem, kao sto je i Zagreb Kljujica zamijenio Bobanom

Valjda mislis na Jovana Raskovica (bez D), kninskog psihijatra i prvog predsjednika hrvatskog SDS-a?

zzzzz · Post by **zzzzz** » 02/10/2006 18:20

kub lajkan wrote:samo vozi dalje...

bas me interesovalo cita li raja

Valjda mislis na Jovana Raskovica

U pravu si Sherlock...lapsus

zzzzz · Post by **zzzzz** » 02/10/2006 18:29

Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(11)

Piše: Dr Ivo Komšić

Nova faza dogovora o podjeli BiH

6. juni 1993. (Sisak)

Jučer i prekjučer sam bio u Zagrebu. Tamo se održavao sastanak urednika i novinara BiH i hrvatskih medija. Ideja je bila da se postigne dogovor o prekidu medijskog rata i tako pomogne zaustavljanju sukoba Muslimana i Hrvata u BiH.

Naravno, sastanak ne može imati nikakav učinak izuzev što je pružio priliku svima da jedni drugima kažu što misle, čak da iskale bijes. Novinari su samo sredstvo u funkciji politika koje se vode i koje se sukobljavaju. Bez političkog sporazuma niti će prestati oružani, niti verbalni sukobi.

Zanimljivo je da su iz Gruda na sastanak došli: Vegar, kao predstojnik HVO za informiranje, Slobodan Lovrenović kao savjetnik M. Bobana za informiranje i nezaobilazni S. Šagolj. Iz Sarajeva su bili: Ž. Ivanković, kao direktor B-H PRESS-a i V. Bilić kao šef deska TV. M. Memija, kao generalni direktor RTV BiH, navodno nije mogao izaći radi prekida zračnog mosta sa Sarajevom, a A. Zulić, koji je uspio sa ostalima izaći dan ranije nije ni učestvovao u razgovoru.

Sam po sebi razgovor je bio interesantan jer su dopisnici iznosili ne samo primjedbe jedni drugima, već i svoja iskustva koja su veoma bogata.

Odsustvo ljudi iz politike i državne vlasti, a oni nisu ni pozvani, otkriva da organizator i nije imao ozbiljnih namjera. (Za ovu ideju sam čuo od P. Jurića još neki dan, a suorganizator je bila i B-H ambasada u Zagrebu).

Naime, sve je ovo ličilo na klasične komunističke skupove koji su ostavljali privid dobre volje da se stanje mijenja i privid da se nešto zbiva. U suštini, ili se želi na tim skupovima čuti nečije mišljenje koje još nije do kraja poznato, ili se radi o najobičnijoj paradi koja je sama sebi svrha.

Mnogi od učesnika su to osjećali i pokušavali iskazati, uviđali su i sami da su u zamci, da ne mogu pomiriti svoj profesionalizam sa svojim "gazdama" u glasilima, niti moral sa istinom. Zapravo, oni osjećaju, a to ne mogu da sublimiraju, da je poredak vrijednosti za novinara u suprotnosti sa poretkom vrijednosti politike. (A novinarstvo je uvijek u službi neke politike). Za novinara je najviša vrijednost istina, zatim dolaze sloboda i jedinstvo. To bi trebao biti njegov poredak vrijednosti. U politici je to obratno: najviša vrijednost je jedinstvo, bilo stranačko, staleško, narodno ili državno, zatim dolazi sloboda, pa tek istina. Istina čak može izostati, ona se u politici može i prešutiti ili odgoditi. U politici istina čak može biti i štetna, i to je tako od propasti antičkog ideala demokracije. Gospoda iz Gruda ponašali su se kao zasebna delegacija i tako su nastupali. Interesantno je bilo da su na kraju pristali (čak tražili) da im troškove boravka u Zagrebu snosi B-H vlada, odnosno Ambasada, te su rado otišli na večeru koju je ova novinarima i učesnicima skupa iz BiH organizirala. Nisam otišao tamo, nisam imao volje ponovno biti sa tim ljudima bez morala i časti.

Važno mi je da sam se sreo sa Ž. Ivankovićem. Upoznao sam ga sa mojim aktivnostima ovdje i daljim namjerama. Od njega sam dobio informacije o aktivnostima HSS BiH u Sarajevu. Oni su već formirali gradsku organizaciju i sada šire aktivnosti na općine. Sreo sam se i sa M. Pejićem, koji je član našeg Glavnog odbora, a koji je privremeno u Zagrebu sa obitelji. Dao sam mu materijale i upute o tome što bi sve trebalo raditi za stranku ovdje u Zagrebu. Rado je to prihvatio. Razgovarali smo dugo o povratku naših ljudi u BiH, posebno u Sarajevo. Složio se sa mnom da nam je to prvi posao, da se moramo dobro organizirati, osigurati sve životne uvjete za povratak. Prvo treba vraćati intelektualce jer će za njima doći i obični naš čovjek. Treba kod ljudi stvoriti osjećaj sigurnosti, posvjedočiti im mogućnost života u Sarajevu.

17. juni 1993. (Čapljina)

Štampa, radio i TV su danas i večeras opširno izvijestili o jučerašnjim razgovorima u Ženevi. Tuđman je na konferenciji za tisak u Zagrebu pokušao objasniti svoje ponašanje na tim sastancima, upinjući se da prikrije nervozu i svoj zavjerenički odnos prema Muslimanima. Prozirno je pokušavao prikazati se kao pravednik, verbalno štiteći prava Muslimana u BiH. A svako prozirno nastojanje postaje odvratno. Ne čudim se uopće što Muslimani i dalje napadaju Hrvate u srednjoj Bosni (tamo gdje su jači), što nas pale i progone, ukoliko su nas doživljavali kroz Tuđmanove istupe.

Rezultat ženevskih pregovora je napuštanje Wens-Owenovog plana i dogovor Tuđmana i Miloševića (po tko zna koji put) o podjeli BiH na tri etničke državice, koja bi se podjela prikrila navodnom konfederacijom među njima i povlasticama koje bi Srbi i Hrvati dali Muslimanima. Agonija Muslimana se, dakle, nastavlja, rat se produžuje, a uz Muslimane stradat će veliki broj Hrvata koji su sudbinski za njih vezani. Tuđman konačno otkriva pravo lice: za nekih 200 tisuća Hrvata Hercegovine, žrtvovao je pola milijuna Hrvata u Bosni i Posavini, i još nebrojeno mnogo Muslimana. On pokazuje da vjeruje Miloševiću i sporazumu koji je s njim postigao.

Međutim, još uvijek su sve karte na stolu. Još nisu iskušani svi mogući savezi u ovom ratu. Tuđman ni u primisli nema mogućnost muslimansko-srpskog saveza koji bi potpuno dokrajčio Hrvate u BiH i koji bi Hrvatsku bacio na koljena. On zaboravlja da je borba za BiH borba za političko savezništvo sa Muslimanima. Siguran sam da Milošević to zna. Uostalom, koliko je savez sa Miloševićem moguć pokazat će sutrašnji referendum Srba u tzv. SRK. Ukoliko ga ovaj zaustavi, znači da se dogovor poštuje, ukoliko ne, Tuđman će biti još jednom namagarčen, a Srbi će stvoriti "Zapadnu Srbiju". Uz pomoć Muslimana mogu ostvariti teritorijalni kontinuitet sa Srbijom, a Srbi Muslimanima mogu pomoći u zauzimanju doline Neretve i izlasku u luku Ploče. Sve političke opcije još su u igri. Ono što je sigurno ispalo iz igre to je BiH. Te države više nema niti ima izgleda da će je biti. Svijet je odigrao svoju sramnu ulogu: uništio je jednu državu i dva naroda. Lavovski dio posla u tome uradila je službena Hrvatska. Hrvatska i Hrvati postaće dio sramne povijesti Europe, a njihov cinizam i vjerolomstvo moglo bi se sručiti i na njih. Poznato je da svatko trpi po nužnosti svoje slobode. Tuđman je odabrao taj put za sebe, za Hrvatsku i Hrvate i teško svima nama kad se ova povijest bude ispisivala. Jedina svijetla tačka hrvatstva u ovim trenucima jeste Katolička crkva u Bosni i nekolicina intelektualaca. Crkva je sačuvala i svoju moralnu vertikalu i svoj politički princip. Nadbiskup Puljić spašava čast Hrvata, danas je obišao krajeve u kojima su sukobi HVO i Armije BiH i on će imati pravu informaciju o svemu. Njegov sud će biti jedini mjerodavan. Izvještaji tiska i ostalih medija u Hrvatskoj, zasnovani na svjedočenju Šagolja, čiji nemoral nije više karakterna crta već zanimanje, ne samo da su nevjerodostojni i nepouzdani već najčešće huškački. Iz svega toga proizilazi samo patnja naroda, egzodus i zločini. Nadam se da će se jednoga dana istina znati i da će svi koji su ovo stanje proizveli biti imenovani. Odgovarati sigurno neće jer su se zločinci uspjeli dogovoriti da bi svoje zločine relativizirali. Jedino što mi nije jasno jeste ponašanje Hrvata iz Vukovara i ostalih dijelova Hrvatske gdje su im Miloševićevi četnici napravili nezapamćene zločine: nemaju nikakvog odnosa prema ovom dogovoru Tuđmana i Miloševića. Dijeleći BiH, žrtva i krvnik su se izjednačili i postali obojica krvnici na žrtvovanju trećeg. Hoće li biti dovoljno pravde i dovoljno istinoljubivih ljudi koji će o tome pronijeti glas po svijetu.

danas · Post by **danas** » 02/10/2006 18:30

zzzzz wrote:
kub lajkan wrote:samo vozi dalje...
bas me interesovalo cita li raja

cita

vatra i voda · Post by **vatra i voda** » 02/10/2006 18:41

zzzzz wrote:
kub lajkan wrote:samo vozi dalje...
bas me interesovalo cita li raja

Valjda mislis na Jovana Raskovica
U pravu si Sherlock...lapsus

Dva lapsusa , i taj psihijatar iz Sibenika ne moze u drustvo sa Mesicem.
On je osnovao SDS , bio je uzor Karadzicu , u Becu na nekom mitingu je govorio da ce se "i ovdje vijoriti srpska zastava" pokazujuci prstom na zgradu opcne u Becu ( rathaus ) .Poslije je malo okrenuo list vidjevsi sta je napravio i naprasno umro.U svakom slucaju ostace zapmcen u istoriji kao covjek koji je kriv za krvoprolica na ovim prostorima.Jabuka ne pada daleko od stabla / njegova kcerka Sonja danas zivi u Beogradu , i bavi se politikom na cetnicki nacin.Koordinator je nekog tima za Kosovo i ubij Boze kako radi i razmislja .

mr__bosnjak · Post by **mr__bosnjak** » 03/10/2006 00:42

Cita @zzzz

zzzzz · Post by **zzzzz** » 03/10/2006 16:16

Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(11)

Piše: Dr Ivo Komšić

Sarajevska konfuzija

20. srpanj 1993. Konfuzno i nedefinirano političko stanje se nastavlja. Izetbegović još ne zna, i pored pozitivne odluke Predsjedništva od neki dan, da li će državna delegacija ići na pregovore u Ženevu.

Tek sinoć je data naredba o prekidu sukoba Armije BiH i HVO na kojoj smo inzistirali (prvo nadbiskup i provincijal, zatim ja na sastanku s Predsjedništvom BiH prije tri dana, zatim nas trojica na sastanku s Izetbegovićem i Delićem).

U međuvremenu se ostvaruje ono što sam predvidio: na terenu se vojnom silom nastoji stvoriti pozicija za pregovore. Fojnica je zauzeta i već su emitirana svjedočanstva UNPROFOR-a o tome šta su tamo zatekli kada su jučer uspjeli ući u taj gradić, koji je donedavno živio potpuno mirno, gotovo idilično. Izvještaje zvaničnika UNPROFOR-a, Armija, Radio i TV Sarajevo su potpuno izokrenuli u svom propagandističkom stilu. Za sve se optužuje HVO Fojnice. Pouzdano znam da je Fojnica napadnuta od strane Armije i to poslije potpisivanja sa HVO dokumenata o neutralnosti tog gradića. Stanovništvo je bježalo pred provalom armijskih snaga koje su divljački upale u grad i okolna sela.

Kreševo i Kiseljak se također i dalje napadaju. Ukoliko bi probili obranu, Armija bi tamo napravila masakr. Sistematski je razvijana mržnja protiv Kiseljaka punu godinu dana. Imam osjećaj, a mnogi su mi to neposredno potvrdili, da nema Muslimana koji ne bi želio da se Kiseljak sravni sa zemljom. Marija mi je uspjela javiti preko Siska da je jučer pala jedna granata pored kuće (u voćnjak), ali na svu sreću nitko nije stradao, iako su djeca bila vani. Petar-Jan je i dalje na prvoj liniji obrane prema armijskim snagama koje napadaju iz pravca Visokog. Uzaludno pokušavam pronaći način da ih evakuiram iz tog pakla.

Sarajevo i dalje živi svoju agoniju. Ljudi su na izmaku snaga, duhovno slomljeni, bez nade i ohrabrenja. Svi tragovi veselosti iščezli su sa njihovih lica. Brige i psihološka iscrpljenost učinila ih je starijima nego što jesu. Tužne kolone ovih dana se kreću po ulicama, vukući na kolicima bidone i burad za vodu. Hodaju za vodom kao za izgubljenom srećom. Mnogi se povijaju pod grozdovima kanistera koji na njima vise. Gradom je zavladala šutnja. Ljudi se pozdravljaju pogledom. Bijelim i dugim pogledom. Svatko u očima drugog nastoji otkriti nadu. A onda ganuto prolaze jedni pored drugih, poprave konopac na ramenu na kome visi desetak kanistera s vodom, obore glavu, stegnu lice i srce. Nitko da ih ohrabri, da ih utješi. Politika se zatvorila u zgradu Predsjedništva i oni koji se njom bave teško da primjećuju što se okolo zbiva. U toj zgradi se prave kadrovske kombinacije, ljudi se bore da zadrže svoje funkcije, prave se spletke i političke igre. Vrše se stalno smjene na odgovornim funkcijama.

Predsjedništvo RBiH je pred odlukom: prihvatiti nastavak rata ili prijedlog o konfederalizaciji. I jedno i drugo je kapitulacija, samo što između to dvoje postoji vremenski pomak i različit broj žrtava. Zapravo, bez pomoći svijeta agresor se ne može vojnički poraziti. Svijet, međutim, ne želi vojno uplitanje u sukob. Tako prisustvujemo svojevrsnom apsurdu: agresor je moralno-politički poražen i osuđen, ali mu se vojna osvajanja priznaju. To je taj svijet u kome živimo. Predsjedništvo nema treće mogućnosti koja bi uključivala i satisfakciju za pretrpljenu agresiju. Bosna i Hercegovina je pred uništenjem i Muslimani su pred uništenjem. U agoniji u koju su dovedeni izabrali su pogrešan izlaz: ušli su u sukob s Hrvatima u srednjoj Bosni tražeći sebi životni prostor. Tako će i taj dio Hrvata povući za sobom u ponor. To, naravno, ne amnestira hrvatske fašiste od zločina koje su napravili. Oni danas likuju jer su, navodno, natjerali Muslimane da "otkriju" svoje prave namjere u Bosni i Hercegovini. A Muslimani su jadni i uništeni, od agresora fizički, od vlastite pogrešne politike - politički, jer nije znala dobiti prave suradnike u ovom ratu. Sada će stradati u uzajamnom sukobu sa Hrvatima i to će biti kraj i jednih i drugih u najvećem dijelu BiH. Muslimane je ostavio svijet, Hrvate je prodao Tuđman preko Bobana. Kada bi barem to shvatili i zaustavili međusobne sukobe. To se, međutim, čini nemogućim u ovoj fazi. Naredba Predsjedništva o obustavi borbi je bez stvarnog učinka. Ona je izdata da bi umirila njihovu savjest i izašla u susret našim zahtjevima.

Nemoćan sam. Ne znam što činiti. Traže da idem u Ženevu u sklopu državne delegacije. Kako otići dok se napada srednja Bosna, dok granate padaju oko moje kuće. Čime opravdati taj odlazak dok i sam strahujem za život mojih najmilijih.

Gdje je u svemu tome moja Bosna, ona od Save do Neuma, ona s kojom liježem i ustajem. Kako je obraniti od zlikovaca koji po njoj haraju i od evropskih licemjera koji joj spremaju neki novi kroj. Kada bih je mogao staviti na dlan hodio bih po svijetu kao prosjak i molio za nju. Kako je sačuvati tako krhku i nejaku kada je uz nju samo ljubav, a protiv nje oružje i moć. I što mogu učiniti ja sa mojim snom u ovoj surovoj stvarnosti. Što mogu moje ideje povezane kao paučina naspram divljih svinja koje prolaze kroz njih i kidaju ih.

Ipak, nema predaje. U ovom bezizlazu mora biti spas. Nikada se do kraja ne ostvaruje ono što ljudi zamisle. Mora postojati neko zrnce izvan njihovog utjecaja, treba zavaljati to zrnce kao grudvicu snijega i strpljivo ga gurati ispred sebe.

(Nastaviće se)

zzzzz · Post by **zzzzz** » 03/10/2006 22:40

Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(11)

Piše: Dr Ivo Komšić

Ženevski lavirint

Dan 27. srpnja 1993. (Généve).

Jučer smo stigli u Ženevu, odsjeli smo u hotelu "President". U Zagrebu, na aerodromu, sarajevskoj delegaciji pridružili su se Boras i Akmadžić.

Sinoć me Lasić pozvao u svoju sobu na razgovor. Tamo sam zatekao Borasa i Akmadžića. Bez uvoda, direktno, Akmadžić je konstatirao, kao da se radi o gotovoj stvari, da moramo djelovati jedinstveno.

Rekao sam mirno, ostavljajući mogućnost za razgovor, da to želim i da to moraju biti konkretna pitanja, a ne nikako neko neodređeno i apstraktno jedinstvo. Želio sam ih uvjeriti da mi moramo učiniti sve da se sačuvaju dva ključna interesa u dogovoru koji slijedi: prvo, to je interes Hrvata u BiH, drugo, to je Hrvatska kao država.

Upozorio sam da tu postoje velika razilaženja oko rješenja koja mogu sačuvati ta dva interesa. Akmadžić i Boras su pokušali uvjeriti me da se to ostvaruje tzv. srpsko-hrvatskim sporazumom, što sam osporavao ne samo ja već i Lasić. (Lasićevo istrajavanje u tome me prijatno iznenadilo, što dokazuje da se on drži dogovora koji smo postigli u Sarajevu kod nadbiskupa Puljića).

Uvjeravao sam ih da konfederalizacijom BiH najviše gube Hrvati. Takvim sporazumom Srbi dobivaju svoju državu koju će ujediniti sa Kninskom Krajinom i sa Srbijom; Muslimani dobivaju također svoju državu. I iz jedne i iz druge, Hrvati će morati odlaziti ukoliko se ne osiguraju njihova ljudska i građanska prava institucionalno, na nivou države BiH.

U obrani svojih stavova Boras i Akmadžić su otkrili da pristaju i dalje na politiku etničkog čišćenja, samo što ono treba biti u formi mirnog i "dobrovoljnog" preseljavanja. Njima treba sporazum samo zbog toga, njima treba mir da bi se dovršili u drugačijoj atmosferi i bez nasilja procesi koje su otvorili. Oštro sam reagirao na to i tvrdio da se narod ne želi preseljavati i da nitko nema pravo stvarati uvjete za to i sporazume koji bi to omogućavali. (Argumente crkve nisam još htio iznositi jer bih ih uzalud potrošio).

Lasić ih je pokušavao uvjeriti da 10 provincija Vens-Owenovog plana nisu više realna osnova teritorijalne konstitucije države i da Muslimani na to neće pristati. Vojske su na terenu zauzele silom ono što politika nije mogla, a činjenice pokazuju da HVO svugdje gubi bitke i da hrvatski narod uzalud strada. Lasić je to dokazivao vrlo žućljivo.

Njihovi odgovori su bili veoma glupi i politički katastrofalni, u stilu: ukoliko ne pristanu mi ćemo pustiti četnike da zauzmu i Bugojno i dolinu Usore. Ostalo mi je samo da rezignirano konstatiram da to neće biti "uzimanje" gradova i teritorije samo od Muslimana, već i od Hrvata, na što nisu imali odgovor. Poslije toga diskusija je krenula na drugu stranu, o samom prijedlogu Predsjedništva RBiH.

Ja sam im iznio stav HSS-a iza koga ću stajati. Tada su već bili kooperativniji, sa dosta slaganja sa mojim idejama. Tvrdio sam da je za Hrvate najbolja varijanta da se ostane kod "savezne države", a da se savezne jedinice formiraju tako što će se njihove provincije povezati institucionalno, a ne teritorijalno-federalna forma. Ukoliko se nastavi sa teritorijalnim povezivanjem, rat će se nastaviti i Hrvati u BiH će ga izgubiti. Sa mojim ocjenama i prijedlozima su se deklarativno složili. (Vjerojatno dok to ne provjere kod Bobana). Uvjeti da se moj prijedlog realizira su:

1. vraćanje okupiranih teritorija;

2. vraćanje prognanih i izbjeglih na svoja ognjišta.

Složili su se i s tim.

U 10 sati, jutros, imali smo sastanak sa Predsjedništvom RBiH. Već je stigao i Fikret Abdić i priključio se sastanku. Odmah na početku izbile su varnice oko procedura koje su ovdje suštinske: ko će s kim pregovarati, koja je uloga Predsjedništva, a koja stranaka. Nakon žući i napuštanja sastanka (M. Filipović), dogovoreno je da se Predsjedništvo bez predstavnika stranaka sastane danas i raspravi svoje unutrašnje probleme i pokuša doći do suglasnosti oko prijedloga koji je osnova za razgovor, a koji je napravljen u Sarajevu bez Borasa, Akmadžića i Abdića. (Doduše, oni su osnovu tog prijedloga utvrdili u Zagrebu, 11. ovog mjeseca). Što se tiče pregovora sa drugim državama (Hrvatska i Srbija), u njima treba sudjelovati cijelo Predsjedništvo. Sa supredsjedateljima treba razgovarati u proširenom sastavu (i predstavnici stranaka), a sa predstavnicima HDZ-a i SDS-a treba razgovarati kompletno Predsjedništvo kao kolektivni šef države i u te razgovore trebaju biti uključeni i predstavnici oporbe. Kada se došlo do kakvog-takvog sporazuma oko toga (nakon sat i pol rasprave) došla je vijest da supredsjedatelji (lord Owen i Stoltenberg) žele razgovarati u 15 sati sa Predsjedništvom, a u 16.30 sa predstavnicima oporbenih stranaka. Tako je barem jedna dilema razriješena. Tada je Bartolomeo (predstavnik američke administracije na pregovorima) tražio susret s Izetbegovićem, sastanak je zbog toga prekinut, a poslije toga, pošto je ostalo vremena do 15 sati, Predsjedništvo je nastavilo sjednicu bez nas i to oko prijedloga platforme koju želi ponuditi za postizanje sporazuma. Mi, predstavnici oporbe, zaželjeli smo im da usuglase stavove, da taj papir iz Sarajeva, odnosno Zagreba, jedinstveno ponude kao temelj pregovora. Tada smo izašli.

PipiDugaDevetka · Post by **PipiDugaDevetka** » 04/10/2006 18:53

[url]http://www.novilist.hr[/url] , 2.10.2006. wrote:MOSTAR, JUŽNA HRVATSKA
Ovdje, u južnoj Hrvatskoj... – tom je dosjetkom protekloga tjedna predizborni govor začinio Petar Milić, predsjednik "Hrvatskih demokršćana", jedne od pet stranaka koalicije "Hrvatsko zajedništvo" pod vodstvom Bože Ljubića, koju su osobno podržali Ivo Sanader i Andrija ...Piše: Boris Pavelić...Čitanje cijelog komentara se plaća...

zzzzz · Post by **zzzzz** » 04/10/2006 21:43

Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(14)

Piše: Dr Ivo Komšić

Owen-Stoltenbergov plan podjele BiH

28. srpnja 1993.

Jučer, poslijepodne, razgovarali smo sa Owenom i Stoltenbergom. Poslije njihovog razgovora s Predsjedništvom BiH htjeli su čuti mišljenje oporbe. Razgovarao je Filipović, Duraković i ja.

Svak je imao svoj stav o budućem ustrojstvu BiH. Ali, bili smo jedinstveni u mišljenju da BiH ne treba etnički dijeliti jer će to značiti nastavak rata. Ja sam govorio o tome da se moraju poštivati principi koji će omogućiti povratak prognanih i koji će skloniti vojske sa teritorija koje su silom prisvojene. Pokušao sam supresjedatelje uvjeriti da iznosim mišljenje većine Hrvata iz BiH, te stav Katoličke crkve koja će se suprotstaviti svakom obliku preseljenja naroda.

Supresjedatelji su nas uljudno saslušali. Stoltenberg je bilježio ponešto u svoj blok, dok se Lord Owen potpuno dosađivao: zijevao, brisao naočale, vrtio ih u ruci i inače odavao dojam nezainteresiranog promatrača. Iz svega što su oni nama rekli proizilazi da su došli na ovu konferenciju sa konceptom podjele države na tri dijela. Stalno su se pozivali na realno stanje, na ono što su učinile vojske na terenu. Owen je o tome govorio kao o gotovoj stvari, "ostalo je samo da se Muslimani ubijede u to". U tom smislu je govorio da će "muslimanska republika" biti dovoljno velika da može primiti sve Muslimane, da će dobiti izlaz na more i na Savu, da će imati najveću podršku u svijetu, dobiti najveću materijalnu pomoć, imati najjaču valutu i sl.

Ja sam mu na kraju postavio pitanje da li će te republike koje zagovara imati homogenu teritoriju. Odgovorio je da je to najteže pitanje, te da je očito da Cazinska Krajina i Posavina ostaju odvojene od svojih "matica". Bilo je sasvim očito iz toga odgovora da oni imaju jasan koncept o podjeli BiH na tri državice.

Jutros su razgovori nastavljeni. Prvo je Predsjedništvo razgovaralo s Tuđmanom i Bobanom, oko podne s Miloševićem, Karadžićem i Bulatovićem.

Ujutro me probudio Lasić. Tražio je da dođe kod mene u sobu. Prenio mi je mišljenje Tuđmana i Bobana s kojima je razgovarao sinoć. Rekao mi je da su njihovi stavovi katastrofalni: oni žele svoju državu u BiH, samo sa što većim granicama. Htjeli bi tri provincije po Vens-Owenovom planu provesti u državu. Pri tome je Boban bio mnogo tvrđi od Tuđmana, a čak je tvrdio da sa Muslimanima ništa ne želi dijeliti. Lasić je bio zbunjen i isprepadan. Tražio je da o tome upoznam nadbiskupa Puljića u Sarajevu. Žurno i kradomice odšuljao se iz moje sobe. Odmah sam zvao Sarajevo i dobio preko satelita nadbiskupa. Upoznao sam ga sa onim što mi je rekao Lasić. On je tražio da se držimo dogovora koji smo kod njega postigli pred odlazak u Ženevu. Također, inzistirao je na sljedećim stavovima:

- Rješenje do koga se dođe mora isključiti daljnje sukobe i etnička čišćenja.

- Crkva neće pristati ni na kakvo preseljenje naroda.

- Na nivou države BiH mora postojati institucija za zaštitu ljudskih i građanskih prava.

- Sarajevo treba biti exteritorijalan i otvoren grad.

Ovo sam ispisao na jedan papirić i dostavio Lasiću u pauzi između sastanka sa "hrvatskom" i "muslimanskom delegacijom". (Nadbiskup Puljić je obećao da će poslati poseban telegram).

"Hrvatska delegacija" je u razgovorima uglavnom ponovila ono što mi je Lasić jutros rekao.

"Srbijanska delegacija" je otišla još dalje: oni žele svoju državu u BiH koja bi obuhvatila 50% teritorije. Hrvatima ostavljaju 24%, a Muslimanima 26% od ukupne teritorije BiH. Na njihove prijedloge reagirao je Lasić tek onda kada su rekli da su sa Bobanom dogovorili da prava Srba u Mostaru predaju Hrvatima, a Boban za uzvrat predaje prava Hrvata Srbima u Sarajevu. Tako su definitivno priznali da imaju s Bobanom završenu trgovinu u kojoj smo mi, Hrvati srednje Bosne, prodani.

Poslijepodne Izetbegović nastavlja razgovore utroje, s Tuđmanom i Miloševićem.

Cijela situacija je mučna. Po ponašanju supresjedatelja svijet je odlučio podijeliti BiH. Nikoga više nije briga što će biti sa onima koji će biti manjine. Nama ostaje očajanje i strepnja za živote naših najmilijih.

(Nastaviće se)

mr__bosnjak · Post by **mr__bosnjak** » 05/10/2006 00:05

zzzzz wrote:
U međuvremenu se ostvaruje ono što sam predvidio: na terenu se 1.vojnom silom nastoji stvoriti pozicija za pregovore. 2.Fojnica je zauzeta i već su emitirana svjedočanstva UNPROFOR-a o tome šta su tamo zatekli kada su jučer uspjeli ući u taj gradić, koji je donedavno živio potpuno mirno, gotovo idilično. Izvještaje zvaničnika UNPROFOR-a, Armija, Radio i TV Sarajevo su potpuno izokrenuli u svom propagandističkom stilu. Za sve se optužuje HVO Fojnice. Pouzdano znam da je Fojnica 3.napadnuta od strane Armije i to poslije potpisivanja sa HVO dokumenata o 4.neutralnostitog gradića. Stanovništvo je bježalo pred provalom armijskih snaga koje su 5.divljački upale u grad i okolna sela.
6.Kreševo i Kiseljak se također i dalje napadaju. Ukoliko bi probili 7.obranu, 8.Armija bi tamo napravila masakr. 9. Sistematski je razvijana mržnja protiv Kiseljaka punu godinu dana.Imam osjećaj, a mnogi su mi to neposredno potvrdili, 10.da nema Muslimana koji ne bi želio da se Kiseljak sravni sa zemljom. Marija mi je uspjela javiti preko Siska da je jučer pala jedna granata pored kuće (u voćnjak), ali na svu sreću nitko nije stradao, iako su djeca bila vani. Petar-Jan je i dalje na prvoj liniji obrane prema armijskim snagama koje napadaju iz pravca Visokog. Uzaludno pokušavam pronaći način da ih evakuiram iz tog pakla.

1.Ja kakvom? RAT JE!

2.Idilicno pod OKUPACIJOM AGRESORA!

3.Armiji i pripada! To je bosanska teritorija! Ne Hrvatska! STa da BVO uzme grad u Hrvatskoj a HV upadne? Je l´ to legitimno?

4.Nema neutralnosti, to je RBIH i ARBIH ce to kontrolisat!

5.Ovo vec prelazi mjeru!

6. Pokusavaju OSLOBODIT!

7. Armija je odbrana! Ta njegova "odbrana" je agresor!

8.Ohohoho a nije HVO sa Rajicem na celu masakre pravio pod Kiseljakom! I vec zna sta bi Armija uradila!

9. Eh ovo je vec notorna laz! Svu tu godinu dana sam bio u Visokom i znam da niko nije mrzio Kiseljak nit se na to potsticalo(kaze da su SDA u Visokom i Zenici bili ekstremni), zapravo gledalo se na njih kao na SAVEZNIKE, cijeli komsiluk se njima radovao, mrznja je dosla nakon sto su nam gurnuli noz U LEDJA i povezali se s cetnicima, ne kaze Ivo da je oslobadjanje Kiseljaka bio put ka deblokadi Sarajeva, i da su cetnici pomagali ustase u Kiseljaku oruzjem, nebi onako malobrojni opstali protiv oslobodilacke sile sto je dolazila!

10. LAAAAAAAZ!

mr__bosnjak · Post by **mr__bosnjak** » 05/10/2006 12:19

Ovo mi je konfuzno, u onom postu iznad gdje @zzzz kaze "ovo je odgovor sto se morao potpisat Dayton..." pravo me pogodio kao bosanski patriota i heroj, a onda dolazi sad ovaj post, mozda je covjek bio zbunjen

I dalje mislim da je OK, ali morao sam ovo zadnje podebljat i odgovorit jer je tu iznio totalne nebuloze sto se tice vojno-politicke situacije!

zzzzz · Post by **zzzzz** » 05/10/2006 22:42

Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(15)

Piše: Dr Ivo Komšić

Logika podjele se slijedi

30. srpnja 1993

Pregovori se i dalje odvijaju logikom koju su Owen i Stoltenberg postavili u početku. Stanje uspostavljeno silom je pretpostavka za sve što se ovdje zbiva, pravno stanje BiH je napušteno i poštuje se jedino omjer snaga na terenu.

Primjetno je da je predsjednik Izetbegović psihološki napustio tlo BiH, da li pod pritiskom logike pregovora, ili je ovo stanje priželjkivao i već odavno se nalazi u njemu. To ne možemo znati.

Neprestano se poziva na nemoć da se u vojnom smislu nešto učini, govori o realnom stanju u kome se nalazimo, uvjerava nas da se moraju prihvatiti uvjeti koji se nude ili nastaviti rat - a to može završiti potpunim porazom.

Bosna i Hercegovina nema prijatelja, iza nje nitko ne stoji, naša diplomatija nije učinila ništa.

Danas smo ponovo imali sastanak sa supredsjedateljima (prošireno Predsjedništvo) na kome smo trebali odlučiti. Izetbegović je prije toga postavio dilemu: ili prihvatiti prijedlog koji nam je ponuđen, ili napustiti pregovore. Tu dilemu nismo prihvatili.

Predložili smo da se ponude na razmatranje naše primjedbe na sporazum koji nam je dat, te ukoliko ih ne uvaže da se traži zasjedanje Upravnog odbora londonske konferencije.

Kada smo poslijepodne sjeli s Owenom i Stoltenbergom, oni su nam obrazložili kako su naše primjedbe uvažene: Bosna i Hercegovina je po njihovom prijedlogu država, ima međunarodni subjektivitet, neće biti etnički podijeljena, ljudska prava i slobode su garantirani.

Rekao sam im, ukoliko je sve tako, da onda više ništa nema sporno. Problem je samo u tome što nas njihov prijedlog ne uvjerava da je sve tako kao što kažu i zamolio sam ih da nas u to uvjere. Owen je dugo govorio i nastojao biti uvjerljiv listajući papir koji je bio pred njim.

Usprkos svemu, mene nije uspio uvjeriti da je u papiru eksplicitno ono u što nas je uvjeravao. Sa tim neodređenim uvjerenjem sastanak je naglo završen jer se trebao nastaviti tripartitno. S naše strane, ostali su Izetbegović i Abdić. To je trajalo dugo. Iza šest sati smo se vratili u hotel. Izetbegović i Abdić su došli tek oko 19.30 sati. Ništa nismo znali.

Kada je naišao Bakir (predsjednikov sin) upitao sam ga što su odlučili. Rekao je da ništa ne zna, da je pitao nekoliko puta što je rezultat razgovora, ali nije dobio odgovor. Po njegovim riječima, predsjednik sjedi u sobi, nepomično, glavu drži u šakama i gleda u pod bez riječi. Tražio je jedino da mu pošalju Nadu All Isu, izvjestiteljicu za radio i TV Sarajevo. Tamo se dakle nešto desilo.

Izjava je bila jasna: postignut je načelan sporazum o Bosni i Hercegovini, o tome da će ona biti unija sa tri republike. S tom odlukom treba još usklađivati karte, nacrtati granice tri republike, i to je predmet nastavka pregovora.

Kada bi ta odluka zaustavila rat, pogibelj i etnička čišćenja, bez obzira na njenu težinu i rušenje svih iluzija o BiH, mogla bi se i prihvatiti. Ali kako to provesti na terenu? Bojim se da će vojske nastaviti otimati jedna drugoj teritoriju. Posebno sam zabrinut za srednju Bosnu.

Tu je stanje u vojničkom smislu nedefinirano. U najtežem položaju će se naći moj zavičaj, Kiseljak, Kreševo, Fojnica. Čujem da su ih Tuđman i Boban u prvoj pogodbi žrtvovali i lake ruke ostavili izvan tzv. hrvatske republike. Pokušaću intervenirati kada to bude na dnevnom redu.

Ti ljudi, tamo, su instrumentalizirani do kraja, potpuno su slijedili Bobanovu politiku, pri tome su učinili i zločine, a sada ih predaje onima koje im je on učinio neprijateljima. Bojim se odmazde, još većeg zla nego što ga je bilo. Uz to, u Kreševu i Fojnici su naši samostani, to su centri katoličanstva i hrvatstva u Bosni i Hercegovini.

Sve je to sada ostavljeno, sve je prepušteno neizvjesnosti i samovolji pojedinaca.

Nazvao sam u Kiseljak prijatelja i rekao mu sve što se sprema. Upozorio sam ga da sada moraju biti oprezniji nego ikada jer su žrtvovani, te da će se vjerojatno vojničkim putem rješavati ovo što je dogovoreno.

Ako budu prepušteni Armiji moglo bi doći do osvete. Obećao sam mu da ću se zauzeti za poseban status našeg kraja i da se rješenje, ma kakvo bude, provede na miran način.

(Nastaviće se)

zzzzz · Post by **zzzzz** » 06/10/2006 00:05

Bilo bi dobro da se svako od nas, ko prati ovaj feljton, "vrati" u taj period kad se ovo sve desavalo, radi realnije procjene stanja i likova iz price.

Mada sam tanak sa ovim hrvatskim kalendarom, nije mi tesko skontati kad kaze 18 ili 28 srpanj 1993', da je u pitanju juli 93', kad se puno toga lomilo i prelamalo u i oko BiH. Sve to je, u mnogome, odredilo njenu buducnost tj. nasu sadasnjost

Zenevski pregovori odvijali su se u vrijeme kad je trajala cetnicka ofanziva na Rogoj, Trnovo, Bjelasnicu i Igman.To je ono sto je meni najblize i sto ja pamtim a cetnici su bili u ofanzivi svuda, mislim da je tada pala i Crna Rijeka, da je to vrijeme trajala i ofanziva na Bihacki dzep (ili mozda malo prije), na Istocnu Bosnu itd.

Da ne duzim, tad su vec pali Rogoj i Trnovo a i Golo Brdo na Igmanu iznad Hadzica (strateska kota za grad Sarajevo i jedinu vezu sa Srednjom Bosnom), kad su u nasoj jedinici trazili dobrovoljce za Igman i Bjelasnicu, samo su nam rekli da cemo izaci kroz nekakav "Tunel", koji je tu noc trebao da bude prokopan ispod piste sarajevskog aerodroma. Izaslo nas je 60-70 u te dvije noci, bukvalno iza rudara koji su kopali, kasnije ce nam se pridruziti jos nekih stotinjak saboraca iz brigade.

Nakon naseg izlaska na Igman pocela je ona najzesca ofanziva na Zuc (mi gore nismo imali pojma o tome), kad je palo Golo Brdo....sjetice se, ko je proveo rat u Sarajevu, da je to bilo onda kad se onaj tenk zaglavio u transei. Mislim da je tada poginuo i Enver Sehovic rahmetli. Sve u svemu, namjera agresora je bila da zatvori dupli obruc oko Sarajeva.

btw......Naftu za ovu ofanzivu, po tada zvanicnim informacijama, je obezbjedio HVO, kako bi rasteretio svoje snage u Srednjoj Bosni.

S druge strane uveliko je trajala ofanziva Armije kontra HVO u Srednjoj Bosni. Prije naseg izlaska dobili smo vijest da su borbe u Bugojnu okoncane i da Armija BiH kontrolise grad u potpunosti. Ubrzo nakon zaustavljanja pomenute ofanzive na Bjelasnicu - Igman s jedne i Zuc sa druge strane, mozda cetiri do pet dana nakon sto smo se vratili u Sarajevo, pocela je i ofanziva Armije BiH u Hercegovini, ciji cilj je bio presjecanje koridora iz Hercegovine za Prozor. Tada se desio i zlocin u Grabovici / Dreznici

Sve ovo navodim, onako nabacano, koliko je moguce hronoloski, da bi se lakse odredili u vremenu i stvorili sebi jasniju sliku o onom o cemu Komsic govori. Uglavnom, bio je to vjerovatno i najtezi period za BiH, beznadje se osjetilo na svakom koraku.

mr__bosnjak · Post by **mr__bosnjak** » 06/10/2006 11:02

Slazem se, ali ja sam uvijek podrzavao Armiju bez ozbira na sta...

zzzzz · Post by **zzzzz** » 08/10/2006 18:46

Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(16)

Piše: Dr Ivo Komšić

Suočenje s iluzijama

2. kolovoz 1993.

Razgovori o kartama su trajali pet sati (od 15 do 20 sati). Ne znamo pojedinosti. Sinoć sam šetao jezerom s Fikretom Abdićem i njegovom ekipom, pa sam ponešto saznao o tome jer je on sudjelovao u tim razgovorima. Predmet su bili detalji: Sarajevo i Brčko.

Owen je osporio Karadžiću teritorije koje je osvojio u istočnoj Bosni (Srebrenica, Goražde, Žepa...) i kojima je želio trgovati. Oko samog Sarajeva, po Abdićevoj tvrdnji, Owen je dao prihvatljiv prijedlog koji taj grad otvara i oko kojega se osiguravaju prometnice, naročito ona prema Visokom. Boban je tražio Jajce, Travnik i Bugojno (sve mjesta koja je vojno izgubio), a velikodušno je prepustio Kreševo, Kiseljak, Fojnicu - što je HVO još držalo pod kontrolom.

Jutros je opozicija ponovo imala razgovor sa supredsjedateljima. Izložili smo im svoje viđenje Nacrta ustavnog sporazuma i ponovo naglasili da u njemu nije eksplicitno rečeno da je BiH država i da ima sadašnji međunarodni položaj i subjektivitet. Taj dio sam ja obrazlagao.

Pokušao sam ih uvjeriti da mi želimo pozitivno okončanje ovih pregovora i kraj rata i da smo zbog toga i došli na konferenciju. Upozorio sam da je raščišćavanje oko državnog statusa BiH značajno za dalji tok pregovora jer pozitivno rješenje tih problema stvara povoljnu psihološku i političku klimu.

Skrenuo sam im pažnju da bi se pregovori mogli prekinuti jer se na predsjednika Izetbegovića vrši veliki pritisak upravo na tim tačkama sporazuma. Njihova jasnoća osigurava ne samo dalji tok pregovora već i stvara uvjete za kompromise oko nekih drugih problema koji su manje važni. Tražio sam da supredsjedatelji u sporazumu ojačaju državu BiH jer će se ona nalaziti između Srbije i Hrvatske pod stalnom prijetnjom, te da treba više razgovarati o spoljnjim nego o unutarnjim granicama.

I Owen i Stoltenberg su ponavljali ono što smo već čuli: da nitko ne može dovesti u pitanje državnost BiH, njen međunarodno-pravni subjektivitet i članstvo u UN, da nam ne trebaju nikakvi pravni savjetnici i konsultanti da bi se shvatilo da je u sporazumu sve to sadržano.

Ponovno su ponovili da će centralna bosanska republika imati najbolji položaj, dobiti najveću pomoć, biti najrazvijenija i najpoželjnija za život. Takođe su rekli da BiH kao državu nitko ne može dovesti u pitanje jer ona ima brojne prijatelje u svijetu i u Vijeću sigurnosti UN, koji to neće dozvoliti.

Poslije toga smo razgovarali o situaciji koju je Owen predstavio na karti. Pokušao nam je objasniti raspored vojnih snaga i globalni tok pregovora oko teritorija.

Svi smo negodovali na njegovo izlaganje i komentirali ga u stilu: što mi ovdje radimo, sve je gotovo, idemo kući. U jednom trenutku Owen se obratio prof. Filipoviću, koji je glasno protestirao i rekao da to što pokazuje predstavlja omjer snaga, da su to neka rješenja na temelju tog omjera, te ako mi imamo neki prijedlog koji sve to može postaviti drugačije - da izvolimo.

Naravo, nitko od nas nije želio prihvatiti realnost. Svi smo protiv toga da se polazi s pozicija osvojenih teritorija i od početka pregovora odbacujemo taj princip. Stoltenberg nas je još za stolom upozorio da po tom principu radi i Armija BiH, da i ona osvaja teritorije i ima ofanzivu na nekim mjestima u srednjoj Bosni dok mi razgovaramo.

Zapravo, nitko od nas neće da prihvati stanje uspostavljeno silom. Kada smo završili razgovore i sjeli u našu salu, to sam rekao. Mi smo prvi put ozbiljno suočeni s istinom: vojno smo poraženi.

Ovo su sve konzekvence vojnog poraza. Naravno, dodao sam i to da je taj poraz posljedica loše politike i odsustva svake ratne i političke strategije. Kazao sam glasno pred svima da nas je vlast BiH obmanjivala s iluzijom o pomoći koja će doći, da će svijet intervenirati vojno ili skinuti embargo na oružje. Sve su to iluzije koje su nas skupo koštale i koje su stvarale lošu klimu za obranu i borbu protiv agresora.

Umjesto da smo se maksimalno angažirali na obrani i tražili stvarne saveznike u tome, mi smo se uzdali u to da će netko umjesto nas povlačiti vojne poteze i osloboditi nam teritoriju, koja je često predavana bez borbe. Tvrdio sam da se moramo suočiti s tim i s činjenicom da smo zemlja vojno poražena u ratu i kojoj nitko ne želi više pomoći.

A kako i bi kada sama sebi nije znala pomoći i naći saveznike u nepravednom ratu. To sam govorio u ljutnji i nemoći, glasno da čuju svi koji su bili za susjednim stolom, a koji možda snose i najveću krivicu za ove iluzije. Svi su šutali kao zaliveni na moje riječi.

Jedino je Fikret Abdić odobravao sve što sam izgovarao. Poslije razgovora s nama trebalo se razgovarati s Izetbegovićem. On je poslao da umjesto njega pregovara Silajdžić, što su supredsjedatelji odbili.

Silajdžić kao ministar nema nikakav legitimitet za pregovore, a taj potez predsjednika supredsjedatelji su ocijenili kao pokušaj razvodnjavanja pregovora.

Nastraviće se

mIRCerka · Post by **mIRCerka** » 09/10/2006 11:00

zzzzz · Post by **zzzzz** » 10/10/2006 00:13

"Jedino je Fikret Abdić odobravao sve što sam izgovarao "

U jednom od iducih nastavaka ovog feljtona, moze se vidjeti kad je Fikret Abdic definitivno odlucio da otvoreno krene u secesiju i time izazove razdor medju krajisnicima....razdor koji ni danas nije manji nego sto je bio u vrijeme sukoba

Prezivljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH

#26

#27

#28

#29

#30

#31 Knjiga

#32

#33

#34

#35

#36

#37

#38

#39

#40

#41

#42

#43

#44

#45

#46

#47

#48

#49

#50