Forum Klix.ba

King Kikapu wrote:okay, ali me zanima kolika je vjerovatnoca ili mogucnost da podvrgavanje tijela naporu dovede do dijabetesa i ga pak drzi na distanci, ukoliko postoji recimo genetska predodredjenost za oboljevanje od dijebetesa.

jos me par stvari zanima, ali ova je najbitnija, a nisam uspio nasurfati nista konkretno.

edit: @chupahajic i horns, hvala u svakom slucaju.

Ako imas pitanja mozes se javiti na PP posto ja trenutno radim sa jednim projektom o stresu koji naravno isto tako je povezan i sa dijabetesom + ostalim bolestima.

King Kikapu wrote:okay, ali me zanima kolika je vjerovatnoca ili mogucnost da podvrgavanje tijela naporu dovede do dijabetesa i ga pak drzi na distanci, ukoliko postoji recimo genetska predodredjenost za oboljevanje od dijebetesa.

jos me par stvari zanima, ali ova je najbitnija, a nisam uspio nasurfati nista konkretno.


edit: @chupahajic i horns, hvala u svakom slucaju.

Genetska predispozicija za dijabetes zavisi od tipa dijabetesa. Prijemcljivost ka nasljedjivanju tip 1 dijabetesa je 3-4%, a tip2 dijabetesa 60-70%, sto znaci ako ti neko u porodici ima tip 2 dijabetes imas 60-70% sanse da ga i ti dobijes. Tipu 2 dijabetesa vodi debljina i pretjerano uzivanje (citaj prejedavanje) slatkisima i masnom hranom kao i neuredan zivot uopce. Sport pomaze jer bavljenje fizickim aktivnostima snizava glukozu u krvi. Tako se ti ne sekiraj, samo ti trci i vozi bicikl i drzaces dijabetes podaleko, bar sto se tice tipa 2. A sto se tipa 1 tice, e tu ti vec sreca i razina stresa igraju ulogu

Sport i njegovo pravilno upraznjavanje samo moze pomoci, kako dijabeticarima tako i onima koji to nisu. Ne vjerujem da se dijabetes moze dobiti zbog previse trcanja, brdskog biciklizma i slicno. Isto tako, ne vjerujem da mozes dijabetes sprijeciti sportskim zivotom. Ni sami doktori ne znaju razlog nastanka dijabetesa, uglavnom ga povezuju sa gojaznosti (kod onih koji to fakat jesu), zatim stresom i nasljednim faktorom. Cuo sam jos svakakvih prica i razloga ali su to uglavnom nagadjanja. Imunitet je vazniji od svih gore navedenih.
Ja sam zivio prilicno zdrav zivot i prije nego sam postao dijabeticar. Odnos visina-tezina 185cm/84kg sto je sasvim normalno, bavio se sportom, nisam pushio, ponekad pio (sve u granicama), nasljedni faktor -0 bodova (barem da je znam). Tako da su mi rekli da je kod mene stres i da sam "type A personality" jer je to sve sto im je ostalo od opcija. Malo je sve to konfuzno ali valjda ce jednog dana moci tacno skontati ko je zbog cega sta dobio pa ga tako i lakse lijeciti.

Hvala svima vama na podrsci , ja fakat zivim sasvim normalno, ne postoji nijedna jedina stvar koju ja ne smijem a ostali smiju (osim da odem u slasticarnu i oleshim se) tako da se i ne osjecam bolesnim, a ni ti nauchnice ne bi trebala.
Prije par dana mi se desila smjesna situacija: sjedimo nas nekoliko u restoranu i stize nam hrana, ja vadim inzulin i dajem sebi injekciju, pitam havera (koji je upravo doshao iz druge drzave i nije me vidio 2 godine) "hoces se ti spucati da ti dam, kakve su ti vene"? , frajer se sjebo, pita ovog drugog havera "koji mu je qrac, bio je regulara prije" i onda nastaje smjeh. Jebi ga, hocu reci da meni taj dijabetes fakat nije tolika smetnja, cak ga drugim ljudima ne spominjem a dosta njih i ne primjeti dok bas ne vide da se "dopingujem"

Ma idemo dalje, life is good

Tako i trebate.
Ja poznajem momka koji je dobio dijabetes jos prije rata u Bosni, dugo mu je trebalo vremena da nama "novoj raji" to kaze i mislim da je ta dijagnoza ogranicila njega i njegove izbore u zivotu, sto je stvarno zalosno.
Ja sam par puta pokusala sa njim razgovarati u vezi toga ali on sve to "ignorise" i ne zeli da prica.
Drago mi je kad ovako nesto mogu da procitam (ovo sto ti @shadow pises ) jer sam dijabetes spada u grupu bolesti koje mi mozemo kontrolisati sa svojim nacinom zivota i zasto onda dozvoliti da nam takve dijagnoze mijenjaju psihu, jel tako?

mislim da i ova tema pokazuje tačnost mišljenja poprilično uvriježenog u medicinskim krugovima - da su dijabetičari možda i najeduciraniji pacijenti. Zaista se uvijek puno trude da nauče što više o svojoj bolesti i kako živjeti sa njom što je za svaku pohvalu jer to koristi prije svega njima.
Tačan raspored uzimanja inzulina, raspored ishrane i fizičkih aktivnosti u odnosu na količinu, vrstu i vrijeme uzetog inzulina... tj malo više planiranja života u početku možda izgleda strašno al se čovjek na to brzo navikne i uskladi.
Neobično je važno za pacijente da znaju prepoznati akutna stanja, prije svega hipoglikemiju jer tu najbrže sami sebi mogu pomoći, kocka šećera, red čokolade, zaslađeni sok... čine čuda tada. Srećom, veliki procenat pacijenata ta stanja prepoznaje bez greške.
Čini mi se da je nauchnica spomenula probleme za noćnim hipoglikemijama i jutarnjim hiperglikemijama... mislim da se to vrlo lako može izbjeći promjenom režima dijabetesa, ono što si spomenula u prvom postu izgleda kao ok kombinacija... ipak noćni inzulin ne bi smio imati nikakve pickove ili bar bi ih trebao imati što kasnije (dugodjelujući) jer bi bio red i naspavati se malo bez buđenja uz drhtanje, nemir, znojenje...