ja imam jedan rep od osamdesetke (čuva knjige da ne panu), jedan geler od ko-zna-čega negdje u sobi (ptice znaju gdje), i jedan aluminijski geler u ramenu. po belaju, sad me boli rame al ne ono gdje je geler. to je zdravo. pitam se da me spičio u desno rame, možda me ne bi bolilo sad...
helem, stojimo mi pred zgradom '92., zajebavamo se, k'o tinejdžeri kad prošišta granata i spiči negdje, ni blizu ni daleko. mi, kako se trznusmo i razbježasmo u sekundi, nismo skontali gdje je roknula a znatiželjne budale početkom rata, htjeli smo odmah vidjeti gdje šta i kako je uradila. i okrenem se ja
u sekundi da vidim da nije blizu, kad ne vidi se ništa. ne vidi se od zgrade. ali, u trenutku ugledam geler kako pada blizu nas, u slobodnom padu (beli je roknula dalje negdje) i ostavlja mali trag dima iza sebe. ni to nije pomoglo mojoj glupoj glavi da skonta očitu stvar, i poletim ja da ga uzmem isto ko da će pobjeć negdje. kako stigoh do mjesta gdje pade, ugledam ga vrlo brzo i hop - u ruku uzmem. jadna majko kako sam se spržio... jebo sam i geler i glupost svoju. najgore je bilo kad me raja počela ofirat...
dok nas nije neki covjek iz nase armije zaustavio i rekao:"Djeco draga jeste vi poludili?dje'cete to?" 
Dobro si, jesmo cvake.
, bolan suvenir!