Tetkica Alija je jedini razlog zbog kojeg si ti ovdje i zivis u jedinstvenoj BiH. Ni dragi tvoj TITO ni ostala komunisticka govna ti nisu pomogla vjeruj mi. Tetkica Alija je taj koji je 20 dana pregovarao da bi ti sad mogao biti u svojoj kuci. Tetkica Alija je pregovarao da bi se mogao zvati Bosancem.
ovolika kolicina novokomponovanih floskula/dogmi/ubleha u jednoj recenici zasluzuje divljenje. osim sto ni danas ne postoje bosanci treba ipak spomenuti da se davno prije alije desio:
Zavnobih
Ovih sam dana negdje pročitao da je u Drugom svjetskom ratu od ustaške i četničke ruke poginulo više od pola milijuna stanovnika Bosne i Hercegovine.
Repriza užasa što se desila u našim danima brojčano je dvostruko manja, ali i dvostruko bezizlaznija. Mi imamo beznađe Daytona, a naši očevi imali su nadu ZAVNOBiH-a. Ime dalekog američkog grada u bosanskom jeziku, naravno u prenesenom značenju, označava drveni šporet, dok kratica ZAVNOBiH ima značenje svjetla u tunelu. Ne volim kratice, mislim da one zagađuju jezik, ali ova je iznimka. Ova zveči kao zlatnik u tamnim odajama pamćenja.
Dakle: Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine bijaše najviše predstavničko tijelo naše države, osnovano u Mrkonjić-Gradu 25. i 26. studenoga 1943. godine. Do osnivačke skupštine došlo je nakon velikih pobjeda Titove vojske nad četničkom i ustaškom žgadijom. Zastupnici (delegati) ZAVNOBiH-a bili su bosanskohercegovački Muslimani, Hrvati i Srbi. Na prvom zasjedanju, kao polazni dokument, usvojen je onaj čuveni Proglas ZAVNOBiH-a, u kome se kaže da država nije ni-ni-ni, već je i-i-i.
Dakle, ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska. Na toj ideji konstituirana je šesta socijalistička republika, koja je u sklopu jugoslavenske federacije bila označena kao zemlja ruda, voda i šuma. Teška industrija. U njenom grbu, koji je izradio partizanski slikar Đorđe Andrejević Kun, bili su tvornički dimnjaci, omeđeni vijencem bjelogorice i četinara. Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a održano je u Sanskom Mostu u ljeto 1994., a na trećem zasjedanju, koncem travnja 1945. u Sarajevu, ZAVNOBiH je pretvoren u Narodnu skupštinu, koja je izabrala prvu poslijeratnu bosanskohercegovačku Vladu.
Međutim, Bosna i Hercegovina počet će se istinski razvijati tek nakon implementacije jugoslavenskoga Ustava iz 1974., kad ona ostvaruje istinsku ravnopravnost sa ostalim jugoslavenskim državama u socijalističkoj federaciji. Tih petnaestak godina procvata odredit će dosta čvrsti komunistički kurs druga Branka Mikulića, jednog od najvećih bosanskohercegovačkih političara novijeg vremena. Mikulić se držao zavnobihovske dogme "ko pijan plota", ostvarujući zacrtanu ravnopravnost bosanskohercegovačkih naroda u okviru komunističkog voluntarizma.
Međutim, tadašnja srbijanska komunistička birokracija smatrala je da je ugrožena svuda gdje nije hegemonistična. Pitanje rastakanja Bosne i Hercegovine svodilo se na pokušaj redefiniranja zavnobihovskoga spisa po slijedećoj shemi: Bosna je srpska. Potom: Bosna je hrvatska. Na koncu: Bosna je muslimanska. Rezultat je bilo to da Bosna nije više bila ničija, "da nije više bila", kako je to jednom napisao Ivan Lovrenović, "ljudska kuća". Nego daytonska Bosna.
Kad danas blagdan ZAVNOBiH-a ne obilježavaju bosanskohercegovački Srbi i Hrvati, oni tom ignorancijom samo iznevjeravaju duh svojih predaka. Fašizam sinova prekrio je, poput crnog oblaka, očevsku antifašističku borbu. Stoga svim bosanskohercegovačkim domoljubima, antifašistima, građanima i građankama, drugaricama i drugovima čestitamo 25. novembra, Dan državnosti naše Republike Bosne i Hercegovine!
Mile Stojić (BH DANI -
http://www.bhdani.com/default.asp?kat=f ... tekst_rb=3 )
Potpisujem
