Sutorina?!

[PipiDugaDevetka]

jedva da i ovo malo drzimo na okupu a vi bi se sirili

Onaj ko je ostao bez izlaza na more mešetari uz pomoć profesionalnih forumaša.
Crna Gora se preobratila od neprijateljske susjedne države Bosni i Hercegovini u saveznika kojeg dušmani ''od tamo daleko'' kinje i ponižavaju kao i državu BiH.
Izgleda da je podizač teme iz 2006.g. ''profesionalni forumaš''.
Moderacijo, provjeri da li se radi o kloniranom accaunt-u.

dio o Sutorini - http://www.klix.ba/forum/viewtopic.php? ... a#p5871738

Pa ako cemo mak na konac onda su ukinute i Srbija i Hrvatska i Slovenija..., formirane nekakve banovine koje nisu imale nikakve veze sa realnoscu. Iz tog razloga ne bih se dalje bavio ovim pitanjem. Tito ima svoje zasluge i ja mu ih niposto ne sporim ali djeluje mi potpuno neracionalno da mu se pripisuju zasuge za postojanje BiH u njenim granicama koje su prilicno stare. Titova geneijalnost, kad je BiH u pitanju, lezi u tome sto je on prepoznao tu realnost ali nije on kreator te realnosti vec istorija u najsirem smislu te rijeci.

Sadasnje granice su Titov projekat, a neke druge granice neke Bosne od prije, potpuno su irelevantne, jer je danasnja BiH potpuni geopoliticki preslik SRBiH... To je neoborivo...

E, hajde da razjasnimo ukratko pitanje granica BIH i koja je uloga Josipa Broza u "stvaranju" granica danasnje BIH. Da bi smo to razjasnili trebamo se vratiti par stotina godina unazad, tacnije 293 godine. Vec pomenutim mirovnim sporazumom u (sremskim) Karlovcima iz 1699 , zapadna granica Osmanskog carstva je ogranicena na rijeke UNA,Sava,Dunav. Najzapadnija provincija tog carstva bila je danasnja BIH, tada zvana Bosanski Pasaluk. Ipak konacne granice Bosanskog Pasaluka su odredjene na mirovnom sporazumu potpisanom izmedju Turske i Austrougarske u Pozarevcu 1718 godine. Izmedju ostalog u tom sporazumu se kaze da Bosanski Pasaluk izlazi na Jadransko more na dva mjesta i to od Kleka do Neuma(u duzini 21,2 Km) na jednom mjestu i u slivu rijeke Sutorine u Bokokotorskom zalivu u duzini od 7 Km. Postavlja se pitanje zasto je Turskoj omogucen izlaz na more u tom podrucju.
Glavnu ulogu je ipak tu odigrao Dubrovnik, koji je tada bio grad drzava. Mletacka drzava(Venecija) je u Dubrovniku uvijek gledala konkurenciju i htjela je cijelo vrijeme zauzeti taj grad, ali je Dubrovnik imao mocnog saveznika-Tursku. Sustina je da su Turci(vec sa brda Srdja) mogli zauzeti Dubrovnik kad su htjeli, ali im je Dubrovnik , kao pomorska sila trebao, kao posrednik u trgovini sa zapadnom Evropom. Dubrovnik se obavezao placati izvjesni danak(placati svoju nezavisnost) Turskoj, a Turska je branila Dubrovnik od Mletaka.Dubrovcani su bili malo i pametniji pa su se dvostruko obezbjedili od Mletacke. Jakim zidinama su se branili od napada sa mora, a Turcima su prodali dio kod Neuma sa jedne strane i kod Sutorine sa druge strane. Tako ako bi Mlecani htjeli napasti Dubrovnik kopnenim putem, morali su ugroziti teritorijalni integritet Osmanskog carstva, a to bi automatski znacilo i objavu rata Turskoj, zasta Mlecani nisu bili spremni. Pomenutim ugovorima u Karlovcima i Pozarevcu te su granice bile potvrdjene i takve ostale sve do 1878, tj do Berlinskog Kongresa. Da kazem prije toga da je Dubrovnik(Dubrovacka republika) kao i Venecija(Mletacka Republika) prestali da postoje kao samostalne drzave dolaskom Napoleona 1807 godine, ali posto je Napoleon bio saveznik sa Turskom nije dirao Tursku niti ugrozavao njene granice. Padom Napoleona teritorij koji su drzali Mlecani(Boka Kotorska) kao i Dubrovacka republika, pripadaju Austrougarskoj, ali pomenuta teritorija oko Neuma i Sutorine ostaju u Turskoj. Berlinskim kongresom BIH je prvo bila okupirana a potom 1908 anektirana Habsburskoj monarhiji, kao posebna provincija i to u svojim granicama. Nestankom Austrougarske sa istorijske scene, poslije Prvog svjetskog rata dio njenog teritorija se ujedinjuje u kraljevinu SHS, pod monarhijom Karadjordjevic. 1921 godine Vidovdanskim ustavom je kraljevina SHS administrativno podjeljena u izborne i teritorijalne jedinice. Jezicak na vagi tj legitimitet tom ustava je dala (odlucili) JMO (Jugoslovenska muslimanska organizacija) na celu sa Mehmedom Spahom, ali po jednim uslovom, da BIH ostane kao jedna izborna jedinica . Nikola Pasic je na to pristao sa tim da je BIH imala 6 izbornih jedinica koje su obuhvatile cijelu BIH. Promjene u ganicama(po prvi put) su napravljene za vrijeme Sestojanuarske diktature, kada je kralj Aleksandar Karadjordjevic podjelio Kraljevinu Jugoslaviju na 10 banovina. Drugi put su te granice promijenjene sporazumom Cvjetkovic-Macek 26. 08. 1939 kada je tim dogovorom stvorena Banovina Hrvatska, koja se tako prosirila na racun teritorije BIH. Dolaskom Pavelica na vlast i stvaranjem NDH, cijela BIH ulazi u njen sastav, a osim toga NDH se prostire sve do Beograda, tacnije Zemun je ulazio u njen sastav. Zasjedanjem ZAVNOBIH-a u Mrkonjic-gradu 25.novembra 1943, BIH je vracena u svoje granice tj u one granice koje je imao Bosanski Pasaluk jos 1718 godine.Te granice su ponovo potvrdjene zasjedanjem AVNOJ-a par dana kasnije(na drzavnom nivou) u Jajcu. Jedino sta se tu promjenilo je usmeni dogovor iz 1947 godine ,Blaze Jovanovica (predsjednika SR Crne Gore) i Djure Pucara (predsjednika SR BIH) o promjeni granice kod Sutorine, tj o zamjeni teritorija. Naime par sela oko Foce koja su pripadala Crnoj Gori pripalo je BIH a Sutorina i izlaz BIH na Boku Kotorsku , je pripao Crnoj Gori. Zanimljivo je da su se Slobodan Milosevic i Franjo Tudjman bili dogovorili, da se republici srpskoj da taj izlaz na more, kod Sutorine a da se Neum pripoji Hrvatskoj. Medjutim to je, kao sto znamo bio racun bez krcmara i jos jedan od neuspjelih pokusaja nasih susjeda odnosno komsija da krcme BIH(ko da im je babovina). E sad ti meni reci poslije ovog navedenog po cemu je onda Tito "stvorio" granice BIH, ako ne vidis da su granice BIH jedan kontinuitet jos od 1718 onda ti niko ne moze pomoci. A ako tako posmatras stvari onda bi Hrvati sa pravom trazili Zemun kao (stolni) hrvatski grad, a mogli bi traziti i Boku Kotorsku. Isto kao sto bi i Italija od Hrvatske mogla traziti Istru sve do Rijeke. Hajd malo presaberi sve ovo navedeno, pa demantuj argumentovano, ako mozes

[/quote]

[cyprus]

Ma to je gotovo pitanje... zaista se ne isplati podizat takve pretenzije, koje nisu realno ostvarive, pogotovo u vrijeme kada nam je što hitnije potreban sporazum o granicama sa susjedima...

Od sticanja svoje nezavisnosti, BiH nikada nije imala Sutorinu i to je meni dovoljan argument da nemamo šta pokretat sad to pitanje...

[PipiDugaDevetka]

Ma to je gotovo pitanje... zaista se ne isplati podizat takve pretenzije, koje nisu realno ostvarive, pogotovo u vrijeme kada nam je što hitnije potreban sporazum o granicama sa susjedima...

Od sticanja svoje nezavisnosti, BiH nikada nije imala Sutorinu i to je meni dovoljan argument da nemamo šta pokretat sad to pitanje...

[sinuhe]

Jedino sta se tu promjenilo je usmeni dogovor iz 1947 godine ,Blaze Jovanovica (predsjednika SR Crne Gore) i Djure Pucara (predsjednika SR BIH) o promjeni granice kod Sutorine, tj o zamjeni teritorija.

Ovo me podsjeca na dokument deytonskog sporazuma. Naime taj dokument je izgubljen(onaj sto je predat predstavnicima BiH). Eto mozda nakon 60 godina postane tek usmeni dogovor pa ga budemo htjeli mijenjati.

Evo ovako neki Trebinjac ne moze poredati lezaljke na plazi. Golema steta.

[Stojadin]

Cuj Sutorina bosanska.. prije 60 godina, da, danas ne.. Kako je mislis vratit? Otic u CG i zamolit ih da nam je vrate jer je eto, prije 60 godina to bilo u BH. Bilo bi fino, al de ba.. uozbiljite se. Jednostavno nije nikako realno. Takodjer ako dobijemo nazad Sutorinu mi bi njima trebali vratit Maglic i jos nekoliko sela u tom podruciju oko Foce, sto jos vise komplikuje problem.

[PipiDugaDevetka]

Cuj Sutorina bosanska.. prije 60 godina, da, danas ne.. Kako je mislis vratit? Otic u CG i zamolit ih da nam je vrate jer je eto, prije 60 godina to bilo u BH. Bilo bi fino, al de ba.. uozbiljite se. Jednostavno nije nikako realno. Takodjer ako dobijemo nazad Sutorinu mi bi njima trebali vratit Maglic i jos nekoliko sela u tom podruciju oko Foce, sto jos vise komplikuje problem.

BIA-ina velikosrpska posla!
Crna gora je sada BiH prijateljska zemlja koju bijaSr kinji, ucjenjuje i ponižava gdje god može baš kao što radi i sa BiH.
Crtani film na crnogorskom jeziku. Od bosanskog i djelimično crnogorskog su nastali, i srpski, i hrvatski jezik

[So What!]

Kako smo ostali bez 7 kilometara morske obale: Ko će BiH vratiti njen drugi izlaz na more - Sutorinu?

Zašto se ušutio i Komšić koji je 2006. najavljivao da će tražiti pregovore o Bokokotorskom zaljevu

Autor M. DEDIĆ - F. KARALIĆ | Objavljeno 28.07.2012. u 12:47

Komšić i Silajdžić: Pred Međunarodnim sudom trebalo pokrenuti i proces povratka Igala Komšić i Silajdžić: Pred Međunarodnim sudom trebalo pokrenuti i proces povratka Igala

Rijetki se danas sjećaju izjava jednog bivšeg i jednog sadašnjeg člana Predsjedništva BiH, Harisa Silajdžića i Željka Komšića, koji su nakon izbora 2006. godine najavili kako će narediti novoformiranoj Vladi FBiH, tada s SDA premijerom Nedžadom Brankovićem na čelu, da pred Međunarodnim sudom pokrene proces arbitraže i povratka Sutorine, drugog izlaza na more BiH, ali i Igala i Njivica, koji danas pripadaju Crnoj Gori.

Berlinski kongres

- Sada je prigoda da se sa Crnom Gorom na pregovarački stol postavi jedno staro, nejasno granično poglavlje: izlaz BiH na more u Bokokotorskom zaljevu kod Sutorine - izjavljivao je tada Komšić, ali šest godina kasnije njegovi prvi saradnici, poput Damira Bećirovića, savjetnika za medije, prvi put čuju za to!?

Komšić je 2006. izjavio i da je BiH u Jugoslaviju unijela ovaj teritorij kao svoj i da nikada o trampi tog teritorija za neki drugi nije proveden nikakav referendum među stanovnicima BiH, koji su jedini prema međunarodnim zakonima mjerodavni odlučiti o poklanjanju svoje obale. On je kazao da je lako dokazivo da Crna Gora danas gospodari našim teritorijem.

- I površnim poznavateljima povijesti poznato je da je BiH, nakon Berlinskoga kongresa 1878. godine, zadržala dva izlaza na obalu Jadrana, utvrđena mirovnim pregovorima u Požarevcu 1718.: jedan kod naselja Neum i drugi na ulazu u Bokokotorski zaljev, u predjelu zvanom Sutorina. Klek i Sutorina pripali su od 1918. Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. To je trajalo do 1921., kada je Vidovdanskim ustavom Jugoslavija podijeljena na 33 oblasti. Enklava Klek i Sutorina pripale su Mostarskoj oblasti - govorio je tada Komšić, što su prenijeli brojni mediji.



Faksimil Zapisnika sa sjednice Predsjedništva Prezidijuma Narodne skupštine NRBiH od 2. februara 1949.: Izmjena granica Trebinjskog sreza

No, sve je ostalo samo mrtvo slovo na papiru, a da se zaista poštovalo međunarodno pravo, Bosna i Hercegovina bi danas imala dva izlaza na more - Neum i Sutorinu. Međutim, Sutorina je 1946. godine pripojena Crnoj Gori navodnim usmenim dogovorom nekoliko komunističkih moćnika s bh. i crnogorske strane. O tome nema pisanog traga, a kao autori ove trampe državnim teritorijem navode se Đuro Pucar Stari i Avdo Humo iz BiH, te Blažo Jovanović iz Crne Gore.

Mit o telefonskoj "prodaji" sedam kilometara morske obale Sutorine obogaćen je i navodnim blagoslovom Josipa Broza Tita i Vladimira Bakarića. Tada je, navodno, naša zemlja u zamjenu za Sutorinu i obližnja naselja uz obalu (Sušćepan, Prijevor, Ratiševina, Igalo, Njivice i Toplu) dobila planinski masiv Maglić, te Kruševo i Vučevo!?

Činjenica da nema pisanog akta o zamjeni teritorija između tadašnje dvije jugoslavenske republike niti je proveden referendum među stanovnicima BiH kao međunarodni mjerodavni institut za ovakvu "trgovinu" ostavlja nas na nejasnom poglavlju granica između dviju današnjih balkanskih država.

Avnojevske granice

Historičar mr. Fikret Midžić, direktor Arhiva Unsko-sanskog kantona i dobar poznavalac bh. izlaza na more, kroz historijske fakte potvrđuje da su Neum-Klek i Sutorina u Bokokotorskom zaljevu dobili svoje međunarodno priznanje na Bečkom 1815. i Berlinskom kongresu 1878. godine.



Nejasno poglavlje granica između BiH i Crne Gore

Midžić pojašnjava kako je povijesno, zbog opasnosti od Mletačke republike, Dubrovačka republika uspostavila dva teritorijalna koridora, Neum-Klek i Sutorinu, koje je 1718. mirovnim pregovorima u Požarevcu dala Turskom carstvu u čijem sastavu je bio Bosanski ejalet.

- Odlukom Bečkog kongresa Dalmacija dolazi pod vlast Austrije, koja nije osporavala Bosanskom ejaletu ove izlaze na more, jer je na Bečkom kongresu bio potvrđen osmanlijski legitimitet - kaže za naš list mr. Midžić.

On nabraja i veliki broj karata koje pokazuju Neum i Sutorinu kao dva izlaza na more; kartu K-22 Antonia de Zanchia iz 1821. godine, Album plovidbenih karata Jadranskog mora milanskog Vojnogeografskog instituta s kartama K 23 i K 24, koje egzaktno pokazuju oba tadašnja bh. izlaza na more, kartu K-26 pukovnika Bernarda Kaboge... Midžić dodaje da su dva izlaza na more Bosni i Hercegovini priznata i avnojevskim granicama s kojima je BiH dočekala kraj Drugog svjetskog rata. U tim granicama je BiH i 1992. međunarodno priznata.



- BiH je nakon Drugog svjetskog rata na kartama prikazivana s izlazom na more u Boki Kotorskoj kod Sutorine - tvrdi Fikret Midžić.

Razdoblje od 1945. do 1947., kada se, očigledno, netransparentno trgovalo teritorijem BiH kod Sutorine, nije potkrijepljeno dokumentima iz kojih je vidljiv takav rasplet. Naime, u februaru 1945. godine sekretar Predsjedništva AVNOJ-a Mile Peruničić predložio je kao kriterij za granice BiH stanje određeno Berlinskim kongresom, i prema tom kriteriju Neum i Sutorina pripali su BiH.

Pisani tragovi

U maju 1946. sekretar Skupšine FNRJ uputio je dopis federalnim jedinicama da mogu izvršiti korekcije granica i o tome dostaviti prijedloge i dokumentaciju. Međutim, o eventualnim pregovorima između BiH i Crne Gore od 1945. do 1947. nema pisanih tragova.

S tim u vezi Midžić za naš list otkriva i do sada neobjavljeni dokument - Zapisnik sa sjednice Predsjedništva Prezidijuma Narodne skupštine NRBiH od 2. februara 1949., kojoj su prisustvovali članovi Vlado Šegrt, dr. Jakov Grgurić, Sulejman Filipović i Novak Mastilović.

- Oni jednoglasno donose odluku o ukidanju i spajanju te izmjeni granica područja mjesnih narodnih odbora Trebinjskog sreza i o određivanju granica grada Trebinja. Vlado Šegrt kao predsjednik Prezidijuma je svojim partijskim kolegama tada pročitao akt Vlade NRBIH broj 1535/48 od 31. januara 1949. kojim je predložena ova izmjena granica Trebinjskog sreza - ističe Midžić i dodaje da je Sutorina pripadala Trebinjskom kotaru u sastavu tadašnje Zetske banovine nakon 1929. i zadržala se u Trebinjskom srezu i nakon Drugog svjetskog rata.

Hercegnovski kotar

Prvi dokumentirani zapis o Sutorini u sastavu Crne Gore pojavio se u maju 1947. Zakonom o administrativno-teritorijalnoj podjeli Crne Gore.

Tada je Hercegnovskom kotaru pripala općina Igalo, a u koju su ušla naselja Sutorina, Sušćepan, Prijevor i Ratiševina.

Vlasnici zemlje bili iz Trebinja

Površina Sutorine, za razliku od Neum-Kleka od oko 32,87 kvadratnih kilometara, manja je i iznosi 24,11 kvadratnih kilometara. U vrijeme kada je Dubrovčanin Bernard Kaboga 1832. godine za potrebe Austrije pravio karte i vršio mjerenja Neum-Kleka i Sutorine, jer je Austrija imala namjeru kupiti od Turskog carstva oba izlaza na more, u Sutorini je bilo 155 kuća i 465 stanovnika.

Vlasnici zemlje bili su iz Trebinja i to: Hasan-beg Resulbegović, Hadžija Cvitić, Arslan Agić, Selimović, Dizdarević, Hadži-paša Alijagić, Kurtović i Omeragić. Na sutorinskom terenu uzgajani su vinova loza, pšenica, zob i kukuruz.

(AVAZ)

[marokanac]

Obećat našim političarima vile u Sutorini pa ćeš vidit kako grizu da se to vrati

[sinuhe]

Politika za djecu.
Sta sa nasom eksklavom u Srbiji. Imaju li ljudi ambulantu?

[racionalista]

niko nema pravo da se odrekne metra domovine. ovo što su komunjare uradile treba ispraviti i vratiti nasu teritoriju u okvire drzave bih

[sinuhe]

Selo Sastavci, opstina Rudo.

Republika Srbija je tu izgradila školu, stanove, ambulantu, stanicu policije, poštu...

http://www.vesti-online.com/Vesti/Srbij ... ne-granice

Ali daj da Bosnjo posadi suncobran u Sutorini.

[So What!]

HISTORIJA BH. IZLAZA NA MORE : Ko je Bosni i Hercegovini 'poklonio' Neum i šta su Dubrovčani obećali kad smo im dali Pelješac i Ston!?
Subota | 28.07.2012.

Niko Bosni i Hercegovini u historiji nije poklanjao teritorije. Naprotiv, tradicionalno sebični silnici i političke elite su kroz historiju pravili teritorijalne ustupke, veoma često radi vlastitog osobnog probitka...

Piše: Zoran Bibanović

Ko je Bosni i Hercegovini poklonio Neum?

Kukuriku koalicija u Hrvatskoj je spremna napraviti krupan i hrabar korak. Bosna i Hercegovina bi mogla, zahvaljujući sposobnosti naše političke elite i velikodušnošću Hrvatske, dobiti otoke Veliki i Mali Školj te vrh poluotoka Klek – javljaju domaća i Hrvatska štampa.

Aferim (bravo). Bosna i Hercegovina dakle dobiva, nešto što je potpuno nesporno i stotine godina u sastavu vlastitih administrativnih ili državnih granica.

O velikodušnosti susjednih zemalja (granice, naknade za potopljeno zemljište hidroakumulacijama, ratne akcije i okupacije, prevođenje voda iz jednog sliva u drugi što je zabranjeno međunarodnim zakonima…) drugi put.

Nepoznavanje historije Bosne i Hercegovine je zaprepašćujuće. U turističkom magazinu „Don't Miss“, koji uređuje izvjesni Tim Clancy, i koji obilno sponzoriraju međunarodne organizacije, nalazimo toliko netačnosti prilikom turističke interpretacije Bosne i Hercegovine da čitaocu zastaje dah. Tako u izdanju br. 1, o Hercegovini, sveobuhvatnog turističkog vodiča za BiH (kako se sam predstavlja) u prilogu o Neumu, doznajemo da je Neum pripao Bosni i Hercegovini Mirovnim sporazumom iz Dejtona, '95 godine!? Doznajemo takođe da je priča o Neumu mnogo duža jer je teritorija Neuma od 1699. godine, do Dejtona, bila pod međunarodnom upravom!? U istom broju doznajemo da je Muslibegovićeva kuća u Mostaru otomanska…!?

Lošeg informatora, nažalost, ima i sjajni novinar Dežulović, koji u kolumni o Neumu lamentira o nekadašnjem teritorijalnom poklonu Dubrovačke Republike Bosni i Hercegovini, koji eto stotine godina kasnije pravi probleme Hrvatskoj.

Očigledno je da o bh. izlazima na more valja dati malo širu (turističku) interpretaciju, nego što je to uobičajeno.

Od Kulina bana i starih Dubrovčana

Polovinom X stoljeća slavenska Bosna postaje samostalna oblast.

U doba bosanskih banova i kraljeva sav promet robe je išao preko Dubrovnika, Trogira i Budima. Bosanski ban Kulin 29. avgusta 1189. godine piše povelju Dubrovniku, kojom dopušta slobodno trgovanje po Bosni. To je najstarija sačuvana povelja i najstariji državni dokument, ne samo Bosne nego i svih južnoslovenskih naroda, pisana narodnim jezikom (bosančicom) i prvo pominjanje slavenskog imena za grad Dubrovnik, umjesto romanskog imena Ragusium. Vjeruje se da je povelja bana Kulina treći poznati dokument pisan domaćim jezikom u Evropi uopšte (poslije dokumenata pisanih domaćim jezikom u južnim dijelovima Španije i Francuske).

Stari Dubrovčani su dobro uočili važnost Stona, Bistrine i Pelješca, pa su ih otkupili 1333. godine, od bosanskog bana Stjepana Kotromanića, učvrstivši zlatnim ugovorom da će mu plaćati na Dan sv. Vlaha, 500 dukata godišnje, do svršetka svijeta... I sve gore pisano mi općina i sav puk dubrovački kunemo se u sveto božije evanđelje i u četiri evanđelista i u dvanaest apostola i u sve svete moći, koje su u Dubrovniku, za nas i za naše sinove i za naše potomstvo do svršetka svijeta, sve tvrdo da imamo i držimo do konca svijeta pouzdano.

A to je pisano pod gradom Srebrnikom. A tomu (su) svjedoci zvani i umoljeni Vitan Tihoradić, Radoslav Hlapović, Miloš Vukasić, Hrvatin Stefanić, Stefan Druščić, Tvrtko Ivanhnić i za to da tri pristava, Divoš Tihoradić, Štitko Hlapović, Mihailo Menčetić Dubrovčanin.

Da bi se osigurali od eventualnih političkih promjena u budućnosti Dubrovčani jednokratno isplaćuju i srpskog kralja Dušana sa 8.000 dukata.

Dubrovčani su bili svjesni da im teritorija države nije povezana kopnenim putem pa su istovremeno tražili i pojas Slanskog primorja, što su i dobili od srpskog kralja Dušana (koji očito nije u tim vremenima kontrolirao navedene teritorije). Prodaji Slanskog primorja se usprotivio bosanski ban Stjepan i tako spriječio mogućnost kopnenog povezivanja Pelješca i Stona sa sjedištem države.

(Prof. dr. Dženana Čaušević, Pravno politički razvitak Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2005. Izvor naveden prema: Povijest hrvatskih zemalja, 267-268; usporediti:S Jalimam, Izvori za historiju, 60; N. Klaić, Izvori za hrvatsku povijest do 1526, Zagreb 1972, 193-194.)

U to vrijeme (ugovor u Brusi 1359 zaključen sa sultanom Orhanom II) Dubrovačka Republika sklapa ugovore o slobodnoj trgovini sa otomanskim sultanima, što joj je obezbijedilo osnovu za veliki razvoj kao samostalne države. Dubrovačka luka je u tim vremenima puna brodova, ne samo sa Jadrana, već i sa cijelog Sredozemlja.

Tvrtko I, najmoćniji bosanski ban u historiji (1353-1391) proširivši vlast na okolne zemlje proglasio se «kraljem Srbije, Bosne, Dalmacije i Hrvatske i Primorja».

Razvijenost kovačkog i oružarskog zanata u tim vremenima ukazuje da se neprekidno vadila gvozdena ruda. Već 1335. pominje se posebna varijanta bosanskog štita, a 1419. kao izvrsna roba spominje se bosanski mač. U Dubrovniku i Splitu se prodaje luksuzno posuđe, tacne, nakit, mamuze od srebra... označeni kao bosanski.

Dubrovnik je koristio i tradicionalnu samostalnost oblasnih gospodara pa je velike posjede dobivao i od plemića (Pavlovića, Sankovića, Kosača…).
U svome dvorcu u Zaboranima na Konac polju kraj Nevesinja, braća Sankovići 1391. godine, izdaju povelju kojom Dubrovčanima ustupaju Konavle sa tvrđavom Sokol i daju slobodu trgovanja po svom području (Šefik Bešlagić, Nevesinjski stećci, Naše starine, Sarajevo 1972.)

Po nalogu bana Tvrtka, vojvoda Vlatko Vuković i Pavle Radinović napadaju Sankoviće i dijele njihova imanja. Vlatkovi nasljednici Hranići-Kosače slijedeće decenije naplaćuju carine na Konac polju –(M. Vego, Naselja…, Sarajevo 1957.)

Prve ugostiteljske radnje pojavile su se u Dubrovniku u XIV stoljeću na mjestima ishodišta karavana, a prvo konačište za strance je djelovalo 1374. godine na prvom spratu palaće Sponza.

Okolicu Bistrine (Malostonsko more i uzgajališta kamenica) je Dubrovnik dobio 1399. kao i Nove zemlje «Terrae novae», kada je bosanski ban Ostoja (1398-1418) dao Dubrovčanima zemlje od Kurila (Orašac) do Stona sa svime što tim zemljama pripada. Ban Ostoja i vojvoda Hrvoje Vukčić potom postaju dubrovački građani i dobivaju u Dubrovniku palače.

"Stonski knez je u svako doba morao na zahtjev dubrovačkog Senata poslati birane bistrinske kamenice koje bi Senat otpremao uz diplomatske akcije ili u gradu častio viđene goste (Povijest Stona, od Dum M. Taljerana, prenio Ing. Aristid Vučetić iz Dubrovnika)

Vlatkov nasljednik Sandalj Hranić i braća, 4. juna 1419. godine, izdaju povelju Dubrovčanima kojom ustupaju istočni dio Konavala, a za uzvrat dobivaju palaču u gradu, česticu zemlje u Župi Dubrovačkoj u vrijednosti 3.000 perpera, godišnji danak od 500 perpera i u gotovu 36.000 perpera (12.000 dukata) (J.Lučić, Iz prošlosti dubrovačkog kraja i Republike, Dubrovnik 1990.)

Dubrovčani uporno traže od potomaka ponovnu potvrdu trgovinskih povlastica i pravo na Konavle i Vitalinu što im potvrđuje Stjepan Vukčić-Kosača 1435. godine, poznatom poveljom izdatom u Nevesinju.

Otomanski hroničar Dursunbeg, koji je sa Otomanskom vojskom ušao u Bosnu, impresioniran onim što je vidio, zabilježio je da je Bosna ustvari rudnik srebra i zlata... (Prof. dr. Desanka Kovačević-Kojić, O rudarskoj proizvodnji u srednjevjekovnoj Bosni)

Osmansko carstvo i procvat Dubrovačke republike

Vrijeme moći Osmanlijskog Carstva je i vrijeme procvata Dubrovačke Republike. Tako je sve bilo do osmanlijskog poraza pod Bečom 1683 što će rezultirati i pustošenjem Bosne i paljenjem Sarajeva 1697. godine.

Mirovnim sporazumom 1699. godine, u Srijemskim Karlovcima, razgraničuju se područja pod vlašću Mletačke Republike, Austrije i Osmanlijskog Carstva. Dubrovačka Republika zahvaljujući umijeću svojih poslanika uspijeva ubijediti velike sile Evrope da se Osmanlijskom Carstvu ostave dva izlaza na more: klek-neumski i sutorinski. Tako se Republika zaštitila od direktne granice sa Mletačkom Republikom i njezinih pretenzija. Ratom iz 1716. godine, Mletačka Republika se uspjela proširiti na dubrovačko zaleđe ali to gubi 1717. godine, mirovnim sporazumom u Požarevcu. Time se klek-neumski i sutorinski još jednom potvrđuju na međunarodnom planu. (Fikret Midžić, Granice i teritorije BiH, Bihać 2010.)

Krajem XVIII stoljeća, mletački kartograf Lodovic Furlanett štampa u Veneciji kartu u kojoj je doslovno klek-neumski i sutorinski u sastavu Osmanlijskog Carstva, odnosno u sastavu tadašnje Bosne. To je važno jer jedine pretenzije na te teritorije su imali mlečani.

Godinu dana kasnije (1788) bečki kartograf Maximilijan Schimek štampa veliku kartu u dva dijela pod naslovom Kraljevina Bosna i Hercegovina u kojoj se današnji prostor BiH promatra kao jedinstveno geopolitičko područje za koje je Austrijsko Carstvo posebno zainteresirano. Schimekova Kraljevina Bosna i Hercegovina graniči sa Hrvatskom, Slavonijom, Srbijom, Albanijom, Dubrovačkom Republikom i Mletačkom Dalmacijom, naravno sa izlazima na more. Štaviše, uz takvu granicu navodi da je utvrđena još 1699. godine (Graenzen 1699) –( F. Midžić isto)

Nakon pobjede nad Napoleonom, Evropa stvara na Bečkom kongresu 9. juna 1815. godine, novu geopolitičku realnost. Austrija upravlja Dalmacijom i teritorijom bivše Dubrovačke Republike koju su još 1808. godine, dokinuli Francuzi. Austrija naravno ne osporava spomenute izlaze na more već ih pokušava kupiti. Vrijednost enklava procjenjuje pukovnik Bernard Kaboga, rođeni Dubrovčanin – (E. Imamović, I. Tepić, I. Bušatlija, 1994.)

Kaboga je u junu 1832. godine, pismeno procijenio širinu područja Klek-Neuma, površinu, nabrojao naselja u kojima je bilo 16 kuća sa 137 stanovnika katoličke vjeroispovijesti koji su se bavili stočarstvom. Vlasnici posjeda su bili Mahmut Tasovčić, počiteljski kapetan; Lugović-beg iz Nevesinja; Lizja-beg iz Mostara; Tupac-beg iz Mostara; Mehmed Bašić iz Stoca; Šćijarić-aga iz Stoca i Rizvanbegović-beg iz Stoca. Kaboga je vrijednost enklave procijenio na 3.000 dukata bez zemljišnih parcela navedenih vlasnika. Uz izvještaj je priložena i detaljna karta. Slične procjene uz snimanje terena Kaboga je obavio i u Sutorini.

U putopisno-memoarskom djelu u vrijeme hercegovačkog ustanka 1875. godine, znameniti arheolog i istraživač Arthur John Evans prilaže i detaljnu kartu Bosne sa Hercegovinom sa gradovima i izlazima na more što je i ostalo za vremena Austrije.

Gubitak Sutorine i tužba Rate Dugonjića

Krvavim raspadom Austro-Ugarske Monarhije BiH ulazi u unitarnu državu SHS (Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca) gdje se stoljećima utvrđena teritorija dijeli na banovine (1929) između Hrvatske i Srbije. Nešto nam to zvuči poznato! Zahvaljujući borbi naših naroda protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu koju je vodio NOP uglavnom na teritoriji Bosne i Hercegovine koja je pretrpila najveće ljudske gubitke i razaranja, nova Jugoslavija dobiva, nakon rata, nove teritorije (Dalmacija i otoci, Istra) koje ulaze u sastav Hrvatske i Slovenije, a koje one (Hrvatska i Slovenija) iznose iz zajedničke države nakon raspada Jugoslavije.

Odlukom AVNOJ-a Bosna i Hercegovina je ravnopravna republika unutar Jugoslavije sa najstarijim granicama u Evropi (uz Švicarsku), starim stotinama godina.

Tek nakon Drugog svjetskog rata, usmenim dogovorom tadašnjih rukovodilaca Bosne i Hercegovine i Crne Gore, BiH gubi izlaz u Sutorini, a da nijedna legalna zakonodovna niti izvršna vlast nikada nije donijela nikakvu odluku. To je bio razlog da je nekadašnji predsjednik Skupštine SRBiH, Rato Dugonjić podigao tužbu Vijeću naroda SFRJ Jugoslavije zbog nezakonitog izdvajanja Sutorine iz sastava Bosne i Hercegovine.

Niko Bosni i Hercegovini u historiji nije poklanjao teritorije. Naprotiv, tradicionalno sebični silnici i političke elite su kroz historiju pravili teritorijalne ustupke, veoma često radi vlastitog osobnog probitka. Dubrovački interes u srednjevjekovnoj Bosni je bio povlašteni trgovinski status, a stoljetna zastupanja Dubrovnika u Vatikanu da Crkva Bosanska nije heretička i da je u Bosni sve o.k. su moguće honorirana i teritorijalnim ustupcima.

Državni funkcioneri BiH prilikom slijedeće turističke posjete Dubrovniku, na slijedećoj procesiji na Dan sv. Vlaha, 3 veljače (februara), bi se mogli ipak diskretno raspitati šta je sa onih 500 dukata godišnje, za Pelješac i Ston, koji su se Dubrovčani obavezali plaćati do “svršetka svijeta” ili još bolje produžiti do Crne Gore gdje bi mogli možda bolje hajrovati.

(D E P O PORTAL/BLIN MAGAZIN)

[RtrnOfSalisbury]

ovi i jos nekoliko primjera pokazuju da raspodjela rejona u balkanskoj krcmi (jos) nije zavrsena. zadnjom raspodjelom se dobro more vidjet ko je profitiro a ko izgubio i sada ko da je nastupila faza 'priprememne radnje za novu raspodjelu'. morebit da se ukljuce i ostali dijelovi balkanske krcme, restoran sala, banket sala i wc. na tu svadbu bih nema sucim ic i treba se dobro pomolit da ostane kako jeste iako bog tu malo more pomoc. moje najcrnje prognoze kazuju da 15 godina morete spavat mirno, 20-35 realno , a ako bog, koji tu ne pomaze, ipak odluci da pomogne mozda i preko 40 godina sto nije ni lose, a mozda se i dijaspora vrati pa bih postane oaza za ostali svijet.

[akobogda]

Da li je ovo samo ta dva kilometra Sutorini ili da li je Herceg Novi do Risana

[slucajni prolaznik]

.

[Cohers]

http://forum.dnevniavaz.ba/showthread.p ... post271506

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović istakao je kako odnosi Bosne i Hercegovine i Crne Gore mogu poslužiti kao primjer cijelom regionu. Potvrdivši kako između Bosne i Hercegovine i Crne Gore nema otvorenih pitanja, Izetbegović je kazao da je na današnjem sastanku dogovoreno ubrzanje potpisivanja sporazuma o državnim granicama i dvojnom državljanstvu. Izetbegović je rekao da će se potruditi da do potpisivanja sporazuma o granicama dođe tokom ove godine.

[-Ekser-]

Gledam nešto koliko Sutorina ima kilometara morske obale. Skoro 10 kilometara, što je skoro kao polovina morske obale na području Neuma. Sramota čega su se 2015 naši vlastodršci odrekli. Sutorina u Crnoj Gori je u sijenci drugih ljetnih mjesta u Herceg Novom, dok u okviru BiH, to bi bila turistička atrakcija. Sutorina je inače bila u sastavu BiH tj. opštine Trebinje. Onda su je komunisti 1947 za vrijeme bivše Jugoslavije prebacili na Herceg Novi po principu nema veze, ionako svi smo naši. Naši vlastodršci 'ladno predaše 2015 Sutorinu Crnoj Gori, umjesto da su pokrenuli pravnu bitku.

[Haris.ba]

Gledam nešto koliko Sutorina ima kilometara morske obale. Skoro 10 kilometara, što je skoro kao polovina morske obale na području Neuma. Sramota čega su se 2015 naši vlastodršci odrekli. Sutorina u Crnoj Gori je u sijenci drugih ljetnih mjesta u Herceg Novom, dok u okviru BiH, to bi bila turistička atrakcija. Sutorina je inače bila u sastavu BiH tj. opštine Trebinje. Onda su je komunisti 1947 za vrijeme bivše Jugoslavije prebacili na Herceg Novi po principu nema veze, ionako svi smo naši. Naši vlastodršci 'ladno predaše 2015 Sutorinu Crnoj Gori, umjesto da su pokrenuli pravnu bitku.

Ameri su to htjeli da se brzo zavrsi radi ulaska CG u Nato, i tako - zavrseno je.

Posto bi Sutorina pripala entitetu RS zbog teritorijalne povezanosti, a i sto da ne on ima izlaz na more kad vec ima FBiH, politicarima iz FBiH to nije bilo zanimljivo ganjati.

A, izgleda da je i Dodik ispregovarao da oko toga ne zateze za nesto da bi dobio.