hananah wrote:Evo jedno logicno pitanje: da li je zdravo citav dan gladovati i ne piti vodu i na kraju se dana najesti i onda opet ustati i prekinuti san, najesti se i nastaviti spavati. Uz to se obicno jede jaka hrana, te mi nikako nije jasno kako to moze biti zdravo.
Znam da je tako od Boga ostalo, i znam da je post pobjeda duha nad tijelom, ali... par puta sam postila i poslije se nikako nisam osjecala fino, sva hrana bi mi tesko pala na zeludac a ako bih pojela sta laganije sutra bih bila jako gladna

I ako moze da se logikom odgovori na ovo pitanje a ne citatima i ajetima. Hvala
Ccccc...
Jezik ko lopata!
Ni ovdje ne moze da bude za zubima!
p.s. Pitanje na mjestu, ali cini se da je blje otvoriti novu temu.
Da se ne shvati da je ovo miniranje postojece!
Ja licno, kao djecak, obozavao sam dane Ramazana kad me je moja majka rahmetli znala buditi u neka doba noci da skupa ruchamo...
Nakon toga bih se ja budio ranom zorom (oko 10-11

) i prvo sto bih uradio bilo bi da se onako bunovan, nakon onako dobrog jutarnjeg (nocnog) rucka - napijem vode!
I tek kad bih to uradio, onako polubunovan ali ne vise i zedan, skontao bih sta sam uradio!
Ali, majka ko majka, nalazila je starica uvijek rjesenja za sve i onda bi me tako lijepo ubijedila da ja nakon svega toga mogu ponovo zapostiti i da nece biti problema...
Tako i bude i ja izdrzim do iftara, osim ako letajuci sa svojim drugarima po obali Sane ne natrapimo na kucu nekog od njih gdje nas njegova majka doceka sa snitama kruha namazanim margarinom i marmeladom...
U svakom slucaju, iftari su uvijek bili najbolja stvar i to prije svega zahvaljujuci mom komsiji Sulejmanu koji je tako dobre lepinje uz Ramazan pravio, da i sad, kad ih se sjetim, osjetim zelju za njima, makar tek iza sofre ustao!
Eto, nekoliko uspomena i osvrta na dane Ramazana od nevjernika i ateiste!
Nismo mi tako nemoralni kako nas neki gledaju...
Samo zelimo da mislimo svojom glavom, jegi ba...
Uglavnom, iskreno, neka je sa srecom svima koji ce da poste i da u zdravlju i veselju ispostite Ramazan!