Sad bez zayebancije... Već dugo, dugo mi jedinu sreću donosi voljeni klub. Ostale stvari uvijek nekako variraju... Prave ljubavi već dugo nema, sex bez emocija ne volim, tako da me ni to ne može usrećiti toliko, imam lijepo društvo, koje bi neko poželio, ali kad se dublje unesem u analiziranje nekih ljudi, vidim da mnogo toga ima prividnog. Često i lako se razočaram u ljude, ali nikad neću odustati od svog pristupa istim, za koji mislim da je ispravan. Često se razočaram, pa i prestanem vjerovati u ljubav, ali ne smijem odustati, jer ako odustanem, otići ću u totalnu agoniju. Sreća moja je što znam biti sretan, što sam naučio da živim s lošim stvarima koje nam se svima, manje - više događaju. Mnoge stvari sam naučio i od moje nekadašnje djevojke, koju svi ovdje znaju. Ta osoba jednostavno uvijek je sretna i pozitivna. Nastojim biti takav, da me ništa u životu ne može syebati, da mi niko ne može pokvariti moje lijepo sunčano jutro, da mi niko ne može syebati raspoloženje poslije Željine pobjede... Jednostavno, ne odustajem od sreće... A pokazuje se lagano, što više na sebi radim, sve se više isplati... Polako, ali sigurno
.
Male stvari me mogu, kao i svakog, učiniti sretnim na momente. To je recimo, jutarnja kafa na moru, s mojom najboljom prijateljicom, i trosatna šutnja tokom iste, čitanje novina i buljenje jednog u drugo. To mi je neopisiv osjećaj. Tek poslije dolazi kupanje, zayebancija i ostalo... Sretnim me može učiniti dobar izlazak, položen ispit, sms od drage osobe, lijepa riječ u istom, razglednica, uspjeh mojih sestara i mame, dobra pjesma na radiju dok vozim, lijep izlet... Mnogo toga mi se često dešava, tako da se ne žalim...
Ali, uvijek može bolje, i treba težiti ka boljem
.
