Da li je, ili nije pravilo, to se isto da diskutovati. Od cetiri broja dana koja sam povrsno pogledao, u tri sam nasao gutu problema sa njihovim pisanjem.
Meni je pravo cudno da ljudi kontaju da ukoliko su Dani protiv korpupcije, onda nema problema sto oni nisu novinari, vec u najboljem slucaju kolumnisti, a u najgorem slucaju plasiraju neistine. Meni je pisanje dana veci problem u pravo zato sto ja dijelim njihovo misljenje i oni rade sve u njihovoj moci da me otjeraju u totalno drugu krajnost, jer mene pravo nervira kada mi neko pokusa isprati mozak i natuci svoje ideje na nos.
Evo clanak iz novih dana, haj'mo naci JEDAN DOKAZ za njihovo pisanje. Znaci nije cilj da se nadje deset dokaza, pa ni pet, dva je previse,
. Eto, da raspravljamo na konkretnom clanku, pa da vidis koliko su oni "novinari". Autor Dženana Karup-Druško. Ovaj clanak moze biti istinit 100%, ali je los, jer nema argumenata za ono sto pisu. Usput, ne jedan dokaz koji ce potvrditi citav clanak, to je previse za ocekivati od Dana, vec jedan dokaz koji ce potvrditi
BHDani wrote:
Državna bezgranična mafija
Korumpirani službenici DGS-a umiješani su u organizirani lanac krijumčarenja motornog ulja iz Rafinerije Modriča, ali i šećera, kafe, cigareta, nafte, droge, oružja i mnoge druge robe. Tako zarađen novac dijeli se na finansiranje SDS-a, skrivanje optuženih za ratne zločine, krijumčare, te službenike DGS-a. Političari preko svojih kadrova instaliranih u pravosuđu (i SIPA-i) još uvijek ne dozvoljavaju ozbiljne istrage o već odavno alarmantnom stanju u DGS-u
Štetu koju su u Državnoj graničnoj službi BiH za svojih direktorskih mandata počinili Slaviša Vuković, Tomislav Mihalj i Nijaz Spahić teško da će moći ispraviti novo rukovodstvo postavljeno prije pet mjeseci na čelu sa Vinkom Dumanjićem i Vahidom Alagićem, koji, bar zasad, slove za poštene profesionalce. Jer, situacija u DGS-u, koja je već odavno alarmantna, neće se moći bitnije promijeniti bez ozbiljne istrage na državnom nivou koja će raskrinkati mrežu krijumčara, ali i spregu službenika DGS-a sa organiziranim kriminalom i mrežom za pomaganje ratnim zločincima. Međutim, politički lobiji, koji su i zaslužni za ovakvo stanje u DGS-u, preko svojih kadrova instaliranih u pravosuđu (i SIPA-i) još uvijek ne dozvoljavaju takvo što.
Korumpirani službenici DGS-a umiješani su u organizirani lanac krijumčarenja motornog ulja iz Rafinerije Modriča, zatim šećera, kafe, cigareta, nafte, droge, oružja i mnogih drugih roba. Tako zarađen novac dijeli se na finansiranje SDS-a, skrivanje optuženih za ratne zločine, krijumčare, te službenike DGS-a koji i omogućavaju ovo krijumčarenje. Nakon posljednjeg činovanja, pomenuti službenici dodatno su nagrađeni za svoj "trud" i dodijeljeni su im još veći činovi i plate, te ostale privilegije.
Kraljevi korupcije Važnost ove državne institucije korumpirani političari i nosioci organiziranog kriminala, koji zarađuju bogatstva na švercu preko državne granice, shvatili su još i prije njenog osnivanja. Ne treba stoga čuditi da su maksimalno iskoristili odluku o formiranju DGS-a prema kojoj se u ovoj instituciji mora poštivati troparitetni ustroj. Među uposlenicima DGS-a dobro je poznato da su prilikom prijema na mjesta policajaca, komandira i načelnika odjela u glavnom uredu u Lukavici morali imati ili jake veze u političkoj eliti iz naroda iz kojeg dolaze, ili dovoljno novca za one koji su bili u komisijama i donosili odluke. Što pritom niko nije vodio računa o profesionalcima koji su se mogli (i htjeli) suprotstaviti narastajućem prekograničnom kriminalu nikoga nije bilo briga.
Ko će od Srba raditi u DGS-u odlučivali su Slaviša Vuković, Nedeljko Jandrić, Radiša Samardžija, Dragan Savić i Stjepan Mićić, a kasnije su se u taj lanac uključili i Petko Pavlović i Rade Dostanić. Policajci koji nisu imali političke zaštitnike morali su platiti od 3.000 do 6.000 KM za radno mjesto. Te pare su, tvrde uposlenici DGS-a, išle uglavnom u ruke Slaviše Vukovića.
Dok jedni tvrde da mu je Nedeljko Jandrić uzimao dio novca, drugi su mišljenja da je Jandrić pokušavao upozoriti Vukovića da je pretjerao. Svi se, međutim, slažu da je Vuković Jandriću namjestio aferu sa sekretaricom nakon čega se Jandrić morao povući. Usput, sekretarica Jadranka Kujačić u DGS je došla zahvaljujući dobrim vezama upravo sa Vukovićem (navodno su kumovi) koji ju je nakon afere nagradio mjestom sekretarice u Centru za obuku u Suhodolu. Kad je Jandrića istjerao iz DGS-a, Vuković je nastavio svoj "posao" zapošljavanja podobnih kadrova u čemu su mu pomagali Rade Dostanić, Petko Pavlović i Ranko Marčinković koji su mu dovodili klijente i za njega na terenu uzimali novac. Navodno je Vuković samo na prijemu Srba u Centar za obuku DGS-a u Suhodolu "zaradio" preko 80.000 KM. Pored toga, u DGS je zaposlio rodbinu, prijatelje i komšije i procjenjuje se da više od 30 posto uposlenika spada u njegove kadrove. Završni rezultati njegovog rada izgledali su ovako: u 23 policijske jedinice DGS-a četiri komandira su bili Bošnjaci i trojica Hrvati?!
Za svoje "zasluge" Dostanić i Pavlović su dobili dijelove državne granice, gdje su primili provjerene kadrove i na tim područjima postali kraljevi korupcije i organiziranog kriminala. Za ovu trojku - Vukovića, Dostanića i Pavlovića - otvoreno se govori i da pruža podršku skrivanju i finansiranju ratnih zločinaca. Vuković je, navodno, službenog Passata dao na korištenje pomagačima ratnih zločinaca, a onda je prijavio njegovu krađu. Kako je vozilo bilo kasko osigurano, sebi je novcem od osiguranja kupio novog Passata, iste boje.
Odani i sposobni Slaviša Vuković, predratni inspektor za protivpožarnu zaštitu u RSUP-u, od DGS-a, koji je trebao postati respektabilna institucija i prerasti u jaku graničnu policiju, stvorio je službu prepunu korumpiranih policajaca i rukovodilaca koja progoni sitne kriminalce. U DGS je Vukovića doveo Živko Radišić kome je Vuković ubrzo okrenuo leđa, došli su u sukob i danas ne govore. A Radišić ga je pronašao na Sokocu gdje je Vuković uzgajao - kokoši?! Naime, početkom rata Vuković je izašao iz Sarajeva, gdje i danas ima komforan stan u centru, smjestio se u svoju kuću na Sokocu i počeo biznis sa kokoškama. Stan u Sarajevu, prema tvrdnjama uposlenika DGS-a, Vuković iznajmljuje, a od DGS-a prima naknadu za odvojeni život.
Početkom 2004. glavni zadatak Slaviše Vukovića, dobijen u Banjoj Luci, bio je da se DGS na istočnoj granici (prema Srbiji) očisti od ono malo profesionalaca što je bilo preostalo i da se na njihova mjesta postave provjereni, poslušni i korumpirani kadrovi, kao i oni koji su pred penzijom te se ne smiju suprotstaviti organiziranom kriminalu. Ti odani kadrovi su strancima lagali da rade, dok im je prevashodni zadatak bio da obezbijede političkim elitama krijumčarenje droge, stoke, cigareta, kafe i nafte, omogućavajući im da se enormno bogate i stvore svoja carstva - "legalno".
Kako Slaviša Vuković ipak nije u potpunosti uspio izvršiti ovaj zadatak, po dolasku Borislava Paravca u Predsjedništvo BiH nije mu produžen mandat. Iako je tada trebao biti vraćen u penziju, Mile Jurić - hrvatski kadar u DGS-u koji je navodno blizak njemačkoj obavještajnoj službi - spasio je Vukovića i postavio ga u Centralni istražni ured DGS-a BiH za zamjenika načelnika. Jurić je uspio u ovome zahvaljujući prije svega svojim dobrim vezama u IPTF-u, a povezuju ga sa Christianom Meinzingerom.
Sa novog radnog mjesta Vuković nastavlja sa pokušajima razbijanja DGS-a u čemu mu i dalje pomaže Rade Dostanić, koji je na sve načine pokušavao diskreditirati poštene i profesionalne kadrove DGS-a BiH na istočnoj granici gdje su radili Nermina Mrkaljević, Dragan Kulić, Đuro Knežević, Ćazim Talić, Vita Đurđica i Zikrija Hamustafić. Nasuprot njima, Vuković i Dostanić preferirali su neznalice, nesposobne i korumpirane službenike poput Petka Pavlovića, Slobodana Krstića, Veljka Lazića, Milisava Ašćerića, Predraga Radojčića, Vesnu Stevanović, Miodraga Kundačinu, Dragomira Majdova, Jovana Rajića, Radomira Vasića, Novaka Džidu, Dragomira Mandića, Velimira Pržulja, Ferida Sirovinu, Zdravka Davidovića, Zorana Radovića i Spasu Škoro.
Mreža Nemoguće je, tvrde neki bivši uposlenici DGS-a, pisati o kriminalu i korupciji u ovoj instituciji, a ne spomenuti Stjepana Mićića, koji je također kao stari kadar RSUP-a iz penzije došao u DGS. Mičić je slovio za jednog od najodanijih Slaviši Vukoviću dok nije, navodno, počeo uzimati pare od prijema policajaca u DGS jer je bio u nekoliko komisija, nakon čega je maknut sa svih mjesta gdje se odlučivalo. S druge strane, sadašnji uposlenici DGS-a tvrde da je upravo Mićić u posljednje dvije godine više puta pismenim putem upozoravao na, nezakonite radnje u DGS-u (prije svega na kriminal Slaviše Vukovića) zbog čega mu je Vuković otvoreno zaprijetio da će ga se riješiti. I u tome je uspio jer je Mićić 30. juna penzioniran, iako je nekoliko puta pisao molbu da u službi ostane do kraja godine. Kada je šestog jula u DGS-u pravljen ispraćaj za penzionere, Mićić se jedini nije pojavio.
Godinama šireći svoju mrežu po DGS-u, Vuković je pažljivo birao kadrove - Radiša Samardžija, šef kabineta, Dragan Savić, glavni za finansije, Dragana Jeftović, načelnica Odjeljenja za kadrove i Rade Dostanić, načelnik Uprave za operacije - a zauzvrat im je omogućio korištenje naknade za odvojeni život, plaćene stanove u Lukavici, službena vozila, akontacije, dnevnice, mobilne telefone, reprezentaciju… Za usluge Vukoviću odani kadrovi nagrađivani su stanovima na atraktivnim lokacijama, skupocjenim poklonima, placevima i građevinskim materijalom za vikendice i kuće u Srbiji, luksuznim automobilima, diplomama fakulteta i stipendijama za djecu, radnim mjestima za nezaposlene članove obitelji…
Samardžija je po Vukovićevim uputama trebao stvoriti pravni okvir u kojem će se poštenim i nekorumpiranim zaposlenicima posao otežati do te mjere da će sami napustiti DGS ili će biti uništeni, a da se na drugoj strani kriminalcima, korumpiranim i poslušnim kadrovima omogući da dođu na odgovorne i ključne pozicije.
Dragan Savić, šef finansija, omogućava da se iz kase za službena putovanja uzimaju enormne količine novca kojim su se isplaćivale nezakonske dnevnice, mobiteli bez ograničenja i gorivo bez ograničenja (kako za službena tako i za privatna auta). Savić omogućava i da se službena vozila koriste za godišnje odmore, vozaju vikendom, da se sa njima ide na more, zatim da službena vozila vozaju članovi porodica, a u slučaju sudara popravljala su se bez obrazloženja i zapisnika. Savićevi bliski suradnici tvrde da on sve ovo radi pod Vukovićevim pritiskom, te da je nekoliko puta o nezakonitim radnjama i nelegalnom trošenju novca u DGS-u pisao službene zabilješke.
mjesecno, (+politika& zaledje sda&s"za"bih) onda znamo zasto se jate pozivaju na zakon i pravdu.
Dani su stvarno najbolje dane dozivjeli u svom crno bijelom izdanju, kada nisu imali nikakve priloge u autima i zdravoj hrani, kada su bili jedini glas razuma u tom nekom urbanom ratu kojeg vodimo otkako se zavrsio onaj pravio. 