Drvosjeca iz Dejcica wrote:Ne znam na osnovu cega to zakljucujes ? To nisam rekao tako da nije toliko bitno.
Pa, ponovio si sam opet:
Razlika izmedju tvog i mog vjerovanja je u tome sto ja osjecam te mi tako nije potreban materijalni dokaz. Veceg dokaza od vlastite intuicije i osjecaja na ovome svijetu, ili bar ne u ovoj dimenziji, neces dobiti.
Drvosjeca iz Dejcica wrote:Ponekad covjek moze osjetiti da zna i nije mu nuzno potreban materijalni dokaz, zar ne?
Osjecaj nema nikakve, bas nikakve, veze sa istinitoscu vjerovanja. Ti mozes vjerovati i u razne amajlije ili neke voodoo carke (kao recimo neka indijanska, ili africka plemena), i sa time dobiti (ili razviti) samopouzdanje, te mozda neke probleme i lakse rijesiti. Ali, tu amajliju mozes zamijeniti sa cime zelis.
Argumenat
da se bolje osjecas kada vjerujes nije valjan, niti ispravan, jer i drugi ljudi sto pripadaju drugim religijama takodje isto to navode i na isti nacin pravdaju, pa i smatraju kao potvrdu ispravnosti i istinitosti tog u sta vjeruju. Spomenimo hriscane. Kod njih je Bog trinitaran, kod hinuista postoji vise Bogova, kod budista se Bog ne moze prepoznati, kod janista se tvrdi da Bog ili Bogovi ne postoje. I sta sa sada? Svi su u pravu? Kada jedan argumenat vrijedi za stvari koje se medjusobno proturijece (tj. kada iz argumenta slijede zakljucki koji se medjusobno iskljucuju), onda je takav argumenat nevazeci. Ne moze biti A = nije A.
Razmisljanje u stilu
Vjerovanjem se bolje osjecam, stoga je predmet mojeg vjerovanja istinit je obicno samozavaravanje. Takvo "pravdanje" vecinom nastupi onda kada se dodje do spoznaje da se vjerovanje ne moze racionalno (razumno) opravdati, i onda se vadimo sa "boljim osjecajem". Hajde da te upitam: Mozes li vjerovati u nesto sto se protivi razumu? Mozes li vjerovati u nesto sto nije racionalno/razumno? Ne, ne mozes.
Upravo zbog toga ne vjerujes u Djeda Mraza, zbog toga ne vjerujes da kocka moze biti savrseno okrugla, ne vjerujes ni da nesto moze biti istovremeno potpuno crno i potpuno bijelo, zbog toga ne vjerujes u Zevsa (kod bogova starih Grka je on bio Big Boss) ili Vesnu (boginju proljeca kod starih Slavena), ne vjerujes niti u Visnu niti Krishnu (bogovi kod hinduista). Ne vjerujes, jer nisi ubjedjen da oni postoje. Tvoj razum ne prihvata ono sto nije racionalno dokazano.
Ali kod vjerovanja u svojeg Boga cinis iznimku, zasto ne i kod Djeda Mraza? Zasto? Odgovor je dosta jednostavan: Jer sam sebe zavaravas. Poceo si da vjerujes (filovali su te kao i mene jos dok smo mali bili sa time), a sada mislis da ne mozes nazad, iz straha. Od malena su nas sa Njim strasili. Sve u stilu:
Ko Ga ne slusa taj... I sada si izgubio nadu da je On racionalno/razumno dokaziv i spominjes "osjecaj bolji kada vjerujes". U zabludi si ako mislis da se istina moze imati i (ili samo) putem vjerovanja, a ne putem provjere i sumnje.
Mi kazemo, bilo bi lijepo kada bi Bog postojao i raj. Tada bi bila konacna pravda. Ali, zar nije malo cudno da su to sve odrazaji nasih zelja? Svi vjerujemo u bas ono sa cime se tjesimo i sto bi zeljeli da je tako. Neko vjeruje da samo dobra djela nas vode do raja, neko vjeruje da nas samo poniznost prema Njemu vodi do raja. Svi vjerujemo, i svi trdimo da je bas to sto vjerujemo i istinito. -
Sigmund Freud
Zelja i strah je ono sto odrzava vjerovanje u Boga. Mozes naravno i reci da vjerovanju nije potrebno dokazivanje, ali - ako si iskren sam sebi - to ces reci samo zato sto ne zelis da se eventualno dokaze da to nije tako, da se eventualno ne dokaze da tvoja zelja nije zaista istina.
Zar nebi bilo ljepse (i veci rahat) kada bi to, u sta vjerujemo, bilo i racionalno dokazivo? Tada bi znao da to sto zelis je istina. Da, bilo bi. No, dokazivanje ima manu sto nekada dokazuje i ono sto ne zelimo. Upravo to je i razlog zasto vecina teista se opire svakom racionalnom dokazivanju istinitosti njihovog vjerovanja, jer moglo bi se dokazati da nasa zelja nema osnovanu polaznicu...
Drvosjeca iz Dejcica wrote:Ti vjerujes da mozes sve racionalno objasniti i analizirati, razloziti na proste dijelove i dokazati.
Ne. Sve se ne moze racionalno objasniti niti analizirati, pa ni razloziti na proste dijelove i dokazati. Mogao bih navesti primjer
etike, gdje odgovore ne mozemo dobiti putem nauke, prirode ili logike. Nauka opisiva sta
jeste, a etika objasnjava
kako bi trebalo biti.
Dali to onda znaci da podrucja koja/gdje ne mozemo objasniti logikom pripadaju religiji?
Mogao bih reci: I da i ne. Da, jer religije smatraju takva podrucja svojima (kao i podrucje posjedovanje jedne jedine istine ). Ne, jer nije potrebna nikakva forma religije da bi se osnovala (ili razvila) etika. Znaci: U predjelima gdje ne mozemo logikom dokazivati ili objasnjavati ispravnost ovog ili onog, religija NEMA monopol.
Drvosjeca iz Dejcica wrote:Eto vidis i ti vjerujes u NESTO iako to tvoje vjerovanje i tvoja samouvjerenost ne mora biti tacna, kao ni moja.
Postoje dvije vrste vjerovanja. Ako pod vjerovanjem podrazumijevamo postavljanje i odbacivanje hipoteza onda svaki covjek mora vjerovati. Ako pod vjerovanjem podrazumijevamo metafizicko vjerovanje (npr. u Boga), tada svaki covjek ne mora da vjeruje.
Vjerovanje i vjerovanje je jako razlicito. Vjerovanje je smatranje (nije znati) neceg kao moguceg bez neposrednih mogucnosti naucne (dokazive) provjere i izlaganja. Svakodnevno vjerovanje je teoretska pretpostavka neceg kao moguceg, dok vjerovanje u religiji je ubjedjenost/ubjedjenje u ispravnost neceg sto se vjeruje. Vjerovanje u nauci dozvoljava kritiku, a posebno kod vaznih stvari. Ili drugacije: Vjerovanje u nauci je stalno izlozeno riziku ponistavanja. Dok kod vjerovanja u religiji je prisutan strah od kritike. Nekriticnost u religiji je to sto cini religiju slijepom. Ili drugacije: Vjera koja je vrijedna vjerovanja mora sumnju i kriticnu provjeru izdrzati i prezivjeti - tko se odupire kritici, pa i u maloj sitnici, nije vrijedan vjerovanja.
Drvosjeca iz Dejcica wrote:Razlika izmedju tvog i mog vjerovanja je u tome sto ja osjecam te mi tako nije potreban materijalni dokaz. Veceg dokaza od vlastite intuicije i osjecaja na ovome svijetu, ili bar ne u ovoj dimenziji, neces dobiti.
Problem je u tome sto neki do kraja zivota ne osjete i ne spoznaju da bi zivot bez vjerovanja bio kao prazan, beskoristan, i uzaludan kao bunar bez vode.

Vidis, ti mijesas znacenje rijeci
vjerovanje. Tebi je svakodnevno vjerovanje identicno vjerovanju u religiji. Stoga ponavljam: Vjerovanje i vjerovanje je jako razlicito. Vjerovanje je smatranje (nije znati) neceg kao moguceg bez neposrednih mogucnosti naucne (dokazive) provjere i izlaganja. Svakodnevno vjerovanje je teoretska pretpostavka neceg kao moguceg, dok vjerovanje u religiji je ubjedjenost/ubjedjenje u ispravnost neceg sto se vjeruje.
Kada bi rijec
vjerovanje koje si upotrijebio u dva razlicita znacenja zamijenili sa odgovarajucim znacenjem u pomenutom kontekstu (svakodnevno vjerovanje = smatranje, pretpostavljanje, religiozno vjerovanje = metafizicko vjerovanje) tada bi tvoja izjava izgleda ovako:
Razlika izmedju tvojeg pretpostavljanja i mojeg metafizickog vjerovanja je u tome sto ja osjecam te mi tako nije potreban materijalni dokaz. Veceg dokaza od vlastite intuicije i osjecaja na ovome svijetu, ili bar ne u ovoj dimenziji, neces dobiti.
Problem je u tome sto neki do kraja zivota ne osjete i ne spoznaju da bi zivot bez metafizickog vjerovanja bio kao prazan, beskoristan, i uzaludan kao bunar bez vode. ???