Da li bas tekst nema nikakve veze sa temom? No dobro, barem uvod nije los, jel’.lady midnight wrote:eh doktore, iskreno...ne znam shta bih ti rekla...
uvod kojim je NIN otpocheo raspravu mi se svidja...
tekst koji je citirao vec nema nikakve veze sa temom...
..............................
Nego, bit teme su, koliko se sjecam i koliko vidim, psiholoske implikacije religioznosti kod ljudi. Psihologija je nauka koja je u mogucnosti da nam pribliziti ovaj problem sa jedinstvenog stanovista i time nam razotkrije i rastavi spiritualnost (ne duhovnost) na sve njene sastavne dijelove. Zasto bas psihologija? Naime, korijen spiritualnosti lezi u nasem psihizmu pa samim tim i vjera, kao njen iskristalizirani oblik, kasnije doradjen religijskim naukom, dok je sama spiritualnost nus-produkt psiholoski determinirane kauzalnosti, jedinstvene samo jednoj vrsti na planetu – covjeku.
Pitas se sta bi tekst trebao dokazati. Pa, primarno, tekst je postavljen sa razlogom da prezentira empirijski pristup ljudskoj religioznosti, dok, s druge strane, pokazuje da vjera u specificnim slucajevima, kao sto je ovaj, daje upravo dijametralno suprotne rezultate od ocekivanih. Tekst dakle pokazuje to da vjera (i molitelja i vjera onih kojima je molitva upucena, a koji su znali za molitvu), kao psiholoska komponenta, moze proizvesti psihogene disfunkcije (u ovom slucaju ovih potonjih mada i molitelji podlijezu stresogenim reakcijama nakon negativnog rezultata).
Da se razumijemo, i meni pomalo smeta ulaganje novca u naucne grane koje se bave ovim pitanjima na ovakav i slicne nacine ali me dosta vise iritira finansijsko-kumulativna opsesivnost svih abrahamskih institucija, a narocito njihovi pokusaji teoloski premazanog toboznjeg racionaliziranja problema trecih zemalja a bez pomisli da se odvoji koji dinar iz sehare. Ali, kako rece, to je tema za drugu emisiju.
Upravu si kada kazes da je ovo uvid iz samo jednog ugla i da je za izucavanje religioznosti potreban multidisciplinarni pristup. Posto je moj naum bio uvid u religioznost sa aspekta jedne nauke temu sam i pokrenuo sa adekvatnim uvodom u kojem napominjem svoje razloge i razmisljanja. Zato tema nosi naslov “psihologija i religija”. Da sam kojim slucajem htio multidisciplinarni pristup onda bih temu i koncipirao na nacin koji i prilici. Stoga, tvoja kritika po tom pitanju uopste ne stoji.
Posto vidim da nisi bas na ti sa psihologijom i njenim sestrinskim granama morat ces se malo vise informirati po pitanju Freuda i njegove zaovstavstine i uticaja na danasnje spoznaje i daljna istrazivanja psihizma. Preporucujem ti da zaviris malo u psihijatrijsku literaturu, ono cisto informativno (trokomponentna koncepcija psihizma, stratifikacija psihosomatskog razvoja individue, determinante u razvoju licnosti, odbrambeni sistemi, itd.). Volio bih da me ne shvatis pogresno jer i sam smatram da su njegova djela na racun religioznosti pomalo rigidna ali neke vrlo bitne stvari je ubo’ bas tamo gdje treba.
(…)When Freud introduced the central notion that most mental processes that determine our everyday thoughts, feelings and volitions occur unconsciously, his contemporaries rejected it as impossible. But today's findings are confirming the existence and pivotal role of unconscious mental processing. For example, the behavior of patients who are unable to consciously remember events that occurred after damage to certain encoding structures of their brains is clearly influenced by the "forgotten" events. Cognitive neuroscientists make sense of such cases by delineating different memory systems that process information "explicitly" (consciously) and "implicitly" (unconsciously). Freud split memory along just these lines. (…)
(…)Neuroscience has shown that the major brain structures essential for forming conscious (explicit) memories are not functional during the first two years of life, providing and elegant explanation of what Freud called infantile amnesia. As Freud surmised, it is not that we forget our earliest memories; we simply cannot recall them to consciousness. But this inability does not preclude them from affecting adult feelings and behavior. (…)
(…)Drew Westen (1998), a psychologist at Harvard Medical School, agrees that Freud's theories are archaic and obsolete, but argues that Freud's legacy lives on in a number of theoretical propositions that are widely accepted by scientists: the existence of unconscious mental processes; the importance of conflict and ambivalence in behavior; the childhood origins of adult personality; mental representations as a mediator of social behavior; and stages of psychological development. (…)
Priznajem da je rasprava o psihoanalizi, kao centralnom dijelu, koju je inicirao jos uvijek ziva ali je to prica za sebe pa ne bih da nam uzima prostor i vrijeme ali samo zelim da napomenem da se ne smije biti iskljuciv po pitanju doticnog doktora i njegovih zasluga za danasnju psihologiju, a narocito psihijatriju.
Evo par korisnih linkova:
http://www.psychsystems.net/lab/SciLeg.pdf
http://www.richardwebster.net/print/xfreudslegacy.htm
Ticano za “zarobljenost okvirima koje postavlja nauchni monodisciplinaritet” moram ponovo napomenuti da je ovo samo jedan od pristupa ka spoznaji religioznosti. Postoji dosta smjerova iz kojih se moze poci ka razumjevanju ove psiholoske komponente kao trenutno krajnjeg stepena kauzaliteta.
Da se sada malo osvrnemo na empiriju. U protekloj deceniji neurolozi su dosta rada ulozili u istrazivanje povezanosti pojedinih emocionalnih stanja sa odredjenim regionima u mozgu i otkrili na hiljade neuro-psiholoskih uzajamnosti. Takodjer, radjeni su eksperimenti sa budistickim svecenicima i casnim sestrama (nisam suguran kojeg reda) u cilju da se utvrde aktivnosti odredjenih regiona cerebralnog korteksa prilikom meditiranja, tj. molitve, narocito frontalnog dijela jer isti udomljava svijest i apstraktnost. Prilikom meditiranja i molitvi dolazilo je do uocljivog povecanja razlicitih (elektro) hemijskih aktivnosti (zavisno o metodologiji i nacinu provedbe testa) odredjenih dijelova korteksa sto sugerira da su spiritualni osjecaji inicirani i odrzavani samom mozdanom aktivnoscu iz nekoliko razlicitih regiona mozdane kore.
http://www.andrewnewberg.com/pdfs/2003/Prayer.pdf
Kada smo vec kod neurologije, a i posto smo krenuli uzduz i poprijeko, volio bih da se osvrnemo malo i na molekularnu biologiju jer onda mozemo pogledati na religioznost iz sasvim drugacijeg ugla i, ono sto je najvaznije, krenuti u raspravu sa opipljivijom argumentacijom. Naime, rijec je o genu zasluznom za regulaciju dopamina u mozgu. Svrha dopamina je transmisija neuro-signala izmedju neurona dok je DRD4 molekula koja se nalazi na samim receptorima i koja je zaduzena za procesuiranje signala. DRD4 molekula je nasljedna i nalazimo je u vise razlicitih verzija koje determiniraju dopaminski signal pri neuralnoj transmisiji. I dopamin i DRD4 molekula su vrlo vazni faktori u funkcioniranju frontalnog regiona cerebralnog korteksa, regiona u kojem obitava nasa svijest. Eh sada, individue koje naslijede aktivnije verzije DRD4 su znatno podloznije spiritualnosti, tj. vjerovanju u natprirodno i sve sto uz to ide dok su individue sa manje aktivnom verzijom DRD4 molekule sklonije racionalnom rezonovanju. Postoje mnogi ekperimenti koji dokazuju gornju tvrdnju. Ali ono bitno sto sam htio ovim reci je to da je nedavno geneticar Robert Moyzis otkrio da se mutirani gen zasluzan za reguliranje aktivnije verzije DRD4 molekule pojavio prije 30,000 do 50,000 godina nakon cega se rapidno rasirio kroz populaciju, od Afrike, preko Euroazije pa sve do Amerika. Bez imalo sumnje, nova mutacija je u mnogo cemu pridonijela ranom covjecanstvu ticano za regulaciju dopamina i njegovog uticaja na psihologiju rane populacije u socijalnim interakcijama. Ali, tu nalazimo i nesto jako zanimljivo. Naime, pojava mutiranog gena koji direktno determinira DRD4 koincidira sa najranijim arheoloskim nalazima koji nam sugeriraju prve pojave spiritualnosti kod Homo sapiensa!
A sto se tice “kako ce te neshto shto te duhovno zarobi i ogranichi istovremeno rasteretiti, i to bash na toj istoj razini - duhovnoj?” izgleda mi da nisi najbolje shvatila. Prvo, moras znati da duhovnost ne pretpostavlja spiritualnost po pravilu dok psihicka rasterecenost pretpostavlja psiholoske odbrambene sisteme. Dva pojma nisu nikako u istoj razini, kako kazes.
Uh, raspisah se ja…
I da, slazem se u potpunosti sa tvojom konstatacijom za naocale i dioptriju.
Pozdrav...
Lejdi radi proljetnu fiskulturu 
