Eh kad su studneti sto su dosli sa mnom u grupi dosli i skontali dje su im fakulteti po Istanbulu svako se o seb zabavio, tako bila jedna cura, iz sredenje se skole znali i poceli se mi druzit u domu, skole nam bile na suprotnim strnama grada, a dom nam bio zajednicki u pocetku i isto tako daleko od nasih fakulteta, posto ona nije imala mobitela a ni puno para, a ni ja , svaki dan smo se nalazili na jednom mjestu, a tu bilo svasta i buvljak pijaca, i autobuska stanica, i skele za brodove, ma svasta nesta, i kijamet nekakvih donerdzija...
i posto nismo imali bas love, nadjemo neke donere po 1 milion u citavoj vekni, a svugdje su pola vekne 1.5, joj mi se navadili svaki dan na te donere, jeftini nam pravo,jos kad odemo da jedemo, onaj covjek viche da privuche musterije i kako viche govori;
...bujrjum, bujrum doneri, doneri, tako su dobri imamo cak musterije i iz Bosne....

a kud sma ja visok, pa prvih dan dje god sam se pojavio svi me pitaju da nisam kosarkas

....a j i kosarka ko nebo i zemlja.....
eh kasnije kad smo nasim studentima koji su stariji od nas objasnili dje jedemo donere, ljudi se zabezeknuli, naime isti doneri ako su od ''piletine'' onda su 100% od galebovog mesa,a a ko su oni crni od ''govedine'' onda su od magareceg....
eto od tad obavezno pazim dje i sta jedem...radije ostat gladan neko kasnije....