Nabijanje na kolac kao vrsta pogubljenja(smrtne kazne) je narucito upotrebljavano od rumunskog grofa poznat kao "drakula" koji je mase ljudi na kolac nabijao vjerovatno u danasnjoj Transilvaniji. Njega su Turci pobjedili pa je mozda ta vrsta smrtne kazne od njega preuzeta. Kako god i ako jeste nije pripremana samo za Srbe pa ne znam zasto su to uzeli kao neku "narodnu osvetu" i to jos Bosnjacima ako su vec Turci bili krivci. A smrtne kazne su tada imale sve drzave, Osmanlijsko carstvo bar nije imalo neke vrste ispitivanja(citaj: teska tortura za informacije) kao npr. Francuska itd. Mada ne umanjujem tezinu kazni u njemu.Pospanko wrote:'95 nam je ostao vojnik ranjen u jednoj akciji. Cetnici su ga nakon toga zarobili. Razmjenjen je nakon sedam dana, mrtav nabijen na kolac. Da li je se to neko svetio "turcima" za kolac koji je opisao Ivo Andric, ne znam. Samo znam da ovaj nas vojnik nije bio usamljen slucaj u proteklom ratu.
Znam samo jedno, da su cetnici u toku rata cesto spominjali nabijanje na kolac i osvetu...
Ivo Andric i rat u BiH
-
mr__bosnjak
- Posts: 2888
- Joined: 01/06/2005 12:52
- Location: Svedska
#26
-
ztluhcs
- Posts: 3356
- Joined: 28/04/2006 09:17
- Location: Life isn't fair. It's just fairer than death, that's all.
- Contact:
#27
Nabijanje na kolac je usavr¹io na Turcima jer je tako zavr¹ilo bezbroj turskih vojnika prilikom tog pohoda. Za¹to? Pa nekako je trebalo prestraviti neprijatelja izgledajuæi surovije i krvoloènije. Za¹to? Rumuna je bilo N puta manje u tom sukobu...mr__bosnjak wrote: koji je mase ljudi na kolac nabijao vjerovatno u danasnjoj Transilvaniji. Njega su Turci pobjedili pa je mozda ta vrsta smrtne kazne od njega preuzeta
U svakom sluèaju bolesno.
-
ztluhcs
- Posts: 3356
- Joined: 28/04/2006 09:17
- Location: Life isn't fair. It's just fairer than death, that's all.
- Contact:
#29
Ovo iznad je hodanje po ivici, a poenta nije ni bila ko je izmislio i patentirao èin radnje X.Vingo wrote:Znaci pada u vodu teorija o Ivi Andricu, kao idejnom tvorcu metode nabijanja na kolac...?
Postoji ne¹to ¹to se zove indirektno oblikovanje kolektivne svijesti a knji¾evna djela poznatih pisaca su se "ubila" za toga...
A sad nek svako sebi to tumaèi kako ¾eli.
-
Prenj
- Posts: 7014
- Joined: 20/07/2004 08:59
#30
Zar stvarno mislis da koljaci citaju knjige?ztluhcs wrote:Ovo iznad je hodanje po ivici, a poenta nije ni bila ko je izmislio i patentirao čin radnje X.Vingo wrote:Znaci pada u vodu teorija o Ivi Andricu, kao idejnom tvorcu metode nabijanja na kolac...?
Postoji nešto što se zove indirektno oblikovanje kolektivne svijesti a književna djela poznatih pisaca su se "ubila" za toga...
A sad nek svako sebi to tumači kako želi.
-
Vingo
- Posts: 3912
- Joined: 11/03/2003 00:00
#31
Totalno neprihvatljivo. Velika knjizevna djela jednostavno nisu na meniju individua cija se svijest da izmanipulisati tako da postane kolektivna (evo ti cist primjer autora teme). No kategorija koja se ne smije zanemariti su kojekakvi knjizevnicici i profesori koji zloupotrebljavaju ideje velikih, pa ih shodno tome, pogresno prevode na jezik malih.
-
ztluhcs
- Posts: 3356
- Joined: 28/04/2006 09:17
- Location: Life isn't fair. It's just fairer than death, that's all.
- Contact:
#32
Da li trebaju? Od mozga do lopate postoji èitava hijerarhija gdje zahtjevi za "inteligencijom" padaju kako ide¹ bli¾e lopati...Prenj wrote:Zar stvarno mislis da koljaci citaju knjige?ztluhcs wrote:Ovo iznad je hodanje po ivici, a poenta nije ni bila ko je izmislio i patentirao èin radnje X.Vingo wrote:Znaci pada u vodu teorija o Ivi Andricu, kao idejnom tvorcu metode nabijanja na kolac...?
Postoji ne¹to ¹to se zove indirektno oblikovanje kolektivne svijesti a knji¾evna djela poznatih pisaca su se "ubila" za toga...
A sad nek svako sebi to tumaèi kako ¾eli.
-
ztluhcs
- Posts: 3356
- Joined: 28/04/2006 09:17
- Location: Life isn't fair. It's just fairer than death, that's all.
- Contact:
#33
Nisu djela ali jesu njihove interpretacije i interpretatori koji su im bli¾i od djela...Vingo wrote:Velika knjizevna djela jednostavno nisu na meniju individua cija se svijest da izmanipulisati tako da postane kolektivna
A namjerno (ne)ostavljanje moguænosti raznih interpretacija nije zadatak interpretatora.
Last edited by ztluhcs on 15/05/2006 09:26, edited 1 time in total.
-
Prenj
- Posts: 7014
- Joined: 20/07/2004 08:59
#34
Naravno, pa onda u toj igri gluhih telefona Ivo Andric na kraju ispadne podstrekac genocida, a Fatmir Alispahic veliki mislilac.ztluhcs wrote:Da li trebaju? Od mozga do lopate postoji čitava hijerarhija gdje zahtjevi za "inteligencijom" padaju kako ideš bliže lopati...Prenj wrote: Zar stvarno mislis da koljaci citaju knjige?
Izgleda da je cijeli fenomen vrlo balkanski: I fasisti su se nadahnjivali Nietzscheom , pa ne vidjeh da ga je iko optuzio da je podstrekac genocida ...
-
Vingo
- Posts: 3912
- Joined: 11/03/2003 00:00
#35
I opet teza o knjizevnim djelima kao necemu sto oblikuje kolektivnu svijest, pada u vodu.
Nisam sigurna jesam li dobro shvatila tvoju posljednju opasku....Ako jesam....onda ti hoces reci da autori trebaju dobro promislit prije nego puste tintu na papir....o mogucim posljedicama pogresne interpretacije i zloupotrebe njihovih ideja?
Nisam sigurna jesam li dobro shvatila tvoju posljednju opasku....Ako jesam....onda ti hoces reci da autori trebaju dobro promislit prije nego puste tintu na papir....o mogucim posljedicama pogresne interpretacije i zloupotrebe njihovih ideja?
-
ztluhcs
- Posts: 3356
- Joined: 28/04/2006 09:17
- Location: Life isn't fair. It's just fairer than death, that's all.
- Contact:
#36
U ¹irem smislu:Vingo wrote:knjizevnim djelima kao necemu sto oblikuje kolektivnu svijest
"uz dosta dobro kanalisanje i pogodno tlo su se vodili mnogi sukobi..."
Jes vidjela ikad da je neko naknadno analizirao i interpretirao "ninða" roman?Vingo wrote: posljedicama pogresne interpretacije i zloupotrebe njihovih ideja?
In general:
Autori su generalno svjesni u kakvom okru¾enju ¾ive, svjesni da njihova djela idu na "analizu" i svjesni kada pi¹u o visoko "eksplozivnim" stvarima u visoko "eksplozivnim" sredinama... Ako nisu nek pi¹u ninða romane, nema misinterpretacije kad je neko mrtav...
-
ztluhcs
- Posts: 3356
- Joined: 28/04/2006 09:17
- Location: Life isn't fair. It's just fairer than death, that's all.
- Contact:
#37
Ja nisam spomenuo niti jednog niti drugog. Govorim o sistemu spojenih posuda i moguænosti manipulacije ¹irokih masa bilo gdje i bilo kada.Prenj wrote: Naravno, pa onda u toj igri gluhih telefona Ivo Andric na kraju ispadne podstrekac genocida, a Fatmir Alispahic veliki mislilac.
Pozdrav,
-
ztluhcs
- Posts: 3356
- Joined: 28/04/2006 09:17
- Location: Life isn't fair. It's just fairer than death, that's all.
- Contact:
-
ztluhcs
- Posts: 3356
- Joined: 28/04/2006 09:17
- Location: Life isn't fair. It's just fairer than death, that's all.
- Contact:
#40
Opa, jesi li ti mene vidjela negdje da sam ja koristio ili izrekao tu tezu? Spomenuo neko ime ili djelo?Vingo wrote:tezom o tome da je svako, cije se djelo moze zloupotrijebiti - podstrekac.
Biti kriv za neku interpretaciju, biti podstrekaè, dati nekome materijal za to ili biti voðen nekim drugim porivima prilikom pisanja su totalno razlièite kategorije. A postoji i kategorija koja se zove odgovornost.
And here we are, i ti postala jo¹ jedan interpretator
-
Pusur
- Posts: 280
- Joined: 25/04/2005 15:43
#42
Radovan Karadzic, Slobodan Milosevic... su nacitani ljudi a vidis kako su dosta toga osmislili i u akciju pretvorili da bi pobio muslimane u BIHPrenj Poslano: 15/05/2006 09:13
ztluhcs (citat):
Vingo (citat):
Znaci pada u vodu teorija o Ivi Andricu, kao idejnom tvorcu metode nabijanja na kolac...?
Ovo iznad je hodanje po ivici, a poenta nije ni bila ko je izmislio i patentirao čin radnje X.
Postoji nešto što se zove indirektno oblikovanje kolektivne svijesti a književna djela poznatih pisaca su se "ubila" za toga...
A sad nek svako sebi to tumači kako želi.
Zar stvarno mislis da koljaci citaju knjige?
Znaci odgovor na tvoje pitanje je- da citaju koljaci knjige definitivno! Pa sve ovo je plod visoko obrazovanih ljudi, sa jakim skolama i dobrim background-om.
To sto drugi, manje obrazovani fizicki cine sam cin klanje to je opet neka druga tema.
Sto se tice Ive Andrica i sad jel on direktno imao utjecaj na genocid u BIH to je onako malo tesko dokazati i da jeste ali sigurno ima fina podloga, pogotovo u njegovim esejima kontra muslimana. Eh sad sto on nije bas gotivio muslimane je jos jedna druga tema. Mislim ja da Ivo nije toliko los (istina srao je puno) koliko ga blate ipak on je svu lovu od Nobelove nagrade dao u BIH za biblioteke i ostale folove (ko li je to od partiskih drugova svrno u svoj dzepic).
-
Gospon Macola
- Posts: 352
- Joined: 01/05/2006 03:35
#44
RASKRŠĆA: ANDRIĆ I MI
Književnost nije nacionalni kozmetički salon
Piše: Fatmir Alispahić
Cijeniti književno djelo po etničkim kriterijima podjednako je neprimjereno
kao cijeniti etnos po njegovom mjestu u nekom književnom djelu
Tuzlanski "Preporod" podnio je nadležnoj općinskoj komisiji zahtjev za
promjenom naziva ulice koja nosi ime bosanskohercegovačkog nobelovca Ive
Andrića. Tekst obrazloženja ovog zahtjeva bogato je argumentiran, i nastoji
opravdati tezu da je Ivo Andrić u svojim djelima Bosanske Muslimane prikazao
u negativnom svjetlu.
Pored ove vrste argumenata, "Preporod" još tretira i momente iz Andrićeve
političke biografije, odnosno njegov angažman na planu etničkog inžinjeringa
i prekrajanja granica Albanije, sa ciljem iseljavanja Albanaca islamske
vjere u Tursku. U zahtjevu se, između ostalog, kaže: "Ne otkrivamo nikakvu
novost da su - Njegošev 'Gorski vijenac' i Andrićeva djela uzeti kao jedan
od ideoloških osnova projekta 'Velika Srbija' "
Tuzlanski "Preporod" decidno insistira na promjeni naziva ulice koja nosi
ime Ive Andrića, jer smatra da to iritira Tuzlake, odnosno grad u kome
tradicionalno živi bošnjačka apsolutna većina.
Odreći se nobelovca?
U okviru kakvim se bavi, "Preporodov" zahtjev ima argumentirano utemeljenje.
No, za promjenu naziva ulice Ive Andrića u obzir bi se morali uzeti i okviri
koji se ne baziraju samo na iritiranju bošnjačke većine u Tuzli. Javno se
odreći Nobelovca, i jednog od najboljih pisaca rođenih u BiH, krupan je
zalogaj, za izrigat. "Preporodov" aspekt, koliko god bio motiviran iskrenim
etnoljubljem, nedovoljan je za takav luksuz. Značaj umjetnika se nigdje,
osim u primitivnim zajednicama, ne utvrđuje njegovom političkom težinom. U
društvu koje makar i deklarativno teži multikulturalnosti, nezamislivo je u
ime afiniteta jednog konstituenta nametati mišljenje cjeline.
U kontekstu Tuzle, pa i Bosne i Hercegovine, značaj i značenje Ive Andrića
se ne iscrpljuje samo njegovom pročitanom netrpeljivošću prema Bosanskim
Muslimanima. Iako bi se, bez obzira na obimnu i zatemeljenu studiju prof. dr
Muhsina Rizvića (Bosanski Muslimani u Andrićevu svijetu), dalo i o tome
raspravljati. Naročito sa aspekta poetike umjetnosti, koja djelo ne tretira
isključivošću žargona povijesno-političkih i inih efemernih nanosa. Čak i
kad bi uvažili takvo valoriziranje Andrićeva djela, zaustavili bi se na
vremenu u kome je pisac stvarao, i u kome Bosanski Muslimani nisu ni u
nacionalnom, ni u kulturno-obrazovnom smislu bili ono što su danas. U prvoj
polovini 20. stoljeća Andrić nije mogao vidjeti ono čega nema. Njegova
vizija Bosanskih Muslimana, pa makar je danas čitali i kao netrpeljivost,
bila je određena i političkom i svakom drugom, u biti inferiornom pozicijom
ovog naroda u tadašnjoj državnoj zajednici. Andrić, vjerovatno, nije
pretpostavljao emancipaciju bošnjačkog naroda; pa i da jeste, teško bi
odolio takvom motivskom živopisu, tom (umirućem?) egzotičnom svijetu koji u
dominanti kršćanskog okruženja piscu otvara prostor za raspjev mašte.
Iz aktuelne revalorizacije Andrićeva mjesta proizilazi da je, maltene, ovaj
pisac iskoristio književnost kako bi upakovao svoju mržnju prema Bosanskim
Muslimanima. Andrića svode na aktuelni etnofobični obrazac, i ne postoji
ništa po čemu bi ovaj pisac mogao biti značajan za bošnjačko i bosansko
društvo. Pojednostavljeno rečeno, on je mrzitelj Bošnjaka, jer ih, kako
navodi tuzlanski "Preporod", prikazuje kao siledžije, kabadahije, pijanice,
ubice...
Nemoguće je tražiti od književnosti da bude nacionalni kozmetički salon za
reparaciju nelijepih historijskih (kulturnih i socijalnih) fakata. Cijeniti
književno djelo po etničkim kriterijima podjednako je neprimjereno kao
cijeniti etnos po njegovom mjestu u nekom književnom djelu.
Bošnjaci i Andrić bi mogli imati dodirnih interesnih tačaka tek ukoliko ne
budu prtljani u bitak jedno drugome. Ako će Andrićevo djelo biti u
budućnosti učeno kao opus mržnje prema Bošnjacima, to više nije Andrić. Ako
će Bošnjaci progoniti umjetnost koja nije u službi nacionalnog narcizma,
onda to više nisu Bošnjaci koji bi mogli participirati u savremenim
kulturnim komunikacijama.
Kulturna šabanologija
Gdje bi onda trebale biti te dodirne tačke? Prvotno u spoznaji da nikakvo
brisanje ulice sa imenom Ive Andrića ne može izbrisati Ivu Andrića. Njegovo
rođenje, život i opus neraskidivo su vezani za Bosnu i Hercegovinu, i to se,
jednostavno, ne da promijeniti. Svaki pokušaj je uzaludan, čak - groteskan.
Valjano umjetničko djelo nadrasta vrijeme, i Bošnjaci svoj odnos prema
Andriću mogu graditi tek racionalističkim uklapanjem svojih interesa u
prostor koji preostaje.
Šta "preostaje"? Zdravom logikom - sve. Čast da je u Bosni rođen prvi
Nobelovac južnoslavenskih prostora. Čast da su njegova djela
tematsko-motivski vezana za Bosnu i Bošnjake. Čast da i životom i opusom
pripada baš ovdje.
Gdje, onda, u ovo častvovanje smjestititi Andrićevu mržnju prema Bosanskim
Muslimanima? Distanciranje bošnjačke nacije od narcizma i objektivizranje
svojih povijesno-razvojnih kvaliteta, omogućilo bi preimenovanje sadašnjeg
fokusa. Andrićeva mržnja i netrpeljivost, u oba konteksta, mogla bi biti
ilustrativnom slikom prošlosti koju je iluzorno i nekorisno zaboravljati: do
druge polovice 20. stoljeća, pa čak i do deceniju unazad, Bosanski Muslimani
su čitani kao inferiorum ovih prostora; kao takvi, za razliku od nacionalno
(dakle, politički) određenih susjeda bili su podatnim motivom književnog
oblikovanja. U vremenu u kome je stvarao, Andrić nije imao nikakvog
racionalnog razloga da odoli izazovu; neodređeni prostor Bosanskih Muslimana
otvarao mu je mogućnost da historijski kontekst prilagođava svojoj
književnoj viziji svijeta i odnosa u njemu. Neukost, iracionalizam, strast,
nemoral, siledžijstvo. - Andrić smiješta u svijet Bosanskih Muslimana, u
kolektivitet frustriran identitetom i ugrožen posljedicama povijesnih
mijena. U odnosu na blisku stvarnosnu reaktuelizaciju ovih pitanja, valjalo
bi ponovo pročitati Andrića, a ne samo napreskok izvrsnu studiju prof.
Rizvića, koja ne dovodi u pitanje Andrićev književni značaj; to bi
revalorizatorima Andrićeva prisustva omogućilo potrebnu distancu od kulturne
šabanologije, odnosno viđenja Ive Andrića očima i snovima slavnog Murata
Šabanovića, onog što se pred rat potukao sa bistom Nobelovca-davitelja u
Višegradu.
Oslobođenje, KUN - Kultura, umjetnost, nauka, 23. V 1999.
Književnost nije nacionalni kozmetički salon
Piše: Fatmir Alispahić
Cijeniti književno djelo po etničkim kriterijima podjednako je neprimjereno
kao cijeniti etnos po njegovom mjestu u nekom književnom djelu
Tuzlanski "Preporod" podnio je nadležnoj općinskoj komisiji zahtjev za
promjenom naziva ulice koja nosi ime bosanskohercegovačkog nobelovca Ive
Andrića. Tekst obrazloženja ovog zahtjeva bogato je argumentiran, i nastoji
opravdati tezu da je Ivo Andrić u svojim djelima Bosanske Muslimane prikazao
u negativnom svjetlu.
Pored ove vrste argumenata, "Preporod" još tretira i momente iz Andrićeve
političke biografije, odnosno njegov angažman na planu etničkog inžinjeringa
i prekrajanja granica Albanije, sa ciljem iseljavanja Albanaca islamske
vjere u Tursku. U zahtjevu se, između ostalog, kaže: "Ne otkrivamo nikakvu
novost da su - Njegošev 'Gorski vijenac' i Andrićeva djela uzeti kao jedan
od ideoloških osnova projekta 'Velika Srbija' "
Tuzlanski "Preporod" decidno insistira na promjeni naziva ulice koja nosi
ime Ive Andrića, jer smatra da to iritira Tuzlake, odnosno grad u kome
tradicionalno živi bošnjačka apsolutna većina.
Odreći se nobelovca?
U okviru kakvim se bavi, "Preporodov" zahtjev ima argumentirano utemeljenje.
No, za promjenu naziva ulice Ive Andrića u obzir bi se morali uzeti i okviri
koji se ne baziraju samo na iritiranju bošnjačke većine u Tuzli. Javno se
odreći Nobelovca, i jednog od najboljih pisaca rođenih u BiH, krupan je
zalogaj, za izrigat. "Preporodov" aspekt, koliko god bio motiviran iskrenim
etnoljubljem, nedovoljan je za takav luksuz. Značaj umjetnika se nigdje,
osim u primitivnim zajednicama, ne utvrđuje njegovom političkom težinom. U
društvu koje makar i deklarativno teži multikulturalnosti, nezamislivo je u
ime afiniteta jednog konstituenta nametati mišljenje cjeline.
U kontekstu Tuzle, pa i Bosne i Hercegovine, značaj i značenje Ive Andrića
se ne iscrpljuje samo njegovom pročitanom netrpeljivošću prema Bosanskim
Muslimanima. Iako bi se, bez obzira na obimnu i zatemeljenu studiju prof. dr
Muhsina Rizvića (Bosanski Muslimani u Andrićevu svijetu), dalo i o tome
raspravljati. Naročito sa aspekta poetike umjetnosti, koja djelo ne tretira
isključivošću žargona povijesno-političkih i inih efemernih nanosa. Čak i
kad bi uvažili takvo valoriziranje Andrićeva djela, zaustavili bi se na
vremenu u kome je pisac stvarao, i u kome Bosanski Muslimani nisu ni u
nacionalnom, ni u kulturno-obrazovnom smislu bili ono što su danas. U prvoj
polovini 20. stoljeća Andrić nije mogao vidjeti ono čega nema. Njegova
vizija Bosanskih Muslimana, pa makar je danas čitali i kao netrpeljivost,
bila je određena i političkom i svakom drugom, u biti inferiornom pozicijom
ovog naroda u tadašnjoj državnoj zajednici. Andrić, vjerovatno, nije
pretpostavljao emancipaciju bošnjačkog naroda; pa i da jeste, teško bi
odolio takvom motivskom živopisu, tom (umirućem?) egzotičnom svijetu koji u
dominanti kršćanskog okruženja piscu otvara prostor za raspjev mašte.
Iz aktuelne revalorizacije Andrićeva mjesta proizilazi da je, maltene, ovaj
pisac iskoristio književnost kako bi upakovao svoju mržnju prema Bosanskim
Muslimanima. Andrića svode na aktuelni etnofobični obrazac, i ne postoji
ništa po čemu bi ovaj pisac mogao biti značajan za bošnjačko i bosansko
društvo. Pojednostavljeno rečeno, on je mrzitelj Bošnjaka, jer ih, kako
navodi tuzlanski "Preporod", prikazuje kao siledžije, kabadahije, pijanice,
ubice...
Nemoguće je tražiti od književnosti da bude nacionalni kozmetički salon za
reparaciju nelijepih historijskih (kulturnih i socijalnih) fakata. Cijeniti
književno djelo po etničkim kriterijima podjednako je neprimjereno kao
cijeniti etnos po njegovom mjestu u nekom književnom djelu.
Bošnjaci i Andrić bi mogli imati dodirnih interesnih tačaka tek ukoliko ne
budu prtljani u bitak jedno drugome. Ako će Andrićevo djelo biti u
budućnosti učeno kao opus mržnje prema Bošnjacima, to više nije Andrić. Ako
će Bošnjaci progoniti umjetnost koja nije u službi nacionalnog narcizma,
onda to više nisu Bošnjaci koji bi mogli participirati u savremenim
kulturnim komunikacijama.
Kulturna šabanologija
Gdje bi onda trebale biti te dodirne tačke? Prvotno u spoznaji da nikakvo
brisanje ulice sa imenom Ive Andrića ne može izbrisati Ivu Andrića. Njegovo
rođenje, život i opus neraskidivo su vezani za Bosnu i Hercegovinu, i to se,
jednostavno, ne da promijeniti. Svaki pokušaj je uzaludan, čak - groteskan.
Valjano umjetničko djelo nadrasta vrijeme, i Bošnjaci svoj odnos prema
Andriću mogu graditi tek racionalističkim uklapanjem svojih interesa u
prostor koji preostaje.
Šta "preostaje"? Zdravom logikom - sve. Čast da je u Bosni rođen prvi
Nobelovac južnoslavenskih prostora. Čast da su njegova djela
tematsko-motivski vezana za Bosnu i Bošnjake. Čast da i životom i opusom
pripada baš ovdje.
Gdje, onda, u ovo častvovanje smjestititi Andrićevu mržnju prema Bosanskim
Muslimanima? Distanciranje bošnjačke nacije od narcizma i objektivizranje
svojih povijesno-razvojnih kvaliteta, omogućilo bi preimenovanje sadašnjeg
fokusa. Andrićeva mržnja i netrpeljivost, u oba konteksta, mogla bi biti
ilustrativnom slikom prošlosti koju je iluzorno i nekorisno zaboravljati: do
druge polovice 20. stoljeća, pa čak i do deceniju unazad, Bosanski Muslimani
su čitani kao inferiorum ovih prostora; kao takvi, za razliku od nacionalno
(dakle, politički) određenih susjeda bili su podatnim motivom književnog
oblikovanja. U vremenu u kome je stvarao, Andrić nije imao nikakvog
racionalnog razloga da odoli izazovu; neodređeni prostor Bosanskih Muslimana
otvarao mu je mogućnost da historijski kontekst prilagođava svojoj
književnoj viziji svijeta i odnosa u njemu. Neukost, iracionalizam, strast,
nemoral, siledžijstvo. - Andrić smiješta u svijet Bosanskih Muslimana, u
kolektivitet frustriran identitetom i ugrožen posljedicama povijesnih
mijena. U odnosu na blisku stvarnosnu reaktuelizaciju ovih pitanja, valjalo
bi ponovo pročitati Andrića, a ne samo napreskok izvrsnu studiju prof.
Rizvića, koja ne dovodi u pitanje Andrićev književni značaj; to bi
revalorizatorima Andrićeva prisustva omogućilo potrebnu distancu od kulturne
šabanologije, odnosno viđenja Ive Andrića očima i snovima slavnog Murata
Šabanovića, onog što se pred rat potukao sa bistom Nobelovca-davitelja u
Višegradu.
Oslobođenje, KUN - Kultura, umjetnost, nauka, 23. V 1999.
- Bosanac sa dna kace
- Posts: 10147
- Joined: 27/06/2005 20:21
- Location: ponutrače
#45
Ivu Andrica prije svega treba shvatit kao kriticara muslimana i njihovog stanja, a ne kao samo muslimanomrzca, mada je ipak i previse ocito da nije volio islam i muslimane, a to je iz privatnih razloga a ne iz nekih ideoloskih!
Inace nabijanje na kolac bila je omiljena metoda inkvizicije, a kasnije i kod kolonizatora Egipta, jedino Ivo Andric u svojim knjizevnim djelima spominje nabijanje na kolac od strane Osmanlija, nijedan historicar to do sada nije potvrdio!
Inace nabijanje na kolac bila je omiljena metoda inkvizicije, a kasnije i kod kolonizatora Egipta, jedino Ivo Andric u svojim knjizevnim djelima spominje nabijanje na kolac od strane Osmanlija, nijedan historicar to do sada nije potvrdio!
-
vesela
- Posts: 1244
- Joined: 08/12/2005 20:03
#46
No, treba ovdje još nešto kazati. Nije Andrić Bosni pomogao samo u platonskom literarnom svijetu, u svijetu simboličkih toposa literature, u svjetlu činjenice da sve što u bosanskoj literaturi vrijedi, potiče manje ili više od Andrića. Njegov doprinos ima i jednu mnogo konkretniju stranu. Svi valjda znamo koliki se novac dodijeli svakom dobitniku Nobelove nagrade - posljednjih godina cifre se kreću u iznosima od oko milion dolara. Šta Andrić čini sa svojim novcem? Sedamnaestog maja 1962. godine Andrić piše pismo Savjetu za kulturu Bosne i Hercegovine: "Želim da obavestim Savet za kulturu NR Bosne i Hercegovine da sam odlučio da Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini poklonim pedeset posto iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade (…) Moja je želja da se ova sredstva upotrebe za unapređivanje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine." Nepune tri godine kasnije, tačnije četrnaestog aprila 1965. godine, Upravni odbor Republičkog fonda za unapređenje bibliotekarstva u Sarajevu saopćio je da je Andrić poklonio i drugu polovinu novčanog iznosa Nobelove nagrade za unapređivanje bosanskohercegovačkih biblioteka.
http://www.bhdani.com/arhiva/277/t27702.shtml
http://www.bhdani.com/arhiva/277/t27702.shtml
-
vesela
- Posts: 1244
- Joined: 08/12/2005 20:03
#48
Praviti paralelu izmedjuPospanko wrote:'95 nam je ostao vojnik ranjen u jednoj akciji. Cetnici su ga nakon toga zarobili. Razmjenjen je nakon sedam dana, mrtav nabijen na kolac. Da li je se to neko svetio "turcima" za kolac koji je opisao Ivo Andric, ne znam. Samo znam da ovaj nas vojnik nije bio usamljen slucaj u proteklom ratu.
Znam samo jedno, da su cetnici u toku rata cesto spominjali nabijanje na kolac i osvetu...
umjetnickog djela jednog izuzetnog talentovanog pisca
i zlocinstva retardiranih ubica
je, u namanju ruku, maloumnost!
Eco Umberto (Ime ruze) i Mihail Solohov (Tihi Don) su cijenjeni u svojim drzavama, a malo ko moze citati ove dvije knjige a da ne povrati zbog opisanih zlocina.
Ali, *ebi ga, "glupi" Italijani i Rusi znaju sta je umjetnicko djelo!
-
Prenj
- Posts: 7014
- Joined: 20/07/2004 08:59
#50
I u skorije doba su neki poznati 'patrioti' dobivali znacajne nagrade, pa i novcane.vesela wrote: ...
Svi valjda znamo koliki se novac dodijeli svakom dobitniku Nobelove nagrade - posljednjih godina cifre se kreću u iznosima od oko milion dolara. Šta Andrić čini sa svojim novcem? Sedamnaestog maja 1962. godine Andrić piše pismo Savjetu za kulturu Bosne i Hercegovine: "Želim da obavestim Savet za kulturu NR Bosne i Hercegovine da sam odlučio da Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini poklonim pedeset posto iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade (…) Moja je želja da se ova sredstva upotrebe za unapređivanje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine." Nepune tri godine kasnije, tačnije četrnaestog aprila 1965. godine, Upravni odbor Republičkog fonda za unapređenje bibliotekarstva u Sarajevu saopćio je da je Andrić poklonio i drugu polovinu novčanog iznosa Nobelove nagrade za unapređivanje bosanskohercegovačkih biblioteka.
http://www.bhdani.com/arhiva/277/t27702.shtml
Sta su uradili s tim novcem?
