Istinu ne mogu falsificirati
Tina JELIN
Evropa sutra obilježava Dan pobjede nad fašizmom. U državama regije to je tema koja je od 1990 gotovo ušla u ilegalu, nestale su priče iz povijesnih udžbenika, a mlada generacije počele su se identificirati s onima koji su sa fašizmom i nacizmom surađivali. Čini se da je došlo vrijeme da se o nekim događajima iz drugog svjetskog rata progovori bez ideologiziranja, a da se neke partizanske bitke obilježe onako kako priliči. U Jablanici su preživjeli partizani, ali i veliki broj mladih iz država regije, obilježili 63. godišnjicu Bitke na Neretvi, poznatije kao Bitke za ranjenike
U ofanzivi, koja je počela 20. januara 1943. godine, neprijatelj je angažirao 90.000 vojnika, podržanih sa 150 aviona, nasuprot 18.500 slabo naoružanih partizana. Nakon osvajanja Gornjeg Vakufa i pada Konjica, Tito je izdao naredbu da Operativna grupa Vrhovnog štaba u Jablanici forsira Neretvu. Uz neprekidno djejstvo artiljerije, u rekordnom roku, partizani su uspjeli izgraditi viseći most, preko kojeg je na lijevu obale Neretve prebačeno 4.000 ranjenika, ali i tifusara, te boraca, prisjeća se za naš radio Esad Duržić, 18-godišnji borac Prve proleterske brigade koja je sudjelovala u čuvenom prodoru:
„Mi smo trebali da prenesemo 4.000 ranjenika i bolesnika preko tih improvizovanih mostova i da se penjemo kozjim stazama preko sniježnog Prenja do Boraka i Boračkog jezera. Dosta nam je drugova umrlo od tifusa, od gladi. Tu su nas čekali četnici, preko Neretve. 20.000 četnika je Draža Mihajlović poslao – taj kojeg su rehabilitovali sad u Srbiji i u Republici Srpskoj.“
Zbog čega aktualne vlasti uglavnom zaobilaze slične događaje iz prošlosti? Jure Galić, predsjednik SUBNOR-a BiH, odgovara:
„Jer je žalosna činjenica da danas, nakon toliko godina, djeluju četničke organizacije, da ulice nose imena najvećih ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata. A naročito je žalosno radi toga što se to ne bi moglo desiti da iza toga ne stoje vlasti.“
Predsjednik Saveza boraca iz Dubrovnika Marinko Vlašić podsjeća kako su poražene snage iz Drugog svjetskog rata pokušale krivotvoriti povijest i prikazati svoju borbu kao antifašističku, što im je, priznaje, ipak velikim dijelom uspjelo u Hrvatskoj:
„Nažalost, dogodilo se to da je zbog toga što je antifašizam potisnut neopravdano u drugi plan i što su škole iz svojih programa, ja mogu govoriti na primjeru Hrvatske, dobrim dijelom izbacile te sadržaje, mi smo mnoge generacije zapravo izgubili. Zašto? Zato što su krivo učene.“
U Crnoj Gori, s druge strane, borci antifašističkog rata u 90-tima su ostali neutralni, jasno su se odredili protiv antifašizma, zbog čega je i sama Crna Gora danas u mnogo povoljnijem položaju, kaže predsjednik SUBNOR-a Crne Gore Andrija Nikolić, te dodaje:
„Naša mlada generacija poštuje tekovine narodnooslobodilačke borbe i revolucije i oni postoje na tim tekovinama. Mi smo u ovome prljavom ratu, koji je nastao ’90. godine i dalje, potpuno ostali neutralni, tako da je to spasilo Crnu Goru.“
Nikolić, i sam sudionik Bitke na Neretvi, ranjenik koga su partizani prenijeli preko mosta, zaključuje kako će istina na kraju ipak pobijediti. Unatoč udžbenicima i prolaznim politikama, ona se ne može falsificirati. U prilog tome, kako dodaje, svjedoči obilježavanje Bitke za ranjenike u Jablanici, događaj kojemu svake godine prisustvuju mladi ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije i, kako kaže, svake godine u većem broju
