Forum Klix.ba

Osnivač vehabizma je Muhammed bin Abdulvehhab. On je rođen 1111/1699. g.n.e. u jednoj kasabi, u oblasti Nedžda, koja se zove Hurmejle. Umro je 1206/1791. g.n.e. u Der'ijji. On je prvobitno putovao u Basru, Bagdad, Iran, Indiju i Damask radi turizma i trgovine. On je 1125. godine po Hidžri upao u zamku jednog engleskog špijuna čije je ime bilo Hempher. Englezi su njega upotrijebili u svojim planovima uništavanja islama. Naša knjiga Confessions of a British Spy (Ispovijesti engleskog špijuna) iznosi na vidjelo događaje koji su doprinjeli uspostavljanju vehabizma. On je čitao knjige Ahmeda ibni Tejmijje. Ove knjige su bile uperene protiv ehli sunneta. On je takođe poznat i pod imenom šejh od Nedžda. Engleski novci, oružje, seljaci, stanovnici Der'ijje i njihov vođa Muhammed bin Sa'ud odgovorili na njegove njegove ideje i pružili mu pomoć. Vehabizam je kombinacija ideja vjerskog pokvarenjaka Ahmeda ibni Tejmijje i laži engleskog špijuna Hemfera (Hempher). Knjiga Mir'at-ul-Haremejn je izdata 1306/1888. g.n.e., dok je Abdullah bin Fejsal bio vođa vehabija....
Ostatak teksta ovdje http://www.praviput.com/knjige/sta_je_vehabizam.html

________________________________

Ili budi svjetlo ili odražavaj svjetlo

SAMO JE JEDAN PRAVI PUT
ANTIVEHABIJE

El_Camino wrote: Ostatak teksta ovdje http://www.praviput.com/knjige/sta_je_vehabizam.html
________________________________

Ili budi svjetlo ili odražavaj svjetlo

SAMO JE JEDAN PRAVI PUT
ANTIVEHABIJE

Osnivac dzemata Pravi put (Hakikat yolu, cemaati,) je Ömer Öngüt, porijeklom Bosnjak iz okoline Novog Pazara, kao djecak njegova se porodica doselila u Tursku, nikada nije isao u skolu, osnove islama je stekao u bektasıjskoj (alevijskoj) tekiji u gradu Düzce na obali Crnog mora u Turskoj, u istom gradu je izucio i obucarski zanat, medjutim interesantno je kako neko ko se smatra alimom nije zavriso ni jendog razreda skole, prema nekim izvorima doticni sejh takodje ne zna ni citati ni pisati!
Trenutno je nastanjen u Adapazaru ( Sakariji) gradu udaljenom 2 sata od Istanbula!
Jedna od taktika kojom pokusava pridobit sljedbenike je i prica o porijeklu od Poslanika a.s, prema legendi koju sam sejh pric jedan od sejhova iz Poslanikove loze potuvao je Balkanom, zaustavio se u N.Pazaru tokom rata , tu ostao i njegova su djeca umjesto u Hidzaz odeslila u Tursku!
Inace sama organiziranost i rad dzemata se ne razlikuje od vecine ostalih, svi oni koji nisu u tom dzematu jendostavno nisu muslmani ili su muslimani sa nedostatcima!
Ömer Öngüt je 2004 godine optuzen sa silovanje 12 godisnje djevojcice i zlostavljanje zena u njegovoj ''tekiji'' te za nelegalnu zenidbu sa 17- godisnjom Turkinjom iz Njemacke, slucaj jos uvijek nije razrijesen!
Inace sam sejh poznat je po izdavanju fetvi iz svoje glave, tako da je sam proglasio haram transpalataciju krvi i organa, bez ikakvog razloga i bez ikakvih dokaza! ( a svi znamo da islam cini sve kako bi se zastitio ljudski zivot!)
izvor;
http://www.zaman.com.tr
http://www.turkishdailynews.com.tr
http://www.hürriyetim.com.tr
casopisi Tempo, Aktüel, Aksiyon

Moketovski,
ti si nabrojao nekoliko imena, u svom drugom postu, i naveo si da autori knjige rekli za te ljude da su rekli to i to , da su uradili to i to a da nisi naveo uopste izvore gdje su to rekli i uradili te stvari.

Zamisli da ja navedem da si ti n.pr. opljackao banku i uradio neke ruzne stvari a da ne navedem dokaze za to. Zar ocekivati da neko povjeruje u to sto ja tvrdim.


*****************************
'
'Rođen sam u islamu a ne u džahilijjetu ko se drzne da me naziva drukčije nego Bošnjakom muslimanom neka ide tamo odakle je jednom i došao, ma ko bio, jer je sa takvima nemoguća normalna intelektualna rasprava''.

Ovim riječima dr. Muharem Štulanović završava svoje reagiranje na tekst koji je objavljen u prošlom broju ''Preporoda'' u kojem je Meho Šljivo iznio svoj osvrt na knjigu vehabizam/selefizam – Ideološka pozadina i historijski korijeni autora Hasana Ali Sekkafa. ''Bhmuslimmonitor'' prenosi u cijelosti prvo reagiranje dr. Muharema Štulanovića, na ovaj tekst.

Piše: dr. Muharem Štulanović

- MERDAN u arapskom znači BOLESTAN a od istog korijena riječi dolazi i MERDIJJ u značenju ''PATOLOŠKI BOLESNIK''. Ovo značenje savršeno odgovara vlasniku imena i njegovom radu. U jeku ptičije gripe kada se samo očekuje i prati gdje će da sleti koji krepani labud ili golub a možda i vrana prenoseći virus ptičije gripe, ''sleti'' nam po ko zna koji put sindrom vehabizma šiijskosufijekse provenijencije koga prenese do sada nepoznat hajvan u paru.
Merdan Jasmin i Adnan Mešanović , dvojac do sada totalnih jadaca anonimusa i intelektualnih pubertetlija izliše po BiH medijima svoj šiijskosufijski vehabizam umivši lice žutog medijskog prostora , koincidirajući vremenu kad nam politika i ekonomija ''cvjetaju ko' morske alge'', vremenu kada čemo se, definitivno približiti možda čak i više od sedam milja Evropskoj zajednici na čijem putu kao da je najpametnije otkrivati novo-stare ''islamske sindrome''.

Ovaj dvojac jadac ''braneći islam od muslimana'' našao je za shodno da prevede knjigu u kojoj je rigidno, frontalno ''pometena'' islamska tradicionalna teološka i pravna baština i imena klasične uleme da to graniči sa intelektualnim genocidom i ludilom toliko da čovjeka obuzme jeza samo od pomisli šta bi takvi uradili kad bi imali mogućnosti i snagu kojom bi praktično otjelotvorili intelektualnu destrukciju zabludjelog profesora anatemisanog u islamskom arapskom svijetu H. A. Sekkafa ( Prof. El-U'lvan , napisao je djelo o Sekkafu Otkrivanje Sekkafovih zabluda).
A o čemu se radi?

Radi se o vjekovnoj pa i hiljadugodišnjoj netrpeljivosti sunijjskog i šiijskosufijskog islama. Knjiga je pravi pamflet patološki akumulirane mržnje kamuflirane i prosute u salvama na imena kođoja nekakvih ''vehabija'' a ustvari na ulemu sunnijske provenijencije (stotinjak imena) iz različitih mezheba tradicionalnog islama uključujući hanbelijski na prvom mjestu, pa hanefijski, zejdijski itd.

''Šamaranje'' klasičnih autoriteta islama

Ovaj dvojac jadac kada bi čitave svoje živote utrošili ne bi im bilo dostatno za valorizaciju djela samo četverice od ''stotke'' uleme koju su ''diskvalificirali''i obijedili rigidnim poimanjem islama (po njima vehabijska ulema) i to pod uslovom da imaju intelektualne predispozicije za ozbiljnu naučnu eksplikaciju i metodologiju koja daje iole smislene analize i vrednovanja. Na njihovoj bijednoj , ogavnoj listi nalaze se redom jedan do drugog i ovi islamski autoriteti:

1. (18 ) Ibn Kudame (541-620. h.)koji je napisao El-Mugni (Zbornik islamske jurisprudencije) možda najbolje djelo, uopće, iz komparativnog islamskog prava-fikha, izišlo na kraju u 15 velikih tomova a njegov El-Mukni' sa komentarom čak u 32 toma. A napisao je još 45 svjetski poznatih djela.
2. (19) Ibn Tejmije (661-728. h.) koji je napisao Sabrane decizije u 37 velikih tomova a za koje ovaj dvojac jadac tvrdi da na prvoj stranici , u njima znanoj nekoj peteretomoj verziji, izriče smrtnu presudu za sitnicu, što je notorna laž.
3. (20 i 21) Ibn Kajjim El-Dževzije (umro 751. h.) i Eš-Ševkjani (umro 1250. h.), pisac jednog od najvrijednijih tefsira Fethul-Kadir (pet velikih tomova).

A na kraju te njihove liste kažu:

''Ovo je kap u moru! A u svijetu postoje druge ličnosti koje može bilo koji čitalac da doda ovom spisku ...''

Ljudi znaju uraditi doktorsku disertaciju samo na jednom rukopisu starih alima a naš dvojac jadac ''išamara'' stotinjak klasičnih autoriteta sa stotinama kapitalnih djela za tili čas samo s jednom konstatacijom da su to vehabije. Koje li mržnje i koje li inkvizicije?! Pametan čovjek se zapita ima li smisla posvećivati ikakvu pažnju ovakvim bljuvotinama gdje osim ovih rigidnih optužbi bez ikakvog utemeljena one mogu biti proširene još i ''istragom'' bilo kojeg čitaoca koji može dodavati na listu vehabija – terorista čije god ime hoće, kada god hoće i gdje god hoće.

Sluganska uloga prenošenja nečijeg virusa

Naravno da nema nikakvog smisla baviti se, odgovarati, čitati ili trošiti vrijeme i živce zbog ovakve knjige niti zbog ovakvog dvojca jadca, ali je čovjek prisiljen zbog nekih drugih konotacija i onih koji stoje iza ovakvih nesuvislosti.

Ovaj dvojac jadac ima slugansku ulogu da prenesu u naše krajeve nečiji virus, odnosno misiju promoviranja šiijskosufijske ideologije uz eliminaciju neistomišljenika optužbama o vehabizmu i terorizmu. A zna se dobro kome to sve odgovara. Istom onom kome odgovara da se radi ono što se sada radi i čini u Iraku , Palestini, Afganistanu, i na drugim mjestima islamskog svijeta.

Islam je izuzetno tolerantan. U islamu dragi Bog je nemjerljivo Milostiv i oprašta grijehe kome hoće. Ipak, neće oprostiti jedan vid griješenja a to je nevjerstvo ili širk. Nakon iskrivljavanja i iznevjeravanja monoteizma ranijih nebeskih religija od strane njihovih sljedbenika dragi Bog je posljednjom derogirajućom objavom beskompromisno osudio sve vidove mogućeg posredništva ili ortaštva koje bi moglo u bilo kom smislu narušiti monoteizam i čistotu vjere u jednog Boga. U kur'anu se kaže:''Allah neće oprostiti da mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehe od toga, kome On hoće.''

Ovo su aksiomi

Razumjeti razvikani termin ''vehabizam''

E sada ako hoćemo da razumjemo razvikani termin ''vehabizma'', kao i sadašnje konotacije njegove upotrebe, vratimo se knjizi iranskog , šiijskog, vjerskog vođe Homeinija, koja je izdana 1941. god. a nosi naziv ''Otkrivanje tajni''

U toj knjizi Homeini navodi Ši'ijski ''hadis'' koji je apokrifan, dakle izmišljen a na čijem temelju Ši'ije grade svoj odnos prema vjeri i muslimanima ehlusunnetske provenijencije.

Iz tog izmišljenog hadisa razumije se da su kaburovi Alijinih potomaka vredniji od poslanika i njihovih kaburova. To su ''džennetska'' mjesta. Ko ih posjeti, biva nagrađen kao i onaj ko ode sedamdeset puta na dobrovoljni hadž (osim obaveznog hadža) i postaje ''čist'' od grijeha kao da ga je majka tek rodila. Ko bude gradio mauzoleje (turbeta) na njihovim kaburovima, kao mjesta ibadeta, imaće nagradu kao da je pomagao Sulejmanu Davudovu u izgradnji Kudusa...

Nasuprot toga, ko to ne bude vjerovao i bude to osuđivao kao što osuđuje zinaluk (i druge grijehe) biće ''najgori'' u Poslanikovom a.s., ummetu i neće biti obuhvaćen njegovim šefa'atom (zagovorništvom). Odnosno takvi postaju VEHABIJE po imenu Ibn Abdu-Wehhaba koji je sa svojim pristalicama očistio Arabijsko poluostrvo od takvih ''svetinja'': turbeta, mauzoleja, svetišta i dovišta na kaburovima, promovišući čisti monoteizam bez zabranjenog kaburskog, ili drugog posredništva, a koje opet, igra tako veliku ulogu u ši'ijskog doktrini i ''ibadetskoj'' praksi.

Zbog toga je Homeini u svojoj knjizi prosuo salve mržnje napadajući Saudijce (po njemu vehabije) i Saudiju kao ''zemlju koja se odrekla vjere'' (rušenjem turbeta, mauzoleja, nadgrobnih spomenika i boreći se protiv raznoraznih izvitoperenosti). Zato on traži ''od države Irana i iranskog naroda da kazni'' te ''divljake i pustinjake iz Nedžda''. Prema njegovom mišljenju oni su ''bez ikakvog znanja iskustva i bogobojaznosti izišli iz okvira nauke, spoznaje, i vjere'' pa im '' treba uskratiti vjerska i dunjalučka prava''

Dakle, šiije a i neke sufije su na stajalištu dozvoljavanja posredništva. Oni koji se ne slažu sa njima, a to su pripadnici ehlusunnetskog islama, prozvani su vehabijama po ugledu na Ibn Abdul-Vehaba. I to je srž upotrebe ovog termina. Muslimane, zbog toga što se drže ispravne ehlusunnetske doktrine, prozivaju vehabijama a razlog za to su našli u činjenici da su u Saudiji za vrijeme Ibn Abdul-Vehaba muslimani predvođeni ovim učenjakom porušili kaburove mauzoleje i turbeta u koja su pristalice tevessula – posredništva dolazili moleći mrtve da im ''posreduje'' kod Boga.

Ja sebe smatram muslimanom koji slijedi, poštuje i uzima u obzir najveće šejhove ehlus-sunneta vel-džema'ata i njihov idžtihad , a to su: Ebu Hanife i njegovi učenici, Malik i njegovi učenici, Ahmed b. Hanbel i njegovi učenici, Šafija i njegovi učenici, kao i svi drugi iz plejade poznatih ehlsissunetskih učenjaka. Kao takav obraćam se onima koji ljube ruke štokakvim šejhovima, ili ih drže za ruke kod dove u cilju ''da bi se umilili Bogu'' ili idu kod kaburova dobrih ljudi ili čak poslanika u želji da im ''mrtvi posreduju kod Boga'' ili se udaraju dok ih krv ne oblije po nekakvim ''svetištima'' koja drže vrijednim obilaziti i posjećivati vrednujući to kao obavljanje sedamdeset hadžskih obreda; da je to zabranjeno ispravnom islamskom doktrinom a ne nekakvim vehabizmom i savjetujem im neka se klone toga i direktno obrate Milostivom Bogu koji je milostiviji od bilo kojeg šejha i posrednika. To je islam a ostalo je izvitoperenje.

Naravno, pravo je šiije da bude šiija a sufije da bude sufija, da ljubi šejha gdje i kako hoće, da obituju po kaburovima, mauzolejima, turbetima, i sličnim ''svetištima'' dok ''ne omile svome gospodaru'' pa čak i da imaju simpatizere i plaćenike i intelektualne degenerike poput ovog jadnog dvojca u BiH ali i moje pravo je da štitim svoj integritet vjernika muslimana Bošnjaka čiji su djedovi bili i muhtari po naseljima na krajnjem sjeverozapadu Bosne na samoj granici islamskog svijeta. Rođen sam u islamu a ne u džahilijetu ko se drzne da me naziva drukčije nego Bošnjakom muslimanom neka ide tamo odakle je jednom i došao, ma ko bio, jer je sa takvima nemoguća normalna intelektualna rasprava.

mesdzid wrote:Moketovski,
ti si nabrojao nekoliko imena, u svom drugom postu, i naveo si da autori knjige rekli za te ljude da su rekli to i to , da su uradili to i to a da nisi naveo uopste izvore gdje su to rekli i uradili te stvari.

Zamisli da ja navedem da si ti n.pr. opljackao banku i uradio neke ruzne stvari a da ne navedem dokaze za to. Zar ocekivati da neko povjeruje u to sto ja tvrdim.


*****************************
'
'Rođen sam u islamu a ne u džahilijjetu ko se drzne da me naziva drukčije nego Bošnjakom muslimanom neka ide tamo odakle je jednom i došao, ma ko bio, jer je sa takvima nemoguća normalna intelektualna rasprava''.

Ovim riječima dr. Muharem Štulanović završava svoje reagiranje na tekst koji je objavljen u prošlom broju ''Preporoda'' u kojem je Meho Šljivo iznio svoj osvrt na knjigu vehabizam/selefizam – Ideološka pozadina i historijski korijeni autora Hasana Ali Sekkafa. ''Bhmuslimmonitor'' prenosi u cijelosti prvo reagiranje dr. Muharema Štulanovića, na ovaj tekst.

Piše: dr. Muharem Štulanović

- MERDAN u arapskom znači BOLESTAN a od istog korijena riječi dolazi i MERDIJJ u značenju ''PATOLOŠKI BOLESNIK''. Ovo značenje savršeno odgovara vlasniku imena i njegovom radu. U jeku ptičije gripe kada se samo očekuje i prati gdje će da sleti koji krepani labud ili golub a možda i vrana prenoseći virus ptičije gripe, ''sleti'' nam po ko zna koji put sindrom vehabizma šiijskosufijekse provenijencije koga prenese do sada nepoznat hajvan u paru.
Merdan Jasmin i Adnan Mešanović , dvojac do sada totalnih jadaca anonimusa i intelektualnih pubertetlija izliše po BiH medijima svoj šiijskosufijski vehabizam umivši lice žutog medijskog prostora , koincidirajući vremenu kad nam politika i ekonomija ''cvjetaju ko' morske alge'', vremenu kada čemo se, definitivno približiti možda čak i više od sedam milja Evropskoj zajednici na čijem putu kao da je najpametnije otkrivati novo-stare ''islamske sindrome''.

Ovaj dvojac jadac ''braneći islam od muslimana'' našao je za shodno da prevede knjigu u kojoj je rigidno, frontalno ''pometena'' islamska tradicionalna teološka i pravna baština i imena klasične uleme da to graniči sa intelektualnim genocidom i ludilom toliko da čovjeka obuzme jeza samo od pomisli šta bi takvi uradili kad bi imali mogućnosti i snagu kojom bi praktično otjelotvorili intelektualnu destrukciju zabludjelog profesora anatemisanog u islamskom arapskom svijetu H. A. Sekkafa ( Prof. El-U'lvan , napisao je djelo o Sekkafu Otkrivanje Sekkafovih zabluda).
A o čemu se radi?

Radi se o vjekovnoj pa i hiljadugodišnjoj netrpeljivosti sunijjskog i šiijskosufijskog islama. Knjiga je pravi pamflet patološki akumulirane mržnje kamuflirane i prosute u salvama na imena kođoja nekakvih ''vehabija'' a ustvari na ulemu sunnijske provenijencije (stotinjak imena) iz različitih mezheba tradicionalnog islama uključujući hanbelijski na prvom mjestu, pa hanefijski, zejdijski itd.

''Šamaranje'' klasičnih autoriteta islama

Ovaj dvojac jadac kada bi čitave svoje živote utrošili ne bi im bilo dostatno za valorizaciju djela samo četverice od ''stotke'' uleme koju su ''diskvalificirali''i obijedili rigidnim poimanjem islama (po njima vehabijska ulema) i to pod uslovom da imaju intelektualne predispozicije za ozbiljnu naučnu eksplikaciju i metodologiju koja daje iole smislene analize i vrednovanja. Na njihovoj bijednoj , ogavnoj listi nalaze se redom jedan do drugog i ovi islamski autoriteti:

1. (18 ) Ibn Kudame (541-620. h.)koji je napisao El-Mugni (Zbornik islamske jurisprudencije) možda najbolje djelo, uopće, iz komparativnog islamskog prava-fikha, izišlo na kraju u 15 velikih tomova a njegov El-Mukni' sa komentarom čak u 32 toma. A napisao je još 45 svjetski poznatih djela.
2. (19) Ibn Tejmije (661-728. h.) koji je napisao Sabrane decizije u 37 velikih tomova a za koje ovaj dvojac jadac tvrdi da na prvoj stranici , u njima znanoj nekoj peteretomoj verziji, izriče smrtnu presudu za sitnicu, što je notorna laž.
3. (20 i 21) Ibn Kajjim El-Dževzije (umro 751. h.) i Eš-Ševkjani (umro 1250. h.), pisac jednog od najvrijednijih tefsira Fethul-Kadir (pet velikih tomova).

A na kraju te njihove liste kažu:

''Ovo je kap u moru! A u svijetu postoje druge ličnosti koje može bilo koji čitalac da doda ovom spisku ...''

Ljudi znaju uraditi doktorsku disertaciju samo na jednom rukopisu starih alima a naš dvojac jadac ''išamara'' stotinjak klasičnih autoriteta sa stotinama kapitalnih djela za tili čas samo s jednom konstatacijom da su to vehabije. Koje li mržnje i koje li inkvizicije?! Pametan čovjek se zapita ima li smisla posvećivati ikakvu pažnju ovakvim bljuvotinama gdje osim ovih rigidnih optužbi bez ikakvog utemeljena one mogu biti proširene još i ''istragom'' bilo kojeg čitaoca koji može dodavati na listu vehabija – terorista čije god ime hoće, kada god hoće i gdje god hoće.

Sluganska uloga prenošenja nečijeg virusa

Naravno da nema nikakvog smisla baviti se, odgovarati, čitati ili trošiti vrijeme i živce zbog ovakve knjige niti zbog ovakvog dvojca jadca, ali je čovjek prisiljen zbog nekih drugih konotacija i onih koji stoje iza ovakvih nesuvislosti.

Ovaj dvojac jadac ima slugansku ulogu da prenesu u naše krajeve nečiji virus, odnosno misiju promoviranja šiijskosufijske ideologije uz eliminaciju neistomišljenika optužbama o vehabizmu i terorizmu. A zna se dobro kome to sve odgovara. Istom onom kome odgovara da se radi ono što se sada radi i čini u Iraku , Palestini, Afganistanu, i na drugim mjestima islamskog svijeta.

Islam je izuzetno tolerantan. U islamu dragi Bog je nemjerljivo Milostiv i oprašta grijehe kome hoće. Ipak, neće oprostiti jedan vid griješenja a to je nevjerstvo ili širk. Nakon iskrivljavanja i iznevjeravanja monoteizma ranijih nebeskih religija od strane njihovih sljedbenika dragi Bog je posljednjom derogirajućom objavom beskompromisno osudio sve vidove mogućeg posredništva ili ortaštva koje bi moglo u bilo kom smislu narušiti monoteizam i čistotu vjere u jednog Boga. U kur'anu se kaže:''Allah neće oprostiti da mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehe od toga, kome On hoće.''

Ovo su aksiomi

Razumjeti razvikani termin ''vehabizam''

E sada ako hoćemo da razumjemo razvikani termin ''vehabizma'', kao i sadašnje konotacije njegove upotrebe, vratimo se knjizi iranskog , šiijskog, vjerskog vođe Homeinija, koja je izdana 1941. god. a nosi naziv ''Otkrivanje tajni''

U toj knjizi Homeini navodi Ši'ijski ''hadis'' koji je apokrifan, dakle izmišljen a na čijem temelju Ši'ije grade svoj odnos prema vjeri i muslimanima ehlusunnetske provenijencije.

Iz tog izmišljenog hadisa razumije se da su kaburovi Alijinih potomaka vredniji od poslanika i njihovih kaburova. To su ''džennetska'' mjesta. Ko ih posjeti, biva nagrađen kao i onaj ko ode sedamdeset puta na dobrovoljni hadž (osim obaveznog hadža) i postaje ''čist'' od grijeha kao da ga je majka tek rodila. Ko bude gradio mauzoleje (turbeta) na njihovim kaburovima, kao mjesta ibadeta, imaće nagradu kao da je pomagao Sulejmanu Davudovu u izgradnji Kudusa...

Nasuprot toga, ko to ne bude vjerovao i bude to osuđivao kao što osuđuje zinaluk (i druge grijehe) biće ''najgori'' u Poslanikovom a.s., ummetu i neće biti obuhvaćen njegovim šefa'atom (zagovorništvom). Odnosno takvi postaju VEHABIJE po imenu Ibn Abdu-Wehhaba koji je sa svojim pristalicama očistio Arabijsko poluostrvo od takvih ''svetinja'': turbeta, mauzoleja, svetišta i dovišta na kaburovima, promovišući čisti monoteizam bez zabranjenog kaburskog, ili drugog posredništva, a koje opet, igra tako veliku ulogu u ši'ijskog doktrini i ''ibadetskoj'' praksi.

Zbog toga je Homeini u svojoj knjizi prosuo salve mržnje napadajući Saudijce (po njemu vehabije) i Saudiju kao ''zemlju koja se odrekla vjere'' (rušenjem turbeta, mauzoleja, nadgrobnih spomenika i boreći se protiv raznoraznih izvitoperenosti). Zato on traži ''od države Irana i iranskog naroda da kazni'' te ''divljake i pustinjake iz Nedžda''. Prema njegovom mišljenju oni su ''bez ikakvog znanja iskustva i bogobojaznosti izišli iz okvira nauke, spoznaje, i vjere'' pa im '' treba uskratiti vjerska i dunjalučka prava''

Dakle, šiije a i neke sufije su na stajalištu dozvoljavanja posredništva. Oni koji se ne slažu sa njima, a to su pripadnici ehlusunnetskog islama, prozvani su vehabijama po ugledu na Ibn Abdul-Vehaba. I to je srž upotrebe ovog termina. Muslimane, zbog toga što se drže ispravne ehlusunnetske doktrine, prozivaju vehabijama a razlog za to su našli u činjenici da su u Saudiji za vrijeme Ibn Abdul-Vehaba muslimani predvođeni ovim učenjakom porušili kaburove mauzoleje i turbeta u koja su pristalice tevessula – posredništva dolazili moleći mrtve da im ''posreduje'' kod Boga.

Ja sebe smatram muslimanom koji slijedi, poštuje i uzima u obzir najveće šejhove ehlus-sunneta vel-džema'ata i njihov idžtihad , a to su: Ebu Hanife i njegovi učenici, Malik i njegovi učenici, Ahmed b. Hanbel i njegovi učenici, Šafija i njegovi učenici, kao i svi drugi iz plejade poznatih ehlsissunetskih učenjaka. Kao takav obraćam se onima koji ljube ruke štokakvim šejhovima, ili ih drže za ruke kod dove u cilju ''da bi se umilili Bogu'' ili idu kod kaburova dobrih ljudi ili čak poslanika u želji da im ''mrtvi posreduju kod Boga'' ili se udaraju dok ih krv ne oblije po nekakvim ''svetištima'' koja drže vrijednim obilaziti i posjećivati vrednujući to kao obavljanje sedamdeset hadžskih obreda; da je to zabranjeno ispravnom islamskom doktrinom a ne nekakvim vehabizmom i savjetujem im neka se klone toga i direktno obrate Milostivom Bogu koji je milostiviji od bilo kojeg šejha i posrednika. To je islam a ostalo je izvitoperenje.

Naravno, pravo je šiije da bude šiija a sufije da bude sufija, da ljubi šejha gdje i kako hoće, da obituju po kaburovima, mauzolejima, turbetima, i sličnim ''svetištima'' dok ''ne omile svome gospodaru'' pa čak i da imaju simpatizere i plaćenike i intelektualne degenerike poput ovog jadnog dvojca u BiH ali i moje pravo je da štitim svoj integritet vjernika muslimana Bošnjaka čiji su djedovi bili i muhtari po naseljima na krajnjem sjeverozapadu Bosne na samoj granici islamskog svijeta. Rođen sam u islamu a ne u džahilijetu ko se drzne da me naziva drukčije nego Bošnjakom muslimanom neka ide tamo odakle je jednom i došao, ma ko bio, jer je sa takvima nemoguća normalna intelektualna rasprava.

Bismillah!

Mislim da je Stulanovic sa ovim tekstom veoma dobro utvrdio svoju reputaciju.

Hvala mesdžid

P.S.

Postiraj odgovor Merdana i Mesanovica, mnogo je zanimljiv.

Bismillah!


POVIJEST RUŠILAČKE AGONIJE I DANAŠNJI IZGLED MEKKE I MEDINE




Područje Hidžaza, obalna oblast zapadne Arabije u kojoj se nalaze Mekka i Medina, uvijek su kroz povijest imali poseban status ma ko imao službenu vlast nad tim područjem. Na svetost i bereket tog područja posebno se pazilo. Ništa se nije naglo radilo. Taj lijepi edeb njegovan je sve do dolaska vehabija, a oni u Hidžaz provaljuju dva puta. Ovaj drugi bit će i najkobniji.

Krajem 18. stoljeća vehabije u nekoliko navrata pokušavaju ući u Hidžaz. Godine 1802. uspijeva im da uđu u grad Taif, prolijevajući pritom nedužnu krv muslimana. Već iduće godine polazi im za rukom da uđu i u Mekku. Tom prilikom ruše turbeta, historijske spomenike, pa čak i malu kupolu nad vrelom Zemzem. Tri godine kasnije rušilački ulaze i u Medinu. Povijesničari kazuju kako ni jedna džamija pored koje su prošli nije bila pošteđena. U zadnji tren odustali su od rušenja i samog Poslanikova, a.s., turbeta. Narednih nekoliko godina hadžijama iz Iraka, Sirije i Egipta bio je zabranjen ulazak u sveta mjesta. Kralj Al Sa’ud je postavio uvjet: „Ko želi obaviti hadž mora prihvati vehabizam. U suprotnom bit će tretiran kao nemusliman.“ Rušilačke aktivnosti nisu im bile dovoljne. Kralj je opustošio riznicu Poslanikove, a.s., džamije u koju se hadžije stoljećima donosile vrijedne darove. Blago je iskorišteno u vlastite svrhe.

Konačno, pod pritiskom muslimana iz čitavog svijeta, osmanlijski halifa nalaže da se u Mekki i Medini ponovo uspostava regularna vlast i vrati normalno stanje. Tako Muhammed Ali paša uz pomoć lokalnih plemena ponovo vraća prijašnje stanje i anulira vehabijsku vlast. Samo u Kairu je slavlje trajalo pet dana. Hadžije su ponovo mogle slobodno ići na hadž. Godine 1818. obavljena je rekonstrukcija islamskog nasljeđa. Dodatna rekonstrukcija obavljena je i 1848. i 1860. godine.

Međutim, Osmanlijsko Carstvo bilo je na svome izmaku. Zapadne kolonijalne sile grabile su što se još moglo ugrabiti. Situaciju u Arabiji iskoristile su, ko drugi doli vehabije. Ponovo upadaju u Mekku 1924. godine. Kao i prošli put, iza sebe ostavljaju pustoš.

Malo ko da je bio pošteđen. Avn ibn Hašim, tadašnji upravitelj Mekke, između ostalog bilježi: „Teško da je bilo i jednog drveta a da pored njega nije ležalo jedno ili dvoje mrtvih tijela.“ Već iduće godine, 21. aprila 1925., do temelja se ruše Džennetul-Beki’, a onda i ostala mezarja, turbeta, islamsko nasljeđe. Jedino turbe hazreti Pejgambera, a.s., biva pošteđeno. No sama Poslanikova, a.s., džamija pretrpila je bombardovanje. Pod velikim pristiskom muslimana kralj Ibn Sa’ud daje obećenje kako će područje Hidžaza staviti pod multinacionalnu upravu. Obećanje nije nikad ispunjeno.

Šokirani muslimani organiziraju 1926. proteste širom svijeta. Muslimani Indije donose čak i rezoluciju kojom se gnušaju na počinjene zločine u svetim mjestima. Veliki protesti održani su i Iraku, Iranu, Egiptu, Turskoj i Indoneziji. Međutim, situacija je ostala nepromijenjena sve do danas. Ustvari, i ono malo znakova koji su ostali da nas podsjećaju na velike događaje iz vremena Poslanikova, s.a.v.s., vremena sistematski se nastavljuju razarati. Takav je primjer i sa brežuljkom na brdu Uhud na kojem su stajali Poslanikovi, a.s., strijelci u bici na Uhudu. Hadžije koje su išle na hadž nekoliko prošlih godina kažu kako je brežuljak skoro sravnjen, uklonjen mu trag. Slično je i s hendekom oko Medine kojeg je i sam Poslanik, a.s., svojim mubarek rukama kopao. Zasut je zemljom i na njemu izgrađene zgrade. Primjera je mnogo. Navest ćemo samo nekoliko spomenika koji su danas uništeni:

· El-Mu‘alla – veliko staro mekkansko greblje. Sravnjeno sa zemljom.

Kabur hazreti Have u Džiddi.

Kabur Poslanikova, a.s., oca u Medini.

Kuća žala (beytul-ahzan) hazreti Fatime u Medini.

Džamija Selmana Farisija u Medini.

Džamija Redž‘atuš-šems u Medini.

Pejgamberov, alejhisselam, dom u Medini u kojem je živio nakon Hidžre.

Kompleks (mahhalla) porodice Benu Hašima u Medini, porodice Poslanikove, a.s.

Kuća hazreti Alije u kojoj su rođeni Poslanikovi, a.s., unuci Hasan i Husejn, r.a.

Kuća hazreti Hamze i mezarje boraca na Uhudu

Bismillah!


Posljednjih godina na bosanskom jeziku objavljeno je nekoliko knjiga koje su sa različitih idejnih i kontekstualnih pozicija i motrišta razmatrale vehabizam, njegovu ideologijsku, historijsku i političku pozadinu.U jednom broju lista Preporod nedavno smo predstavili razornu i utemeljenu kritiku vehabijskog pokreta pisanu perom poznatog američkog publiciste Stephena Schwartza.

Ova knjiga, autora Hasan Ali Sekafija je sjajan doprinos daljem i svestranijem rasvjetljavanju kontraverzi koje prate vehabijsku/selefijsku interpretaciju islama kao i njihov ekscentrični i upadljivi način prakticiranja islama.Čitaocu je predstavljeno doktrinarno učenje koje slijedi vehabijski pokret kao temeljnu dogmu njihove sveukupne konstitutivne, interpretativne i misionarske aktivnosti.

U toj „kvazitradicionalnoj“ akidi-vjerovanju dominira učenje o antropmorfizmu (poistovjećivanje svojstava Allaha dž.š. sa svojstvima ljudi),davanje prednosti hadisu u odnosu na Kur`an u tumačenju islamskog učenja,kao i raširena praksa -tekfira –optuživanje protivnika za kufr, širk i novatorstvo.Autor nije propustio priliku da o ključnim tačkama vehabijskog učenjenja čitaocu na uvid ponudi navode i citate iz najreferentnijih djela sa kojih crpi nadahnuće ova ideološka skupina.Ukazivanjem na pristrasno valoriziranje hadisa i insistiranje na nekim ekstremnim idejama utemeljitelja vehabizma autor raskrinkava njihov zamršeni i opasni ideološki djelokrug. Ideje o spašenoj grupi i tumačenje hadisa o raskolu muslimana po mišljenju Sekafija su poslužile vehabijskim agitatorima da povećaju popularnost i time osiguraju sve veći odziv sljedbenika i simpatizera , ali su takve ideje uvećale netrpeljivost i podozrivost prema ostalim muslimanima, naročito prema onima koji praktikuju hanefijski mezheb i tesavuf.“Vjerovanje u spašenu skupinu je ekstremna ideologija, budući da napada druge tako što nameće mišljenje da oni nisu od spašene skupine, nego da su džehenemlije i oni koji nose srđbu Gospodara svjetova.Time se širi ideološko prezanje među masama u islamskom društvu.Običan čovjek, naročito ako je neuk i bez višeg obrazovanja, kada čuje za ideju o spašenoj skupini, osjeća strah da bude van nje.“ (Vidi str.87)
Spektar metoda kojima moćne finansijske organizacije podupiru vehabijske pokrete u svijetu autor knjige taksativno navodi uz istovremeno predstavljanje naziva tih organizacija i njihovih sjedišta.Hasan Sekafi smatra da vehabije karakteriziraju dvije vrsta terorizma:ideološki terorizam kojim se optužuju ljudi da su počinili širk, nevjerstvo ili novotariju i praktični terorizam kojim se iskazuje nasilje nad neistomišljenicima.Vehabijski autoriteti su nadalje, po mišljenju autora knjige, izopačili i krivotvorili neka hadiska djela sa namjerom pobijanja protivnika i suzbijanja dijaloga sa muslimanima koji se sa njima razilaze.

Nebulozne fetve i bogohulne teorije

Da ekstremnim ideologijama savršeno pristaju krajnje neodrživa naučna i civilizacijska stanovišta odveć je poznato saznanje.Ideolozi i protagonisti vehabizma pročuli su se i po nenaučnim i paradoksalnim fetvama, katkada i bogohulnim teorijama .U knjizi je navedena Bin Bazova fetva u kojoj je prije trideset godina ovaj mudžtehid proglasio nevjernicima sve one koji vjeruju da se Zemlja okreće oko sunca.Insistirao je na tome da se Sunce okreće oko Zemlje.Rekao je i još da zemlja nije okrugla, ali za ovo drugo nije izrekao smrtnu kaznu. Hasan ali Sekafi također u knjizi navodi i jednu od najopasnijih vehabijskih dogmi koja je kopirana od nekih grčkih filozofa i sa kojom je došao ibn Tejmije.Ta njihova teorija govori o vječitom postojanju materije što samo po sebi otvara vrata materijalistima i darvinistima da negiraju nužnost postojanja Boga. (vidjeti 118. str)
Prevodioci knjige naveli su i krute akidetske stavove niže rangiranih vehabijskih autoriteta u BiH o muzici bradi i duhanu, te o njihovim dilemama i pitanjima da li je dozvoljeno jesti kašikama, da li je nošenje ispeglane odjeće bidat- novotarija .

Vehabizam u BiH

Temeljni motiv prevodioca ovog djela bio je kako sami kažu da se na vrijeme liječi „rak-rana muslimana“ i da se u BiH nešto poduzme prije nego „eksplodira bomba ispred američke ili britanske ambasade“. Po mišljenju prevodioca knjige vehabizam je u našoj zemlji u fazi svojevrsne renesanse, a neke vehabijske knjige i djela postali su sastavni dio nastavnog plana i programa u ovdašnjim medresama.Islamska zajednica poduzima nedovoljno napora da se suprostavi organiziranom i sistematskom vehabijskom uticaju u BiH koji se širi u formi predavanja, distribucije knjiga i audio i video materijala, te školovanjem mladih ljudi na kratkim vehabijskim kursevima.Sa namjerom da pokažu i involviranost nekih visokopozicioniranih ljudi iz Islamske zajednice u vehabijske ideološke strukture prevodioci su u knjigu uvrstili i posebno poglavlje sa spiskom i kratkom biografijom navodnih istaknutih aktivista koji djeluju u BiH.Prevodioci su također ukazali na činjenicu da se vehabijska zajednica u BiH sastoji od nekoliko organizacija čija se djelatnost proteže od štampanje novina(Saff), bavljenja humanitarnim radom , pa sve do otvaranja lanca mesnica pod imenom Bedr-Bosna.
U knjizi su se protkale neke gramatičke i štamparske grješke.Na jednom mjestu je u dijelu teksta koji govori o vehabijskom osvajanju Medine, spomenuto osvojenje Meke, te čitalac može steći pogrešan dojam da su vehabije za dvije godine dva puta osvajale Meku.Iako se Hasanu Ali Sekafiju mora odati priznanje za izuzetno važnu knjigu kojom se želi opovrgnuti svojatanje univerzalne autentičnosti od strane vehabija autor je umjesto insistiranja na činjenicama i sam podlegao ideološko-mezhebskoj pristrasnosti.
Prečesto i usiljeno spominjanje Ehlu-l Bejta kao i favorizovanje hazreti Alije u odnosu na druge ashabe su očite potvrde o tome.Prevodiocima knjige, Jasminu Merdanu i Adnanu Mešanoviću čestitamo na hrabrom i odvažnom poduhvatu.


Meho Šljivo

Haqqani wrote:Bismillah!


POVIJEST RUŠILAČKE AGONIJE I DANAŠNJI IZGLED MEKKE I MEDINE




Područje Hidžaza, obalna oblast zapadne Arabije u kojoj se nalaze Mekka i Medina, uvijek su kroz povijest imali poseban status ma ko imao službenu vlast nad tim područjem. Na svetost i bereket tog područja posebno se pazilo. Ništa se nije naglo radilo. Taj lijepi edeb njegovan je sve do dolaska vehabija, a oni u Hidžaz provaljuju dva puta. Ovaj drugi bit će i najkobniji.

Krajem 18. stoljeća vehabije u nekoliko navrata pokušavaju ući u Hidžaz. Godine 1802. uspijeva im da uđu u grad Taif, prolijevajući pritom nedužnu krv muslimana. Već iduće godine polazi im za rukom da uđu i u Mekku. Tom prilikom ruše turbeta, historijske spomenike, pa čak i malu kupolu nad vrelom Zemzem. Tri godine kasnije rušilački ulaze i u Medinu. Povijesničari kazuju kako ni jedna džamija pored koje su prošli nije bila pošteđena. U zadnji tren odustali su od rušenja i samog Poslanikova, a.s., turbeta. Narednih nekoliko godina hadžijama iz Iraka, Sirije i Egipta bio je zabranjen ulazak u sveta mjesta. Kralj Al Sa’ud je postavio uvjet: „Ko želi obaviti hadž mora prihvati vehabizam. U suprotnom bit će tretiran kao nemusliman.“ Rušilačke aktivnosti nisu im bile dovoljne. Kralj je opustošio riznicu Poslanikove, a.s., džamije u koju se hadžije stoljećima donosile vrijedne darove. Blago je iskorišteno u vlastite svrhe.

Konačno, pod pritiskom muslimana iz čitavog svijeta, osmanlijski halifa nalaže da se u Mekki i Medini ponovo uspostava regularna vlast i vrati normalno stanje. Tako Muhammed Ali paša uz pomoć lokalnih plemena ponovo vraća prijašnje stanje i anulira vehabijsku vlast. Samo u Kairu je slavlje trajalo pet dana. Hadžije su ponovo mogle slobodno ići na hadž. Godine 1818. obavljena je rekonstrukcija islamskog nasljeđa. Dodatna rekonstrukcija obavljena je i 1848. i 1860. godine.

Međutim, Osmanlijsko Carstvo bilo je na svome izmaku. Zapadne kolonijalne sile grabile su što se još moglo ugrabiti. Situaciju u Arabiji iskoristile su, ko drugi doli vehabije. Ponovo upadaju u Mekku 1924. godine. Kao i prošli put, iza sebe ostavljaju pustoš.

Malo ko da je bio pošteđen. Avn ibn Hašim, tadašnji upravitelj Mekke, između ostalog bilježi: „Teško da je bilo i jednog drveta a da pored njega nije ležalo jedno ili dvoje mrtvih tijela.“ Već iduće godine, 21. aprila 1925., do temelja se ruše Džennetul-Beki’, a onda i ostala mezarja, turbeta, islamsko nasljeđe. Jedino turbe hazreti Pejgambera, a.s., biva pošteđeno. No sama Poslanikova, a.s., džamija pretrpila je bombardovanje. Pod velikim pristiskom muslimana kralj Ibn Sa’ud daje obećenje kako će područje Hidžaza staviti pod multinacionalnu upravu. Obećanje nije nikad ispunjeno.

Šokirani muslimani organiziraju 1926. proteste širom svijeta. Muslimani Indije donose čak i rezoluciju kojom se gnušaju na počinjene zločine u svetim mjestima. Veliki protesti održani su i Iraku, Iranu, Egiptu, Turskoj i Indoneziji. Međutim, situacija je ostala nepromijenjena sve do danas. Ustvari, i ono malo znakova koji su ostali da nas podsjećaju na velike događaje iz vremena Poslanikova, s.a.v.s., vremena sistematski se nastavljuju razarati. Takav je primjer i sa brežuljkom na brdu Uhud na kojem su stajali Poslanikovi, a.s., strijelci u bici na Uhudu. Hadžije koje su išle na hadž nekoliko prošlih godina kažu kako je brežuljak skoro sravnjen, uklonjen mu trag. Slično je i s hendekom oko Medine kojeg je i sam Poslanik, a.s., svojim mubarek rukama kopao. Zasut je zemljom i na njemu izgrađene zgrade. Primjera je mnogo. Navest ćemo samo nekoliko spomenika koji su danas uništeni:

· El-Mu‘alla – veliko staro mekkansko greblje. Sravnjeno sa zemljom.

Kabur hazreti Have u Džiddi.

Kabur Poslanikova, a.s., oca u Medini.

Kuća žala (beytul-ahzan) hazreti Fatime u Medini.

Džamija Selmana Farisija u Medini.

Džamija Redž‘atuš-šems u Medini.

Pejgamberov, alejhisselam, dom u Medini u kojem je živio nakon Hidžre.

Kompleks (mahhalla) porodice Benu Hašima u Medini, porodice Poslanikove, a.s.

Kuća hazreti Alije u kojoj su rođeni Poslanikovi, a.s., unuci Hasan i Husejn, r.a.

Kuća hazreti Hamze i mezarje boraca na Uhudu

A gdje to pise da se ova mjesta ne smiju rusit?
Nama vaznost treba da predstavlja ono sto je Poslanik nama oporucio da radimo, a to su imanski i islamski farzovi!
Od ovih spomenika nemamo nikakve koristi, naprotiv imamo stete, i dan danas ljudi po Turskoj odlaze u kojejkava turbeta gdje uce posebne dove, taj dan cak i poste, mrse se sircetom, klanjaju okrenuti prema tim kaburovima a ne prema Kabi, a ne poste Ramazan, ne klanjaju ostale namaze, da Allah sacuva, a sta bi tek radili da ova mjesta da nisu porusena ili da imaju otic priliku do njih!

Bosanac sa dna kace wrote:

Haqqani wrote:Bismillah!


POVIJEST RUŠILAČKE AGONIJE I DANAŠNJI IZGLED MEKKE I MEDINE




Područje Hidžaza, obalna oblast zapadne Arabije u kojoj se nalaze Mekka i Medina, uvijek su kroz povijest imali poseban status ma ko imao službenu vlast nad tim područjem. Na svetost i bereket tog područja posebno se pazilo. Ništa se nije naglo radilo. Taj lijepi edeb njegovan je sve do dolaska vehabija, a oni u Hidžaz provaljuju dva puta. Ovaj drugi bit će i najkobniji.

Krajem 18. stoljeća vehabije u nekoliko navrata pokušavaju ući u Hidžaz. Godine 1802. uspijeva im da uđu u grad Taif, prolijevajući pritom nedužnu krv muslimana. Već iduće godine polazi im za rukom da uđu i u Mekku. Tom prilikom ruše turbeta, historijske spomenike, pa čak i malu kupolu nad vrelom Zemzem. Tri godine kasnije rušilački ulaze i u Medinu. Povijesničari kazuju kako ni jedna džamija pored koje su prošli nije bila pošteđena. U zadnji tren odustali su od rušenja i samog Poslanikova, a.s., turbeta. Narednih nekoliko godina hadžijama iz Iraka, Sirije i Egipta bio je zabranjen ulazak u sveta mjesta. Kralj Al Sa’ud je postavio uvjet: „Ko želi obaviti hadž mora prihvati vehabizam. U suprotnom bit će tretiran kao nemusliman.“ Rušilačke aktivnosti nisu im bile dovoljne. Kralj je opustošio riznicu Poslanikove, a.s., džamije u koju se hadžije stoljećima donosile vrijedne darove. Blago je iskorišteno u vlastite svrhe.

Konačno, pod pritiskom muslimana iz čitavog svijeta, osmanlijski halifa nalaže da se u Mekki i Medini ponovo uspostava regularna vlast i vrati normalno stanje. Tako Muhammed Ali paša uz pomoć lokalnih plemena ponovo vraća prijašnje stanje i anulira vehabijsku vlast. Samo u Kairu je slavlje trajalo pet dana. Hadžije su ponovo mogle slobodno ići na hadž. Godine 1818. obavljena je rekonstrukcija islamskog nasljeđa. Dodatna rekonstrukcija obavljena je i 1848. i 1860. godine.

Međutim, Osmanlijsko Carstvo bilo je na svome izmaku. Zapadne kolonijalne sile grabile su što se još moglo ugrabiti. Situaciju u Arabiji iskoristile su, ko drugi doli vehabije. Ponovo upadaju u Mekku 1924. godine. Kao i prošli put, iza sebe ostavljaju pustoš.

Malo ko da je bio pošteđen. Avn ibn Hašim, tadašnji upravitelj Mekke, između ostalog bilježi: „Teško da je bilo i jednog drveta a da pored njega nije ležalo jedno ili dvoje mrtvih tijela.“ Već iduće godine, 21. aprila 1925., do temelja se ruše Džennetul-Beki’, a onda i ostala mezarja, turbeta, islamsko nasljeđe. Jedino turbe hazreti Pejgambera, a.s., biva pošteđeno. No sama Poslanikova, a.s., džamija pretrpila je bombardovanje. Pod velikim pristiskom muslimana kralj Ibn Sa’ud daje obećenje kako će područje Hidžaza staviti pod multinacionalnu upravu. Obećanje nije nikad ispunjeno.

Šokirani muslimani organiziraju 1926. proteste širom svijeta. Muslimani Indije donose čak i rezoluciju kojom se gnušaju na počinjene zločine u svetim mjestima. Veliki protesti održani su i Iraku, Iranu, Egiptu, Turskoj i Indoneziji. Međutim, situacija je ostala nepromijenjena sve do danas. Ustvari, i ono malo znakova koji su ostali da nas podsjećaju na velike događaje iz vremena Poslanikova, s.a.v.s., vremena sistematski se nastavljuju razarati. Takav je primjer i sa brežuljkom na brdu Uhud na kojem su stajali Poslanikovi, a.s., strijelci u bici na Uhudu. Hadžije koje su išle na hadž nekoliko prošlih godina kažu kako je brežuljak skoro sravnjen, uklonjen mu trag. Slično je i s hendekom oko Medine kojeg je i sam Poslanik, a.s., svojim mubarek rukama kopao. Zasut je zemljom i na njemu izgrađene zgrade. Primjera je mnogo. Navest ćemo samo nekoliko spomenika koji su danas uništeni:

· El-Mu‘alla – veliko staro mekkansko greblje. Sravnjeno sa zemljom.

Kabur hazreti Have u Džiddi.

Kabur Poslanikova, a.s., oca u Medini.

Kuća žala (beytul-ahzan) hazreti Fatime u Medini.

Džamija Selmana Farisija u Medini.

Džamija Redž‘atuš-šems u Medini.

Pejgamberov, alejhisselam, dom u Medini u kojem je živio nakon Hidžre.

Kompleks (mahhalla) porodice Benu Hašima u Medini, porodice Poslanikove, a.s.

Kuća hazreti Alije u kojoj su rođeni Poslanikovi, a.s., unuci Hasan i Husejn, r.a.

Kuća hazreti Hamze i mezarje boraca na Uhudu

A gdje to pise da se ova mjesta ne smiju rusit?
Nama vaznost treba da predstavlja ono sto je Poslanik nama oporucio da radimo, a to su imanski i islamski farzovi!
Od ovih spomenika nemamo nikakve koristi, naprotiv imamo stete, i dan danas ljudi po Turskoj odlaze u kojejkava turbeta gdje uce posebne dove, taj dan cak i poste, mrse se sircetom, klanjaju okrenuti prema tim kaburovima a ne prema Kabi, a ne poste Ramazan, ne klanjaju ostale namaze, da Allah sacuva, a sta bi tek radili da ova mjesta da nisu porusena ili da imaju otic priliku do njih!

Pa kako bi bilo onda i da fino zabetoniramo pecinu Hiru?
Da su ova mjesta ostala sacuvana,covjek koji ode na hadzdz bi jos imao
ljespu sliku o tome gdje su se prvi muslimani sastajali,pa gdje su rodjeni nasi velikani..

rika wrote:
Pa kako bi bilo onda i da fino zabetoniramo pecinu Hiru?
Da su ova mjesta ostala sacuvana,covjek koji ode na hadzdz bi jos imao
ljespu sliku o tome gdje su se prvi muslimani sastajali,pa gdje su rodjeni nasi velikani..

jetse, imo bi ti, ja, neko destei ili pedesti iz Amerike, neko obrazovan iz Indije, ali de ti to objasni onoj neprosvijecenoj masi sto dodje iz Pakistana, Afganistana,Senegala, objasni njima da im je bitnije da su okupani i cisit, da je bitnije da spominju sto vise Allaha dz.s. da im uopste nije binto da ljube kotralaju se po doticnim masama!
sta mislis zasto se svake godine dese stampeda?

Bosanac sa dna kace wrote:

rika wrote:
Pa kako bi bilo onda i da fino zabetoniramo pecinu Hiru?
Da su ova mjesta ostala sacuvana,covjek koji ode na hadzdz bi jos imao
ljespu sliku o tome gdje su se prvi muslimani sastajali,pa gdje su rodjeni nasi velikani..

jetse, imo bi ti, ja, neko destei ili pedesti iz Amerike, neko obrazovan iz Indije, ali de ti to objasni onoj neprosvijecenoj masi sto dodje iz Pakistana, Afganistana,Senegala, objasni njima da im je bitnije da su okupani i cisit, da je bitnije da spominju sto vise Allaha dz.s. da im uopste nije binto da ljube kotralaju se po doticnim masama!
sta mislis zasto se svake godine dese stampeda?

"Stampeda" postoje medju bivolima,ovo su samo trke,postoje zato sto svake godine treba da padnu i ljudski kurbani...Kako zasto,nije prica za foruma..

Selam!

Kaze imam Sa'fi umorile su me dvije grupe ljudi, pokvareni alimi i pobozne neznalice.
Mislim da je na ovom forumu ovih drugih najvise.
Znak licemjerstva i dzehla je neko ogovara muslimane, a pogotovo ucene - alime, jer meso uleme je otrovno.

Kada insan pogleda na koga je izvrsen napad u knjizi Selafizam / vehabizam, pogotovo dodatak od ove dvojice ahmaka, moze se zakljuciti da su bas napadnute sve aktivne daije, ljudi koji zive za vjeru, a ne od vjere, a vrijeme ce pokazati da sam u pravu.
Neko je na pocetku naveo da "vehabizam" podstice nase mladice da ginu po Cerceniji i drugim zemljama gdje se cuje plac muslimaskih zena i djece. U siri/zivotopisu Poslanika s.a.w.s. mozemo naci brojne hadise koji podsticu na zrtvovanje i borbu na Allahovom putu, misle li ove nezanlice koji optuzuju stotine najboljih alima nase historije, da je onda i Poslanik s.a.w.s. terorista, jer je rekao da bi i sam volio da pogine boreci se na Allahovom putu, zbog nagrade koju dobija sehid.
Ja se sada pitam sta su po njima Americki vojnici koji za novac, dolaze sirom svijeta i ubijaju svakoga ko se suprostavi njihovoj nacionalnoj politici? Sve ratove vode samo radi nacionalne sigurnosti , koja nije ugrozena, vec da ne bi bila ugzozena. O njima je bilo puno potrebnije pisati i ljudima oci otvoriti, ali ako sto vidimo nije.
U Iraku ima 25 000 zena Amerikanki koje nose uniformu, ja se sada pitam sta bi bilo kada bi muslimani Europe poslali 25 000 zena muslimanki, da se bore na strani muslimana (ovo nije dozvoljeno u Islamu. samo je pr.) Da li bi to bila nepravda i teror nad zenom, skrnavljenje njene casti, omalaovazavanje itd. bla, bla...
Sta dobijaju Americki vojnici za uzvrat, nista osim sake dolara koje se brzo i lahko potrose, ali su ipak spremni da se zrtvuju i terorisu cijeli svijet i hrabro se bore sireci svoju ideju koristeci metod "gvozdene ruke"!

Zasto niko ne kaze da je ovo terorizam! Vjerovatno iz straha od Amerike!
Zasto ruzno govorimo o muslimanima! Vjerovatno nema straha od Allaha!

Selamu alejkum!

Bosanac sa dna kace:

A gdje to pise da se ova mjesta ne smiju rusit?
Nama vaznost treba da predstavlja ono sto je Poslanik nama oporucio da radimo, a to su imanski i islamski farzovi!
Od ovih spomenika nemamo nikakve koristi, naprotiv imamo stete, i dan danas ljudi po Turskoj odlaze u kojejkava turbeta gdje uce posebne dove, taj dan cak i poste, mrse se sircetom, klanjaju okrenuti prema tim kaburovima a ne prema Kabi, a ne poste Ramazan, ne klanjaju ostale namaze, da Allah sacuva, a sta bi tek radili da ova mjesta da nisu porusena ili da imaju otic priliku do njih!

Ne samo da je dozvoljeno rusiti, nego je prepocuceno, bolje je porusiti sva turbeta , nego samo da jedan covjek ucini sirk (da nekoga uzme za posrednika, kod Allaha, ili da trazi pomoc od nekoga mimo Allaha) , Allahu moj sacuvaj nas tajnog i javnog (malog i velikog) sirka.
Da se malo podsjetimo sta je sirk i njegove vrste.
Skriveni sirk je spomenut u hadissu u kojem Poslanik s.a.w.s. kaze :"Sirk u mome ummetu sljedbenicima je skriveniji od crnog mrava, po crnoj srijeni u mrkloj noci." A Ibn Abbas kaze to je kada covjek kaze svome prijatelju:"Ono sto hoce Allah i sto hoces ti, ili da ne bude Allaha i tog covjeka, bilo bi to i to."
Mali sirk je pretvaranje, tj da radis neku vrstu ibadeta da te ljudi vide, a ne Allaha radi. Dokaz je ajet iz sure Al-Kahf 110, Reci: "Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!" Znaci ne radi ljudi , vec samo radi Allaha s.w.t., i po Sunnetu naseg poslanika s.a.w.s.
Veliki sirk:
Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan.an-Nisa 116.
Nevjernici su oni koji govore: "Bog je - Mesih, sin Merjemin!”A Mesih je govorio: "O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći. Al-Maide 72.
Kao sto vidimo da iz same spoljasnosti ovih ajeta vidimo kolika je opasnost velikog Sirka koji se smatra najvecim grijehom (neoprostivim grijehom), i ako se covjek ne pokaje za vrijeme svoga zivota islamski ucenjaci kazu, da ce zbog ovoga grijeha vjecno biti u Dzehennemu.
Veliki Sirk se dijeli na 4 vrste:
1. Sirk u obracanju Allahu s.w.t. sa dowom. Dokaz je ajet iz sure Al-Ankebut 65. Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kad ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju.2. Sirk u nijetu i zeljama. Dokaz je ajet iz sure Hud 15,16 : Onima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove - Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onome svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i biće uzaludno sve što su učinili. 3. Sirk u pokornosti- Dokaz je ajet iz sure Al-Tewba 31. Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju - nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.
Ovdje se misli da su oni koji su u pokornosti svojim ucenjacima, sejhovima, svecenicima, ... u grijesenju, ane da se misli bukvalno da su ih obozavalai. Bilo bi korisno dodati slucaj koji se desio u vrijeme Bozijeg poslanika saws. kada jePoslanik saws. objasnio Adiju ibn Hatimu koji ga je pitao u vezi ovoga ajeta, pa mu je rekao:Mi njih ne obozavamo,", pa mu je Poslanik saws. rekao da je njihova pokornost prema njima u grijesenju, da ih slijede kada haram - halale, i kada vam halal - harame, i to je njihovo obozavanje.
4. Sirk u ljubavi. Dokaz je ajet uz sure Bekara 165. 002:165. Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha. A da znaju mnogobošci da će onda kada dožive patnju - svu moć samo Allah imati i da će Allah strahovito kažnjavati
Oni koji upadnu u ovakav grijeh obicno misle da su jedini na pravom putu, jer im sejtan taj njihov ibadet uljepsa, jer su uzeli samo dio znanja, pa kaze Allah s.w.t. 004:051. Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i šejtana vjeruju, a o neznabošcima govore: "Oni su na ispravnijem putu od vjernika."
A sto se tice rusenja nadgrobnih spomenika poznati su brojni hadisi koji govore o tome, a medju najpoznatijima je onaj sto ga prenosi Alija ra, da mu je Allahov Poslanik naredio da poravnja sve kaburove i zamaze sve slike (freske); i da je on ashabima r.a. nakon smrti Bozijeg Poslanika naredjivao isto. A interesantno je da bas Si'je koji se navodno "povode" za Alijom ra. su prvaci u ovome grijehu. A zatim sufije koji misle da je to najbolji nacin zahvale njihom sejhu za njegov trud na dunjaluku, damu stavljaju tone betona, zlatne kupole, ogradjene gvozdenim resetkama na njegovom kaburu; KAO STO SU URADILI I SA KABUROM BOZIJEG POSLANIKA I DVOJCE PRAVEDNIH HALIFA, EBU BEKROM I OMEROM. A da ne govorimo sta se sve radi oko kabura Bozijeg Poslanika, Bekiji, kaburovima ashaba ra. kaburovima poznatih imama i sl., oni koji su bili na hadzdz ili umri, Konji (Turskoj) mogli su vidjeti kako sije i sufije se okrecu i cine namaz okrenuti prema kaburu, mole za zdravlje, za srecu, za izlijecenje bolesti i sl. I kada bivaju sprijecavani da to rade kazu, "vehabije im nedaju da se se mole Bozijem Poslaniku ili nekom od dobrih ljudi." Da nas Allah sacuva i usmrti na isravnom vjerovanju, amin.
Selamu alejkum!
Danas su na zalost miloni muslimana koji traze krace puteve ka Allahu , bas kao sto su to i krcani i zidovi cinili, i prece im je neko turbe ili tekije od Dzamija - Allahovih kuca. Preca im je dowa mrtvom sejhu, nego dowa Allahu, prece im je kamenje sa Ajvatovice nego da klanjaju sabah i da nakon namaza ucine iskreno dowu Allahu, ... zar ovo nije zabluda - Allahu moj uputi nas na ono sto je nabolje za nas.

E bas si nam fino ovo iscitirao u vezi sirka?
Znaci svako ko za Bajram ode na Bare da obidje svoje rahmetlije i prouci im jasin,taj vrsi sirk?
I onda,jesi li ikoga ko se kako ti kazhes "moli" na kaburu,pitao je li se on moli za pomoc onome ko je preslio ili se moli Allahu dz.s...
Sto se tice okretanja zar nisi cuo za "Srce mu'minsko je Kaba..."
Donosis zakljucke o sufijama ii ostalima koji nisu kao ti na osnovu rekla-kazala prica...

Evo ovdje se nalazi fetva da je vehebizam krivi put!

http://www.praviput.com/knjige/savjet_muslimanu/31.html

El_camino

Evo ovdje se nalazi fetva da je vehebizam krivi put!

Prije nego uzmes jedno misljenje koje nekoga optuzuje, duzan i poslusati i drugu stranu da bi mogao donijeti presudu. Ako ti ovo ne bude dovoljno potrudit cu se da ti bude jos jasnije
http://www.umsa.org/modules.php?name=Ne ... le&sid=864
Selamu alejkum!

Muhammed bin Sulejman-i Medeni Šafi'i, rahmetullahi alejh, [koji je 1194/1780. g.n.e. u Medini preselio na ahiret] je bio upitan o Muhammedu bin Abdulvehhabu Nedždiju. On je odgovorio, "Taj čovjek odvodi džahile današnjeg vremena na krivi put. On gasi Allahov teala nur (svjetlo). Ali, uprkos opoziciji mušrika, Allahu teala neće dozvoliti da se Njegovo svjetlo ugasi. On će obasjati cijeli svijet nurovima alima ehli sunneta." Na kraju fetvi Muhammeda bin Sulejmana pitanja, i odgovori na njih, ovako teku:... DALJE http://www.praviput.com/knjige/savjet_muslimanu/31.html

Ne moze se porediti pisanje jednog velikog i priznatog alima ehli sunneta kao sto je Muhammed bin Sulejman-i Medeni Šafi'i, rahmetullahi alejh, s nekim anonimcem koji se predstavlja kao abuhamza na vehabijskom sajtu umsa.

Bismillah!

U knjizi "Vehabizam - Selefizam" se navode vjerodostojne izjave Saudijsko - Vehabijske " Uleme" , u kojima i oni sami navode termin "Vehabije" , i to u sasvim neobaveznim izjavama.

Mrsko mi sada prepisivati , insallah , drugi put.

Pitanje jedno za PRAVI PUT:


Jel ti mislis da se sunce okrece oko zemlje , ili suprotno .
Ako je ovo drugo slucaj, pojasni mi malo termin " Gore - iznad ".

Svako dobro zelim

rika

E bas si nam fino ovo iscitirao u vezi sirka?
Znaci svako ko za Bajram ode na Bare da obidje svoje rahmetlije i prouci im jasin,taj vrsi sirk?
I onda,jesi li ikoga ko se kako ti kazhes "moli" na kaburu,pitao je li se on moli za pomoc onome ko je preslio ili se moli Allahu dz.s...
Sto se tice okretanja zar nisi cuo za "Srce mu'minsko je Kaba..."
Donosis zakljucke o sufijama ii ostalima koji nisu kao ti na osnovu rekla-kazala prica...

Prihvatam samo ono sto pise u mom postu, sve ostale optuzbe i misljenja ne prihvatam, vec ti savjetujem prije nego bilo koje dobro djelo ili ibadet uradis, da se vratis na osnovu koju je ulema prihvatila da bi djelo bilo primljeno kod Allaha, to su dva zlatna pravila:
1. da sve sto radimo trebamo raditi samo da Allah s.w.t. bude sa nama zadovoljan, znaci samo radi Allahovog zadovoljstva,
2. da sve sto radimo od nasih dobrih djela i ibadeta radimo samo onako kako je to radio Poslanik s.a.w.s., po njegovoj praksi,
tako necemo sigurno pogrijesiti brate.
Sto se tice samog praktikovanja vjere i njenih porpisa (ibadeta) ona je okoncana, ona je zavrsena i ona jesavrsena, od nje se ne smije niti oduzimati niti dodoavati.
Ostala misljenja i fetve nasih vrijednih alima koja su vezana za civilni dio zivota i nisu rijesena u vrijeme Poslanika i njegovih najboljih generacija (prve tri), ona se uzimaju samo ako se ne kose sa Serijatom, jer Serijat treba biti nas jedini zakon, on je propisan od Allaha s.w.t. i njegovog zadnjeg Poslamika Muhammeda s.a.w.s.

PS. Pa sada brate moj nemoj kriviti mene, nego prije nego bilo sta uradis od gore navedenih stvari, kao odlazak na Bare, Kaburove, i prije nego budes molio i dowio, i prije nego budes pristupio nekoj islamskoj grupaciji dobro pogledaj na cemu su oni zasnovani, uvjek se vrati na ispravne predaje nasih najboljih uzora, a to su nas Poslanik saws i njegove prve najcasnije generacije, kako su oni to radili i ti tako uradi i nemoj se nakon toga vise brinuti.
Selamu alejkum !
Mali dodatak: "Srce muminsko je Kaba" -?!? Ovo mi nije jasno, mislis li ti da mi danas na dunjaluku imamo preko milijardu Kaba? : )
Poslanik saws. je naredjivao da se u namazu okrecmo prema Kabi, osim u situaciji da inasan nezna u kom pravu je Kaba iz opravdanog razloga, ali nebih reko da je kabur nekoga sejha te toliko opcaro da si izgubio/la orjentaciju !

Bismillah!

Svaki mu’min, vjernik osobno, apsolutno u cjelosti prihvata osnovni izvor svoje vjere, Božiju objavu Kur’an. U njegov Tekst ne sumnja se. Svaka njegova riječ onakva je kako ju je dragi Allah objavio posljednjem Allahovu Poslaniku, s.a.v.s.

Prvi problem javlja se kod drugog izvora vjere, govora i postupaka hazreti Poslanika, njegova sunneta ili hadisa. Šta je to Alejhisselam rekao a šta nije, ali mu se pripisuje da je rekao?! Neki hadisi za neke su apokrifni (mevdū’) a za neke apsolutno vjerodostojni (sahīh), za jedne neki hadisi su slabi (da’īf) a za druge pak dobri (hasen).

Iako je nauka o procjeni vjerodostojnosti hadisa prilično razvijena, ona niukom slučaju ne može biti apsolutna, što se neizravno pokušava nametnuti vjernicima. Takvo što svjedočimo pogotovo u zadnje vrijeme, kao da je trend olahko i samouvjereno proglašavati neke hadise apokrifnim.

Bar iz dva razloga tu bi trebalo biti itekako oprezni. Prvi razlog je edeb prema našim starim prenosiocima i sabiračima hadisa koji su prije više stotina godina učinili za nas toliki hizmet, prenijevši nam i sabravši govor Allahova Miljenika, a.s., a sami nisu olahko hadise proglašavali apokrifnim. Drugi, još važniji razlog, proizlazi iz činjenice kako se svaki hadis sastoji od metna (teksta hadisa) i seneda (lanca prenosilaca). Ne može se hadis, tj. njegov tekst, proglasiti apokrifnim jer mu ne valja lanac prenosilaca. Ako lanac prenosilaca nije u redu, onda treba kazati kako u tog i tog hadisa lanac prenosilaca nije u redu, a ne i sam tekst hadisa. Tu treba biti izuzetno oprezan, jer hadis:

Ko na mene namjerno slaže neka pripremi sebi mjesto u Vatri,

mi obično tumačimo jednostrano, kako je golemi grijeh staviti nešto u Alejhisselamova usta što on nije rekao, a zaboravljamo da je isto i kad opovrgnemo ono što je on zaista kazao. Tim više što za mnoge hadise hadiski stručnjaci vele kako im lanac prenosilaca nije dobar, pa tako i sam tekst hadisa bude omalovažen, a sam Alejhisselam nekom Svom dobrome robu u snu potvrdi njegovu autentičnost, a zna se da je rekao:

Ko me u snu vidi, zaista me i vidio.

Konačno, najveći problem javlja se u interpretaciji, tumačenju ta dva osnovna izvora vjere. Toga nisu pošteđeni ni sekularni ustavi, ni raznorazni državni zakoni, čak ni pravilnik jedne osnovne škole, pisani ljudskom rukom i za konkretne slučajeve. No tu je zato sud koji tumači taj zakon, a na strankama je da prihvate to tumačenje. Logično je da takav sud postoji i za tumačenje Kur’ana i hadisa. Uzvišeni kaže:

Pa pitajte ljude zikra ako ne znate! (sura en-Nahl, 43.)

E sad, ko su ljudi zikra?! Za neke su to ovi a za neke oni.

Druga bitna stvar je što različita tumačenja ne moraju isključivati jedno drugo. Jedno vrijedi za jedne a drugo za druge. Naprosto ih razumijevamo kao različite nivoe jedne jedinstvene zbilje.

No najveći i najopasniji problem u toj interpretaciji jeste kad se ono drugo i različito tumačenje apsolutno isključuje, kategorički negira, idući još i dalje, serbesli proglašava haramom (teškim grijehom) i širkom (višeboštvom). Takva vrsta olahke anatemizacije, koju je maksimalno izbjegavao i sam Alejhisselam, postala je uobičajena stvar među jednim dijelom muslimana.

Najizraženije radnje, postupci ili praksa koje izazivaju nama neželjene sudove harama i širka jesu poznate kao tevessul i teberruk.

***

Jedan takav musliman, naizgled obrazovan, u službi neke vrste vjerske kontrole u grebljima, u starom mekkanskom mezaristanu Mu’alli, gledajući u jednog Sirijca koji je pred hazreti Hatidžinim kaburom učio Fatihu, ogorčeno mi je rekao kako su muslimani u svijetu nazadovali zbog obožavanja kaburova. Onda je naišao jedan Iranac, na šta ge je on oštro pozvao da mu priđe i pokaže lične dokumente. Kad je u njegovim dokumentima vidio kako je on sunnija a ne ši’ija, sav ozaren počeo je da doziva svoje radne kolege i pokazuje im kako u Iranu „još uvijek ima naših“. Uslijedila su pitanja o tome koliko ih ši’ije zlostavljaju i slično. U međuvremenu, onom Sirijcu, inače haman tri puta starijem od njega, održao je podužu lekciju o „pravom islamu“, kako se u dovi treba obraćati dragom Allahu a ne kaburovima, itd., itd. No stari Sirijac iz svoga lijepog edeba samo je tiho govorio ejvala.

Po njihovu pravilu, mrtvima samo nazovi selam i idi. Svako zadržavanje je zabranjeno.

***

Terminološki, tevessul označava molbu, način postizanja cilja putem određenog posredovanja ili sredstva, način približavanja dragom Allahu preko Njemu dragih osoba ili onog što On voli, kao i onih koje je Alejhisselam volio, posebno njegova Ehli-bejta. Istog korijena je i riječ vesīlet, u jezičkom značenju sredstva i metode, ali i stupnja, položaja.

S druge strane, pojam blizak tevessulu je teberruk, što znači traženje bereketa (blagoslova) kroz Bogu mile ljude, mjesta ili stvari.

O vjernici, Allaha se bojte i nastojte da Mu se umilite (tražite vesīlet)!

(sura el-Mā’ide, 35.)

1. Uzvišeni kaže: I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti,... (sura el-Bekare, 37.) Ismā’īl Hakkī u svom Rūhul-bejānu bilježi od Vjerovjesnika, a.s., kako je hazreti Adem, nakon izlaska iz dženneta, kajući se i tražeći oprosta, proučio:

Bi-hakk Muhammed en tagfir lī! – Muhammedovim hakom (pravom) Ti meni oprosti!

U nekim drugim predajama još stoji ...ve āli Muhammed – i hakkom njegova Ehli-bejta.

Dragi Allah na to ga pita:

A kako znaš ko je Muhammed?

Adem, a.s., odgovara: „Kad si me stvorio i u mene udahnuo dušu (rūh), otvorio sam oči i na strani Arša (Prijestolja) vidio kako piše:

Lā ilāhe illallāh, Muhamedun resūlullāh,

te spoznadoh kako je on kod Tebe najplemenitije stvorenje, čim si njegovo ime združio sa Svojim Imenom.“

Na to Uzvišeni reče:

Tačno!,

te mu oprosti njegovim šefā’atom (zagovorom, posredništvom).

2. Kad je umrla Fatima bint Esed, hazreti Alijina majka, kad je iskopan njen kabur, Alejhisselam je sišao u njega, čučnuo i proučio:

Allāhu-llezī juhjī ve jumītu ve Huve Hajjun lā jemūt, igfir li-ummī Fātime bint Esed ve lekkinhā hudždžetehā ve vessi’ alejhā medhalehā bi-hakki Nebijjike vel-enbijā’i-llezīne min kablī, fe-inneke Erhamur-rāhimīn.

- Allah je onaj koji oživljava i usmrćuje, a On sam je Živi koji ne umire. Oprosti majci mojoj Fatimi, kćeri Esedovoj, poduči je (talkīn učini) njezinu dokazu i njeno boravište učini prostranim hakom (pravom) Tvoga Vjerovjesnika i vjerovjesnikā prije mene, jer Ti si najmilostiviji!

Hadis o ovome bilježi et-Taberānī od Enesa, r.a. Ibn Hibbān i el-Hākim drže ga vjerodostojnim.

3. Usāma ibn Šerīk pripovijeda: „Došao sam da vidim Pejgambera, dok njegovi ashabi bijahu oko njega, tako mirni kao da im ptice stoje na glavi. Nazvao sam selam i sjeo. Beduini su dolazili i postavljali razna pitanja, a hazreti Pejgamber je odgovarao. Alejhisselam je potom ustao, pa su i ljudi ustali. Počeli su ga ljubiti u ruku, pa sam i ja uzeo njegovu ruku i stavio je sebi na lice. Osjetio sam je mirisnijom od miska i svježijom od slatke vode.“

Hadis bilježe Ebū Dāvūd, Ibn Mādže, Ahmed ibn Hanbel i drugi.

4. Allahov Poslanik, a.s., kazao je:

Kad se neko od vas izgubi, ili mu zatreba pomoć a nalazi se u zemlji u kojoj nema prisna druga, neka prouči:

Jā ibādallāh egīsūnī, Jā ibādallāh egīsūnī!

- O Allahovi robovi, pomozite mi, o Allahovi robovi pomozite mi!

Jer uzvišeni Allah ima robove koje on ne vidi.

Ovaj hadis bilježe Ebū Ja’lā, Ibnus-Sunnī i et-Taberānī u svom el-Kebīru. Prema verziji koju prenosi el-Munāvī u komentaru na el-Kebīr, gornje riječi treba izgovoriti tri puta.

5. Ahmed ibn Hanbel, jedan od najvećih autoriteta u hadiskim znanostima, kazuje: „Jedanput sam se izgubio na putu, a putovao sam pješke, te počeh govoriti:

Jā ibādallāh dellūnā alet-tarīk! – O Allahovi robovi, uputite nas na put!

Tako sam govorio sve dok nisam i izašao a put.

Pripovijest o ovome bilježi Ibn Muflih el-Hanbelī u svom djelu el-Ādābuš-šer’ijje.

6. Poznato je kako je imam Šafija tražio tevessul preko imama Ebu Hanife. To, između ostalog, stoji u Hatībovoj Povijesti s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Teberruk je tražio i u zijaretu hazreti Ebu Hanifinu kaburu sve dok je boravio u Iraku, gdje se i nalazi Ebu Hanifin kabur. Konkretno, tu stoji kako je imam Šafija rekao: „Kunem se kako tražim bereket preko Ebu Hanife (innī le-eteberrek bi-Ebī Hanīfe) i mezar mu zijaretim svaki dan. Kad god imam kakvu potrebu, klanjam dva rekata namaza, odem do njegova kabura i zamolim Allaha za ispunjenja potrebe. Ne prođe dugo a potreba biva ispunjena.“

7. Čuveni Gazali u svom Ihjā’u kaže: „...Svako onaj čijim gledanjem, dok još bijaše živ, zadobiva se bereket, bereketa će biti i u njegovu zijaretu nakon njegove smrti. E za takvo što dozvoljeno je pritegnuti kolan na sedlu. Nije neprihvatljivo kazati ovako, imamo li na umu da Poslanik, a.s., kaže:

Kolan na sedlu (za putovanja) priteže se samo radi tri džamije: ove ovdje moje džamije (u Medini), Mesdžidul-harama (u Mekki) i Mesdžidul-aksa’a (u Jerusalemu).

Naime, u hadisu se misli samo na džamije...“

8. Davud ibn Salih bilježi: „Guvrener Medine Mervan ibnul-Hakem jednog dana ugledao je čovjeka kako lice svoje spušta na vrh kabura hazreti Pejgambera, s.a.v.s., pa mu reče: 'Hej čovječe, znaš li šta radiš?!' Kad mu se približi, vidje da je to Ebu Ejjub el-Ensari, r.a., koji mu reče: 'Da, došao sam Poslaniku a ne kamenu.'“

Hadis bilježi Ahmed i drugi.

9. Muslim u svom Sahīhu u poglavlju o odijevanju navodi hadis Esme bint Ebi Bekr, r.a., koja kazuje: „Ovdje je ogrtač (džube) Allahova Poslanika, s.a.v.s., kojeg je čuvala hazreti Aiša sve dok nije umrla. Iza njene smrti preuzela sam ga ja. Pejgamber ga je imao običaj oblačiti, a mi smo ga oprali za slučaj bolesti kako bi se kroz njegov bereket tražilo izlječenje.“ Imam en-Nevevī u komentaru na ovaj hadis kaže:

Ve fī hāzel-hadīs delīl alā istihbābit-teberruk bi-āsāris-sālihīn ve sijābihim – U ovom hadisu dokaz je kako je lijepo tražiti bereketa kroz (materijalnu) ostavštinu dobrih ljudi i njihovu odjeću.

10. Imam Zehebī u djelu Mu’džemuš-šujūh kaže:

„Upitali su Ahmed ibn Hanbela o dodirivanju Poslanikova, a.s., kabura i njegovu ljubljenju na šta je on rekao kako u tome nema ništa loše... Ako se postavi pitanje zašto to nisu radili ashabi, odgovor je kako su oni uživo gledali časnog Poslanika, izravno uživali u njegovoj prisutnosti, ljubili ga u ruku, međusobno se borili za ostatke vode iza njegova abdesta, skupljali dlake njegove kose na dan Oprosnog hadža, itd. Mi koji nismo imali te sreće ostaje nam da ljubav prema njemu iskažemo i kroz zijaret njegova kabura, čak i ljubljenje...“

11. Imam Zehebī u Sijeru kaže kako je Abdullah, sin Ahmed ibn Hanbela, kazao: „Vidio sam svoga oca kako dlaku koja je pripadala Poslaniku, s.a.v.s., stavlja na svoja usta i ljubi je. Vjerujem da ju je također stavljao i na oči...“

Poznato je kako je Alejhisselam na Oprosnom hadžu, nakon što je obrijao glavu, svoju kosu dao Ebu Talhi, govoreći mu da je razdijeli među ljudima. Neki su dobili jednu vlas, neki dvije, a neki i više. Hadis o tome bilježe el-Buhārī i drugi.

12. Imam el-Buhārī navodi hadis u kojem stoji kako je Osman ibn Abdullah rekao: „Porodica me s čašom vode poslala Umm Selemi, pa je iznijela srebrenu flašu u kojoj se nalazila kosa hazreti Poslanikova, a praktikovalo se da joj ljudi koje je pogodilo „urokljivo oko“ ili kakva bolest pošalju čašu vode u koju bi ona potom umočila tu kosu (da bi onda tu vodu ljudi pili)...“

13. El-Buhārī i Muslim navode hadis u kojem stoji kako su se ashabi tamičili ko će prije uhvatiti ostatke vode kojom se abdestio Alejhisselam. Tu vodu potom bi stavljali na svoje lice. Imam en-Nevevī u Komentaru Muslimova Sahīh kaže: „U ovim predajama dokaz je za traženje berekata kroz (materijalnu) ostavštinu dobrih (et-teberruk bi-āsāris-sālihīn).

14. Ahmed i Ibn Kesīr bilježe od Hadždžādž ibn Hasana: „Bili smo kod hazreti Enesa kad nam je on iz jedne crne torbe izvukao Poslanikovu, a.s., čašu. Naredio je da se natoči vodom, pa smo pili iz nje a onda se i poljevali po glavi i licu, šaljući blagoslove našem Vjerovjesniku.“

15. Et-Taberānī i Ahmed ibn Hanbel bilježe hadis u kojem stoji kako je Ibn Huzejm došao Poslaniku, a.s., sa svojim djedom Huzejmom. Huzejm reče Alejhisselamu: „Ja imam i djece i unučadi. Neki su već odrasli a nek još uvijek djeca.“ Pokazujući na jednog mališana pored sebe, reče: „Ovaj mi je najmlađi.“ Hazreti Pejgamber uze dijete, čije ime bijaše Hanzala, pomilova ga po glavi i reče:

Bārekallāhu fīk! – Allah ti dao bereketa!

Nakon toga ljudi su počeli Hanzali dovoditi osobe s natečenim licem, čak i ovce s natečenim vimenima, na što bi on svojom rukom dotakao mjesto gdje ga je pomilovao hazreti Poslanik, a onda istom rukom dotakao natečeno mjesto, govoreći Bismillāh, nakon čega se otok povlačio.

16. Ibn Ebī Šejbe s vjerodostojnim lancem prenosilaca prenosi kako je praksa ashaba bila da se u Alejhisselamovoj džamiji hvataju za dio minbere i tu uče dove u nadi da će tako biti primljene kod dragog Boga, jer je i Alejhisselam spuštao svoju mubarek ruku na to mjesto dok je učio dove.

17. Muslim u svojoj zbirci hadisa bilježi predaju od Esme, kćeri hazreti Ebu Bekra, u kojoj između ostalog stoji: „Ovo je Alejhisselamov ogrtač koji bijaše kod Aiše, r.a., sve dok nije umrla. Tad je on došao u moje vlasništvo. Allahov Poslanik ga je oblačio, a mi smo ga oprali kako bi kroz njega tražili izlječenje.“ Komentirajući ovaj hadis imam Nevevī kaže: „U njemu je dokaz kako je lijepo tražiti bereket kroz ostavštinu dobrih i njihovu odjeću (ve fī hāzel-hadīs delīl alā istihbābit-teberruk bi-āsāris-sālihīn ve sijābihim).“

18. Poznat je hadis u kojem nas hazreti Poslanik obavještava o trojici drugova koji bijahu u pećini kad se velika stijena strovalila i zatvorila im izlaz iz pećine. Dovom u kojoj su sva trojica pozivala se na neka posebna djela iz svoje prošlosti, stijena se pomakla i oni su izašli.

***

Ni onaj Sirijac, ni niko od muslimana koji ode u zijaret nekom mezarju, ne’ūzubillāh ne obožava kaburove i mrtve. Apsolutno pogrešno je takav jedan zijaret oslikavati ajetom:

A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: „Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili“ – Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili... (sura ez-Zumer, 3.)

Jedno je obožavati a drugo voljeti. A kad nekog volite, pa mu odete u zijaret, onda ne nazivate samo selam i brže-bolje odlazite. Vi uživate u njegovoj prisutnosti. A hazreti Alejhisselam kaže:

...Fe-zūrūhā! – pa ih posjećujte, zijaretite!

pravi-put wrote:El_camino

Evo ovdje se nalazi fetva da je vehebizam krivi put!

Prije nego uzmes jedno misljenje koje nekoga optuzuje, duzan i poslusati i drugu stranu

Momak ba, nije to jedno misljenje vec misljenje sve uleme ehli sunneta vel dzema'at (sve uleme sve 4 mezheba). Ta fetva je navedena samo kao primjer a ima ih koliko hoces.

Evo, ovdje se navode imena 40 knjiga, s imenima njihovih autora, koje pobijaju vehabizam!!!

http://www.praviput.com/knjige/knjige_k ... bizam.html

Bismillah!


Vehabije ie sigurno reci, kao i uvijek; mi nismo vehabije mi slijedimo Kur'an I sunnet, to je potvora na nas. Bez sumnje, njihova recenica da oni slijede samo Kur'an i sunnet - a time se ruzlikuju od
ostalih muslimana, upucuje na cinjenicu da oni vjeruju kako drugi muslimani slijede nesto drugo. Medutim, da ne bi bilo zabune, mi cemo im ipak ovdje citirati rijeci nekolicine njihovih velikana, iz njihovih izvora, kako bi im bilo jasno da su oni ipak vehabije, svidjelo im se to ili ne.



Ovdje prije svega treba naglasiti da ime vehabije ne mora znaciti nesto ruzno jer svakom mezhebu/pravacu koji pociva na ispravnim argumentima samo ime, ukoliko je novo, nece nauditi. Medutim, vehabije tvrde da bi ih trebalo u torn slucaju zvati muhammedijama, jer se osnivac zvao Muhammed, sto je cista demagogija i dzehl s njihove strane. Jer veliki broj mezheba nosi ime po djedovima i ocevima a ne po samom osnivacu kao sto je slucaj npr. sa hanbelijskim mezhebom po osnivacu Ahmedu ibn Hanbelu. Stoga ne razumijemo zasto im smeta ovaj naziv.

Od vehabijske uleme koja je koristila za mezheb ovaj naziv je Sulejman
ibn Sehman, a prije njega Muhammed ibn Abdullatif (pogledaj Dureru

senijje 8/433).


'Tako npr. saudijski muftija Abdul Aziz Ali Sejh u svojoj hutbi hadzijama 2003. godine koju je prenio arapski casopis Al-Watan, ciji je glavni I
I odgovomi urednik Muhamed Abdul-Kadir el-Dzasim, koji se Stampa u
Kuvajtu, u broju izdatom 11.2.2003., veli:



,,Vehabije su korigovale principe serijata i oni nemaju nikakve veze sa
terorizmom".



U knjizi Sejh Muhammed ibn Abdul Vehab akidetuhu es-selefijje we
da'vetuhu el-islamijje autora Ahmed ibn Hadzer Alul Bewtami (jedan ot
vehabijskih poznatih daija i kadija u Kataru), a kojoj je recenziju napisao
Abdul Aziz Abdullah bin Baz stoji: ,,Pa kada se sastao sa vehabijama u Meki" (str. 105., drugo izdanje 1393. hidzretske Stampala firma Metabiul dzezire).



Ono sto potvrdjuje ovaj naziv jesu I rijeci poznatog vehabijskog sejha cije

su knjizice besplatno dijeljene Bosnom u ratu i poslije rata. Muhammeda
bin Dzemil Zejnu, vehabijskog muderisa u Mekki, u njegovoj knjizi
Semail Muhamedije na str. 67. gdje se dici imenom vehabije i veli:





,,Vehabija po imenu el-Wehhab koje je od Allahovih nnena".

(Tacnije, po Muhamrnedu ibn Abdul Vehabu obnovitelju hasevitske misli.) .



Muhammed Halil Herras, jedan od poznatih vehabijskih velikana, autor je knjige El-Hareketul-Vehabije – Vehabijski pokret, u kojoj brani stavove vehabizma i naziva ih vehabijskom da'vom (pogledaj str. 37., izdanje Darul kitabil arabi).



Ovo bi bio samo mali dio onoga sto potvrduje autenticnost naziva vehabije
i da nije bojazni da cemo otegnuti, molti bismo navesti toliko primjera da
moze stati u zasebnu knjigu.



Besmisleno je to sto neki vehabijski velikani danas nagiraju ovo ime na
celu sa Salihom bin Fevzanom, koji zagovara da se u ovom nazivu krije
zavjera, te da je naziv dosao sa dobrom namjerom, glasio bi muhamedije, iako on sam naziva vehabijski dzihadski pokret sururije po Muhanimedu ibn Sururu ibn Najifu, a ne naziva ih muhammedije kao ni hanbelije ahmedije, niti safije muhammedije po Muhamedu ibn Idrisu ibn Abbasu ibn Osmanu ibn Safiji. A to sve potvrduje da kod vehabija nema pravicnosti i jedinstvenih parametara te da se njihova vjera gradi na prohtjevima i pristrasnosti.

Dragi forumaski vjernici, vehabije i ostali, da li mozete umjesto velike kolicine teksta kopirati SAMO link na taj isti jer veci blokovi teksta stvarno tjeraju inteligenciju sa ovog dijela foruma i odbijaju ljude koji su u stanju da ostave pametan komentar, bilo za ili protiv teme.
Cast izuzetcima koji svojom argumentativnoscu imaju poduze komentare i izvinjavam se na smetnji

neko iz mase wrote:Dragi forumaski vjernici, vehabije i ostali, da li mozete umjesto velike kolicine teksta kopirati SAMO link na taj isti jer veci blokovi teksta stvarno tjeraju inteligenciju sa ovog dijela foruma i odbijaju ljude koji su u stanju da ostave pametan komentar, bilo za ili protiv teme.
Cast izuzetcima koji svojom argumentativnoscu imaju poduze komentare i izvinjavam se na smetnji

Bismillah!


Tvoj prijedlog ce biti uzet na razmatranje

Haqqani wrote:

neko iz mase wrote:Dragi forumaski vjernici, vehabije i ostali, da li mozete umjesto velike kolicine teksta kopirati SAMO link na taj isti jer veci blokovi teksta stvarno tjeraju inteligenciju sa ovog dijela foruma i odbijaju ljude koji su u stanju da ostave pametan komentar, bilo za ili protiv teme.
Cast izuzetcima koji svojom argumentativnoscu imaju poduze komentare i izvinjavam se na smetnji

Bismillah!


Tvoj prijedlog ce biti uzet na razmatranje