callmethebreeeze wrote:ovo je jako zanimljiva knjiga, koju vrijedi procitati. kemo je dobar covjek i
pametan analiticar. i ja ga citam u bosanskoj posti,a mogu se pohvaliti da
jednog od gore navedenih "inicijala" poznajem, a za drugog sam cuo. eto,
sad mozemo zakljucati temu.

Samo da nadodam...
Posto je ovdje bilo rijeci o knjizi Kemala Kurspahica Prime Time Crime:
Balkan Media in War and Peace samo da dodam nekoliko cinjenica o toj
knjizi: ona je najprije objavljena u izdanju americkog Instituta za mir u
Vasingtonu u martu 2003. godine. Bosansko izdanje knjige u prevodu
Vesne Kurspahic objavljeno je tog proljeca u Sarajevu pod naslovom
Zlocin u 19:30 - Balkanski mediji u ratu i miru u izdanju Mediacentra i
SEEMO-a (ovo izdanje je u najvecoj mjeri rasprodano), a knjiga je stampana
i u Beogradu u izdanju Dan Grafa u januaru 2004. godine. Promocije knjige
odrzane su u Vasingtonu i na univerzitetima Harvard i Columbia u
Sjedinjenim Drzavama, te u Sarajevu, Becu i Zagrebu, dok su u Beogradu
odrzane dvije promocije: jedna za americko izdanje na engleskom a druga
za beogradsko izdanje na bosanskom jeziku. Dva dnevna lista u Srbiji,
beogradski Danas i novosadski Dnevnik, objavili su izvode iz knjige u
feljtonima u vise desetina nastavaka.
Evo sta su o knjizi napisali neki od njenih americkih prikazivaca:
Medju urednicima novina u bivsoj Jugoslaviji, Kemal Kurspahic pokazao je
kako se nositi i s komunizmom, i nacionalizmom i politikom mrznje. Sa
Zlocinom u 19:30, on ponovo predvodi, s prodornim dokumentom o tome
kako su mnogi mediji u njegovoj staroj domovini nastojali da okrenu
zajednice jedne protiv drugih. On pise s bolom i strascu obojenim
vlastitim iskustvom, ali i sa spoznajama sto ih je stekao odmaknuvsi se
da bi imao siri pogled.
(Tom Gjelten, Dopisnik americkog Nacionalnog javnog radija i autor
knjige Sarajevo Daily: The City and Its Paper Under Siege)
Svako ko misli da Slobodan Milosevic nije ostavio trag na papiru gleda na
pogresnu stranu. Fascinirajuca knjiga Kemala Kurspahica dokumentuje kako
je Milosevic preuzeo kontrolu nad medijima, upravljao njima, i organizovao
mehanizme propagiranja Velike Lazi - prevrcuci istinu naglavacke. Kako je
nacionalizam prevladavao, brojni novinari prodali su principe. Ali postoje i
heroji u ovoj prici, nekoliko hrabrih koji nikad nisu ustuknuli pred
demagozima. Ovo je bogata, fascinirajuca, opominjuca prica.
(Roy Gutman, dopisnik Newsweeka i autor knjige Svjedok genocida,
dobitnik Pulitzerove nagrade 1992)
Pisci koji su prezivjeli ono sto je prezivljavao Kemal Kurspahich kao glavni
urednik Oslobodjenja tokom tragicne opsade Sarajeva cesto bivaju
zaokupljeni samo vlastitim iskustvima. Ono sto je izuzetno u vezi s ovom
knjigom, medjutim, jeste to sto je Kemal ponudio siri pogled na ulogu
medija u bivsoj Jugoslaviji. Nije neobicno da se nadju odlicne knjige o istoriji
sukoba na Balkanu. One se bave pitanjem zasto su stvari posle naopako.
Mnogo je teze naci promisljenu analizu sadasnje situacije koja pokazuje
zasto je ona jos naopaka.
Najteze od svega je naci promisljene politicke preporuke o tome sta se mora
uraditi da bi krenulo nabolje. Kemal Kurspahic napisao je izvanrednu knjigu
koja pokriva i istoriju i sadasnju situaciju i nudi takve politicke preporuke.
Ovo je nesto sto moraju procitati svi oni koji zele da razumiju ulogu medija
u regionima sukoba.
(Richard D. Kauzlarich, bivsi americcki ambasador u Bosni i Hercegovini)
Niko ne zna tajne i nijanse balkanske medijske politike bolje od Kemala
Kurspahica. Novinar primjerne hrabrosti i integriteta, on ovdje kazuje
nevjerovatnu pricu kako su zli politicari - podrzani od mnogih
intelektualaca i saucesnika medju novinarima - pokusali da uguse
demokratiju i promovisu krvave ratove u ime nacionalizma u koji neki od
njih nisu ni vjerovali.
(Keith Spicer, Director, Institute for Media, Peace and Security, (UN-affiliated) University for Peace)