Milan Babić izvršio samoubojstvo
-
mosor1
- Posts: 775
- Joined: 18/06/2005 05:04
- Location: split
#28
Jos bolji clanak.
Osoba tjedna: MILAN BABIĆ
9. ožujka, 2006.
Upoznao sam ga uoči srpske pobune, u jednoj od najšašavijih zgoda otkako se bavim novinarskim poslom. Povezao nas je kolega koji je bio dopisnik iz Knina za jedne beogradske novine, nakon što me uvjeravao da je tada još nedovoljno poznati Babić najkonstruktivniji u tadašnjoj SAO-vlasti.
Kao, svi ostali su tvrdih glava, samo se s njim može. A kako je bio dobar s Babićem uredio je da razgovor ne bude sasvim služben, nego smo utroje sjeli u jednu od tada uvijek prepunih kninskih birtija. Avaj, brzo se pokazalo da to nije bio ni izbliza najbolji izbor.
Babića je kavanski ugođaj razvezao više nego što smo očekivali, i s puno gestikulacija i žerave u očima govorio je da je glavni motiv njegovog bavljenja politikom zločin koji su Pavelićeve ustaše napravile njegovoj obitelji. I tako čitav sat, možda i dva.
Pokušao sam ga nekako ohladiti i prizemiti, ali nikako nije išlo, a preko stola vidim kolega se sav uvukao u sebe, čovjeku je očito bilo neugodno što se Babić pokazao tako zasukanom prznicom. Bogami i ima ti zašto biti neugodno, mislio sam tada, a i godinama poslije držao sam ga naivcem koji ne zna čitati ljude, ili to radi kao ćorava baba.
Ali, poslije više od deset godina odjednom su iskrsli jaki razlozi da rehabilitiram kolegu. Milan Babić pojavio se u Haagu kao dosad najveći pokajnik, koji ne samo što je priznao zločine za koje je optužen, nego je i Hrvate zamolio za oprost, a Srbe pozvao da se otarase loše prošlosti.
To je najvažniji iskaz dan dosad pred Tribulanom, jer ni čitavi tomovi dokaza koje skupe haaški istražitelji ne vrijede koliko jedno priznanje nekog optuženika da su ti dokazi točni. Ali, Babićevo priznanje i pokajanje nisu zanjihali ni travku u Hrvatskoj, svi su se na to oglušili, i tek nakon što se ubio poneki priznaju da je napravio nešto za pamćenje, dok su ga u Srbiji dočekale salve pogrda izmiješane s najnovijim jezivim pomodarstvom – porukama srpskim optuženicima da sami sebi presude. I Babić se ubio.
Sada neki kažu da je bio mali i u osnovi nevažni čovjek, koji je samoga sebe zdrobio kliještima dviju krajnosti kojima nije bio dorastao, ratnom huškaštvu i mirotvorstvu, i to je vjerojatno točno. Ali, nitko se ne bi smio osjećati spokojnim nakon ovog samoubojstva, jer sudovi naprosto ne postoje zato da se njihova klijentela, pa bila i najgora, vješa po ćelijama.
Oni postoje zato da izriču kazne koje će mijenjati žive ljude, ponajprije one kojima je ta kazna izrečena, ali i tisuće, ponekad i milijune onih koji su sudjelovali u nekoj ljudskoj nesreći. U ovom slučaju, međutim, to je sasvim izostalo. Promijenio se samo Babić, i to potpuno, od ratobornog gaulajtera do pitomog, na kraju i slomljenog konvertita. A sve ostalo, i na srpskoj i na hrvatskoj strani, ostalo je isto.
I, očito, čovjek se zato i ubio.
Marinko ČULIĆ
